Povežite se sa nama

MONITORING

Fešta Duška od Mauricijusa

Objavljeno prije

na

Crnogorski tajkun Duško Knežević upisan je kao vlasnik 50 odsto firme Fiesta investments limited u registru Republike Mauricijus. Fiesta je primala novac za fiktivne ugovore sa Matavom prilikom privatizacije Telekoma, što trese sami vrh vladajuće partije. Brojni dokazi do kojih su došli američki istražitelji ukazuju na umiješanost najviših zvaničnika Crne Gore u korupciju. Knežević ima razgranate poslove sa porodicom Mila Đukanovića, a mnogi tragovi su i ranije ukazivali da se preko imperije ovog najbogatijeg crnogorskog biznismena legalizuje sumnjivo stečeni novac bivšeg premijera. Kneževićeva Fiesta je, osim koruptivnog posla sa Telekomom, deceniju bez tendera uzimala milionske iznose od RTCG za posredovanje oko satelitskih usluga. Iz crnogorskog registra je jasno da je Knežević povezan sa ovom kompanijom jer je, kako su ranije izvijestile Vijesti, Fiesta osnivač Attika Land, preko koje je Knežević poslovao, a Monitor opširno pisao više puta.

,,Odgovorno tvrdimo da Atlas Grupa, niti njen vlasnik ili bilo koja kompanija u vlasništvu Atlas Grupe, nije vlasnik kompanije Fieste investments sa Mauricijusa”, saopšteno je iz Atlas grupe odmah nakon izbijanja skandala oko Telekoma.

Evo kako su odgovorne te tvrdnje:

Prema podacima Registra Vlade Republike Mauricijus do kojih je došao Monitor, Duško Knežević je vlasnik polovine Fiesta investments limited koja je osnovana 7.11. 1996. na Mauricijusu i to u Port Luisu, na adresi Barkly Wharf, Le Caudan Waterfront. Da ne bi bilo zabune, i Fiesta iz evidencije crnogorskog Privrednog suda na istoj je portluiskoj adresi. Prema izvodu iz Mauricijsa, drugu polovinu Fieste posjeduje kiparska of šor kompanija Avery Nominees limited.

Vlasnici Avery, prema izvodu iz registra sa Kipra, su Frederica Koudounaris Tsiattala i Maro Sup, a sekretar je George Elissaios. Probali smo da dobijemo podatke o ovim osobama, ali bez uspjeha. Stručnjaci koje smo kontaktirali smatraju da su oni najvjerovatnije samo zastupnici iza kojih se krije pravi vlasnik kompanije. Da li neko odavde, moćniji od Kneževića? Duško Knežević nije htio da odgovora na naša pitanja zbog, kako je rekao „prirode posla u bankarskom sektoru”.

Kiparska kompanija je, prema zvaničnim izvodima iz registra te zemlje, osnovana 2. 09. 1998, nekoliko mjeseci prije nego što je potpisan sporni ugovor između Fieste i RTCG oko satelita. U to doba direktor državne televizije bio je Goran Sito Rakočević.

,,Pod punom moralnom i pravnom odgovornošću tvrdim da sa Fiestom, njenim poslovanjem, stvarnim ili fingiranim vlasnicima, sve jedno, nemam nikakve veze, jer se očito pravi pogrešan spin da bi se makar privremeno odvratila pažnja sa pravih aktera ove afere, što se mora brzo objelodaniti”, kazao je za Monitor Rakočević.

Rakočević je nedavno prekinuo diplomatsku karijeru i prešao u Kneževićevu Atlas grupu. I tokom ambasadorskih dana bio je u odboru Jadranskog sajma, koji kontroliše Knežević. Bivši direktor RTCG je kum sa Đukanovićem, čija se sestra Ana Kolarević dovodi u vezu sa aferom Telekom.

Za više od deceniju firma Fiesta je primila oko 10 miliona eura samo za poslove oko satelita, koji su višestruko preplaćeni, na što su ranije upozoravali pojedinci. Vlada je donosila odluku o zakupu satelita i plaćala, izjavili su neki od bivših čelnika RTCG. Tačno: dio troškova Fiesti je plaćala Đukanovića Vlada, a dio RTCG i to godinama nakon što istekao ugovor. Tačno je i da se, preko ovog aranžmana na račun RTCG i Vlade, emitovao i satelitski program Atlas televizije Duška Kneževića.

Prema američkoj istrazi Fiesta i firma Activa Invest LTD su od Matava dobile 4.47 miliona eura za fiktivne konsultantske ugovore, najveći dio od sumnjivih 7, 35 miliona eura koliko su primili crnogorski zvaničnici i bivši menadžment Telekoma. Pored ovih kompanija novac se slio i na račune firmi Rawleigh Trading S.A i Sigma inter corp. U registru sa Sejšela navodi se da je firma Activa invest LTD registrovana na adresi Revolution Avenue u gradu Viktoria. Monitor još čeka podatke iz registara o osnivačkim aktima kompanija Sigma i Rawleigh.

Otkada je izbila afera Telekom, Milo Đukanović – ćuti. A bio je na čelu Vlade koja je privatizovala Telekom. Prema njemačkim izvorima kajmak od posla pokupio je baš ondašnji vladin vrh, što se može zaključiti i iz njujorških papira o poravnanju sa Dojče Telekomom. Ovi izvori tvrde da suma od preko sedam miliona nije slučajna. To je 10 odsto od procijenjene vrijednosti Telekoma prije privatizacije (oko 70 miliona), koju su navodno tražili najviši zvaničnici.

Premijer Igor Lukšić, koji je u doba prodaje bio ministar finansija, odbacio je odgovornost Vlade i mogućnost revizije privatizacije Telekoma na šta su upućivali neki pravnici nakon odluke američke Komisije za hartije od vrijednosti o poravnanju sa Dojče Telekomom zbog korupcije (Dojče Telekom je većinski vlasnik Matava i kotira se na Njujorškoj berzi).

Vlada Srbije je krajem 2002. godine vratila kontrolu nad tamošnjim Telekomom, kojeg je Slobodan Milošević 1997. godine prodao Italiji. Italijani su pristali nakon otkrića da se radi o korupcionaškom poslu na kojem su se pojedini italijanski zvaničnici obogatili, dok je srpski ratni režim u jeku krize novcem od te prodaje kreditiran. Ali, da bi se revidirala privatizacija bilo je potrebno da Milošević ode sa vlasti. Naš vođa je još aktivan, a Lukšić mu očito služi da bi pokrio, a ne ispravio kriminalne radnje kojih je bilo u izobilju.

Igor Lukšić je u nedavnom TV nastupu svu odgovornost za korupciju prebacio na menadžment Telekoma. Kao – privatizacija je od strane Vlade sprovedena transparentno, sve nevolje su se desile kasnije. To je zamagljivanje slike. Mađari su potplatili vladine zvaničnike i to – u Crnoj Gori da bi dobili što povoljniji ugovor, a u Makedoniji da bi zaustavili ulazak novih firmi i spriječili konkurenciju, kako je to odlično primijetio Fajnanšel tajms.

Novi vlasnici Telekoma ovdje nijesu morali brinuti o konkurenciji, pošto im je uz većinski paket preduzeća Vlada prodala i infrastrukturu, što je Matavu unaprijed obezbijedilo monopol nad nacionalnim resursima.

U peglanju ugovora tokom pregovora, makar onih glavnih stavki, centralnu ulogu imali su predstavnici Đukanovićeve vlade, u kojoj je Igor Lukšić bio ministar finansija. Pregovore sa Mađarima vodio je Darko Uskoković, tadašnji ministar ekonomije. U ugovor nijesu ušle obaveze oko socijalnog programa i investicije. Uz to Mađarima je Vlada, a ne menadžment, obezbijedila da za cijenu znatno nižu od one za većinski paket kupe akcije manjinskih akcionara i tako dođu do apsolutne kontrole nad kompanijom. Samo po osnovu toga izgubljeni su milioni eura. U godinama nakon privatizacije, manjinski akcionari koji i dalje imaju udio u ovoj firmi u kontinuitetu gube. Matav je investirao, umjesto svojih, sredstva Telekoma, pa su po tom osnovu dividende značajno umanjene.

Kao predsjednik Savjeta za privatizaciju Lukšić je 2010. dobio izvještaj Ekonomskog fakulteta u kome stoji da Matav nije ispunio navode iz Investicionog programa o 67 miliona eura investicija iz svojih sredstava, na šta su se Mađari obavezali odmah nakon rangiranja. U dokumentu Ekonomskog fakulteta se navodi i da novi vlasnici nijesu dostavili potvrdu o izvršenju obaveza za socijalni program. Radnici Telekoma koji su napustili ovu firmu odmah nakon što je preuzeo Matav, danas se u Strazburu sude sa Telekomom – poslije maratonskog procesa u Crnoj Gori koji su izgubili, kako kažu, uprkos pravu koje je na njihovoj strani.

Vlada je na svom sajtu postavila 17 dokumenata o privatizaciji Telekoma. Na sajtu nema važnih papira – kao što je Investicioni program novog vlasnika. Mnoga dokumenta o privatizaciji ove kompanije bestragom su nestala. U revizorskom izvještaju iz 2008. koji je za Telekom uradio Pric waterhouseCoopers iz Beograda, navodi se da je: „utvrđeno da su tokom 2006. godine određeni zaposleni uklonili dokaze od važnosti za istragu” i da je firma White & Case koju je angažovao Mađarski Telekom „donijela preliminarni zaključak da postoje razlozi da se vjeruje da su četiri konsultantska ugovora iz 2005. godine potpisana u neprimjerene svrhe”.

Ti nalazi ništa nijesu značili crnogorskoj državnoj tužiteljici Vesni Medenici koja je je 2007. godine obavijestila Telekom „da ugovori koji su predmet unutrašnje istrage u Crnoj Gori ne sadrže elemente koji se mogu protumačiti kao kriminalne radnje”.

Kako li se osjeća ova ugledna pravnica kada je ovih dana demantuje prvi čovjek Crnogorskog Telekoma: „Prema mojim saznanjima u cijelom ovom poslu postoje određeni elementi kriminalnih uplitanja… Ono što mogu da kažem jeste da je čitav slučaj i odluka da dođe do poravnanja sa Ministarstvom pravde SAD i Komisijom za hartije od vrijednosti SAD, u nadležnosti većinskog akcionara, odnosno Mađar Telekoma”, rekao je Rudiger Šulc, koji je na poziciju direktora Crnogorskog Telekoma došao prije nekoliko mjeseci. Njegovi prethodnici iz prve postave suspendovani su sa posla, i sada se protiv njih vodi građanska parnica u Americi. Hoće li oni odgovoriti ko im je tačno tražio proviziju u Crnoj Gori?

„Do sada smo uložili 125 miliona eura, od čega 95 miliona u razvoj infrastrukture i sistema veza. Tokom ovih šest godina, državi smo platili 150 miliona kroz razne poreze”, dodao je Šulc. Ali nije pojasnio da je sve to izvučeno iz džepova crnogorskih građana, iz ekstra profita zahvaljujući monopolskoj poziciji na tržištu i visokim tarifama. Šulc je istakao da je u razgovorima sa predstavnicima Vlade shvatio da je privatizacija Telekoma jedna od najuspješnijih u Crnoj Gori.

Šulc je u pravu – privatizacija zbog koje su novi vlasnici Telekoma platili 95 miliona dolara radi poravnanja zbog kriminalnih radnji u našoj zemlji, jedna je od najuspješnijih. Zamislite onda kave su druge. Kod Telekoma makar znamo ko je vlasnik, u Željezari, recimo, samo nagađamo.

Koliko je naših firmi i novca završilo u rukama korumpiranog vrha, povjerljivih tajkuna i njihovih of šor kompanija od Kipra do Mauricijusa, vrag bi ga znao. Značaj afere Telekom je što se ušlo konačno u trag puteva novca, makar jedne pljačkaške privatizacije našeg vrha.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo