PERISKOP
Od Kupresa dva putića
Kupres je u postdaytonskoj BiH jedna od središnjica novohrvatske ideologije, a prije agresije na državu BiH to je bio dominantno srpski grad.
Kad su osloboditelji, što je novohrvatski naziv za protjerivače Srba iz ovih krajeva, obavili etničku purifikaciju tog planinskog mjesta, sada karakterističnog po katoličkoj crkvi sa dva ogromna tornja, ostale su brojne nastambe sa ožiljcima koji govore o neoustaštvu u postdaytonskoj BiH. Naseljen je rijetko, trči trči pa kuća, sav u pašnjacima i livadama! Posjetio sam ga nedavno prvi put u životu samo dva dana nakon što je u inspekciju ovog etnički monolitnog grada stigao poglavnik Dragan Čović!
U epicentru jednog od Čovićevih stolnih gradova našao sam dvije zanimljive kulturologijske činjenice!
Prvo sam naišao na čudo od ulice koja nosi naziv prema jednom od najznačajnijih hrvatskih slikara u BiH – Gabrijela Jurkića. Ulica je potpuno zarasla u korov! Na tu ulicu nadovezuje se sokače koje simbolizira ime još slavnijeg Hrvata u BiH i Hrvatskoj – velikog pjesnika Augustina Tina Ujevića.
Novohrvatstvo napreduje u Bosni i Hercegovini! Korov se širi na sve strane! Zamislite poglavnika Čovića koji hodi ulicama zaraslim u korov, koje nose imena najslavnijih hrvatskih umjetnika u BiH!
Poglavnik Čović sa svojom svitom hadezeovske provenijencije nije imao potrebe da posjećuje sokake hrvatskih umjetnika. Proveo ga je njegov domaćin, inače lokalni šerif kockastog tipa (crveno-bijele kockice!) najljepše asfaltiranom ulicom lokalnog hrvatstva u kojoj je Dom zdravlja, kojim stoluje aktualni načelnik općine, jedini liječnik u ovoj ustanovi, koji svoje zdravstvene usluge građanima kupreške pitoresknosti pruža, sa čak(!!!) devetnaest medicinskih sestara!
Iako je pored silnih pašnjaka pravo čudo vidjeti u Kupresu neku domaću životinju, jer poglavnika i njegove ne zanima stočarstvo, trijumfuje u ovom kraju moje domaje zdravstvo!
U gradu koji je prije rata, u tamošnjem Domu zdravlja imao devet liječnika, danas je dovoljan jedan načelnik općine – liječnik. Ubijeđen sam da devetnaest medicinskih sestara imaju uredne iskaznice Hrvatske demokratske zajednice!
Što bi se neko brinuo o hrvatskim piscima i sokacima u koje ih smještaju, kad je značajnije u ovom trenutku misliti na zdravlje hrvatskog čovjeka u BiH.
Tamošnji hadezeovski šerif, pa još k tome i lječnik, baškari se u društvu devetnaest sestara, dok gradić, jer stvarno je riječ o gradiću, a ne o gradu, tone u provincijalizam nevjerovatnih razmjera!
Od Kupresa idu dva putića… Oba u korovu! Jedan rezervisan za Jurkića, a drugi za Ujevića! Pitate me zašto pišem o ta dva putića? Sve to činim radi što bolje probave poglavnika Čovića! Jer, ono janje, jedno od rijetkih na visoravni koja je idealna za stočarstvo, koje je sa hadezeovskom svitom blagovao za vrijeme svoje posjete gradiću sa dva sokaka, nije mu toga dana prisjelo!
Ali, sijači anticivilizacijske logike u BiH, kakvi jesu i poglavnik i njegov lokalni šerif, liječnik iz Kupresa, vrlo brzo će biti na mukama!
I ne samo stomačnim. Ostarjeli Hrvati (jer oni mladi su već davno u inozemstvu!), u poznim godinama više neće moći trpjeti zulum onih koji se bave janjetinom na trpezi, umjesto janjetinom na pašnjacima, dok bezobzirno i bezobrazno hode zaraslim putićima posvećenim perjanicama hrvatske kulture!?!
Eto male skaske sa dubokim korijenima zla nacionalističke vizije, natopljene u ogromni kriminal.
Jadna li nam majka od ovakvih poglavnika i njihovih lokalnih šerifa!
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Dževke

Za ovaj Periskop rezervirsan je spomen na prvu violinu Sarajevske filharmonije i svojedobnog direktora opere Narodnog pozorišta Sarajevo Mr Dževada Šabanagića. Iz mojih misli ne izlaze dvije slike: ona kako Dževke sa svojim”ćemanetom” silazi na Baščaršiju i ona, kad granata sa četničkih položaja pada pred ulaz dvorane na Mojmilu a on ne pomišlja da uskrati užitke glazbe stanovnicima Šehera
Moje sarajevske godine skoro pa postaju zaborav. Ipak upečatljivost nekih osoba i pojedinih dogadjaja vezanih uz njih ne blijede tako lako iz sjećanja i pretvaraju se u jarke i snažne uspomene. Za ovaj Periskop rezerviran je spomen na prvu violinu Sarajevske filharmonije i svojedobnog direktora opere Narodnog pozorišta Sarajevo Mr Dževada Šabanagića,koga su njegova raja sa Vratnika popularno zvala Dževke. I danas iz mojih misli ne izlaze dvije slike: ona kako maestro Šabanagić sa svojim”ćemanetom” silazi na Baščaršiju i ona kad granata sa četničkih položaja pada pred ulaz dvorane na Mojmilu ,a maestro Šabanagić ne pomišlja, bez obzira na ugrozu života članova svoga Gudačkog kvarteta, da uskrati užitke europske glazbe stanovnicima Šehera…
Ne znam ni broja koncerata koje je tijekom opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu Šabanagić darovao svome napaćenom gradu…A u mladosti Dževke, pasionirani pratitelj utakmica i navijač Fudbalskog kluba Sarajevo, fenomenalno je”valjao krpenjak” i slovio za rijetko talentiranog nogometaša. Budući prvi čovjek sarajevske Opere i prva violina sarajevskog filharmonijskog orkestra biće dugo na meti emisara Želje i Sarajeva.
Kao koncert majstor doživio je pohvale od najvećih glazbenih autoriteta pa i velikog Zubina Mehte. Skroman i radin, maestro Šabanagić i u poraću je gotovo fanatički volio violinu i tu ljubav kao profesor na predmetu kamerna muzika prenosio na generacije svojih studenata šireći fascinaciju europskom glazbom. Bio je i ostao njenim najsnažnijim propagatorom u Sarajevu i BiH. Kad imadnete priliku plemeniti čitatelji poslušajte Dževketovo ćemane. A on će vam uz Baha i Šopena otsvirati i poneku sevdalinku, onako na uho i za dušu.
Jedinstven je, jedan jedini maestro sa Vratnika! Naš neponovljivi Dževke.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Kićenje

Kićenje Centra Beograda je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena! Naravno, ne i jedina.U Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus
Jučerašnji izlazak u glavnu beogradsku šetnicu i kafeterije onkraj hotela Mažestik otpočeo sam”pregledom stanja” izloga prodavnica….Manje više, na svakom se koraku vidi enorman porast cijena kako obuće i odjeće/i ne”markirane”!!!/ jednako i prehrambenih proizvoda…Sad je uslijedio ljepši dio moje jučerašnje inspekcije središta beogradskog šetačkog carstva.
Dok sam sjedio u prijatnom kafeu Čokolada u centru grada promatrao sam kako već umjetno zagrijavane ljetnje bašte počinju kititi…Predbožićno je to i prednovogodišnje kićenje. Biti će nakon ovog kićenja znatno veseliji beogradski centar. Medjutim, niti ta šarolika lampionska rasvjeta neće nimalo umanjiti gorčinu kao posljedicu enormnog skoka cijena…Jer potrošačka košara više nije odslik mogućnosti gradjana srbijanske prestolnice… To kićenje tek je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena!
Naravno, ne i jedina, jer u Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus i primitivizam:sportski dresovi od najjeftinijih tkanina, prizori Beograda uramljeni u ljetnje morske ramove, sve sa školjkama, zastave nogometnih klubova…Elem parada kiča i stravičnog neukusa.
Tu su i ulični svirači koji više”stružu” po žicama svojih glazbala nego što bi se moglo reći da muziciraju. U jesenjem danu kao navješću dolazećeg prosinca (kako sjajan jezički izričaj za posljednji mjesec u godini) razmišljam sve manje zagledajući u talog kave u šalici koliko se ova slika razlikuje od one kojom trenutni srbijanski vlastodršci mašu dok urbi et orbi govore o strelovitom napretku srpske ekonomije, svakodnevno obećavajući ovdašnjem puku povećanje plaća i penzija, koje nikako da stignu..
Odlazim autobusom prema Ripnju i Barajevu i medju putnicima vidim dubinu siromaštva i materijalne (ali i duhovne) bijede grada u koji smo nekada gledali kao nedostižan kulturni i civilizacijaki stratum…Završni akord ovoga Periskopa nastaje pred robnim centrom Lidl na Petlovom brdu.Kolona gradjana uporno i disciplinirano stoji pred objektom čekajući da ugrabe nešto od “pojeftinilog jada” na takozvanim akcijama…
Traju šarene laže, a ekonomska propast je istinska realnost.Kitili grad ne kitili bijeda ne kuca na vrata,ona je u domovima našim.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Podvig Stojkovića

Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih i književno najznačajnijih poema,Jame Ivana Gorana Kovačića. Beogradski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema savremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” izdavači uglavnom svjesno propuštaju, odlučio je godišnjicu nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem
U dobu u kome diljem Europe i regiona buja fašizam ovih dana svjedočim antifašističkom gestu par ekselans!! Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih, ali i književno najznačajnijih poema, Jame Ivana Gorana Kovačića. Beogradski, preciznije zemunski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema suvremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” nakladnici uglavnom odbacuju i svjesno propuštaju, odlučio je obljetnicu nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem.
Dosljedno originalu koji se čuva u Beogradu, a zahvaljujući nasljedniku revolucionara Vicka Krstulovića koji je pohranio primjerak Jame u beogradskom arhivu, Stojković je uspio da suvremenim čitateljima prezentira fototipsko izdanje Jame. Poema tijekom rata tiskana u ratnoj štampariji u Topuskom,sa originalnim sjajnim grafičkim listovima slikara i grafičara revolucionara Murtića i Price kao reprint u bibliofilskom ograničenom broju od 250 primjeraka ugledala je svjetlo dana.
Usred vremena kada se glorificiraju četništvo i ustaštvo, jedan antifašista oponira općoj pomami povjesnog revizionizma,”unatoč zlotvorima” kako je govorio čestiti bosanski franjevac Fra Marko Oršolić.Trudio se Stojković da sve bude kao i 1944., samo mu je nedostajalo originalno padobransko platno, u čiji ovitak je bila”upakovana” najpotresnija literarna tvorevina nastala u doba narodnooslobodilačkoga rata I revolucije. No, iskusni izdavač antifašista Stojković pobijedio je znalački i taj problem i dvjesta pedeset sretnika koji dođu do primjerka Jame moći će ne samo čitati neponovljivu literarnu heroiku nego i ponositi se da su u vremenu posrnulog morala i svih normi civiliziranog ponašanja podigli kriterije vlastitog življenja do onih civilizacijskih univerzalija koje imponiraju svakom normalnom čovjeku današnjice! Stojkovićev jedinstveni nakladnički uspjeh u svakoj bi europskoj zemlji bio kulturnim dogadjajem godine.Osim onih koje i danas zaposjedaju fašisti!
Bravo za Dragana Stojkovića i njegov zemunski Most art Jugoslavija!
Gradimir GOJER
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično