MILO ĐUKANOVIĆ: Iako je prije više od godinu dana napustio državnu funkciju, predsjednik vladajuće DPS najmoćniji je Crnogorac. Brojne afere, veze sa kriminalnom balkanskom hobotnicom, nijesu smanjile njegov uticaj. Možda mu i ta aura – opasnog društva – daje dodatnu moć. Više od dvije decenije Đukanović je u vrhu vlasti, koju je u prvim godinama dijelio sa još nekoliko ljudi. Ali nakon unutarpartijskog raskola 1997. preuzima sve poluge – političke, ekonomske i one tranzitne, zbog čega će se naći na međunarodnim optužnicama. Sa familijom posjeduje ogromnu ekonomsku moć. Iako iz malene, siromašne države, našao se među 20 najbogatijih političara svijeta i na sajtu Top dvadeset.

Svo bogatstvo stekao je u endemskom konfliktu interesa – bio je na vrhu Vlade i države, a istovremeno se bavio preduzetničkim aktivnostima – banka, univerzitet, nekoliko firmi, to je ono što ima po registrima u Crnoj Gori. Koliko je Đukanović iznio napolje, posjeduje li of šor kompanije, utvrdiće možda neki nezavisni istražitelji kad padne piramida moći koja je počela da se kruni. Koliko će proći do sloma, ostaje da se nagađa.

Njegova politička zvijezda počela je da tamni kad su ga ostavili dugogodišnji prijatalji sa Zapada. Kako je Crna Gora napredovala ka NATO i EU, Đukanović je sve više bivao zapreka. Stvorio je sistem korupcije i kriminala, koji je počeo da bode oči tek kad je Crna Gora postala uporište moćnih kriminalnih grupa i čvorište puteva tranzitnih roba, od cigareta do kokaina.

Đukanovićeva nova rokada krenula je nakon susreta sa pomoćnikom državnog sekretara Džejmsom Stajnbergom, u jesen 2009. Navodno je tada Stajnberg tražio od Đukanovića da se povuče. Iako je to demantovano, krenula je izlazna varijanta. Pritisak Amerikanaca neki dovede u vezu sa akcijama DEA protiv narko klanova iz Crne Gore, koji su postal planetarni problem.

Posljednjih nedjelja očita su gibanja u DPS-u. Šef policije Veselin Veljović i šef tajne službe Vladan Joković, napuštaju te funkcije zbog insistiranja premijera Igora Lukšića da neko odgovara za aferu Listing. Optimisti tvrde da su ove smjene udar na Đukanovića, ali on ima kovertiran sljedeći potez. Na mjesta Veljovića i Jokića dolaze provjereni partijski vojnici. Đukanovićevo glavno oružje, pored ekonomske moći, upravo je partija u kojoj ima vojsku od 90.000 ljudi. Kako se povukao sa državne funkcije, dodatno je ojačao partiju.

MILAN ROĆEN: iako samo ministar vanjskih poslova, po brojnim procjenama odmah je poslije Đukanovića na čelu partijske vojske. Aparatčik stare vlasti, dugogodišnji čovjek iz sjenke, diplomata koji je svoje moskovske godine služio i u Miloševićevo vrijeme, zanesen kosovskim mitom, kasnije se u skladu sa partijskim trendovima prebacio na Lovćen, kod Balšića. Bio je i Đukanovićev ambasador u Moskvi. Tvrdi se da ima jake veze sa tamošnjim političkim, bezbjednosnim i biznis vrhom. Roćena krive za sumnjive ruske investicije, koje su devastirali našu privredu. Prema nekim zapadnim diplomatama, on je direktna veza sa bezbjednosnim strukturama Kremlja, zbog čega ni Brisel ni Vašington nijesu bili oduševljeni kada je preuzeo spoljne poslove i evropske integracije. Roćen se međutim, javno deklariše, kao najveći pobornik ,,evroatlantskog” puta.

Tvrdi se da aktuelna smjena prvog čovjeka ANB ima veze sa Milanom Roćenom. Navodno, on ruši Jokovića, da bi oslabio uticaj Duška Markovića u tajnoj službi, da bi svu moć prenio na paralelnu bezbjednosnu formaciju koja se upravo uspostavlja u Ministarstvu odbrane. Postavljenje Mevludina Nuhodžića na mjesto direktora ANB-a ide u prilog tvrdnji da se, umjesto profesionalizacije, politizuje nacionalna bezbjednosna agencija. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević optužio je Roćena da ,,formalno sjedi na čelu kriminalnog klana”. Dovodi ga u vezu sa građevinskom firmom Bemaks, koja je u posljednjih nekoliko godina doživjela procvat. ,,Nikad nijesam kombinovao politiku sa biznisom”, tvrdio je Roćen, pozivajući Medojevića da se odrekne poslaničkog imuniteta i na sudu dokaže ,,izmišljotine” o njegovim vezama sa Bemaksom, iza kojih navodno stoji ekipa iz glasovitog kafića Grand – Ranko Ubović i Aleksandar Mijalović, dok za većinskog vlasnika važi Veselin Kovačević. Neki čak tvrde da su u Bemaksu i novci kontroverznog trgovca kurentnim robama sa Kosova Nasera Keljmendija, protiv koga se navodno vodi međunarodna istraga zbog umiješanosti u šverc narkoticima.

Izgleda da je iza svakog moćnog muškarca ,,štedljiva supruga”. Tako je, zahvaljujući umijeću supruge Roćen uspio da kupi stan od oko 150 kvadrata i za dvije godine vrati kredit od 100 hiljada eura.

BRANISLAV BRANO MIĆUNOVIĆ: ,,Siva eminencija ilegalnih aktivnosti u Crnoj Gori”, ocijenili su švajcarski tužioci. Mićunović se na toj međunarodnoj optužnici za šverc cigareta našao rame uz rame sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem i njegovim mlađim bratom Acom. Mićunović je, uz Đukanovića, bio i na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

Prema pisanju beogradskog Centra za istraživačko novinarstvo, Crna Gora je za vrijeme sankcija tokom 1990-ih, imala oko 300 miliona dolara godišnje od nezakonite trgovine cigaretama i naftom. Nakon izbijanja afere Balkanski ratnik, u kojoj je zaplijenjeno više tona kokaina, italijansko tužilaštvo je saopštilo da je klan Darka Šarića za šverc narkotika koristio infrastrukturu tranzita cigareta stvorenu devedesetih. Glavnooptuženi u aferi Balkanski ratnik Darko Šarić navodno je bio u bliskim odnosima sa Mićunovićem. To je saopšteno nedavno na suđenju u Beogradu.

Zvanično, Mićunović u Crnoj Gori ne posjeduje mnogo. U upravi je firme Džekpot, koja ima brojne kockarnice po elitnim hotelima. Posjeduje parcele na Svetom Stefanu, zemlju na Žabljaku i stotine hiljada kvadrata zemlje i poslovne prostore u rodnom Nikšiću. Sa njim se dovodi u vezu firma Anagusta, kojom ovdje formalno upravljaju njegovi bratanići Predrag i Nenad. U Budvi su u poslovima i sa klanom Svetozara Marovića, sa čijim sinom Mićunovići posjeduju Marinu. Špekuliše se da brze jahte tamo usidrene mogu koristiti i za unosne svrhe, a ne samo za ekstravagantno uživanje vlasnika i turista.

Mićunović se smatra i jednim od vlasnika Lutrije Crne Gore koja je zvanično u rukama njegovog prijatelja Save Grbovića. Predstavnici MANS-a optužili su nedavno Ministarstvo finansija da Nacrtom o izmjenama zakona o igrama na sreću favorizuje firme povezane sa Mićunovićem. Ranije je samo za njegovu parcelu na Svetom Stefanu budvanska opština o svom trošku radila DUP, legalizujući mu tako na divlje sagrađenu osmospratnicu.

Branislav Mićunović je blizak prijatelj broja jedan, Mila Đukanovića. To se prijateljstvo javno pokazivalo minulog ljeta, ispred zidina Starog grada provodili su noći, razgovarajući, vjerovatno, o integracijama, poglavlju 23, 24. Jedan pouzdan izvor Monitora tvrdio je da Mićunoviću nijesu bile mile vijesti o Đukanovićevom povlačenju, koje je prokomentarisao navodno riječima – ,,On se možda može povući, a ja…”

STANKO SUBOTIĆ CANE: još je jedan od Đukanovićevih prijatelja sa međunarodnih optužnica. Insajderi tvrde da je Subotić Đukanovićeva crna kutija – da zna sve o mračnim poslovima sa duvanom i ostalim robama, koji su punili budžet Crne Gore i private imperije. Subotić je nedavno u Srbiji i osuđen za šverc cigareta na šest godina zatvora. Navodno je bio Mićunovićev blizak saradnik, zadužen za pranje novca.

Subotić u Crnoj Gori zvanično ima turističku kompaniju Telmot Travel. Njegova Vila Montenegro, hotel sa pet zvjezdica na Svetom Stefanu, bila je stjecište crnogorske političke i ekonomske elite. Prema svjedočenju žrtve trgovine ženama, Moldavke S.Č. na tom su mjestu organizovane zastrašujuće žurke, na kojima je ona mučena. Subotić je to demantovao. Zanimljivo, ta je vila ove godine promijenila vlasnika, uprkos zabrani raspolaganja srpskog pravosuđa, koju naša država očito nije poštovala. Sumnja se da Subotić ima vlasništva u nekim od ovdašnjih medija. Posjedovao je distributersku kuću Futura plus koja je prodata klanu Šarić. Subotić nije realizovao brojne biznis planove koje je imao sa Crnom Gorom posljednjih godina, ali njegova moć, iako je osuđen u Beogradu, ovdje još nije ugrožena.

IGOR LUKŠIĆ: aktuleni premijer je manje moćan od bivšeg, od svog ministra vanjskih poslova i ljudi iz sive zone. To o suštini poretka govori bolje od istraživanja i analiza. U Crnoj Gori je vlast izmještena iz institucija, kao što su i unosni poslovi izmješteni iz legalnih tokova.

Lukšić je svoju snagu ove godine izgradio prije svega zahvaljujući podršci inostranstva, posebno Njemačke. Mladom premijeru je Evropa, navodno, namijenila ulogu da raščisti stvari, prije svega organizovani kriminal. Teška uloga. Kad je Lukšić preuzeo Vladu, počela su hapšenja u Budvi. Ali se stalo. Dok su se u regionu vodili sudski procesi zbog poslova koji su direktno vezani za Crnu Goru, kao što je proces Subotiću i Šariću, vrh ledenog brijega ovdje nije taknut. Doduše, pod pritiskom domaće i međunarodne javnosti pokrenuti su neki procesi kao što je onaj protiv Safeta Kalića i brata Darka Šarića.

Lukšić je ove godine slavio rezultate svoje Vlade, iako je kriza ozbiljna. Vlada se zaduživala u inostranstvu, a priliv stranih investicija znatno je smanjen. Propala su dva kapitalna projekta – auto put i HE na Morači.

Krajem godine izbila je afera listing, kada je objavljeno da je navodno Lukšić imao telefonske razgovore sa Darkom Šarićem. Afera je protumačena kao udar na premijera od strane Đukanovićevih struktura. Lukšić je insistirao na ostavkama čelnih ljudi policijskih i bezbjednosnih struktura, ali umjesto da profesionalizuije službe, Lukšić je spreman da na prazna mjesta postavi Đukanovićeve partijske ratnike – Božidara Vuksanovića i Mevludina Nuhodžića.

U aferi Listing potpuno je izokrenuta suština priče. Te 2008. Darko Šarić je bio ugledni biznismen, u milionskim poslovima sa državnim. Oprao je preko lanca firmi od Pljevalja do Kotora u ovdašnjim bankama i drugim transakcijama desetine miliona eura. U to doba Lukšić je bio ministar finansija. Razgovarao ne razgovarao sa VIP Šarićem – isto mu se piše.

OLEG DERIPASKA: Milijarder, trgovac metalima i drugim robama, ruski magnat od najvećeg povjerenja Vladimira Putina. Deripaska je u Crnu Goru ušao u vrijeme kada je ambasador u Rusiji bio Milan Roćen, koji ga je dočekao na podgoričkom aerodromu, neposredno prije nego što je napravio dil u kafeu Grand sa Milom Đukanovićem o preuzimanju crnogorskog metalurškog lanca – Kombinata aluminijuma i Rudnika Boksita (2005). Dobio je strateška crnogorska preduzeća i ogromne subvencije, iako se protiv Deripaske vodi na Zapadu više sudskih postupaka zbog poslovnih prevara ogromne vrijednosti.

Deripaska je obećao modernizaciju KAP-a. Ništa od toga, ali je Kombinat u međuvremenu zadužio za više stotina miliona eura, uz garancije države. Premijer Lukšić je u novogodišnjem govoru saopštio da bi KAP mogli preuzeti novi vlasnici, ovaj put iz Indije.

Poslije Deripaske, od KAP-a će ostati crna ekološka rupa i stotine miliona dugova. Mnogi sumnaju da je po srijedi tipična ortačka privatizacija, i da je iza lanca of šor kompanija koje posjeduju KAP, pored Olega, i dio lokalnih oligarha, ako ne i sam vrh piramide.

Deripaska voli lijepe predjele. Pa je svoju jahtu ovog ljeta vezivao u Mankovom Porto Montenegro, u kome posjeduje manjinski paket akcija.

DUŠKO KNEŽEVIĆ: Jedan od najbogatijih crnogorskih biznismena deklariše se kao prijatelj Mila Đukanovića. Sumnja se da je dio Đukanovićevog novca u Duškovim rukama. Posjeduje više firmi, od kojih je najpoznatija Atlas Grupa.

Preko Atlas grupe Knežević posjeduje Atlas mont banku, Medicinski i spa centar Meljine, kompleks Kamenovo bič od 33 hiljade kvadrata, Televiziju i radio Atlas, fabriku vode Aqua Monta, Invest banku Montenegro, kao i velelepno zdanje u Podgorici, još u izgradnji, Atlas kapital centar. Atlas kapital je planiran na 93 hiljade kvadrata, a u izgradnju Knežević je sa stranim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, navodno uložio ogroman novac.

Knežević je ranije objavio da ima milijardu i da će je duplirati. Ne ide mu kako je planirao. Još nije prodata ni polovina apartmana Atlas kapital centra, a njegove agencije kvadrat prodaju od 2800 eura do četiri hiljade, jeftinije nego ranije. Posjeduje i vrijedne nekretnine u Srbiji, poput hotela Mažestik. U Srbiji je 2005. godine prodao svoju Atlas banku Pireus banci, koja je nakon toga odobrila kredit od 1.5 miliona eura firmi Kapital invest Mila Đukanovića.

ACO ĐUKANOVIĆ: mlađi brat višestrukog premijera, većinski je vlasnik Prve banke, najbrže rastuće finansijske institucije na Balkanu, a možda i šire. Za samo nekoliko mjeseci kada su malu Nikšićku banku preuzela braća, ona je narasla preko stotinu puta. Gotovo sve javne institucije i preduzeća prenijele su tamo svoje račune. Banka se pominje u aktuelnim sudskim procesima. Šarići su dobijali kredite od Prve u vremenu kada nije smjela da daje kredite. Banka umalo nije srušila finansijski sistem zemlje, jer je izdala mnogo kredita sa lošim kolateralima prijateljima i partijskim uglednicima.

Mlađi Đukanović, o čemu je Monitor pisao, u Crnoj Gori posjeduje stotine hiljada kvadrata zemlje i desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora na najatraktivnijim lokacijama, a uknjižio je i spomenike kulture. Posjeduje preko 10 odsto Rudnika uglja i većinsko vlasništvo nad Republičkim zavodom za projektovanje i planiranje. Američki ICIJ je njegovo bogatstvo procijenio na 167 miliona dolara. Prema zvaničnim i Monitoru dostupnim podacima, mlađi Đukanović u Crnoj Gori ima mnogo više od toga. A bogatstvo svakodnevno raste.

DUŠKO MARKOVIĆ: Dugogodišnji najbliži saradnik Mila Đukanovića, zna tajne režima – kako se švercovalo, ratovalo, kako su padele glave, dobijali izbori, prisluškivali neprijatelji… Dugogodišnji šef ANB-a, preuzeo je u Lukšićevoj vladi mjesto potpredsjednika i ministarstvo pravde, koje bi trebalo da ima značajnu ulogu u procesu EU integracija. Iako na važnim pozicijama, oslabljen je krajem godine. Prema tvrdnjama insajdera, Markovićev kadar u ANB-u, Vladan Joković, morao je da napusti tu poziciju.

Marković je, prema nekim tvrdnjama, bio jedan od Đukanovićevih favorite za mjesto predsjednika Vlade, ali se na kraju opredijelio za Lukšića. Ministar pravde ima dobre odnose sa stranim zvaničnicima, iako su članovi njegove službe, u vrijeme dok je vodio ANB, bili sumnjičeni za veze sa kriminalnim strukturama. Marković je to negirao, tvrdeći da on reformiše službu, a da su veze sa kriminalcima samo radni zadatak njegovih ljudi.

VESNA MEDENICA: Prva dama pravosuđa duže od decenije pokriva važne funkcije. Medenica je predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta postala nakon obavljanja funkcije državne tužiteljice.

U vrijeme dok je bila na čelu tužilaštva nije pokrenuta nijedna ozbiljna istraga, a prašina se skupljala na predmetima sa optužbama na račun vlasti. Da je partijski, DPS, kadar, redovno su joj spočitavali iz opozicije. Njen izbor za predsjednicu Vrhovnog suda svojevremeno je Liberalna partija okarakterisala kao ,,signal da DPS želi pošto poto da zadrži kontrolu nad Vrhovnim sudom jer na to mjesto šalje svog možda najboljeg poslušnika”.

Sa najveće sudske funkcije Medenca se protiv ,,trulih dasaka u sudstvu” , neefikasnosti i sporosti pravosuđa borila lijepom statistikom. Nije se obazirala na upozorenja da se radi samo o kozmetici, a ne suštinskim promjenama. Upozorenja sa međunarodnih i domaćih adresa o političkom uticaju na sudstvo damski je ignorisala. S dužnom ignorancijom se odnosila i prema medijima.

Predsjednica Vrhovnog suda zaradila je, kažu najave, diplomatsko mjesto u Roćenovoj Moskvi. Ili će, pak, tamo ministar vanjskih poslova opet da se vrati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ