Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST PROTIV INSTITUCIJA: Krug prijateljstva

Objavljeno prije

na

milivoje-katnic-dusko-marko

Po svoj prilici, na upražnjeno mjesto petog člana Senata Državne revizorske institucije (DRI) mogao bi biti izabran Radule Žurić, revizor DRI i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. Dobro informisana koleginica iz Vijesti tvrdi da je to mjesto „nacrtano” za njega. Konačno. Žurić je tao „vječiti” kandidat za senatora DRI. Uminulih nekoliko godina propustio je da se prijavi na samo jedan konkurs – onda kada je član Senata postao Zoran Jelić. Legenda DPS-a, Vukicin muž, prethodnik Sulja Mustafića na čelu ZZZCG… I, možda najvažnije, čovjek koji je od Zavoda za zapošljavanje napravio regrutni centar vladajuće partije.

Uglavnom, ovoga puta, da se Žurić nađe u Jelićevom društvu mogla je prevagnuti činjenica da mu je premijer Duško Marković kum. A premijer je, stara škola vlasti. I nije dugme. Pa živi u uvjerenju da se na mjesta od uticaja obavezno raspoređuju rođaci i dokazani prijatelji, čija se lojalnost ni u kom slučaju ne bi smjela dovesti u pitanje.

Najočiglednijoj primjeni tog principa svjedočili smo krajem 2015. godine kada je za direktora novoformirane Agencije za sprječavanje korupcije, u kojoj je Žurić član Savjeta, izabran penzionisani policajac Sreten Radonjić. I otac Markovićeve snahe (Sretenova ćerka i Duškov sin su u braku).

„Dobro sam razmislio, procjenio sam da mogu da radim, osjećam se zdrav, sposoban da ovo odradim. Čini mi se da je ovo mnogo lakše nego što sam radio u karijeri”, preporučio se Radonjić članovima Savjeta na sjednici zatvorenoj za medije, ističući da je bio u prilici da organizuje „slične cjeline”: Forenzičku školu, Školu unutrašnjih poslova… “Imam znanje i iskustvo da Agenciju postavimo na prave noge. Dobar sam poznavalac kriminalističkih disciplina, operativne taktike, sve će to imati dodirnih tačaka sa radom Agencije. Imam dobru saradnju sa državnim institucijama, znam kako sistem funkcioniše”.

Marković je, naravno, sporio da je –kao drugi čovjek DPS i već viđeni premijer – imao bilo kakvog uticaja na izbor svog prijatelja. Opet, kum Radule je glasao za Sretena Radonjića ali to bi, možda, uradio i bez prijateljsko-kumovskih veza.

Tek, čim je izabran Radonjić je svo svoje znanje i iskustvo stavio u funkciju ličnog sukoba sa članicom Savjeta Agencije Vanjom Čalović. To je bio najozbiljniji posao Agencije do jesenas, dok nijesu krenuli u obračun sa DF-om.

Radule Žurić ne spori da bi „kumstvo i prijateljstvo dvije porodice dugo 200 godina” moglo imati ozbiljnog uticaja na odluku parlamentarne većine u polupraznoj Skupštini. Samo insistira: „Nije mi veza sa Markovićem isključiva i jedina preporuka za ulazak u Senat DRI”. Treba u to vjerovati. Baš kao što ni Nikoli Kovačeviću, nekadašnjem članu Izvršnog odbora DPS-a a sadašnjem senatoru DRI sa višegodišnjim iskutvom, odskočna daska nijesu bile navodne rodbinske veze sa Radojem Žugićem. tadašnjim ministrom finansija, aktuelnim guvernerom Centralne banke

Kada, prije nego ako, najavljeno Žurićevo imenovanje prođe kroz paralment, DPS (čitaj Milo Đukanović) i Duško Marković će u Senatu DRI imati aposlutnu većinu. E neka tada prođu revizije iz kojih se vidi da su stotine miliona državnih garancija izdate na nezakonit način, da su mali i veliki direktori državnih preduzeća i javnih ustanova državnim novcem raspolagali kao da je njihov (partijski), da koncesije nijesu naplaćivane na ugovorom predviđen način (možda jesu u glasovima), da su ministri i njihovi pomoćnici bivali angažovani u jednočlanim savjetodavnim i stručnim tijelima sa jedinim ciljem da naplate još jednu naknadu…

Ponoviće se već viđena priča: imenovanje uspjelo, institucija je umrla. Praktično na isti način na koji je izvršna vlast smirila Centralnu banku CG, prvu crnogorsku instituciju koja je pokušala da funkcioniše po principima proklamovane nezavisnosti u odnosu na izvršnu i zakonodavnu vlast.

“U prvoj polovini 2007. CBCG je utvrdila da postupanja Prve banke, u značajnijoj mjeri nijesu u skladu sa propisima, aktima poslovne politike banke, bankarskom praksom i primjenom propisanih kriterijuma”, pisalo je u odgovorima na Upitnik Evropske komisije koji je, krajem prošle decenije, pripremio vladin tim koji su predvodili tadašnji ministar finansija Igor Lukšić i njegov pomoćnik, prijatelj iz studentskih dana i budući ministar ekonomije Milorad Katnić.

Slijedio je (ne)očekivan rasplet. Država je novcem poreskih obveznika omogućila Prvoj banci da izađe iz dubioza u koje su je gurnuli njeni vlasnici i menadžment. Ugovor o pozajmici 44 miliona potpisali su Lukšić, u ime države, i Radoje Žugić, kao predsjednik borda Prve banke.

Guverner centralne banke Ljubiša Krgović biva smijenjen kao očekivana žrtva demonstrirane spremnosti CBCG da se, makar u maloj mjeri, suprotstavi uspostavljenom modelu vladavine po principu rodbinskih, prijateljskih i kumovskih veza. A zaslužni dijele nagrade.

Žugić se preko noći, iz Prve banke vratio u direktorsku fotelju Fonda PIO. Brigu o vraćanju državne pozajmice preuzeo je Lukšić, prvo kao ministar finansija a potom i u funkciji premijera. Žugića, potom, daruju zvanjem guvernera CB. Na poziv Mila Đukanovića daje ostavku i postaje njegov ministar finansija da bi kasnije, po Đukanovićevom naređenju, bio smijenjen i iz Vlade vraćen u Centralnu banku. Danas svoje nasljednike u vladi javno kritikuje i savjetuje kako da isprave (i) njegove greške.

CBCG je postala samo lijepa zgrada na dobroj lokaciji. U kojoj državno uhljebljenje i izdašnu platu dobijaju muževi i žene zaslužnih članova vladajuće koalicije. Njena nadzorna funkcija na finansijskom tržištu uspiješno je eutanazirana.

Ne treba, uvijek, odstraniti čelne ljude da bi pacifikovali neku neposlušnu instituciju u povoju (a sve su crnogorske institucije u povoju, ako uopšte daju znakove života). Nekada je sasvim dovoljno povesti „specijalni rat”. I dobiti ga, naravno.

Prije približno 12 mjeseci opozicija je tražila, i dobila, promjene propisa kojima su izborne manipulacije stavljene u nadležnost Specijalnog tužilaštva. Negdje u isto vrijeme glavni Specijalni tužilac Milivoje Katnić u Skuopštini je pričao o „specijalnom ratu” koji se vodi protiv njega i institucije kojom rukovodi. Novinari su prepoznali i u naslove svojih izvještaja stavili da iza napada na Specijalno tužilaštvo stoji niko drugi dotadašnji potpredsjednik Vlade Duško Marković. Katnić nije osporio ove interpretacije.

Više od stotinu krivičnih prijava koje se tiču uočenih i, nerijetko, dokumentovanih nepravilnost tokom izborne kampanje, a posebno na dan izbora, čame u fiokama specijalnih tužilaca. Umjesto očekivane borbe protiv bezakonja dobili smo bajkovitu priču o taliku crnogorskom. I dokaz da sva prijateljstva nijesu vječna.

„Sa Goranom Rodićem sam prijatelj 25 godina”, pohvalio se Katnić u istoj rečenici u kojoj nas je obavijestio da „postoji osnov sumnje da je advokat Rodić formirao kriminalnu organizaciju” sa naumom da ga podmiti. Zapravo, Rodić je prema priči koju ne može potkrijepiti ni jedan materijalni dokaz savjetovao svoje klijente da Katnića podmite sa nekih 500-600 hiljada eura. Što oni, navodno, nijesu prihvatili.

Onda smo saznali da je Katnić svom četvrt vijeka starom prijatelju čitao SMS poštu. Ne mareći da tako narušava zakonom garantovan povjerljiv odnos advokata i klijenta. Potom je prepiska objavljena u pokušaju da se dokaže jedna, potpuno pogrešno postavljena, hipoteza (vidi antrfile). Istovremeno su „prijatelj” i njegov klijent ostali uskraćeni za zakonom garantovao pravo da prije suđenja dobiju uvid u optužbe i dokaze tužilaštva. Još jedna institucija je pala u komu.

Opstrukcija pravde

Prvo smo obaviješteni da je Goran Rodić, ugledni advokat i umalo uspiješan kandidat za Vrhovnog državnog tužioca osumnjičen za „podstrekivanje na davanje mita” i „formiranje kriminalne organizacije”. Ni jedan dokaz za te tvrdnje nije predočen javnosti. Onda je javilo kako je Viši sud, na prijedlog Specijalnog tužilaštva, oduzeo pasoše poslanicima Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, optuženima da su, do 16. oktobra prošle godine, pripremali državni udar. Tu smo, već, doznali i zašto. U obrazloženju odluke Višeg suda piše: “Tužilac je u dopuni prijedloga naveo da iz dostavljenih komunikacija između okrivljenog Knežević Milana i Gorana Rodića proizlazi plan i namjera za odugovlačenje krivičnog postupka, navodeći da se iz njih utvrđuje da će okrivljeni nastojati da po svaku cijenu izdejstvuju odlaganje krivičnog postupka tako što će tražiti od suda odlaganje radi pripreme odbrane, a nakon toga i traženje izuzeća postupajućeg predsjednika Vijeća…”. A onda i kako. Specijano tužilaštvo je do ovih „dokaza” došlo pregledom SMS prepiske Rodića i njegovog klijenta Kneževića. Poruke su se dan kasnije pojavile i u elektronskim i printanim medijima. Tako smo sami mogli da spoznamo suština cijelog slučaja. Spise predmeta koje je tražio 19. maja, Knežević je dobio 10. jula, nepunih deset dana prije suđenja koje je zakazano za 19. 2. I 21. jul. I o tome obavještava svog advokata. „U našem je interesu da se držimo zakona i osnovnih načela krivičnog postupka i tražimo ono što nam po zakonu pripada – sve spise i dovoljno vremena za pripremu odbrane”, odgovara mu Rodić predlažući da u suprotnom traže odlaganje ročišta a ako sudija to ne prihvati, njegovo izuzeće. Šta je tu nemoralno ili nezakonito? I jednako važno: trebamo li da istinu o 16. oktobru saznamo u valjanom sudskom postupku, ili kroz romansirane iskaze Paje i Sinđe?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo