Povežite se sa nama

MONITORING

Korupcija i druge priče

Objavljeno prije

na

monitor-1108-13-01-2012_Page_17_Image_0001

Bio je 6. april 2005. godine kada su se u Podgorici susreli premijer Crne Gore Milo Đukanović i tadašnji predsjednik Odbora direktora Mađar Telekoma Elek Štraub. „Prodaja Telekoma Crne Gore obavljena je na zadovoljstvo svih strana u tom poslu”, prenijeli su mediji izjavu crnogorskog premijera. Istog dana, Mađar Telekom je na račun jedne kompanije u Njujorku uplatio 580 hiljada eura, za navodne konsultantske usluge. Sedam godina kasnije, iz nalaza američke Komisije za hartije od vrijednosti saznajemo da je pomenuta uplata bila mito.

Prve informacije o ,,aferi Telekom” objavljene su u ljeto 2006. godine, nakon što su revizori Mađar Telekoma utvrdili da je kompanija potpisala – kako se tada vjerovalo – makar dva ugovora čiji iznosi ne odgovaraju vrijednosti pravnih i savjetodavnih usluga koje su njima plaćeni. Zbog toga nijesu usvojeni završni računi Mađar i Dojče Telekoma. Smijenjen je upravni odbor Telekoma Crne Gore na čelu sa Olegom Obradovićem. Prvi čovjek Mađar telekom Elek Štraub podnio je ostavku. Nadležni u Mađarskoj, Njemačkoj i SAD započeli su istragu. Sve to se nije doticalo crnogorskih zvaničnika. Milo Đukanović je dobio izbore, pa se povukao u privremenu političku penziju. Potom se vratio na presto, dobio još jedne izbore, pa se ponovo povukao… Privatizaciju Telekoma više nije pominjao.

Od pomena privatizacije Telekoma bježi i Igor Lukšić.

Kakav kontrast: prije nešto više od mjesec Lukšić je, sa ministrom Milanom Roćenom, u nedjelju ujutro digao svu Crnu Goru na noge zbog afere Listing. Prvi čovjek ANB i direktor Uprave policije otišli su sa svojih položaja.

Kada je objavljeno da je najprofitabilnije crnogorsko preduzeće privatizovano tako što su strateški partneri uz paket akcija kupili i par državnih zvaničnika koji su, može biti, i danas na uticajnim funkcijama, od Lukšića ni traga ni glasa. Možda su i oni pelcovani pa su, poput bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, imuni na optužbe koje se tiču Mila Đukanovića.

Da ostanemo kod privatizacije Telekoma: Za savjetnika u tom poslu izabrana je, bez zakonom propisanog raspisivanja tendera, austrijska Rajfajzen investment. Odluku je donio tadašnji Savjet za privatizaciju kojim je, sa mjesta potpredsjednika, rukovodio profesor Veselin Vukotić. Ovdašnji su mediji pisali kako je njegova ćerka, Milena Vukotić u to vrijeme radila u beogradskoj kancelariji Rajfajzen investmenta. Nadležni nijesu u tome prepoznali ništa sumnjivo.

Koju godinu ranije po istom principu – može nam biti – izabran je i savjetnik u privatizaciji kotorskog Jugopetrola. Tada su Vukotić i društvo odlučili da savjetnički posao povjere Advokatskoj kancelariji Harison, koju je vodio Vukotićev saradnik iz vremena masovne vaučerske privatizacije Mark Harison. Tenderskoj komisiji u kojoj su, uz Vukotića, bili još Branko Vujović, Vujica Lazović i Predrag Nenezić nije smetalo ni to što (potvrđeno na sudu) je posao dobila advokatska kancelarija koja nije postojala ni na naznačenoj beogradskoj adresi ni u registru Advokatske komore Srbije.

Vukotić i Vujović su optuženi za sklapanje ugovora koji je Crnu Goru koštao tri miliona eura, ali ih je sud oslobodio optužbi nakon što su svjedoci – članovi tenderske komisije – saopštili da su spornu odluku donijeli jednoglasno. Sloga pobijedila zakon: Umjesto da bude proširena, optužnica je odbačena.

Nije prvi put da nam vijesti o korupciji u našoj kući stižu sa druge strane Atlantskog okeana.

Istražitelji iz SAD otkrili su 2010. godine da je Dajmler, američko-njemački proizvođač automobila podmićivao službenike u 22 zemlje, uključujući i Srbiju i Crnu Goru. Da bi zaustavio dalju istragu, koncern se sa američkim institucijama poravnao pristajući da plati kaznu od 185 miliona dolara. Crnogorske institucije nadležne za borbu protiv korupcije nijesu na to ni trepnule. Crna Gora se, tvrdili su, samo igrom slučaja našla na popisu zemalja čiji su zvaničnici korumpirani od predstavnika kompanije koja proizvodi vozila marke mercedes, krajsler, džip, smart…

Nadležnima nije zasmetao ni posao vrijedan 25 miliona eura zaključen između MUP-a i ovdašnjeg zastupnika Dajmlera. Njihova ponuda, vidi se iz tenderske dokumentacije, bila je na sva četiri nadmetanja najskuplja (negdje i više nego dvostruko od najpovoljnijeg ponuđača), ali je Dajmler jedini ispoštovao zahtjev o 20-godišnjoj otplati kupljenih vozila. Tako tvrde članovi Komisije za vrjednovanje ponuda. A u Zapisniku o ispitivanju i vrjednovanju ponuda (sastavljen sredinom 2008. godine) piše: ,,Ponuđač je kao način plaćanja ponudio kredit na 20 godina uz otplatu na 37 jednakih polugodišnjih rata od kojih će zadnja biti 30. juna 2020. godine…”.

Koja je to sila u stanju da 37 polugodišnjih rata zbije u period od 2008. do 2020. godine? Po kome kalendaru od juna ‘08. do juna ‘20. godine prođu dvije decenije? Tačni odgovori na ova pitanja vrijede makar sedam miliona eura. Toliko bi Crna Gora uštedjela da je samo u jednom od četiri raspisana tendera umjesto Dajmlera izabrala najjeftiniju ponudu.

Iz 2008. godine je i sljedeća priča: Dok je Vlada Mila Đukanovića pripremala promjene Zakona o porezu na dobit pravnih lica, u namjeri da oporezuje dio zarade koju su kompanije ostvarile trgovinom akcija na berzi, Aco Đukanović je proglasio stečaj svoje kompanije Monte nova. Tako su akcije iz vlasništva njegove kompanije (Prva banka, Zavod za urbanizam i projektovanje, Rudnik uglja…) prešle u posjed Đukanovića. Predstojeće izmjene nijesu se odnosile na fizička lica, pa ni Aco nije morao platiti ni centa novog poreza. Koincidencija.

Prije nepunih nedjelju dana guverner švajcarske centralne banke Filip Hildebrand je podnio ostavku zbog skandala u vezi kupoprodaje dolara koju je obavila njegova supruga – berzanski trgovac. Kašja Hildebrand je kupila 500 hiljada dolara nekoliko nedjelja prije nego je Centralna banka pod vodstvom njenog supruga donijela odluku da zaustavi rast franka i tako ojača euro i dolar.

Može li se povući paralela između ovog slučaja i opšte ravnodušnosti koja je pratila nedavno saznanje da Opština Budva već mjesecima vraća dugove of šor kompanije čiji je suvlasnik Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS Svetozara Marovića. Naravno da ne može.

Uostalom, kada očekujemo da crnogorsko pravosuđe učini nešto protiv korupcije i organizovanog kriminala, moramo se sjetiti da je to firma koja trguje kradenom robom (Vrhovni sud je od policije dobio, a potom Rokšpedu prodao automobil ukraden u Beogradu) iz čije kase nestaju stotine hiljada eura. Za pronevjeru novca sa računa Vrhovnog suda optužena je sekretarica dok je ,,finansijski nalogodavac” bivši predsjednik suda Ratko Vukotić penzionisan pa unaprijeđen za člana Odbora direktora Budvanske rivijere.

Ko onda smije da pita: Da li će nekada biti procesirane mnogobrojne nepravilnosti uočene u poslovanju Prve banke (zloupotreba povjerenih depozita, neizvršavanje platnih naloga svojih klijenata, kreditni aranžmani sa Šarićima nakon odluke CBCG kojom se Banci zabranjuju takvi poslovi)? Šta je sa odgovornošću Miomira Mugoše za nezakonit posao sa Čedomirom Popovićem i njegovim Carinama iz koga je Glavni grad izašao sa minusom od 2,5 miliona, umjesto da prihoduje 13 miliona eura? Šta je sa poslovnim aranžmanima koje je gradonačelnik Bara Žarko Pavićević sklapao sam sa sobom? Ima li u crnogorskom pravosuđu junaka koji će aktuelnog premijera podsjetiti na posao između Ministarstva finansija, Regionalnog vodovoda i Prve banke u kome je milion eura za 40 minuta 33 puta promijenilo vlasnika? Ko će Branimira Gvozdenovića pripitati za građevinske dozvole kojima je kao resorni ministar legalizovao divlju gradnju rođaka u Budvi? A ko će DPS-u postaviti pitanje o nezakonitom finansiranju, nakon što su se njegovi funkcioneri javno iščuđavali nad podacima o navodnim donacijama. Dok se Naser Keljmendi hvališe kako je nesebično pomagao crnogorske vlasti… Šta li je dobio zauzvrat?

Vijesti iz Amerike nijesu nas mogle iznenaditi. Živimo u zemlji u kojoj vlada sa poslovnim partnerima potpisuje protokole kojima se obavezuje da jedni protiv drugih „neće preduzeti bilo kakve pravne radnje u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji” (Branko Vujović i MNSS). U kojoj aktuelni premijer ubjeđuje građane da „način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, dok njegov prethodnik brani građanska prava ljudi optuženih da su švercovali tone kokaina, dok onima koji ukazuju na zloupotrebe – prijeti.

U Vašingtonu su se dosad samo pravili da to ne vide.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo