Povežite se sa nama

PERISKOP

festivalizacija politike ili politrizacija festivala

Objavljeno prije

na

Ne tako davno u ovoj sam kolumni pisao o instrumentalizaciji jednog filmskog događaja u političke svrhe. Kada bi to bio jedini i jedinstven slučaj onda to ne bi predstavljalo nikakvu opasnost niti po duhovno zdravlje Bosanaca i Hercegovaca, a još manje bi značilo otvorenu politizaciju stvaralaštva u ovoj državi. Stvari se kompliciraju samim tim što više ne postoji logična ljestvica vrijednosnog karaktera, koja bi pozicionirala pojedine umjetničke manifestacije u BiH. U evidentnoj i sve snažnijoj besparici, festivalske manifestacije, bez obzira koju vrstu stvaralaštva potiču i prezentiraju, ostaju manje ili više totalnim ovisnicima o vladajućim političkim elitama. Finansijski najbogatiji festival teatarskog tipa u BiH održava se u Brčkom. Nekadašnji festival koji je duvao vjetar u leđa bh. savremene drame pretvoren je u teatarski sumnjiv, u pogledu kvalitete, a u političkom smislu apsolutno daytonski izlog svega i svačega što se stvara na jezicima kojima se govori u BiH.

Tako je funkcija promidžbe savremene bh. drame otišla u treći plan, a finansijska moć Distrikta Brčko otvoreno je počela forsirati neku, samo vođstvu ovog festivala poznatu, estetiku ekskluzive južnoslavenskih teatarskih prostora.

Moćni i vladajući politički krugovi u Distriktu Brčko zavedeni od stručnjaka napravili su skupi festival sa jeftinim umjetničkim učincima. Na ovoj manifestaciji brižno se pazi da ne budu povrijeđeni niti stvaraoci iz Mostara, niti oni iz Sarajeva, a pogotovo ne oni iz Banja Luke i Prijedora?!

Mjesto koje je nekada iznimno časno služilo bh. savremenoj drami postalo je mjesto političkih kalkulacija i naivne daytonizirane više političke a sve manje umjetničke logike. Takva funkcionalizacija teatra iznimno je opasna, jer teatar ne trpi politiziranje.

Po logici sve mirim te svijete selektori koji prihvataju ulogu naivnih prenositelja političkih naputaka sramote tradiciju ovog festivala, a o vlastitoj degradacji da i ne govorimo. Bilo bi neophodno da vlada Distrikta Brčko konačno povede računa za šta se odlijeva novac kada je u pitanju ova manifestacija.

Posebno pitanje koje, naravno, zadire i u političke sfere nestabilne bh. zbilje jeste na koji način se biraju selektori za ovaj festival i dokle će oni biti birani iz kruga koji formira logika nezamjeranja i tihog povlađivanja osovini Beograd – Zagreb?!

Ukidanje pojedinih segmenata, koji su nekada krasili ovu teatarsku manifestaciju, kao što su radionički oblici razmjene iskustava, zatim nedovoljno prisustvo stručnjaka iz prakse, za račun forsiranja profesora pojedinih umjetničkih akademija udaljava sa ove manifestacije iz godine u godinu stvarne protagoniste teatarskog života u BiH. Daleko bi svrsishodnije bilo oformiti ozbiljnu biblioteku savremenog domaćeg dramskog teksta bh. autora (ne autora koji pišu na jezicima kojima se govori u BiH!!!) negoli ulagati u koncept festivala koji bi da se takmiči sa MESSom, Sterijinim pozorjem i drugim velikim teatarskim manifestacijama.

Državi BiH treba festival u Brčkom kao mjesto na kojem će biti poticano stvaralaštvo bh. dramskih autora i bh. pisaca uopće. U opštoj politizaciji ovog festivala dramski autor se potpuno izgubio. To praktično znači da je organizatorima ove manifestacije daleko značajnije da Srbi, Hrvati i Bošnjaci (a ne stvaraoci!) budu zadovoljni manifestacijom.

Kvalitet ostvarenja je takođe u drugom planu. O najmutnijem dijelu festivalskog odbira predstava koje su posljednjih godina dobivale priznanja bolje je šutjeti…

Manifestaciju u Brčkom treba preprofilirati! Nisam protiv regionalnog koncepta, jer regionalizam je budućnost ovih prostora, ali jesam protiv političke instrumentalizacije jednog festivala u kojoj se gubi prefiks bosanskohercegovačkog zarad neke naivne ekskluzive i još naivnije utakmice sa većim festivalskim manifestacijama u regionu!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo