Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST PROTIV INSTITUCIJA: Krug prijateljstva

Objavljeno prije

na

Po svoj prilici, na upražnjeno mjesto petog člana Senata Državne revizorske institucije (DRI) mogao bi biti izabran Radule Žurić, revizor DRI i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. Dobro informisana koleginica iz Vijesti tvrdi da je to mjesto „nacrtano” za njega. Konačno. Žurić je tao „vječiti” kandidat za senatora DRI. Uminulih nekoliko godina propustio je da se prijavi na samo jedan konkurs – onda kada je član Senata postao Zoran Jelić. Legenda DPS-a, Vukicin muž, prethodnik Sulja Mustafića na čelu ZZZCG… I, možda najvažnije, čovjek koji je od Zavoda za zapošljavanje napravio regrutni centar vladajuće partije.

Uglavnom, ovoga puta, da se Žurić nađe u Jelićevom društvu mogla je prevagnuti činjenica da mu je premijer Duško Marković kum. A premijer je, stara škola vlasti. I nije dugme. Pa živi u uvjerenju da se na mjesta od uticaja obavezno raspoređuju rođaci i dokazani prijatelji, čija se lojalnost ni u kom slučaju ne bi smjela dovesti u pitanje.

Najočiglednijoj primjeni tog principa svjedočili smo krajem 2015. godine kada je za direktora novoformirane Agencije za sprječavanje korupcije, u kojoj je Žurić član Savjeta, izabran penzionisani policajac Sreten Radonjić. I otac Markovićeve snahe (Sretenova ćerka i Duškov sin su u braku).

„Dobro sam razmislio, procjenio sam da mogu da radim, osjećam se zdrav, sposoban da ovo odradim. Čini mi se da je ovo mnogo lakše nego što sam radio u karijeri”, preporučio se Radonjić članovima Savjeta na sjednici zatvorenoj za medije, ističući da je bio u prilici da organizuje „slične cjeline”: Forenzičku školu, Školu unutrašnjih poslova… “Imam znanje i iskustvo da Agenciju postavimo na prave noge. Dobar sam poznavalac kriminalističkih disciplina, operativne taktike, sve će to imati dodirnih tačaka sa radom Agencije. Imam dobru saradnju sa državnim institucijama, znam kako sistem funkcioniše”.

Marković je, naravno, sporio da je –kao drugi čovjek DPS i već viđeni premijer – imao bilo kakvog uticaja na izbor svog prijatelja. Opet, kum Radule je glasao za Sretena Radonjića ali to bi, možda, uradio i bez prijateljsko-kumovskih veza.

Tek, čim je izabran Radonjić je svo svoje znanje i iskustvo stavio u funkciju ličnog sukoba sa članicom Savjeta Agencije Vanjom Čalović. To je bio najozbiljniji posao Agencije do jesenas, dok nijesu krenuli u obračun sa DF-om.

Radule Žurić ne spori da bi „kumstvo i prijateljstvo dvije porodice dugo 200 godina” moglo imati ozbiljnog uticaja na odluku parlamentarne većine u polupraznoj Skupštini. Samo insistira: „Nije mi veza sa Markovićem isključiva i jedina preporuka za ulazak u Senat DRI”. Treba u to vjerovati. Baš kao što ni Nikoli Kovačeviću, nekadašnjem članu Izvršnog odbora DPS-a a sadašnjem senatoru DRI sa višegodišnjim iskutvom, odskočna daska nijesu bile navodne rodbinske veze sa Radojem Žugićem. tadašnjim ministrom finansija, aktuelnim guvernerom Centralne banke

Kada, prije nego ako, najavljeno Žurićevo imenovanje prođe kroz paralment, DPS (čitaj Milo Đukanović) i Duško Marković će u Senatu DRI imati aposlutnu većinu. E neka tada prođu revizije iz kojih se vidi da su stotine miliona državnih garancija izdate na nezakonit način, da su mali i veliki direktori državnih preduzeća i javnih ustanova državnim novcem raspolagali kao da je njihov (partijski), da koncesije nijesu naplaćivane na ugovorom predviđen način (možda jesu u glasovima), da su ministri i njihovi pomoćnici bivali angažovani u jednočlanim savjetodavnim i stručnim tijelima sa jedinim ciljem da naplate još jednu naknadu…

Ponoviće se već viđena priča: imenovanje uspjelo, institucija je umrla. Praktično na isti način na koji je izvršna vlast smirila Centralnu banku CG, prvu crnogorsku instituciju koja je pokušala da funkcioniše po principima proklamovane nezavisnosti u odnosu na izvršnu i zakonodavnu vlast.

“U prvoj polovini 2007. CBCG je utvrdila da postupanja Prve banke, u značajnijoj mjeri nijesu u skladu sa propisima, aktima poslovne politike banke, bankarskom praksom i primjenom propisanih kriterijuma”, pisalo je u odgovorima na Upitnik Evropske komisije koji je, krajem prošle decenije, pripremio vladin tim koji su predvodili tadašnji ministar finansija Igor Lukšić i njegov pomoćnik, prijatelj iz studentskih dana i budući ministar ekonomije Milorad Katnić.

Slijedio je (ne)očekivan rasplet. Država je novcem poreskih obveznika omogućila Prvoj banci da izađe iz dubioza u koje su je gurnuli njeni vlasnici i menadžment. Ugovor o pozajmici 44 miliona potpisali su Lukšić, u ime države, i Radoje Žugić, kao predsjednik borda Prve banke.

Guverner centralne banke Ljubiša Krgović biva smijenjen kao očekivana žrtva demonstrirane spremnosti CBCG da se, makar u maloj mjeri, suprotstavi uspostavljenom modelu vladavine po principu rodbinskih, prijateljskih i kumovskih veza. A zaslužni dijele nagrade.

Žugić se preko noći, iz Prve banke vratio u direktorsku fotelju Fonda PIO. Brigu o vraćanju državne pozajmice preuzeo je Lukšić, prvo kao ministar finansija a potom i u funkciji premijera. Žugića, potom, daruju zvanjem guvernera CB. Na poziv Mila Đukanovića daje ostavku i postaje njegov ministar finansija da bi kasnije, po Đukanovićevom naređenju, bio smijenjen i iz Vlade vraćen u Centralnu banku. Danas svoje nasljednike u vladi javno kritikuje i savjetuje kako da isprave (i) njegove greške.

CBCG je postala samo lijepa zgrada na dobroj lokaciji. U kojoj državno uhljebljenje i izdašnu platu dobijaju muževi i žene zaslužnih članova vladajuće koalicije. Njena nadzorna funkcija na finansijskom tržištu uspiješno je eutanazirana.

Ne treba, uvijek, odstraniti čelne ljude da bi pacifikovali neku neposlušnu instituciju u povoju (a sve su crnogorske institucije u povoju, ako uopšte daju znakove života). Nekada je sasvim dovoljno povesti „specijalni rat”. I dobiti ga, naravno.

Prije približno 12 mjeseci opozicija je tražila, i dobila, promjene propisa kojima su izborne manipulacije stavljene u nadležnost Specijalnog tužilaštva. Negdje u isto vrijeme glavni Specijalni tužilac Milivoje Katnić u Skuopštini je pričao o „specijalnom ratu” koji se vodi protiv njega i institucije kojom rukovodi. Novinari su prepoznali i u naslove svojih izvještaja stavili da iza napada na Specijalno tužilaštvo stoji niko drugi dotadašnji potpredsjednik Vlade Duško Marković. Katnić nije osporio ove interpretacije.

Više od stotinu krivičnih prijava koje se tiču uočenih i, nerijetko, dokumentovanih nepravilnost tokom izborne kampanje, a posebno na dan izbora, čame u fiokama specijalnih tužilaca. Umjesto očekivane borbe protiv bezakonja dobili smo bajkovitu priču o taliku crnogorskom. I dokaz da sva prijateljstva nijesu vječna.

„Sa Goranom Rodićem sam prijatelj 25 godina”, pohvalio se Katnić u istoj rečenici u kojoj nas je obavijestio da „postoji osnov sumnje da je advokat Rodić formirao kriminalnu organizaciju” sa naumom da ga podmiti. Zapravo, Rodić je prema priči koju ne može potkrijepiti ni jedan materijalni dokaz savjetovao svoje klijente da Katnića podmite sa nekih 500-600 hiljada eura. Što oni, navodno, nijesu prihvatili.

Onda smo saznali da je Katnić svom četvrt vijeka starom prijatelju čitao SMS poštu. Ne mareći da tako narušava zakonom garantovan povjerljiv odnos advokata i klijenta. Potom je prepiska objavljena u pokušaju da se dokaže jedna, potpuno pogrešno postavljena, hipoteza (vidi antrfile). Istovremeno su „prijatelj” i njegov klijent ostali uskraćeni za zakonom garantovao pravo da prije suđenja dobiju uvid u optužbe i dokaze tužilaštva. Još jedna institucija je pala u komu.

Opstrukcija pravde

Prvo smo obaviješteni da je Goran Rodić, ugledni advokat i umalo uspiješan kandidat za Vrhovnog državnog tužioca osumnjičen za „podstrekivanje na davanje mita” i „formiranje kriminalne organizacije”. Ni jedan dokaz za te tvrdnje nije predočen javnosti. Onda je javilo kako je Viši sud, na prijedlog Specijalnog tužilaštva, oduzeo pasoše poslanicima Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, optuženima da su, do 16. oktobra prošle godine, pripremali državni udar. Tu smo, već, doznali i zašto. U obrazloženju odluke Višeg suda piše: “Tužilac je u dopuni prijedloga naveo da iz dostavljenih komunikacija između okrivljenog Knežević Milana i Gorana Rodića proizlazi plan i namjera za odugovlačenje krivičnog postupka, navodeći da se iz njih utvrđuje da će okrivljeni nastojati da po svaku cijenu izdejstvuju odlaganje krivičnog postupka tako što će tražiti od suda odlaganje radi pripreme odbrane, a nakon toga i traženje izuzeća postupajućeg predsjednika Vijeća…”. A onda i kako. Specijano tužilaštvo je do ovih „dokaza” došlo pregledom SMS prepiske Rodića i njegovog klijenta Kneževića. Poruke su se dan kasnije pojavile i u elektronskim i printanim medijima. Tako smo sami mogli da spoznamo suština cijelog slučaja. Spise predmeta koje je tražio 19. maja, Knežević je dobio 10. jula, nepunih deset dana prije suđenja koje je zakazano za 19. 2. I 21. jul. I o tome obavještava svog advokata. „U našem je interesu da se držimo zakona i osnovnih načela krivičnog postupka i tražimo ono što nam po zakonu pripada – sve spise i dovoljno vremena za pripremu odbrane”, odgovara mu Rodić predlažući da u suprotnom traže odlaganje ročišta a ako sudija to ne prihvati, njegovo izuzeće. Šta je tu nemoralno ili nezakonito? I jednako važno: trebamo li da istinu o 16. oktobru saznamo u valjanom sudskom postupku, ili kroz romansirane iskaze Paje i Sinđe?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo