Povežite se sa nama

SVIJET

EVROPA I MIGRANTI: Nova kriza na pomolu

Objavljeno prije

na

sr

Dok se Evropa ponovo suočava sa talasom migranata, članice Evropske unije (EU) se zbog tog pitanja sve češće suočavaju sa incidentima. Posljednji se dogodio u Njemačkoj gdje je došlo do nasilnih protesta krajnjih desničara zbog smrti jednog Njemca, za šta su osumnjičeni po jedan Sirijac i Iračanin.

Vlasti nijesu još bile objavile informacije o državljanstvu dvojice osumnjičenih u mjestu Kemnic, na istoku Njemačke, a spekulacije da su za smrt čovjeka krivi migranti u nedelju su se brzo proširile preko društvenih mreža i poslati su mnogobrojni pozivi za akciju. Lokalni ogranak ultradesničarske Alternative za Njemačku (AfD) odgovorio je pozivom na „spontane demonstracije” u znak sjećanja na žrtvu. „Ukoliko država ne može da zaštiti svoje građane, ljudi će izaći na ulice i (sami) se zaštiti”, poručio je na Tviteru zastupnik AfD Markus Frohnmajer.

U Kemnicu, u saveznoj državi Saksoniji su neki demonstranti nosili transparente ili znamenje AfD, neonacističke stranke NPD i drugih ekstremističkih grupa. Nekoliko ultradesničarskih demonstranata optuženo je za hvatanje stranaca nasred ulice dok su drugi viđeni sa nacističkim transparentima, pozdravljajući zabranjenim pozdravom sa uzdignutom rukom, iz vremena nacističkog vođe Adolfa Hitlera.

Učesnici demonstracija su pokazivali plakate koji poručuju „zaustaviti poplavu izbjeglica” i „odbraniti Evropu”, navode mediji. Ljevičarski demonstranti kojih je bilo pet puta manje u Kemnicu uzvikivali su „nacisti napolje” i „izbjeglice su dobrodošle”.

Pravi haos je izbio kada su desničarski ekstremisti u manjim grupama jurili građane arapskog izgleda i tukli ih. Povrijeđeno je šest osoba. Mediji su to opisali kao „scene lova” na ljude i ocijenili da se radi o „bankrotu policije” koja je izgubila kontrolu nad Kemnicom.

Političar iz AfD, Tino Kropala, pokušao je da opravda dešavanja: „Kemnic je na listi gradova koji se smatraju najopasnijim u zemlji”, rekao je. „Porodice se više ne mogu osjećati sigurno dok odlaze na državni festival… Pozivamo naše glasače da nešto preduzmu po ovom pitanju.”

AfD, koji je vodio antiimigrantsktu i antiislamsku izbornu kampanju, osvojio je više od 25 posto glasova u Saksonija – na prošlogodišnjim saveznim izborima u septembru. To je gotovo dvostruko više od prosjeka u Njemačkoj.

Pitanje migranata je u Njemačkoj veoma problematično otkako je kancelarka Angela Merkel odlučila 2015. godine da dozvoli ulazak oko 1,3 miliona migranata i izbjeglica bez dokumenta, uglavnom iz područja sukoba na Bliskom istoku, poput Sirije i Iraka. Merkel i njene saveznike kaznili su birači na prošlogodišnjim opštim izborima, kada je AfD prvi put ušla u Bundestag, osvojivši 12,6 posto glasova i više od 90 mjesta. U Kemnicu i u Saksoniji posebno jaki su AfD i pokret „Patriotski Evropljani protiv islamizacije Okcidenta” (Pegida).

Jačanje antimigrantske politike, odnosno partija koje je zastupaju evidentno je i u drugim evropskim zemljama, među kojima je i Italija. Zbog toga se u utorak ministar unutrašnjih poslova Italije Mateo Salvini sastao u Rimu sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Njih dvojicu neki zapadni mediji nazivaju učenikom i majstorom EU populizma. Tvrdi se da je njihov susret izazvao veliku nervozu u Briselu.

Mađarski premijer je već nekoliko godina glavni buntovnik u EU. Odbio je da učestvuje u obaveznom EU planu za preseljenje migranata i odupro se planu Evropske komisije za premeštanje 160.000 izbjeglica. To je vrsta ponašanja koju Salvini odobrava.

Navodno, Orbanov savet Salvijniju jeste: „Prvo, držite svoje prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže… Drugo, zadržite red u svojoj ekonomiji. Treće, dajte prazna obećanja EU.”

Administracija ranijeg predsjednika SAD-a Baraka Obame u velikoj mjeri odustala je od Orbana, kroz izbjegavanje visokokvalitetnih, bilateralnih kontakata kažnjavala ga je za njegove autoritarne tendencije. No, sada je administracija predjsednika Trampa okrenuta ka njemu, što signalizira novi angažman sa Mađarskom, kao i s obližnjom Poljskom. Nekim evropskim diplomatama i analitičarima, uticaj Trampa u Mađarskoj produbljuje uverenje da njegova administracija pokušava da podijeli EU, blok na koji on gleda kao na snažnog trgovinskog konkurenta”.

Priroda saveza između Salvinija, lidera političke grupacije Liga i Orbana je teška i neizvjesna. Njih dvojica su, naime, političari koji se oštro protive migrantima, ali oni na problem gledaju drugačije. Dok Italija insistira na podjeli tereta sa EU, Mađarska vrši pritisak na nacionalnu kontrolu imigracije.

Lideri EU su se na nedavnom samitu složili da naprave nove centre za azil na južnoj i sjevernoj obali Mediteranskog mora, no ovi još nijesu izgrađeni. Unija se u posljednje dve godine bori sa reformom svojih zakona o azilu, koja zahtijeva da se prva zemlja u kojoj migranti ulaze pobrine za njih. Time se najveći teret stavlja na Italiju, Grčku, Maltu i Španiju.

Italija je odnedavno zaprijetila da će odbiti da uplati sredstva u budžet EU, ukoliko druge zemlje odbiju da presele migrante. Mediji pišu kako očekujući da će je eventualno kršenje pravila za troškove evrozone dovesti u budžetski sukob sa EU, vlada Italije traži na drugim stranama investicije. Ministar finansija Đovani Tria je u misiji da privuče investitore u Kini, dok je premijer Đuzepe Konte dobio obećanje predsjednika Donalda Trampa da će Sjedinjene Američke Države preuzeti italijanski javni dug.

Populisti i nacionalisti u Rimu uopšte ne žele da prihvate migrante. Oni tako krše pravila EU. Ukoliko Brisel uskoro ne bude reagovao, moguća je nova kriza EU, smatraju neki analitičari u Njemačkoj. Desno-radikalni ministar Salvini, koji uz pomoć broja migranata konstantno vodi predizbornu kampanju, ima jednostavan recept koji otkriva koliko on zapravo te ljude prezire. Vraćanjem, odnosno zabranom uplovljavanja u italijanske luke za sve brodove na kojima ima migranata Salvini želi da podigne ogradu oko Italije – i to po svaku cijenu. „Najprije Italija” – to je slogan koji on želi da sprovede i u praksi, bez obzira na cijenu koju pri tom mora da plati.

Činjenica da su Salvini i njegovi istomišljenici u jednoj italijanskoj luci uzeli praktično kao taoce migrante koji su se nalazili na brodu italijanske obalne straže, bilo je previše čak i za italijansko pravosuđe. Ono je pokrenulo istragu zbog „lišavanja slobode”.

Zemlje-članice EU ni nakon tri godine nijesu uspjele da postignu dogovor oko reforme sistema azila i prihvatanja migranata. To je bolna tačka koju populisti – i to ne samo u Italiji – sada obilno koriste.

U predstojećim pregovorima oko budžeta Unije za period 2021-2027, Italijani bi ipak mogli da naprave još mnogo problema. Mora se računati na to da će desni radikali i populisti, kako bi ispunili svoje ciljeve, rizikovati čak i izbacivanje iz evrozone pa i iz Unije. Nakon Bregzita, nakon Poljske i Mađarske, Italija se velikom brzinom pretvara u sljedeće krizno žarište EU, neke su od analiza u njemačkim medijima.

Posle Italije, Mađarske i Austrije, sljedeća zemlja kojoj se smiješi jačanje populističkih političkih partija je Švedska, čija demokratska stranka očekuje vrtoglavi uspjeh na izborima u septembru.

Švedske demokrate, antiimigrantska populistička desničarska partija sa korijenima u neonacističkom pokretu, odavno su izopštile ostale švedske političke partije. No, imigracija omogućava prodor desnice u Švedskoj. Švedske demokrate se nadaju daleko većem političkom zemljotresu na izborima. No, ovakav ishod bi bio dubok šok za Švedsku koja je zasnovana na konsenzusu, i koja se već dugo ponosila time što je za imigrante možda najtraženija evropska zemlja, a istovremeno zbog pružanja velike socijalne pomoći države.Otuda će rezultati izbora u Švedskoj biti pažljivo praćeni u ostatku Evrope. Švedske demokrate predlažu ograničavanje spajanja porodice za imigrante, ubrzavanje deportacije, poboljšanje brige za starije i borbu protiv kriminalnih bandi. U stvari, od svih predloga švedskih demokrata koji su izazvali kontroverzu, imigracija nije na vrhu liste. Na tom mjestu je predlog stranke da Švedska održi referendum o napuštanju EU.

Natrag u Kemnic: njemačka istorija nas uči koliko daleko rulja može stići kad se stopi sa frustracijom u društvu. Stotine neonacista, huligana i nasilnih lokalaca u Kemnicu dale su se u pustolovno pražnjenje svoje agresije. Policija je bila preopterećena, nije bilo dovoljno žandarma. To je bio crn dan za otvoreno društvo.

Kako je moglo da dođe dotle? Odgovor je po središnjim njemačkim medijima zapanjujuć i porazan: u zemlji Hitlerovih zločina, desničarsko nasilje i prijetnje organizovanih desničarskih ekstremista do danas se pogrešno procjenjuju, ublažavaju ili čak prihvataju.

Mržnja ljudi sa ulica Kemnica nije usmjerena protiv izbjegličke politike Angele Merkel. Usmjerena je protiv demokratije u Nemačkoj. Jer ova rulja huškača odbacuje, maltene, svaki paragraf njemačkog Ustava: ljudsko dostojanstvo, jednakost građana, zabranu diskriminacije na osnovu religije, porijekla ili pola, zaključuju glasila poput medijske kuće Dojče Vele.

Velika opasnost je što se posljednjih godina desničarski marševi, kao sada u Kemnicu, miješaju sa protestima razočaranih i zapostavljenih građana. Oni nijesu većinski pristalice nacionalsocijalizma. No, opasno su blizu rasističkom i antidemokratskom svetonazoru. To je alarmantno.

Njemačka politika bi trebalo da bude na oprezu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

AKO NEĆE KRDO IMUNITETU, HOĆE LI IMUNITET KRDU: I nakon vakcine, distanca – ruke – maska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojke zaraženih i smrtnih slučajeva su i dalje visoke u većem dijelu Evrope, a kampanja vakcinacije odvija se toliko sporo da su šanse da će se kolektivni imunitet postići do jeseni sve manje

 

Još malo pa će biti okruglo pola vijeka od posljednje velike epidemije koja je potresla naš region. Te 1972. godine Jugoslavija se upustila u borbu sa variola verom. Način na koji se zemlja organizovala i u rekordnom roku suzbila pošast iz današnjeg ugla izgleda čudesan. Procjenjuje se da je vakcinacijom bilo obuhvaćeno oko 18 miliona ljudi, od 22 miliona koliko je tada imala  država. Mediji bilježe da je sve odrađeno za deset dana.

„U rekordnom roku od 15. februara do 15. aprila eliminisali smo najveću posleratnu epidemiju u Evropi. Moralo je  da se vakciniše što veći broj odjednom da bismo napravili zaštitni zid i nastavili normalno da živimo”, priča za Danas epidemiološkinja Ana Gligić.

Pedeset godina kasnije, stvari ovom brzinom ne teku ni u mnogo razvijenijim zemljama. Tempo uglavnom zavisi od svijesti i volje pojedinaca, logističkih sposobnosti država, a prije svega od dostupnosti vakcina.

Iako se već nekoliko proizvođača može naći na tržištu, njihovih proizvoda u nekim zemljama, poput Crne Gore, nema. Neki se vakcinišu ruskom ili kineskom koje još uvijek nijesu dobile odobrenje EU, a većina vapi za vakcinom koja je prva krenula u rat protiv COVID-a 19, Fajzer-Biontek formulom.

Još jedan, nimalo zanemarljiv faktor utiče na broj vakcinisanih. Antivakserski lobi.

Brojke zaraženih i smrtnih slučajeva su i dalje visoke u većem dijelu Evrope, a kampanja vakcinisanja odvija se toliko sporo da su šanse da će se imunitet postići do jeseni sve manje, piše Nova.rs.

U tekstu se dalje navodi da su vlade zemalja članica EU prinuđene da pooštravaju restriktivne mjere, jer od korona virusa svakodnevno u EU premine između 3.000 i 4.000 ljudi, a prijeti opasnost i od novog soja virusa.

Oko 2,5 procenata vakcinisanih imaju Njemačka, Italija, Španija, Grčka, Švedska, Turska… Slika regiona je šarena. Srbija prednjači sa vakcinisanih oko pola miliona ili nešto više od 6 posto stanovništva, drži se i  Slovenija (53.000 ili 2,56 posto stanovništva). Ostatak susjedstva je daleko ispod očekivanog nivoa.

Slika iz Makedonije na kojoj dva momka drže transparente na kojima piše: „Ne može ti biti ništa od vakcine!” i ,,…jer nemamo vakcinu!” dosta govori o situaciji, a vjerovatno više o politici u toj zemlji. Ove transparente su jednako tako mogli držati građani kod nas i u BiH. Datumi, obećanja, rokovi.

Ni u EU stvari ne teku glatko. Trista miliona doza koje su naručene neće biti dovoljno za oko 450 miliona stanovnika. Zbog potrebne dvije doze po osobi, samo će trećina stanovnika EU u relativnoj sigurnosti dočekati jesen. Ostali će čekati završetak pregovara o naručivanju još 300 miliona doza, koje će i ako se sve završi kako je planirano stići dosta kasnije. Prije nekoliko dana u EU je odobrena i vakcina švedsko-britanskog proizvođača AstraZeneka. Ruske i kineske su još na stand-by-u.

Ima i onih država koje su spremno dočekale plasiranje vakcine. Unaprijed su pravljeni dogovori sa potencijalnim proizvođačima, pa se desilo da su neke zemlje sklopile ugovore za po tri puta više doza nego što im je zaista potrebno za imunizaciju svog cjelokupnog stanovništva.

U svijetu je ukupno dato više od 101 miliona doza u 64 zemlje svijeta, računao je magazin Bloomberg. Tempo vakcinacije nastavlja se povećavati, s najnovijom prosječnom stopom od oko 4,25 miliona doza dnevno. Zanimljiv je i podatak da je u SAD-u više Amerikanaca primilo barem jednu dozu nego što je uopšte testirano na virus od početka pandemije, piše Bloomberg.

Na listi lidera u vakcinaciji prednjači Izrael. Za njim UAE, Velika Britanija i SAD. Ove četiri zemlje i Kina čine više od polovine vakcinisanih u cijelom svijetu.

U Rusiji koja je ipak tek upisala prvi milion pelcovanih,  vakcinacija  se obavlja čak i u pozorišnim i trgovačkim centrima, prenijela je Anadolu agencija. Rusi se, naravno, vakcinišu vakcinom domaće proizvodnje – Sputnikom V. Građani stariji od 18 godina mogu  se besplatno vakcinisat.  Osobe sa hroničnim, alergijskim infekcijama i respiratornim problemima, trudnice i dojilje  se ne mogu vakcinisati.

Izrael je na putu da vakciniše svo odraslo stanovništvo do kraja marta. „Za mjesec dana ćemo vakcinisati sve starije od 60 godina i medicinsko osoblje. Ako to uspijemo, nakon još 30 dana ostavićemo virus iza sebe, otvoriti ekonomiju i raditi stvari koje ne može nijedna zemlja svijeta“, rekao je Benjamin Netanjahu. Ako zvuči kao izborno obećanje, ono to donekle i jest. Ovu zemlju novi izbori čekaju već krajem marta. Osim izbora, list Štutgarter nahrihten uspješan proces vakcinacije pripisuje bliskosti premijera sa Albertom Burlom, šefom američkog farmaceutskog diva Fajzera koji proizvodi vakcinu nemačkog Bajonteka – piše Dojče vele. Drugi medij, Jediot ahronot, smatra da farmaceutski giganti vide Izrael kao idealno područje za pilot-projekat vakcinacije cijelog stanovništva. Mala, disciplinovana zemlja sa razvijenom ekonomijom i zdravstvenim sistemom može poslužiti kao dobar eksperiment. Naravno, tu je i priča, prenosi Dojče vele da Izrael Bajontek-Fajzerovu vakcinu plaća čak 23 eura po dozi. Ona se u EU nabavlja za 12 eura.

Bilo kako bilo, proces teče odlično. Dio doza odlučni su proslijediti  Palestincima. Ministarstvo zdravlja objavilo je početak vakcinacije, ali u zvaničnom saopštenju ne navode da je Izrael obezbijedio vakcine.

Izrael je zanimljiv slučaj i za praćenje efekata vakcinacije. VoaNews prenosi da u preliminarnoj analizi 200.000 ljudi starijih od 60 godina koji su primili vakcinu, u poređenju sa odgovarajućom grupom od 200.000 osoba koje nisu, izraelski naučnici otkrivaju da su šanse za pozitivno testiranje na virus bile 33 posto manje dvije sedmice nakon prve injekcije. Efikasnost vakcine se pojačava drugom dozom nakon 21 dan. Ovo je u skladu sa podacima koje je iznio Fajzer – da se antitijela iz prve doze razvijaju nakon oko dvije sedmice te da se vakcinisani i dalje moraju dobro čuvati određen period.

Snovi o prevazilaženju pandemije tokom 2021. godine postaju sve dalji. Kada je sve krenulo, sjetićete se priče o „imunitetu krda” i 60 posto imunizovanih koji su potrebni za njegovo uspostavljanje. Uznemirujući glasovi na ovu temu stižu iz Svjetske zdravstvene organizacije. „Nećemo postići nikakav nivo populacijskog imuniteta ili imuniteta krda  2021. godine”, rekla je glavna naučnica SZO Sumja Svaminatan. On je upozorila kako je važno da se nastavi sa pridržavanjem zdravstvenih smjernica poput socijalnog udaljavanja, nošenja maski za lice i korištenja sredstava za dezinfekciju ruku za pranje ruku. Distanca – ruke – maska ostaju i nakon vakcinacije.

Neki naučnici i istraživanja tvrde da bi za zaustavljanje prenosa korona virusa 55 do 82 posto populacije trebalo imati imunitet. To se može postići oporavkom od infekcije ili vakcinacijom. Primjera radi imunitet krda nije postignut u Manausu u Brazilu, čak i nakon što je procjenjeno da je 76 posto stanovništva bilo zaraženo. Ipak, postoji razlog za vjerovanje da će masovne vakcinacije imati snažniji učinak, jer vakcine izazivaju jaču i trajniju zaštitu od prethodne infekcije, prenose mediji.

Dok se vakcinacija obavlja, prate se reakcije i rezultati. Za sada nije poznato koji je nivo imuniteta potreban i hoće li vakcine biti dovoljno snažne da ga postignu. Takođe, već je izvjesna prijetnja od novih sojeva koronavirusa koje mogu oslabiti učinkovitost imunizacije. Neke od varijanti već su u opticaju. Naučnici se nadaju, smatraju i misle, poneki i garantuju da su vakcine efikasne i na britanski soj koji je trenutno najaktuelniji.

Studije sugerišu da su novi sojevi zarazniji, ne nužno i smrtonosniji. Tu su i novi dokazi da neke novorazvijene vakcine mogu biti manje zaštitne protiv ovih sojeva. Slikovit primjer – nove infekcije korona virusom u Holandiji su opale 20 odsto tokom prošle nedelje, ali novi sojevi virusa sada čine dvije trećine svih zaraženih, saopštio je Zavod za javno zdravlje te zemlje.

Dejvid Hejman, predsjedavajući Strateške i tehničke savjetodavne grupe za infektivne opasnosti u SZO, upozorio je krajem 2020. godine da se čini da će sudbina SARS-CoV-2 postati endemska. Endemski virusi kontinuirano cirkulišu u zajednici, često uzrokujući periodične skokove.

Možda i zbog svega ovoga Majk Rajan, voditelj programa za hitne slučajeve Svjetske zdravstvene organizacije, izjavljuje 25. januara da, umjesto da se fokusiramo na uklanjanje SARS-CoV-2, kao uspjeh treba posmatrati  „smanjenje sposobnosti ovog virusa za ubijanje”.

Red je pogledati i ekonomsku stranu priče o vakcinaciji. Kako prenose svjetski mediji američka farmaceutska kompanija Fajzer najavila je da ove godine očekuje zaradu od oko 15 milijardi dolara od vakcine. Prihodi kompanije u posljednja tri mjeseca prošle godine porasli su za 12 posto u odnosu na isto razdoblje 2019. i dosegli 11,7 milijardi dolara. Takođe prihodi Fajzera u 2020. porasli su za dva posto u odnosu na prethodnu godinu i iznose 41,9 milijardi dolara, a procjenjuje se da će u ovoj godini iznositi između 59,4 i 61,4 milijarde dolara.

Posljednja sedmica aprila svake godine obilježava se u svijetu kao svjetska nedjelja imunizacije. Kako ćemo dočekati ovu koja nam ide u susret znaćemo uskoro. Još da se i mi uključimo u trku sa procentima i u traženju imuniteta našeg krda.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

NAKON PROTESTA ZBOG HAPŠENJA ALEKSEJA NAVALJNOG: Koalicija ljudi kojima je prekipjelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Praćenje hapšenja Navaljnog uživo na televiziji, pa zatim i dokumentarni film o navodnoj korupciji predsjednika Putina, pružili snažan emocionalni impuls ljudima za izlazak na ulicu

 

Scene protesta građana na minus pedeset stepeni celzijusa nije nešto što se gleda svake zime. Naročito ne u Rusiji, gdje ni ugodne temperature  ne mogu često da izvuku ljude na ulice. Nakon nereda u Vašingtonu, 2021. godina još jednom uspijeva da donese filmske scene u dnevnike širom svijeta.

Sve je krenulo povratkom Alekseja Navaljnog u Rusiju. Nakon što je antikorupcijski aktivista i opozicionar završio sa tretmanom liječenja u Njemačkoj, na koji je poslat usljed trovanja novičokom u avgustu prošle godine, odlučio se za povratak kući.

Ono što ga je tamo snašlo bilo je očekivano.

Čim je sletio na moskovski aerodrom uhapšen je. Prema tvrdnjama vlasti, Navaljni je prekršio uslovnu kaznu koja mu je izrečena nakon što je u decembru 2014. osuđen na tri i po godine zatvora, uslovno na šest godina, za prevaru i pranje novca. Po optuženom sve je to politički igrokaz, a u međuvremenu Evropski sud za ljudska prava presudio je da je ovaj opozicionar nezakonito osuđen. Ostanak u egzilu, slaže se većina analitičara, za Navaljnog bi značio političku smrt, a reakcija zvaničnih vlasti upumpala je prijeko potrebnu svježinu njegovom političkom životu.

Pisali smo već na ovim stranama da je Navaljnjeva ličnost i njegova uloga u ruskoj politici jako složena. Zapadni saveznici ga prihvataju kao pro-demokratskog borca, iako njegovu biografiju krasi par spornih detalja, poput izjava vezanih za Krimsku krizu, antimigrantsku i antimuslimansku politiku, te priče da je u prošlosti podržavao krajnju desnicu.

Navaljni nije uspio izgraditi ujedinjenu koaliciju protiv Vladimira Putina. Dok mnogi tvrde da on nije timski igrač, pitanje je šta je potrebno tom timskom igraču da oko sebe okupi raznorodnu, sumnjičavu i rascjepkanu opoziciju.

Zanimljiv tok događaja, očigledno dobro isplaniran, dao je vjetar u leđa Navaljnom i izazvao nesvakidašnje scene u Rusiji sa početka ove priče. Dan nakon hapšenja, tim Alekseja Navaljnog pustio je u etar dvosatni dokumentarni film. Njegov fokus je navodna palata Vladimira Putina, a film je najavljen riječima: „Zajedno s nama ići ćete tamo gdje niko ne smije. Posjetićemo Putina. Uvjerimo se svojim očima da je ovaj čovjek u svojoj želji za luksuzom i bogatstvom potpuno lud. Saznaćemo od čijeg novca i kako se finansira ovaj luksuz i kako je u proteklih 15 godina dato najveće mito u istoriji i izgrađena najskuplja palata na svijetu“.

Film u kome se tvrdi da Putin ima veliko imanje u blizini crnomorskog grada Gelendžika, 200 kilometara sjeverno od Sočija sada grabi ka 100 miliona pregleda na jutjubu. „Ovo nije seoska kuća, ni dača, ni rezidencija. Ima neosvojive ograde, vlastitu luku, straže, crkvu, sopstvenu kontrolu pristupa, zonu zabranjenog leta, pa čak i svoj granični prijelaz ”, navodi Navaljni i dodaje da je to zasebna država u Rusiji. A zna se ko je u ovoj državi jedini kralj, zaključuje Navaljni.

Putin je, očekivano, porekao da je ljetnikovac u njegovom, ili vlasništvu njegove „bliske rodbine”. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da su „vlasnici preduzetnici”, te da bi otkrivanje njihovih imena bilo neprimjereno.

Važniji od prateće najave ili samog filma bio je poziv gledaocima intergisan na početku videa: „23. januar, 14:00. Glavne ulice vaših gradova. Izađite. Ne stojte sa strane.”

Protesti koji su uslijedili i na kojima se tražilo oslobađanje Navaljnog, održani su u subotu u više od 90 ruskih gradova. Učestvovalo je ukupno više desetina hiljada ljudi. Hiljade ljudi, uključujući i djecu, prenosili su mediji, privedeno je od strane policije na skupovima širom zemlje. Ozlijeđeno je na desetine policajaca i demonstranata, a snimci nasilja dijeljeni su društvenim mrežama. Gradske vlasti Moskve smatraju da se okupilo oko 4.000 ljudi, dok je Rojters procijenio da je brojka bliža onoj od 40.000.

Grupa OVD-Info koja prati politička hapšenja objavila je da je privedeno 2.800 ljudi, uključujući 1.099 demonstranata u Moskvi. Izvještaji sugerišu da su protesti vjerovatno najveći u Rusiji od marta 2017. godine.

Glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov poručio je da će dosta glasova izjaviti da je mnogo ljudi izašlo na „ovaj ilegalni skup. Ne! Malo je ljudi izašlo, a mnogo ljudi glasa za Putina“. I mnogo je ljudi glasalo za ustavnu reformu koja će Putinu omogućiti da se kandiduje za predsjednika do 2036. godine nastavio je Peskov.I zaključio: „Ako uporedite brojeve, vidjećete koliko je bilo ljudi”.

Jasno je da je Kremlj napravio nekoliko grešaka u koracima. Jedna od njih je  potcijenjivanje stepena podrške Navaljnom, smatra ruski politički analitičar Andrej Kolesnikov. On je rekao da su praćenje hapšenja Navaljnog uživo na televiziji, pa zatim i dokumentarni film o navodnoj korupciji predsjednika Putina, pružili snažan emocionalni impuls ljudima za izlazak na ulicu.

Mark Galeoti, ruski analitičar sa sjedištem u Londonu i voditelj podcasta U sjenama Moskve, rekao je u nedjeljnoj emisiji da protesti nijesu veliki udarac državi. „Ne bismo trebali praviti hiperbolu, da je ovo početak kraja Putinizma”. Bez obzira na to, on je rekao da je bez presedana činjenica da se toliko ljudi koji su se žalili na Putinovu vladu uspjelo ujediniti oko poziva na demonstracije.

„Ljudi imaju razne razloge za nezadovoljstvo, a Navaljni postaje katalizator”, rekao je ovaj analitičar karakterišući protestante kao „koaliciju ljudi kojima je prekipjelo“!

Bez značajnog uticaja, protesti su se dešavali i van granica Rusije. Oko 2.000 ljudi okupilo se u Berlinu, prenio je Dojče vele. Manji skupovi organizovani su u Diseldorfu, Talinu i Parizu, a desetak ljudi se okupilo i u Beogradu.

U međuvremenu podrška Navaljnom stiže i sa raznih adresa iz Rusije, od umjetnika do sportista kakvi su hokejaška legenda Artemij Panarin i nekadašnji član fudbalske reprezentacije Igor Denisov.

Opozicionar i šahovski velemajstor Gari Kasparov se uključio u ruske prilike preko društvenih mreža: „Fejsbuk stranice grupa Navaljni i Hodorkovski su isključene. Čak su i mali profili poput Foruma slobodne Rusije na Instagramu blokirani nakon hiljada lažnih žalbi s novih bot naloga Kremlja.”

O protestima i policijskim akcijama se oglasio i Amnesti Internešnal. „Ruske vlasti neumorno pokreću odmazde protiv mirnih demonstranata; ono što smo danas vidjeli samo je ovo potvrdilo. Policija je zanemarila svoju dužnost da garantuje pravo na mirno okupljanje i umjesto toga neselektivno tukla i samovoljno hapsila demonstrante, od kojih su mnogi bili mladi “, rekla je Natalia Zviagina, direktorica Amnesti Internešnal za Rusiju.

U fokusu su, kao i uvijek, kod sličnih scenarija, pa i onih u SAD-u priče o inostranim scenaristima i finansijerima. Da su strane obavještajne službe pomogle organizaciju protesta protekle subote smatra i veteran, senator i predsjednik Komiteta za međunarodne poslove Savjeta federacije Rusije Andrej Klimov. Govoreći u nedelju za TV kanal Rusija 1, Klimov je primijetio da su za promociju demonstracija korišćene strane društvene mreže.

Iste društvene mreže koristila je i ruska ambasada u Londonu. Na njihovom tviter nalogu osvanula je poruka: „Licemjeri i dalje naduvavaju lažni slučaj Navaljni da bi se miješali u unutrašnje stvari naše zemlje. Ovo je profesionalno pripremljena provokacija koju potiču ambasade zapadnih zemalja, uključujući američku ambasadu u Moskvi“.

Kao i uvijek „jasni i odlučni signali“ stižu sa Zapada, oštro se osuđuje i kritikuje.

Stejt department je rekao da su SAD stale rame uz rame sa svojim saveznicima i partnerima u odbrani ljudskih prava. Traženo je „trenutno i bezuslovno puštanje” Navaljnog na slobodu.

Po izjavama zvaničnika Bijele kuće, Džo Bajden je pokušao da „naglo zaustavi toplu retoriku“ svog prethodnika Donalda Trampa prema Putinu, ali i nastojao da ostavi mjesta za diplomatiju. Novi predsjednik SAD je u prvom razgovoru sa predsjednikom Rusije među ostalim temama i lično izrazio zabrinutost zbog hapšenja opozicionara.

U Evropi su se čuli pozivi za novim sankcijama, pa čak i oni glasovi koji govore o stopiranju gasovoda Sjeverni tok 2 koji se gradi kako bi se povećale isporuke ruskog gasa u Njemačku. Naravno, tu je priča naročito složena, pa se ovo pitanje ipak drži van pregovaračkog stola.

Prve sedmice februara šef EU diplomatije Džosep Borel boraviće u službenoj posjeti Rusiji. Prema njegovim riječima, cilj putovanja je razgovor s predstavnicima ruskih vlasti o pripremi diskusije o odnosima s Moskvom, koja će se održati na samitu EU u martu. Borel je ovu posjetu najavio na konferenciji za novinare nakon sastanka Vijeća EU u Briselu. Tokom sastanka pokrenuto je pitanje reakcije na najnovije događaje u Rusiji. Prema Borelu Evropska unija još nije donijela nikakvu odluku. „Nije bilo prijedloga i, shodno tome, nisu donesene odluke. Vijeće EU spremno je da reaguje i preduzme odgovarajuće mjere ako okolnosti zahtijevaju”, dodao je Borel.

Činjenica da vrhovne diplomate EU nisu raspravljale o sankcijama protiv Rusije zbog hapšenja Navaljnog mogla bi značiti da je Brisel promijenio svoju rusku strategiju, rekao je TASS-u predsjedavajući Odbora za spoljne poslove Vijeća Ruske Federacije Konstantin Kosačev.

„Postoje dva pristupa za prevladavanje konfliktnih situacija: ili se ne slažemo, ali nastavljamo dijalog ili se ne slažemo i dijalog prebacujemo na jezik sankcija”, smatra Kosačev. EU je po njegovom mišljenju stekla neko iskustvo koje pokazuje da ovaj jezik ne funkcioniše u odnosima s Rusijom. „Bez obzira na to koliko su sankcije ekspanzivne, to ni na koji način ne utiče na naš stav o određenim pitanjima. Moguće je da Brisel počinje shvatati da ova strategija nema perspektivu i kreće u promjenu  taktike. Ako je to slučaj, možemo samo pozdraviti takav razvoj događaja”, zaključuje Kosačev.

Dok se karte dijele Navaljni razvoj situacije prati iz moskovskog zatvora Matroškaja tišina.

Žalba advokata pritvorenog opozicionara biće prezentovana kasnije ove sedmice, otkrio je jedan njegov saradnik u utorak. U međuvremenu njegove pristalice kažu da rade na organizovanju novog talasa protesta narednog vikenda.

Najvjerovatnije će se u četvrtak, kada ovaj broj ide u štampu,  razmatrati molba za puštanje Navaljnog iz zatvora u kom trenutno čeka na suđenje, koje će se održati početkom februara.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

GODINA KAO NIJEDNA DRUGA: Krnji novi svijet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Australijske vatre su na samom početku godine, kao u scenariju apokalipse,  oko gledaoca zakovale za televizijske ekrane. Ispred njih, zbog pandemije korona virusa, svjetska populacija ostaće kroz cijelu 2020. godinu, prateći  svjetsku dramu

 

Godina 2020. počela je apokaliptičnim scenama. Prašume u plamenu, beživotni pejzaži, iscrpljene životinje i zaštitari koji pokušavaju nemoguće. Australijske vatre su kao u dobro napisanom scenariju na samom početku godine   zakovale oko gledalaca za televizijske ekrane.

Dok se naučna javnost još gloži da li je ovoliki obim požara uzrokovan globalnim zagrijavanjem, brojke opominju. U požarima i akcijama spašavanja život su izgubila 33 čovjeka. Stradanja životinja su nezamislivo veća. Skoro dvije i po milijarde reptila nestalo je u vatrama Australije ili je bilo prinuđeno da promijeni stanište, kao i 180 miliona ptica i oko 150 miliona sisara. Podaci su zasnovani na broju i procjeni gustine životinja prije katastrofe. Njihovo stanište se smanjilo za oko 30 posto, a u konačnom zbiru nema riba, kornjača i beskičmenjaka. Devetnaest miliona hektara je odnio najveći požar koji je pogodio kontinent, od čega 12,6 miliona šume. Australijska vlada je u februaru identifikovala 113 životinjske vrste kojima je „hitno potrebna pomoć” nakon požara.

Na istom kraju svijeta, nekih sedam hiljada kilometara sjevernije, zahuktavala se druga drama. Epidemija COVID-19 započela je sredinom novembra kada su stručnjaci u Kini evidentirali nultog pacijenta. Početkom ove godine poprimila je razmjere onoga što ćemo iskusiti i mi nekoliko mjeseci kasnije. Trinaesti januar donio je prvog evidentiranog zaraženog van granica Kine, u Tajlandu. Jedna po jedna, zemlje svijeta dolazile su na red.  Kao pokazni primjer širenja novog virusa ostaće zabilježen korejski „slučaj pacijenta 31“. Žena  je nakon manje saobraćajne nesreće završila u bolnici. Smatra se da je tokom boravka u toj bolnici, te drugoj u kojoj je konačno testirana pozitivno na COVID, na dvije crkvene službe i jednom koktelu koje je posjetila, zarazila makar 1.600 ljudi novim virusom. Za nedjelju dana Koreja je došla od 31 oboljelog do broja sa četiri cifre, prenosi Rojters. Bilo je jasno sa čim se svijet susreće iako mnogi i dan danas osporavaju i podatke i pandemiju. Najveća iskušenja evropskom tlu donio je mart. Ostaće zabilježeno – Crna Gora je bila posljednja slobodna zona Evrope. To se promijenilo 17. marta.

Vuhanske dramatične slike zaboravljene su nakon onih koje su stizale iz Italije, malo kasnije i Španije. Nepripremljeni sistemi i ljudi koji su olako shvatali moći novog virusa uveli su svijet u zdravstvenu, socijalnu i ekonomsku krizu kakva se ne pamti. Do sada je u svijetu zaraženo oko 70 miliona ljudi, a preminulo preko 1,5 miliona. U septembru je Amnesti Internešnl objavio da je svijet zbog COVID-19 ostao bez oko 7.000 medicinskih radnika.

Godina koja curi odnijela je sa sobom: sutkinju i borca za ljudska prava Rut Bajder Ginsburg, glumce, poput mladog Čedvika Bosmana, i prekaljene Kirk Daglasa, Maks von Sidova, Iana Holma i Šon Konerija, režisere Jirži Mencla, Džoela Šumahera, Kim Ki Duka i Alana Parkera, Enia Morikonea, muzičare Džona Prajna, Edi Van Halena, Bil Vitersa, umjetnika Krista, Kobe Brajanta i velikog Maradonu. Otišli su naši: Neda Arnerić, Mustafa Nadarević, Milka Babović, Bekim Sejranović, Mikica Zdravković, Miša Aleksić, Ivan Bekjarev, Špiro Guberina, Goran Paskaljević, Miodrag Živković, Rajko Dujmić, Lazo Goluža

Kod nas i širom svijeta umrle su ispraćali samo najrođeniji.

Mnoge kompanije uvele su sistem – radi doma, pa ni himna novog milenijuma „Pos'o – kuća“ više nije aktuelna. Posao od kuće početkom epidemije bio je uglavnom dobro iskustvo koje je donosilo produktivnost i smanjenje troškova. Trajanje ograničenja kretanje, manjak komunikacije, usamljenost, stres, nedostatak fizičke aktivnosti uslovili su promjene nagore. Pad produktivnosti, produžavanje radnog vremena unedogled, a tu su i neizbježne nevolje sa tehnologijom. Privikavanje na ovakav način rada još traje. Mnoge zemlje, među kojima i susjedna Hrvatska, razmatraju izmjene u Zakonu o radu kako bi stavke vezane za rad od kuće mogle bolje odgovoriti aktuelnoj situaciji.

Dramatične promjene u ljudskim navikama i ponašanju uslovljenim pandemijom dovele su do mnogo većeg oslanjanja na tehnologiju. Najslikovitiji primjer je sveprisutna Zoom platforma. Ovaj video konferencijski softver je u decembru prošle godine imao 10 miliona korisnika. U aprilu 2020. koristilo ga je 300 miliona korisnika.

Globalni trendovi predviđaju, a vlade zemalja širom svijeta najavljuju da će se ekonomija najbrže oporaviti ako se ulaže u inovacije i nove industrije.

Prelazak života širom svijeta na online mode uslovio je da dobijemo prvu osobu u istoriji čije je bogatstvo procijenjeno na 200 milijardi dolara. To je Džef Bezos vlasnik Amazona. Akcije ove kompanije dostigle su vrhunac u aprilu, nošene ogromnom potražnjom mušterija i nastavile da rastu. Brza pobjeda nad koronom i uspjesi u njenom držanju pod kontrolom ubrzali su oporavak kineskog ekonomskog zmaja. Svjetski ekonomisti predviđaju još značajniju ulogu ove zemlje.

Pojava vakcine daje nadu u brži oporavak svjetske ekonomije. Tokom marta i aprila u SAD-u bez posla je ostalo 22 miliona radnika. Zemlje bivše Jugoslavije danas imaju oko dva miliona stanovnika manje od ove brojke. Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) prognozira da će svjetska ekonomija tek krajem 2021. godine dostići nivo na kojem je bila prije pandemije.

Jedan vapaj uzdrmao je svijet. „Ne mogu da dišem” posljednje su riječi afroamerikanca Džordža Flojda kojeg je prikovanog za tlo ulice u Minesoti držalo koljeno bijelog policajca. Njegova nasilna smrt držala je na ulicama milione Amerikanaca. Isprovociran ovim slučajem nastao je pokret Black Lives Matter sa kojim se u narednih tri mjeseca povezuje preko 7.500 protesta širom SAD-a. Njihov odjek se čuo na svim stranama svijeta. Za Ginisa – i u Crnoj Gori.

Još aktuelni predsjednik SAD-a Donald Tramp je ovaj pokret označio kao pokret mržnje. Navikli smo da on mrzitelje i antiamerikance vidi na sve strane. Nije priznavao ni koronu koja je u međuvremenu pokosila oko 340.000 Amerikanaca, što je petina svjetskog crnog bilansa.

Dok je između 15 i 20 miliona ljudi protestovalo širom zemlje, Trampova administracija je ušla u jednu od najrizičnijih spoljnopolitičkih priča. General Kasem Sulejmani – čovjek koji se smatrao drugom najvažnijom osobom u Iranu, ubijen je po naređenju američkog predsjednika i logistike Pentagona. Sljedeća epizoda izazivanja nestabilnosti u ovom regionu je atentat na navodnog „oca iranske atomske bombe” Muhameda Fahrizadeha. Iran i za ovo ubistvo optužuje SAD i partnere, poput Izraela.

SAD je glasačkim listićima zamijenila predsjednika. Novoizabrani predsjednik SAD-a je kandidat Demokrata Džo Bajden. Tramp u objavi na Tviteru ni krajem novembra nije direktno priznao pobjedu Bajdena, obećavajući da će nastaviti „pravednu borbu“ u pokušaju da pred sudom demontira izbornu prevaru. „Bez obzira na to, u najboljem interesu naše zemlje preporučujem da agencija vlade zadužena za prenos vlasti učini ono što je neophodno u vezi sa protokolima“, naveo je Tramp.

Vladimir Putin je referendumom izmjenio Ustav koji će mu omogućiti da ostane na vlasti do 2036. Na ovu priču se nadovezalo i trovanje najvećeg opozicionara te zemlje Alekseja Navaljnog. O ovome ćemo još čitati.

Ruski tragovi ove godine mogli su se nazrijeti i u Bjelorusiji, Jermeniji, Azerbejdžanu, Ukrajini… Podrška Aleksandru Lukašenku tokom demonstracija protiv njega u Bjelorusiji ni ovaj put nije izostala. Protesti traju.

Jermenija, Azerbejdžan i Rusija nedavno su potpisali sporazum o završetku rata oko sporne regije Nagorno-Karabah. Ruski predsjednik izjavio je da će ruske mirovne snage biti raspoređene duž linije Nagorno-Karabaha i izrazio nadu da će sporazum „uspostaviti potrebne uslove za dugoročno i cjelovito rješavanje krize“, prenio je Rojters.

Krize u Avganistanu i Jemenu odnijele su skoro po 20.000 života, a ona koja bukti u Siriji oko 7.500. Druga vrsta rata pokosila je više ljudi nego vojne intervencije u podijeljenoj zemlji kojom vlada Bašar al Asad.

Bilans meksičkog rata kartela i države ove godine je skoro 8.000 žrtava. Od 2006. godine u sukobima brojnih narko kartela stradalo je 250.000 ljudi. Na linije vatre život je ostavilo više od 4.000 policajaca. Nekoliko kartela je prestalo da postoji.

Da država može da se razračuna sa organizovanim kriminalom kada hoće, pokazala je Grčka. Vođa neonacističke stranke Zlatna zora Nikos Mihalolijakos i njegovi saradnici osuđeni su u Atini po optužbi organizovanja kriminalne organizacije. Ova, nekada veoma jaka politička partija prestala je da postoji. Grčka je nanijela veliki poraz fašistima na peloponeskom poluostrvu. Borbu koja je ovim činom apostrofirana, nužno je prenijeti i u druge zemlje starog kontinenta u kojima glavnu riječ vode ultradesničarske struje. Brojni analitičari smatraju da će „mali Trampovi” poput Viktora Orbana, Janeza Janše, Aleksandra Vučića i sličnih, prilagoditi svoju igru novim pravilima i nastaviti  misiju. To što 20. januara Tramp prepušta presto Bajdenu ne znači da će trampizam proći. Naprotiv, mišljenje je mnogih, ako se ne povuku pravi potezi, budućnost će nam donijeti još gore vođe.

Polako se nazire kraj jednog razlaza. Velika Britanija i Evropska unija postigle su trgovinski sporazum samo sedam dana prije kraja tranzicionog perioda Brexita. Više od četiri godine nakon što su Britanci izglasali izlazak iz Unije.

Svijet jedva čeka da vidi leđa godini na izmaku. Pojava vakcine i nekih novih političkih igrača podižu očekivanja od 2021. godine. Ali, realnost je svirepa. „Godina 2021. će doslovno biti katastrofalna na osnovnu onoga što vidimo danas”, rekao je direktor Svjetskog programa za hranu Dejvid Bizli. On je upozorio da svijetu prijeti najgora humanitarna kriza od kako su  UN utemeljene prije 75 godina.

Srećna nova 2021.

 

GODINA PROTESTA

2020. godina ostaće upamćena kao godina protesta. Širom svijeta buktale su demonstracije, ali je malo njih dovelo do jasnih političkih pobjeda demonstranata.

Protesti širom Libana, koji su prvobitno izbili još u oktobru 2019. godine, počeli su optimistično – rušenjem Vlade premijera Saada Haririja, optužene za korupciju i kriminal. No, demonstrante bez vođe 2020. sa ulica su otjerali koronavirus i ekonomske poteškoće. Na ulicu ih je ubrzo vratila katastrofalna eksplozija luke u Bejrutu u avgustu, u kojoj je poginulo oko 200 ljudi i ranjeno na hiljade. Protestanti su okrivili državu za nesposobnost i nemar zbog izdatih dozvola da oko 2 750 tona eksplozivnih hemikalija propada u centralnom Bejrutu čak šest godina. Sigurnosne snage su protestantima nasilno uzvratile, pucnjavom. To je ugušilo pokret pobunjenika, ali i vratilo osjećaj uzaludnosti među građanima. Parlament je na kraju, u premijersku fotelju, vratio Haririja.

Na Tajlandu su buknuli protesti mladih nakon što je sud u Bangkoku u februaru zabranio popularnu opozicionu stranku Future Forward (Budućnost naprijed). Pobuna je prvobitno započela online u martu, tokom karantina zbog pandemije virusa COVID19, a potom se nastavila na ulicama u julu. Pokret Slobodna omladina, oslanjajući se na nasljeđe prošlih demokratskih pobuna i ikonografije pop kulture, zahtijevao je ostavku bivših vođa hunte, novi Ustav i kraj uznemiravanja neistomišljenika. Neki od protestanata bili su radikalniji u zahtjevima – tražili su reformu monarhije. Policija je otvorila slučajeve ‘kraljevske uvrede’ protiv više od dvije desetine učesnika. Kako još uvijek nisu uspjeli da ostvare nijedan od svojih zahtjeva, demonstranti obećavaju da će nastaviti sa akcijama i tokom 2021. godine.

Možda i najčudniji bili su protesti u Njemačkoj, započeti tokom proljeća. Protestante je okupilo nezadovoljstvo zbog propisa i mjera za suzbijanje koronavirusa. Sve je ubrzo dobilo radikalniju notu. Među demonstrantima su se najviše isticali hipici, neonacisti i teoretičari zavjera. Šokirali su Njemačku u avgustu, kada su, na velikom skupu u Berlinu, pokušali da ulete u Rajhstag. Tom prilikom, mnogi su nosili zastave krajnjeg desničarskog pokreta Reichsbürger, koji odbacuje legitimitet posleratne Njemačke, a pojedini su otišli i korak dalje – uporedivši se sa žrtvama holokausta.

Desetine hiljada Bjelorusa preplavilo je ulice gradova širom te države nakon što je autoritarni bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko objavio da je ponovo pobijedio na izborima u avgustu. Najveće demonstracije, u Minsku, okupile su čak 200 hiljada ljudi – i samo na kratko, protivnici Lukašenka ponadali su se da je kraj njegovom 26-godišnjem vladanju – blizu. No, snage bezbjednosti su divlje uzvratile. Bilo je i poginulih. U jeku protesta, ruski predsjednik Vladimir Putin, podržao je Lukašenka. Zahvaljujući, između ostalog, i sve gorim uslovima zbog hladne zime, Lukašenko je uspio da zadrži vlast. Protesti se i dalje održavaju, mada posljednjih nedjelja u decentralizovanom obliku, kako bi bezbjednosnim službama bilo teže da ih ukinu. Opozicioni lideri se nadaju da će se, kada se vrijeme na proljeće popravi, protesti nastaviti istim intenzitetom.

I Poljsku su ove jeseni potresle demonstracije, zbog ženskih prava. Povod je bila presuda Ustavnog suda koja je otvorila put za dalje pooštravanje zakona o pobačajima (abortusima) koji su već među najstrožijim u Evropi. To je izazvalo revolt na stotine hiljada Poljaka i Poljakinja. Nakon masovnog protesta u Varšavi krajem oktobra, koji je okupio oko 100 hiljada ljudi, Vlada je u svojim namjerama odustala. Kako pišu tamošnji mediji, tu zebnjama Poljakinja nije kraj. Iako pravila prekida trudnoće nisu zvanično pooštrena, ljekari sada nerado sprovode postupak zbog pravne nesigurnosti koja ga okružuje.

Godina nesigurnosti, nemira i iščekivanja – 2020.

Andrea JELIĆ
Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo