Povežite se sa nama

MONITORING

Godina počinje Telekomom

Objavljeno prije

na

Afera Telekom mogla bi biti početak kraja dvodecenijske vladavine Mila Đukanovića. Mito od preko sedam miliona eura, koje su po svemu sudeći dobili članovi prve familije (Đukanovićeva sestra Ana Kolarević, Oleg Obradović i Miodrag Ivanović), kao i firme povezane sa vođom i njegovima, samo je vrh brijega jednog mračnog posla. U tom je poslu Crna Gora pretrpjela ogromnu štetu – kao i u drugim brojnim Đukanovićevim privatizacijama. Nevolja bivšeg premijera je što se slučaj našao na američkom sudu i već je dokazano obilje kriminalnih radnji prilikom prodaje jednog od najboljih crnogorskih preduzeća. Šta je Matav dobio za višemilionski mito isplaćen po osnovu fiktivnih ugovora, kako su utvrdili američki organi? Mediji su pisali – povoljnu cijenu za manjinski paket akcija, preko čega su se domogli apsolutne većine i cjelokupne infrastrukture Telekoma. To je samo dio priče.

Prema dokumentima kojim Monitor raspolaže, Matav-u, koji je pobijedio na tenderu za kupovinu većinskog paketa Telekoma, dato je mnogo više – poklonjeno mu je fantastičnih 67 miliona eura.

Kako? Prije sklapanja ugovora o kupovini paketa od 51 odsto vlasništva, u Investicionom programu mađarski Matav se obavezao da će u Telekom, iz sopstvenih sredstava, investirati 67,287 miliona eura (vidi tabelu). Upravo te investicije doprinijele su da Matav dobije Telekom, što se vidi iz Izvještaja Tenderske komisije broj 02-9, od 5. januara 2005. ,,U finansijskoj ponudi Matav Rt. je ponudio 114 miliona eura, a jedini je dostavio i ponudu manjinskim akcionarima za otkup njihovih akcija od 51 milion eura…Matav Rt. je u okviru svog Investicionog programa predvidio 67,288 mil EUR kapitalnih investicija”.

Nakon pregovora misteriozno iz ugovora nestaje obaveza o kapitalnim investicijama. Zašto? Nadležni u Telekomu od centrale u Mađarskoj do zaključenja ovog broja nijesu dobili odgovor na naša pitanja.

Uprava Telekoma se hvalila da je u periodu od pet godina investirala znatno više od predviđenog. I zaista, prema knjigovodstvenoj evidenciji uloženo je oko 116 miliona eura – ali našeg novca. Nijesu investirana sredstva Matav-a, kako se vlasnik obavezao u Investicionom programu. Ulagalo se iz profita koji je firma nakon privatizacije ubirala zahvaljujući povlasticama koje su joj obezbijedile crnogorske vlasti. Predstavnici Pokreta za promjene ponovili su skoro da crnogorski građani plaćaju najskuplje račune za telekomunikacione usluge u regionu.

Ekonomski fakultet Podgorice je u januaru prošle godine uradio za potrebe Vlade Izvještaj o realizaciji obaveza iz ugovora o privatizaciji Telekoma, u kome stoji da su kupci preuzeli obavezu „ukupne investicije od 67,287 miliona eura iz sopstvenih sredstava Matav-a, a ne iz sredstva Telekoma”. A zaključuje da je umjesto Matava ulagao Telekom iz vlastitih izvora.

Prema mišljenjima stručnjaka koje je Monitor kontaktirao to što suma od preko 67 miliona eura investicija nije ušla u ugovor je još jedan dokaz o koruptivnom sporazumu. Dojče telekom (većinski vlasnik Matava) je platio kao poravnanje američkim vlastima 95,2 miliona dolara zbog korupcije na osnovu koje su ugovori o kupovini crnogorskog i makedonskog telekoma ,,znatno velikodušniji” za kupce, kako piše britanski Financijal Times.

Ko je sve učestvovao u uljepšavanju ugovora koji je ispred crnogorske Vlade potpisao ministar Darko Uskoković?

Centralna figura ovog posla nijesu ni Ana Kolarević, ni Oleg Obradović, ni Darko Uskoković ili Branko Vujović, koji je vodio Tendersku komisiju, Veselin Vukotić, koji je bio u pregovaračkom timu. Oni su samo nosili vodu Milu Đukanoviću, tadašnjem premijeru i predsjedniku Savjeta za privatizaciju, centralnoj ličnosti ove afere.

Njegova je vlada, na šta jasno ukazuju dokumenta iz Amerike, omogućila Mađarima da po povoljnoj cijeni nakon kupovine paketa od 51 odsto, otkupe i dodatnih 21,92 odsto akcija od manjinskih akcionara po povlašćenoj cijeni od 2,2 eura po akciji. Pri tom je iz našeg budžeta ,,vršena doplata od 30 centi za svaku prodatu akciju”. Mađari su tako manjinski paket platili gotovo duplo niže po akciji od većinskog. I, važnije, domogli se cjelokupne infrastrukture, nacionalnog resursa koji je Crna Gora gradila decenijama. Time je ugrožen i bezbjednosni sistem zemlje (Telekom, a ne država, danas posjeduje moćni sistem prisluškivanja)…

Milenko Popović za Monitor podsjeća da je na opasnost ustupanja infrastruktura ukazivao Nebojša Medojević, tada lider GZP. ,,Infrastruktura uvijek ostaje u državnom vlasništvu, jer se na taj način sprečava monopolsko ponašanje provajdera usluga. Ako ovome dodamo negativne strateške i druge implikacije prodaje infrastrukture, onda je jasno zašto se ovako nešto nigde ne radi prilikom sličnih privatizacija.” Popović podsjeća da je vrijednost investicija u infrastrukturu Telekoma u dekadi koja je prethodila privatizaciji bila veća od iznosa plaćenog za kompletan sistem.

Američki pravosudni organi (Dojče telekom je rangiran na tamošnjoj berzi) utvrdili su da je Matav mito uplaćivao za fiktivne ugovore o konsultantskim uslugama na više adresa. Pored advokatice, “sestre visokog crnogorskog zvaničnika” i predstavnika menadžmenta, milioni su išli na račune kompanija sa Mauricijusa i Sejšala – Fiesta, Activa Contracts, Sigma Contracts i Rawleigh Contracts.

Na tim destinacijama teško je doći do vlasničke strukture kompanija, što je Monitor pokušao bez uspjeha. Izvori našeg nedjeljnika tvrde da američki pravosudni organi posjeduju dokaze da su ove kompanije povezane sa familijom Đukanović i prijateljima. I nakon poravnanja tamošnje pravosuđe nastaviće građansku parnicu protiv trojice direktora Matav-a, za koje se sumnja da su odobrili koruptivne fiktivne ugovore. U ugovoru o poravnanju Matav se obavezao da neće kriti dokumente potrebne pravosudnim organima.

Vijesti su na osnovu podataka iz našeg Privrednog suda uočile vezu između firme Fiesta i Atlas grupe Duška Kneževića, te kuma bivšeg premijera Gorana Sita Rakočevića, konsultanta crnogorske Vlade Marka Harisona i sumnjivih ugovora Fieste sa RTCG. Knežević je demantovao vezu sa aferom Telekom. Monitor je pisao ranije da je Knežević povezan sa legalizacijom prvog zvaničnog miliona Mila Đukanovića. Prema insajderskim izvorima navodno se novac Mila Đukanovića iz mutnih privatizacija i tranzitnih poslova skriva u Kneževićevom poslovnom carstvu.

Obradović, Ivanović i Ana Kolarević demantovali su tvrdnje da su uzimali mito. Bivši premijer se nije oglašavao. Možda je zatečen još jednom sličnošću sa bivšim hrvatskim kolegom. Sanaderov pad je krenuo zbog koruptivne afere sa Mađarima, oko prodaje INE.

Crnogorsko tužilaštvo bilo je u šoku nakon vijesti iz Njujorka i ,,nije radilo tokom praznika”, kako je saopštila specijalna tužiteljica Đurđina Ivanović.

Ivanovićeva je ipak otkrila da se ovim slučajem bave godinu dana i konačno saopštila da će tražiti dokaze od Amerikanaca. Šta će kad ih dobije?

Advokat Veselin Radulović ocjenjuje za Monitor da bi jedna od posljedica ove afere mogla biti poništenje privatizacije Telekoma. On smatra da bi tužilaštvo trebalo da putem međunarodne pravne pomoći od SAD i Njemačke dobije dokaze o korupciji. ,,Dosadašnje iskustvo navodi na zaključak da ni Ranka Čarapić ni Đurđina Ivanović ne samo da ne smiju da rade svoj posao, već nemaju hrabrosti ni da javno pomenu imena glavnih aktera ove, ali i niza drugih korupcionaških afera u Crnoj Gori”.

Premijer Igor Lukšić ćuti.

Godina, dakle, počinje Telekomom. Amerikanci po svemu sudeći ozbiljno vode ovu stvar. Brata, sestru i kumove čekaju košmarne noći. Slučaj Đukanović je internacionalizovan.

Zajednički poslovi sestre i kumova

Nije prošlo ni dvije nedjelje od poravnanja Dojče telekoma sa američkom Komisijom za hartije od vrijednosti, zbog koruptivne afere u Crnoj Gori u kojoj je sestra visokog crnogorskog zvaničnika optužena za primanje mita, kada je zablistala još jedna nagrada za prvu advokaticu Crne Gore Anu Kolarević.

Sestra bivšeg premijera, kako agilno izvještava državna Pobjeda, dobila je nagradu World Finance Legal Award – kao ,,najbolja advokatska firma u oblasti privrednog prava za 2012. godinu”.

Prema sopostvenom priznanju Kolarevićeva zastupa ,,80 odsto inostranih firmi”.

Za samo nekoliko godina osvojila je monopol. Karijeru u sudstvu završila je čuvenom presudom kojom je budvanski hotel Avalu dodijelila fantomskoj firmi Beppler&Jacobson, a eliminisala uglednu evropsku kompaniju. Nakon presude Kolarevićeva je prešla u advokate i postala zastupnica Beppler-a. Sumnja se da je familija Đukanović dio kapitala uložila u hotel Avalu, ali i u druge poslove Beppler-a, iza kojeg je formalno do skoro stajao Zoran Bećirović.

„Sve što sam stekla u životu stekla sam svojim radom. Nikada nijesam bila umiješana u bilo kakav familijarni ili državni posao”, govorila je Kolarevićeva. Nakon izbijanja afere Telekom ponovila je da radom samo doprinosi domovini. U jednoj godini platila je preko 104 hiljade eura poreza, koliko košta jedan bratov sat.

Zanimljivo, neposredno nakon što je Matav isplatio mito crnogorskim zvaničnicima, sin Ane Kolarević, Edin, kupio je stan na Menhetnu, vrijedan oko million dolara.

Kolarevićeva je bila u upravnom odboru Željezare pošto je tu kompaniju preuzela misteriozna of šor MNSS, koja je uništila Željezaru i na kraju izašla iz tog posla, prijeteći Crnoj Gori tužbom na međunarodnim sudovima. MANS je zbog te privatizacije predao krivičnu prijavu.

Kolarevićeva je zastupala i Helenic Petroleum koji je preuzeo Jugopetrol, u još jednoj sumnjivoj privatizaciji. Zastupala je i HTP Boka, koju je kupio kum familije Dragan Brković i umjesto milionskih investicija, renomirane hotele pretvorio u ruine.

Ana je i u poslu stoljeća sa kanadskim milijarderom Piterom Mankom koji je preuzeo Arsenal. Jedan od Mankovih ljudi saopštio je da za advokatske usluge nikada nije vidio tako visoku fakturu kao onu Kolarevićeve. Isplatilo se, Mank je dobio jednu od najljepših lokacija na Crnogorskom primorju za simboličnu sumu.

Zastupala je i singapurski Aman rizorts, zakupca Svetog Stefana, rusku kompaniju Sonuba, Miraks, CKB, HAAB… Advokatici stoljeća je profesija na prvom mjestu: zastupa i dinastiju Karađorđević koja od Crne Gore potražuje imovinu. Nju domoljubi ne kritikuje zbog manjka patriotizma.

Kolarevićevu, Miodraga Ivanovića i Olega Obradovića ne povezuje samo Telekom. Obradović i Ivanović su u upravi Prve banke, u kojoj Kolarevićeva ima akcije, a Miodrag Ivanović je sa 900 hiljada eura bio drugi po redu, nakon Elektroprivrede, po visini uloga za dokapitalizaciju Prve. Obradović je bio i u upravi MNSS, a sa Ivanovićem ima zajedničku firmu OMP engineering koja je ovog ljeta sklopila partnerstvo sa Plantažama.

Milena PEROVIĆ- KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Abazović je iz Amerike poručio i da misli da je Đukanoviću došao kraj. „Đukanović više ne može da bude dio nikavog konstruktivnog dogovora u našem društvu i bilo bi dobro da to sam prihvati. Znam da je teško, ali posle puno decenija, mislim da je ovo kraj”, kazao je. Slično je govorio i prošle godine u ovo doba. Usput opet je optužio Demokrate da su Đukanoviću, glasanjem o nepovjerenju manjinskoj vladi, omogućile povratak na scenu. Po ko zna koji put, javno zaboravljajući da je upravo URA, uz Đukanovićevu podršku, srušila prvu avgustvsku vladu i formirala manjinsku.

Uglavnom, zbog duboke institucionalne krize u koju je zapala zemlja, sve se i svodi na političke poruke. Ustavni sud je u blokadi nakon što je nedavno penzionisan dugogodišnji sudija tog suda Miodrag Iličković. Civilni sektor odgovornost za blokadu vidi u partijskim trgovinama i neuspješnim dogovorima. Iz HRA su ranije podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF i URE u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Đukanović je krajem prošle sedmice pozvao parlamentarnu većinu da hitno da svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda. „Promjenljivoj parlamentarnoj većini koja prijeti da će me smijeniti ukazala se jedinstvena šansa. Nepokolebljivi borci protiv Crne Gore imaju jedinstvenu priliku, iako to ne bi željeli, da urade nešto za svoju državu. Da hitno daju svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda i tako pokažu da stvarno misle da sam prekršio Ustav”, naveo je Đukanović. Đukanović svakako zna da nije stvar samo u tome deblokirati Ustavni sud, nego i učiniti ga nezavisnim i autonomnim od politike i moćnika. Tri decenije njegov DPS predano je radio na porobljavanju te institucije. I svake druge. A tek slobodan, Ustavni sud može procijeniti da li je Đukanović prekršio Ustav.

No, iako je Ustavni sud važna instanca i za održavanje lokalnih izbora, i jedini nadležan za konačno rješevanje izbornih sporova, političke partije uveliko učestvuju u predizbornoj utrci za lokalne izbore koji Crnu Goru očekuju 23. oktobra. Liste su predate, iako je bilo stručnih mišljenja da se izborni proces ne može održati bez Ustavnog suda. Takođe, lokalni izbori se održavaju po starim zakonima jer ni izborna reforma nije okončana. Zapravo, rad na dugo najavljivanoj reformi izbornog zakonodavstva nije ni započeo.

Da su izborne zloupotrebe nešto sa čime će se Crna Gora suočiti i tokom ovih lokalnih izbora, najavio je i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić.

Adžić je saopštio je da policija i tužilaštvo preispituju moguće zloupotrebe promjene prebivališta, u svrhu izbornog inžinjeringa. „Nakon analize prijava promjene prebivališta od strane Direktorata za upravne poslove državljanstvo i strance, uočeno je da u pojedinim opštinama gdje se održavaju lokalni izbori postoji povećan broj zahtjeva za prijavu promjene prebivališta od strane građana, saopštio je Adžić.

On je precizirao: „Upoređujući stanje sa prethodnom ili drugim godinama, u kojima nije bilo održavanja lokalnih izbora, uočava se drastičan porast, naročito u opštini Šavnik, što upućuje na sumnju da se vrše izborne zloupotrebe”. Zaista je sumnjivo da je u gradiću u kome je na posljednjim parlamentarnim izborima pravo glasa imalo nešto oko 1.500 glasača, ove godine u birački spisak pridodato više od 370 duša. Novodoseljenih.

Koliko će dugo trajati institucionalna i politička kriza, za sada nije jasno. Ni da li nas nakon oktobarskih lokalnih izbora, očekuju pravne vratolomije sa žalbama eventualno nezadovoljnih, ili vanredni parlamentarni izbori, po starim pravilima i sa blokiranim institucijama. U susret teškoj jeseni, žive su samo političke borbe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo