Povežite se sa nama

MONITORING

Salata od hobotnice

Objavljeno prije

na

MILO ĐUKANOVIĆ: Iako je prije više od godinu dana napustio državnu funkciju, predsjednik vladajuće DPS najmoćniji je Crnogorac. Brojne afere, veze sa kriminalnom balkanskom hobotnicom, nijesu smanjile njegov uticaj. Možda mu i ta aura – opasnog društva – daje dodatnu moć. Više od dvije decenije Đukanović je u vrhu vlasti, koju je u prvim godinama dijelio sa još nekoliko ljudi. Ali nakon unutarpartijskog raskola 1997. preuzima sve poluge – političke, ekonomske i one tranzitne, zbog čega će se naći na međunarodnim optužnicama. Sa familijom posjeduje ogromnu ekonomsku moć. Iako iz malene, siromašne države, našao se među 20 najbogatijih političara svijeta i na sajtu Top dvadeset.

Svo bogatstvo stekao je u endemskom konfliktu interesa – bio je na vrhu Vlade i države, a istovremeno se bavio preduzetničkim aktivnostima – banka, univerzitet, nekoliko firmi, to je ono što ima po registrima u Crnoj Gori. Koliko je Đukanović iznio napolje, posjeduje li of šor kompanije, utvrdiće možda neki nezavisni istražitelji kad padne piramida moći koja je počela da se kruni. Koliko će proći do sloma, ostaje da se nagađa.

Njegova politička zvijezda počela je da tamni kad su ga ostavili dugogodišnji prijatalji sa Zapada. Kako je Crna Gora napredovala ka NATO i EU, Đukanović je sve više bivao zapreka. Stvorio je sistem korupcije i kriminala, koji je počeo da bode oči tek kad je Crna Gora postala uporište moćnih kriminalnih grupa i čvorište puteva tranzitnih roba, od cigareta do kokaina.

Đukanovićeva nova rokada krenula je nakon susreta sa pomoćnikom državnog sekretara Džejmsom Stajnbergom, u jesen 2009. Navodno je tada Stajnberg tražio od Đukanovića da se povuče. Iako je to demantovano, krenula je izlazna varijanta. Pritisak Amerikanaca neki dovede u vezu sa akcijama DEA protiv narko klanova iz Crne Gore, koji su postal planetarni problem.

Posljednjih nedjelja očita su gibanja u DPS-u. Šef policije Veselin Veljović i šef tajne službe Vladan Joković, napuštaju te funkcije zbog insistiranja premijera Igora Lukšića da neko odgovara za aferu Listing. Optimisti tvrde da su ove smjene udar na Đukanovića, ali on ima kovertiran sljedeći potez. Na mjesta Veljovića i Jokića dolaze provjereni partijski vojnici. Đukanovićevo glavno oružje, pored ekonomske moći, upravo je partija u kojoj ima vojsku od 90.000 ljudi. Kako se povukao sa državne funkcije, dodatno je ojačao partiju.

MILAN ROĆEN: iako samo ministar vanjskih poslova, po brojnim procjenama odmah je poslije Đukanovića na čelu partijske vojske. Aparatčik stare vlasti, dugogodišnji čovjek iz sjenke, diplomata koji je svoje moskovske godine služio i u Miloševićevo vrijeme, zanesen kosovskim mitom, kasnije se u skladu sa partijskim trendovima prebacio na Lovćen, kod Balšića. Bio je i Đukanovićev ambasador u Moskvi. Tvrdi se da ima jake veze sa tamošnjim političkim, bezbjednosnim i biznis vrhom. Roćena krive za sumnjive ruske investicije, koje su devastirali našu privredu. Prema nekim zapadnim diplomatama, on je direktna veza sa bezbjednosnim strukturama Kremlja, zbog čega ni Brisel ni Vašington nijesu bili oduševljeni kada je preuzeo spoljne poslove i evropske integracije. Roćen se međutim, javno deklariše, kao najveći pobornik ,,evroatlantskog” puta.

Tvrdi se da aktuelna smjena prvog čovjeka ANB ima veze sa Milanom Roćenom. Navodno, on ruši Jokovića, da bi oslabio uticaj Duška Markovića u tajnoj službi, da bi svu moć prenio na paralelnu bezbjednosnu formaciju koja se upravo uspostavlja u Ministarstvu odbrane. Postavljenje Mevludina Nuhodžića na mjesto direktora ANB-a ide u prilog tvrdnji da se, umjesto profesionalizacije, politizuje nacionalna bezbjednosna agencija. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević optužio je Roćena da ,,formalno sjedi na čelu kriminalnog klana”. Dovodi ga u vezu sa građevinskom firmom Bemaks, koja je u posljednjih nekoliko godina doživjela procvat. ,,Nikad nijesam kombinovao politiku sa biznisom”, tvrdio je Roćen, pozivajući Medojevića da se odrekne poslaničkog imuniteta i na sudu dokaže ,,izmišljotine” o njegovim vezama sa Bemaksom, iza kojih navodno stoji ekipa iz glasovitog kafića Grand – Ranko Ubović i Aleksandar Mijalović, dok za većinskog vlasnika važi Veselin Kovačević. Neki čak tvrde da su u Bemaksu i novci kontroverznog trgovca kurentnim robama sa Kosova Nasera Keljmendija, protiv koga se navodno vodi međunarodna istraga zbog umiješanosti u šverc narkoticima.

Izgleda da je iza svakog moćnog muškarca ,,štedljiva supruga”. Tako je, zahvaljujući umijeću supruge Roćen uspio da kupi stan od oko 150 kvadrata i za dvije godine vrati kredit od 100 hiljada eura.

BRANISLAV BRANO MIĆUNOVIĆ: ,,Siva eminencija ilegalnih aktivnosti u Crnoj Gori”, ocijenili su švajcarski tužioci. Mićunović se na toj međunarodnoj optužnici za šverc cigareta našao rame uz rame sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem i njegovim mlađim bratom Acom. Mićunović je, uz Đukanovića, bio i na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

Prema pisanju beogradskog Centra za istraživačko novinarstvo, Crna Gora je za vrijeme sankcija tokom 1990-ih, imala oko 300 miliona dolara godišnje od nezakonite trgovine cigaretama i naftom. Nakon izbijanja afere Balkanski ratnik, u kojoj je zaplijenjeno više tona kokaina, italijansko tužilaštvo je saopštilo da je klan Darka Šarića za šverc narkotika koristio infrastrukturu tranzita cigareta stvorenu devedesetih. Glavnooptuženi u aferi Balkanski ratnik Darko Šarić navodno je bio u bliskim odnosima sa Mićunovićem. To je saopšteno nedavno na suđenju u Beogradu.

Zvanično, Mićunović u Crnoj Gori ne posjeduje mnogo. U upravi je firme Džekpot, koja ima brojne kockarnice po elitnim hotelima. Posjeduje parcele na Svetom Stefanu, zemlju na Žabljaku i stotine hiljada kvadrata zemlje i poslovne prostore u rodnom Nikšiću. Sa njim se dovodi u vezu firma Anagusta, kojom ovdje formalno upravljaju njegovi bratanići Predrag i Nenad. U Budvi su u poslovima i sa klanom Svetozara Marovića, sa čijim sinom Mićunovići posjeduju Marinu. Špekuliše se da brze jahte tamo usidrene mogu koristiti i za unosne svrhe, a ne samo za ekstravagantno uživanje vlasnika i turista.

Mićunović se smatra i jednim od vlasnika Lutrije Crne Gore koja je zvanično u rukama njegovog prijatelja Save Grbovića. Predstavnici MANS-a optužili su nedavno Ministarstvo finansija da Nacrtom o izmjenama zakona o igrama na sreću favorizuje firme povezane sa Mićunovićem. Ranije je samo za njegovu parcelu na Svetom Stefanu budvanska opština o svom trošku radila DUP, legalizujući mu tako na divlje sagrađenu osmospratnicu.

Branislav Mićunović je blizak prijatelj broja jedan, Mila Đukanovića. To se prijateljstvo javno pokazivalo minulog ljeta, ispred zidina Starog grada provodili su noći, razgovarajući, vjerovatno, o integracijama, poglavlju 23, 24. Jedan pouzdan izvor Monitora tvrdio je da Mićunoviću nijesu bile mile vijesti o Đukanovićevom povlačenju, koje je prokomentarisao navodno riječima – ,,On se možda može povući, a ja…”

STANKO SUBOTIĆ CANE: još je jedan od Đukanovićevih prijatelja sa međunarodnih optužnica. Insajderi tvrde da je Subotić Đukanovićeva crna kutija – da zna sve o mračnim poslovima sa duvanom i ostalim robama, koji su punili budžet Crne Gore i private imperije. Subotić je nedavno u Srbiji i osuđen za šverc cigareta na šest godina zatvora. Navodno je bio Mićunovićev blizak saradnik, zadužen za pranje novca.

Subotić u Crnoj Gori zvanično ima turističku kompaniju Telmot Travel. Njegova Vila Montenegro, hotel sa pet zvjezdica na Svetom Stefanu, bila je stjecište crnogorske političke i ekonomske elite. Prema svjedočenju žrtve trgovine ženama, Moldavke S.Č. na tom su mjestu organizovane zastrašujuće žurke, na kojima je ona mučena. Subotić je to demantovao. Zanimljivo, ta je vila ove godine promijenila vlasnika, uprkos zabrani raspolaganja srpskog pravosuđa, koju naša država očito nije poštovala. Sumnja se da Subotić ima vlasništva u nekim od ovdašnjih medija. Posjedovao je distributersku kuću Futura plus koja je prodata klanu Šarić. Subotić nije realizovao brojne biznis planove koje je imao sa Crnom Gorom posljednjih godina, ali njegova moć, iako je osuđen u Beogradu, ovdje još nije ugrožena.

IGOR LUKŠIĆ: aktuleni premijer je manje moćan od bivšeg, od svog ministra vanjskih poslova i ljudi iz sive zone. To o suštini poretka govori bolje od istraživanja i analiza. U Crnoj Gori je vlast izmještena iz institucija, kao što su i unosni poslovi izmješteni iz legalnih tokova.

Lukšić je svoju snagu ove godine izgradio prije svega zahvaljujući podršci inostranstva, posebno Njemačke. Mladom premijeru je Evropa, navodno, namijenila ulogu da raščisti stvari, prije svega organizovani kriminal. Teška uloga. Kad je Lukšić preuzeo Vladu, počela su hapšenja u Budvi. Ali se stalo. Dok su se u regionu vodili sudski procesi zbog poslova koji su direktno vezani za Crnu Goru, kao što je proces Subotiću i Šariću, vrh ledenog brijega ovdje nije taknut. Doduše, pod pritiskom domaće i međunarodne javnosti pokrenuti su neki procesi kao što je onaj protiv Safeta Kalića i brata Darka Šarića.

Lukšić je ove godine slavio rezultate svoje Vlade, iako je kriza ozbiljna. Vlada se zaduživala u inostranstvu, a priliv stranih investicija znatno je smanjen. Propala su dva kapitalna projekta – auto put i HE na Morači.

Krajem godine izbila je afera listing, kada je objavljeno da je navodno Lukšić imao telefonske razgovore sa Darkom Šarićem. Afera je protumačena kao udar na premijera od strane Đukanovićevih struktura. Lukšić je insistirao na ostavkama čelnih ljudi policijskih i bezbjednosnih struktura, ali umjesto da profesionalizuije službe, Lukšić je spreman da na prazna mjesta postavi Đukanovićeve partijske ratnike – Božidara Vuksanovića i Mevludina Nuhodžića.

U aferi Listing potpuno je izokrenuta suština priče. Te 2008. Darko Šarić je bio ugledni biznismen, u milionskim poslovima sa državnim. Oprao je preko lanca firmi od Pljevalja do Kotora u ovdašnjim bankama i drugim transakcijama desetine miliona eura. U to doba Lukšić je bio ministar finansija. Razgovarao ne razgovarao sa VIP Šarićem – isto mu se piše.

OLEG DERIPASKA: Milijarder, trgovac metalima i drugim robama, ruski magnat od najvećeg povjerenja Vladimira Putina. Deripaska je u Crnu Goru ušao u vrijeme kada je ambasador u Rusiji bio Milan Roćen, koji ga je dočekao na podgoričkom aerodromu, neposredno prije nego što je napravio dil u kafeu Grand sa Milom Đukanovićem o preuzimanju crnogorskog metalurškog lanca – Kombinata aluminijuma i Rudnika Boksita (2005). Dobio je strateška crnogorska preduzeća i ogromne subvencije, iako se protiv Deripaske vodi na Zapadu više sudskih postupaka zbog poslovnih prevara ogromne vrijednosti.

Deripaska je obećao modernizaciju KAP-a. Ništa od toga, ali je Kombinat u međuvremenu zadužio za više stotina miliona eura, uz garancije države. Premijer Lukšić je u novogodišnjem govoru saopštio da bi KAP mogli preuzeti novi vlasnici, ovaj put iz Indije.

Poslije Deripaske, od KAP-a će ostati crna ekološka rupa i stotine miliona dugova. Mnogi sumnaju da je po srijedi tipična ortačka privatizacija, i da je iza lanca of šor kompanija koje posjeduju KAP, pored Olega, i dio lokalnih oligarha, ako ne i sam vrh piramide.

Deripaska voli lijepe predjele. Pa je svoju jahtu ovog ljeta vezivao u Mankovom Porto Montenegro, u kome posjeduje manjinski paket akcija.

DUŠKO KNEŽEVIĆ: Jedan od najbogatijih crnogorskih biznismena deklariše se kao prijatelj Mila Đukanovića. Sumnja se da je dio Đukanovićevog novca u Duškovim rukama. Posjeduje više firmi, od kojih je najpoznatija Atlas Grupa.

Preko Atlas grupe Knežević posjeduje Atlas mont banku, Medicinski i spa centar Meljine, kompleks Kamenovo bič od 33 hiljade kvadrata, Televiziju i radio Atlas, fabriku vode Aqua Monta, Invest banku Montenegro, kao i velelepno zdanje u Podgorici, još u izgradnji, Atlas kapital centar. Atlas kapital je planiran na 93 hiljade kvadrata, a u izgradnju Knežević je sa stranim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, navodno uložio ogroman novac.

Knežević je ranije objavio da ima milijardu i da će je duplirati. Ne ide mu kako je planirao. Još nije prodata ni polovina apartmana Atlas kapital centra, a njegove agencije kvadrat prodaju od 2800 eura do četiri hiljade, jeftinije nego ranije. Posjeduje i vrijedne nekretnine u Srbiji, poput hotela Mažestik. U Srbiji je 2005. godine prodao svoju Atlas banku Pireus banci, koja je nakon toga odobrila kredit od 1.5 miliona eura firmi Kapital invest Mila Đukanovića.

ACO ĐUKANOVIĆ: mlađi brat višestrukog premijera, većinski je vlasnik Prve banke, najbrže rastuće finansijske institucije na Balkanu, a možda i šire. Za samo nekoliko mjeseci kada su malu Nikšićku banku preuzela braća, ona je narasla preko stotinu puta. Gotovo sve javne institucije i preduzeća prenijele su tamo svoje račune. Banka se pominje u aktuelnim sudskim procesima. Šarići su dobijali kredite od Prve u vremenu kada nije smjela da daje kredite. Banka umalo nije srušila finansijski sistem zemlje, jer je izdala mnogo kredita sa lošim kolateralima prijateljima i partijskim uglednicima.

Mlađi Đukanović, o čemu je Monitor pisao, u Crnoj Gori posjeduje stotine hiljada kvadrata zemlje i desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora na najatraktivnijim lokacijama, a uknjižio je i spomenike kulture. Posjeduje preko 10 odsto Rudnika uglja i većinsko vlasništvo nad Republičkim zavodom za projektovanje i planiranje. Američki ICIJ je njegovo bogatstvo procijenio na 167 miliona dolara. Prema zvaničnim i Monitoru dostupnim podacima, mlađi Đukanović u Crnoj Gori ima mnogo više od toga. A bogatstvo svakodnevno raste.

DUŠKO MARKOVIĆ: Dugogodišnji najbliži saradnik Mila Đukanovića, zna tajne režima – kako se švercovalo, ratovalo, kako su padele glave, dobijali izbori, prisluškivali neprijatelji… Dugogodišnji šef ANB-a, preuzeo je u Lukšićevoj vladi mjesto potpredsjednika i ministarstvo pravde, koje bi trebalo da ima značajnu ulogu u procesu EU integracija. Iako na važnim pozicijama, oslabljen je krajem godine. Prema tvrdnjama insajdera, Markovićev kadar u ANB-u, Vladan Joković, morao je da napusti tu poziciju.

Marković je, prema nekim tvrdnjama, bio jedan od Đukanovićevih favorite za mjesto predsjednika Vlade, ali se na kraju opredijelio za Lukšića. Ministar pravde ima dobre odnose sa stranim zvaničnicima, iako su članovi njegove službe, u vrijeme dok je vodio ANB, bili sumnjičeni za veze sa kriminalnim strukturama. Marković je to negirao, tvrdeći da on reformiše službu, a da su veze sa kriminalcima samo radni zadatak njegovih ljudi.

VESNA MEDENICA: Prva dama pravosuđa duže od decenije pokriva važne funkcije. Medenica je predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta postala nakon obavljanja funkcije državne tužiteljice.

U vrijeme dok je bila na čelu tužilaštva nije pokrenuta nijedna ozbiljna istraga, a prašina se skupljala na predmetima sa optužbama na račun vlasti. Da je partijski, DPS, kadar, redovno su joj spočitavali iz opozicije. Njen izbor za predsjednicu Vrhovnog suda svojevremeno je Liberalna partija okarakterisala kao ,,signal da DPS želi pošto poto da zadrži kontrolu nad Vrhovnim sudom jer na to mjesto šalje svog možda najboljeg poslušnika”.

Sa najveće sudske funkcije Medenca se protiv ,,trulih dasaka u sudstvu” , neefikasnosti i sporosti pravosuđa borila lijepom statistikom. Nije se obazirala na upozorenja da se radi samo o kozmetici, a ne suštinskim promjenama. Upozorenja sa međunarodnih i domaćih adresa o političkom uticaju na sudstvo damski je ignorisala. S dužnom ignorancijom se odnosila i prema medijima.

Predsjednica Vrhovnog suda zaradila je, kažu najave, diplomatsko mjesto u Roćenovoj Moskvi. Ili će, pak, tamo ministar vanjskih poslova opet da se vrati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukupni poslovni rezultat EPCG za prošlu godinu lošiji  je za skoro 70 miliona ( 95,79 odsto) nego godinu ranije. Zauzvrat, plaćamo možda najjeftiniju struju u regionu, pa i cijeloj Evropi. I ne pitamo za tokove novca u najvećoj državnoj kompaniji

 

 

Pripreme za održavanje XXIII redovne Skupštine akcionara Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) nijesu završene u propisanom roku: dnevni red je mijenjan, materijal nije pripremljen na vrijeme, a na nekim mjestima na kojima bi mali akcionari trebalo da mogu izvršiti uvid u njegov sadržaj još nije kompletno dostupan. Ipak, održaće se u subotu. A tokom vikenda pažnja javnosti zna da popusti, pa prođe štošta što bi radnim danima dobilo zasluženu pozornost.

Prva tačke dnevnog reda (usvajanje finansijskog iskaza EPCG za 2024. godinu) svjedoči da je za nama  vrijeme kada se manadžment EPCG na sva zvona hvalio vlastitim umijećem koje donosi rekordne prihode i profite.

Prošlogodišnja dobit EPCG manja je za preko 50 miliona eura u odnosu na 2023. godinu. Rezultat redovnog poslovanja (prije oporezivanja) EPCG u 2023. godini iznosio je + 65,4 miliona, dok je prošlogodišnji plus bio tek nešto veći od 15 miliona. Skoro četiri puta manje. Precizno: 50.244.819 eura manje nego godinu ranije.

Pošto je EPCG akcionarsko društvo, poslovni rezultat se može sagledati i iz perspektive zarade po akciji. Prošle godine iznosila je 0,0187 eura u odnosu na pretprošlogodišnjih 0,4787 eura po akciji. Uprava je, ipak, zadovoljna ostvarenim.

“Menadžment Društva uspio je sačuvati likvidnost, kreditni bonitet, povećati stepen naplate i broj redovnih platiša, kao i isti nivo cijena električne energije koje naplaćuje od građana i privrede. Svi navedeni rezultati ostvareni su bez pomoći države, a uz profesionalan odnos prema Društvu kako odbora direktora i menadžmenta, tako i svih zaposlenih”, navodi se u materijalu za akcionare. Iz tih dokumenata saznajemo da je, prema računici menadžmenta, ostvareni dobitak nakon oporezivanja zaista manji u odnosu na godinu ranije za 75 odsto (tri četvrtine) ali je, pazite sada, “u odnosu na planirano veći za 283,37 odsto”.

Biće da smo još dobro prošli sa najvećim i finansijski najpotentnijim preduzećem u državnom vlasništvu. Makar nam aktuelni menadžment predočio da je ukupni poslovni rezultat (profit) za prošlu godinu manji za skoro 70 miliona (95,79 odsto) nego godinu ranije. Istina, plaćamo možda i najjeftiniju struju u regionu pa i cijeloj Evropi. Zato, ne možemo pohvatati tokove novca u sistemu EPCG.

Ne zna se šta o ostvarenom rezultatu EPCG i njenih ćerka firmi misle u Spajićevoj Vladi, kao nadležni staratelji nad državnom imovinom. Ali kuloari govore da bi  subotnja Skupština mogla donijeti neke iznenađujuće personalne promjene. Počev od vrha kompanijske piramide moći. Potvrdu o tome nijesmo mogli dobiti.

Strahovit pad ostvarenog profita u godini bez ekstremnih hidroloških nepogoda, bez velikih havarija i  promjene tržišne logike – u bilo kojoj ozbiljnoj korporaciji bio bi razlog za alarm,  vanredne nadzore i smjene u vrhu kompanije.  U EPCG, međutim, ne treba očekivati ništa slično.

Bilansi pokazuju da je jedan od glavnih faktora uvećanih rashoda i pada dobiti – rast troškova za zarade i naknade zaposlenih.

Zvanično, početak ove godine EPCG je dočekala  sa desetak zaposljenih više nego što ih je imala na kraju 2023. Upućeni sumnjaju u taj podatak. Tvrde da nijesu obuhvaćeni angažovani penzioneri i upošljeni po ugovorima o radu. A njih je, navodno, samo u maju ove godine primljeno oko 150. To, naravno, ne utiče na podatke koji će se naći pred Skupštinom akcionara, pošto se oni odnose na 2024. godinu. Ali ukazuje na prepoznatljiv trend varakanja sa državom i javnošću.

Slična priča i sa zaradama. Na prvi pogled može izgledati da je EPCG postala jedna od najškrtijih firmi u Crnoj Gori. Makar kada su zaposljeni u pitanju. Ukupno je za neto troškove zarada, naknada i ličnih rashoda zaposlenima tokom 2024, isplaćeno 17,3 miliona eura. Skoro 7,2 miliona manje nego godinu ranije.  No,  “detalji” objašnjavaju kako je manje zapravo –više.

“Troškovi neto zarada umanjeni su za EUR 8.722.371 po osnovu zarada zaposlenih koji su direktno učestvovali u izgradnji investicija u toku, koje se sprovode kroz veliki broj projekata u Društvu, za 2024. godinu”, stoji u Napomenama uz finansijske iskaze EPCG. “U korist računa neraspoređene dobiti evidentiran je iznos kapitalizacije zarada zaposlenih koji su direktno učestvovali u izgradnji investicija u toku, koje se sprovode kroz veliki broj projekata u Društvu za period prije 2024. godine u iznosu od EUR 14.294.471”.

Da pojasnimo: kapitalizacija zarada, u suštini, znači da se trošak rada preusmjerava sa stavke rashoda u bilansu uspjeha na investicione troškove u bilansu stanja, kada i ako su zaposleni direktno angažovani na izgradnji ili unapređenju imovine. EPCG navodi da su po tom osnovu troškovi “umanjeni” za 8,7 miliona. Međutim, te zarade su isplaćene, novac je otišao, samo je odliv prikazan u drugoj knjigovodstvenoj stavci. Tako se “ušteda” od 7,2 miliona pretvorila u dodatni višemilionski rashod. Dijelom i na račun neraspoređene dobiti, koja se čuvala za ovogodišnje “crne dane”, očekivane nakon gašenja TE Pljevlja koje će trajati makar do naredne jeseni.

Zaposleni ali i manjinski akcionari pitaju – ko, i po kom kriterijumu, određuje ko je „direktno uključen“ u investicione projekte i kako se to manifestuje na zarađeni novac. U nedostatku pravila kojima bi to bilo precizirano ostaje prostor za arbitrarnost, a možda i zloupotrebe.

Zaposlene, kažu u nezvaničnim razgovorima, tišti i što pojedini “partijski kadrovi” dobijaju dodatni novac za rad u radno vrijeme i poslove koji su u opisu njihovog radnog mjesta. Istovremeno kolaju priče o službenicima koji u radno vrijeme nikšićkim đacima drže časove stranih jezika. U kancelariji.

Javna je tajna da su firme iz sistema EPCG prošle godine pretrpjele štetu koja se mjeri desetinama hiljada eura, po osnovu službenih vozila, oštećenih ili uništenih van radnog vremena i poslovnih angažmana. Bez posljedica za počinioce.

Tu su i stambeni krediti koji se dodjeljuju za “zaposlene koji obavljaju poslove od posebnog značaja za Društvo”, odnosno menadžment, računajući i Odbor direktora. Iako ne postoji Pravilnik kojim se definiše taj model “nagrađivanja”, već takve odluke donosi Odbor direktora. U EPCG ne znaju ko je i koliko novca dobio (moguće je vratiti samo 20 odsto dobijenog iznosa), ali sumnjaju da se na tom popisu, nedostupnom javnosti, nalaze odskorašnji funkcioneri EPCG za koje je moguće da su stambeno pitanje već rješavali u državnim preduzećima/institucijama u kojima su ranije radili. Poznato je, zato, da se od njih traži da u EPCG ostanu do kraja povjerenog mandata.

Iz bilansa se vide i ozbiljni problemi s naplatom: potraživanja prema kupcima iznose više od 124 miliona eura, a kratkoročne obaveze kompanije prelaze 90 miliona. Koliko od tih potraživanja je teško naplativo? Koliki je rizik nenaplate? Da li su učinjeni koraci da se ti iznosi pretvore u realan prihod?

Uprkos obećanjima o velikim investicijama – u solare, u HE Gvozd, u modernizaciju mreže – EPCG ni ove godine ne daje precizan pregled šta je tačno realizovano. Ono za šta se zna da je urađeno je sporno, poput postavljanja solarnih panela na brani Vrtac. Nataša Backović, zaposlena i mali akcionar EPCG javno je iznijela sumnje da se taj posao realizuje bez dozvole, bez projekta i nadzora, što baca ozbiljnu sumnju na njegovu zakonitost i,  važnije, bezbjednost građana ispod “izbušene brane”.

Grupa NVO problematizuje to što je EPCG započela projekat izgradnje solarne elektrane na Kapinom polju bez ekološke saglasnosti, „jer  kompanija nije dostavila obavezni Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, što je zakonski uslov za pokretanje bilo kakvih radova“. Tvrde da  „postoje brojni i snažni prostorni, ekološki i zakonski razlozi koji ukazuju da je ova lokacija nepogodna za takvu vrstu intervencije“.

Prijedlog prostornog plana Crne Gore do 2040, sa oživljavanjem ideja o elektranama Komarnica i Kruševo, valorizaciji Morače i vode iz Bilećkog jezera, vjetroelektranama na Sinjajevini obećava nove polemike i sporenja.

O tome poslije subotnje Skupštine. Da vidimo, prvo, da li iz perspektive većinskog vlasnika prošlogodišnji rezultati EPCG zaslužuju kaznu ili nagradu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stiče se utisak kao da ništa do sada na razvojnim lokacijama primorskog regiona nije izgrađeno, da se čekao novi prostorni plan koji bi preporukama pokazao gdje, kako i koliko treba graditi

 

 

Novi Prostorni plan Crne Gore do 2040. godine, kao najvažniji strateški prostorno planski dokument za uređenje, organizaciju, korišćenje i zaštitu prostora, nakon što je utvrđen na sjednici Vlade 12. juna izazavao je veliku pažnju javnosti. Šestočasovna rasprava  o Predlogu PPCG, na sjednici Skupštine Crne Gore od 25. juna završena je, ali poslanici nijesu glasali o njemu do predaje ovog teksta za štampu.

Pojedini mediji i nevladine organizacije ukazali su, pored ostalog, da su neka prirodna područja na primorju ugrožena smjernicama PPCG jer su označena kao nova građevinska područja.

Međutim, na skupštinskom Odboru za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje tokom rasprave o Predlogu odluke o donošenju Prostornog plana, rukovodilac tima za izradu plana, Svetlana Jovanović, kazala je kako nije tačno da PPCG planira neka građevinska područja, gdje se pominju Buljarica i Velika plaža. „ Prostorni plan se bavi opštom namjenom površina u kojima su prikazane neke zone generalnih urbanističkih razrada. To su zone preuzete kao granice iz postojećih planova koje će se dalje detaljnije razrađivati. Detaljno određivanje građevinskih područja radiće planovi nižeg reda“, istakla je .

Za područje uvale Buljarica i Velike plaže u Ulcinju bilo je više inicijativa za turističku valorizaciju i strana ulaganja u vidu izgradnje turističkih kompleksa sa velikim brojem raznovrsnih sadržaja, od hotelskih do stambenih. Obje lokacije razrađivane su strateškim planovima za razvoj turizma, posebno Velika plaža, počev od regionalnog plana Južni Jadran, preko Master plana do Prostornog plana obalnog područja, u kojima je po pravilu tretirana kao atraktivna turistička zona od značaja za državu.

Pojačana briga za očuvanje prostora Velike plaže u koliziji je sa sadašnjim statusom većeg dijela tog prostora koji je urbanistički zaokružen, usvajanjem više planova, državnih studija lokacije, kojima su na samoj obali planirani objekti visine i do 11 spratova.

Za područje Buljarice 2016. godine planirana je izgradnja novog naselja, grada sa oko 42.000 stanovnika. Bio je to ambiciozan projekat vlade Mila Đukanovića sa kompanijom CDCI iz Katara, od kojeg se u poslednjem trenutku odustalo. Master planom razvoja turizma u Crnoj Gori u Buljarici je bila predviđena gradnja ekskluzivnog turističkog rizorta male gustine izgrađenosti, najviše 3.500 kreveta, na šta se tadašnja Vlada nije obazirala.

Strateški cilj Prostornog plana u oblasti turizma jeste usklađivanje turističkog razvoja i očuvanje  prostora. „Takva varijanta uravnoteženog razvoja u najboljoj mjeri odgovara na dva ključna strateško – razvojna izazova, potrebe za unaprjeđenjem opšte konkurentnosti turističke ponude i očuvanje izuzetno vrijednog resursa. Do danas je ova ravnoteža bila narušena, što je u najvećoj mjeri vidljivo kroz neplansku izgradnju turističkih kapaciteta i objekata sekundarnog stanovanja u Primorskom regionu, ali i nedostatnoj saobraćajnoj i tehničkoj infrastrukturi kao i negativnim uticajima na prirodu i kvalitet života u turističkim destinacijama sa najvišom frekvencijom turističkog prometa“,  navodi se u tekstu PPCG.

Planiranje turizma podijeljeno je na regione. Primorski region obuhvata šest primorskih opština i djelove nacionalnih parkova Lovćen i Skadarsko jezero, kao i područje prirodnog i istorijskog područja Kotora sa zaštićenom okolinom, koje je pod zaštitom UNESCO.

Vizija razvoja Primorskog regiona usklađena je sa aktuelnim planom Prostorni plan posebne namjene za obalno područje. „Destinacije Primorskog regiona prepoznate su na globalnom nivou kao odredišta visokog ranga kvaliteta usluge i sofistikacije prostora koje na inovativan i napredan način isporučuju turistički doživljaj Mediterana i mediteranskog zaleđa“, konstatuju autori plana.

U „planu dobrih namjera“ za turistički razvoj navedene su osnovna načela planiranja turističkog razvoja.  Zaštita prostora istaknuta je kao temelj razvoja turizma, zatim racionalno utvrđivanje turističkih zona i njihov smislen razvoj, te osiguravanje generalne infrastrukture kao osnovni preduslov realizacije turističkih projekata. Planira se i uvođenje modernog sistema mjerenja i nadzora smještajnih kapaciteta, sistem razvoja konkurentne smještajne strukture…Graditi rizorte mješovite namjene visoke kategorije, hotele više, visoke i luksuzne kategorije, ruralne i druge vrste vila, ali i privatni smještaj visoke kategorije. Tu je i preporuka za ulaganja u kvalitet i kvantitet plaža, te u dostupnost destinacije.

“Dostupnost destinacija jedan je od ključnih preduslova daljnjeg održivog razvoja turizma Primorskog regiona Crne Gore. U sklopu ponude elitnog turizma preporučuje se i ulaganje u nautičke marine globalnog nivoa, pored ulaganja u kopneni prevoz za efikasniji duž-obalni promet.

Planom je predviđen rast ukupnih smještajnih kapaciteta do 2030. godine za oko 30.000 novih kreveta u odnosu na 2019. godinu. I to ubrzan rast hotelskog smještaja dok se privatan smještaj mora obuzdati.

U Primorskom regionu predviđeno je oko 7.000 kreveta u hotelima kategorije 4 i 5 zvjezdica dok je u nižim kategorijama predviđeno smanjenje kapaciteta.

Prostorni plan izdvaja potencijale ključnih razvojnih zona Primorskog regiona, zone Boke Kotorske, Budvansko-Petrovačke i Barsko-Ulcinjsko primorje..

Područje Ulcinja prepoznato je kao značajan razvojni potencijal kako za Crnu Goru tako i za opštinu Ulcinj. Pruža mogućnost za razvoj visokokvalitetnog turizma, smještajnog, ruralnog, ekološkog, zdravstvenog, kulturnog, nautičkog… Potencijal za razvoj visokog turizma predstavljaju plaže, posebno Velika plaža i Ada Bojana. U skladu sa proklamovanim ciljem razvoja održivog turizma, predlaže se uzimanje u obzir svih ograničenja prilikom planiranja i gradnje u vidu prirodnih uslova i stepenu zaštite tog područja. O čemu treba da se pozabave detaljni urbanistički planovi tih lokaliteta.

Kao potencijali za razvoj područja budvanske rivijere ističe se Slovenska plaža ali i ostrvo Sveti Nikola, koje je dijelom urbanizovano Planom obalog područja. Riječ je o dijelu ostrva površine 37.000 m2, koje je u vlasništvu Taksina Šinavatre, počasnog građanina Crne Gore i nekadašnjeg premijera Tajlanda. Pored njegove parcele nalazi se i dio površine 37.000 kvadrata, koji je u vlasništvu kompanije Montecco Development, Predraga Pavličića, supruga predsjednice Vrhovnog suda, Valentine Pavličić.

Podsjećamo, u avgustu 2018. godine poslanici tadašnje vladajuće koalicije predvođene  DPS-om jednoglasno su odbili amandman na Predlog plana obalnog područja koji je u ime  5.000 građana Budve podnio tadašnji lider SDP Ranko Krivokapić. Amandman je predstavljao apel građana i prijatelja Budve koji su peticijom tražili zaštitu ostrva Sv.Nikola, poznatog pod imenom Školj, popularno zvanog Havaji.

Planom PPPNOB na Školju je predviđena izgradnja turističkih kapaciteta sa oko 500 kreveta i marine sa 50 vezova, što je, po svemu sudeći, prenijeto u novi Prostorni plan.

U preporukama za razvoj budvanske zone istaknuto je i područje poluostrva Sveti Stefan, Miločerski park i plaže na Miločeru i Svetom Stefanu „po kojima je Crna Gora oduvijek bila poznata“.

„Potencijal koji je potrebno dopunjavati i podizati na viši nivo su i postojeći hotelski sadržaji, od kojih neki posluju i pod poznatim svjetskim brendovima imaju MICE (kongresni turizam) i spa&welness sadržaje“.

Riječ je očigledno o ekskluzivnom ljetovalištu Sveti Stefan – Miločer i brendu Aman Rizort, pa nije baš jasno da li se planom otvara put daljoj gradnji i devastaciji najpozatijeg turističkog kompleksa u Crnoj Gori.

Pogodne lokacije za razvoj u pojasu Boke i tivatske rivijere su zona Risan, Perast, Prčanj i Dobrota, Bigova, plaža Trsteno, sva prigradska i seoska naselja opština Kotor i Tivat, zaliv Trašte, Pržno, tivatska Župa, Ostrvo cvijeća, ostrvo Sv. Marko….

Kao novi ključni turistički potencijali hercegnovske rivijere ističu se poluostrvo Luštica, Meljine, Zelenika, Kumbor, Rt Kobila, Baošići, seosko područje opštine, sve do detaljisanja koje objekte treba u narednom periodu turistički valorizovati, poput Titove vile naprimjer.

Stiče se utisak kao da ništa do sada na razvojnim lokacijama primorskog regiona nije izgrađeno, da se čekao novi prostorni plan koji bi preporukama pokazao gdje, kako i koliko treba graditi.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MITROPOLITI I ANDRIJA MANDIĆ NA ZADATKU U SLOVENIJI: Četništvo kao svetosavska dogma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema ni jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”

 

Evropski parlament je u srijedu usvojio u formi rezolucije izvještaj o Crnoj Gori u kome je opet pozdravio njen napredak u sprovođenju reformi na putu ka članstvu u Evropskoj Uniji (EU). Međutim, rezolucija upozorava na opasnosti političkog revizionizma, “koji iskrivljuje istorijske činjenice u političke svrhe”. Najoštrije se osuđuje veličanje ratnih zločinaca i javno negiranje međunarodnih presuda za ratne zločine. Ponovo su pomenute i vjerske institucije kao sredstvo vanjskog uticaja i osuđeno svako neprimjereno miješanje Srpske pravoslavne crkve (SPC). Rezolucija je došla nakon nove komemoracije i veličanja velikosrpskih fašista i njihove ideologije iz Drugog svjetskog i ratova iz 90-tih godina.

Izvjestilac za Crnu Goru, slovenački parlamentarac Marijan Šarec, koji je pripremio rezoluciju, se samo nekoliko dana prije toga se sreo s predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem u Ljubljani. Na sastanku se govorilo “o napretku naše države na evropskom putu” i “do kraja godine očekivanom zatvaranju sedam pregovaračkih poglavlja” rečeno je iz Mandićevog kabineta uz navođenje silnih projekata i boljitaka koji navodno čekaju crnogorske građane.

Međutim, samo dan kasnije, u nedjelju, Mandić se zajedno sa dvojicom crnogorskih titularnih mitropolita našao u Kamniškoj Bistrici čiji gradonačelnik je ranije bio Šarec. Mandić je položio vijenac stradalim četnicima i civilima pri kraju Drugog svjetskog rata koji su zajedno s ustašama i nacistima pokušali pobjeći u Austriju. Veliki dio njih, od kojih daleko najviše ustaša i domobrana, je nakon zarobljavanja likvidiran od strane Titove Jugoslavenske Armije kao odmazda za dotadašnje ratne zločine.

Sa Mandićem su došle i partijske kolege iz Nove srpske demokratije (NSD) – ministar prostornog planiranja i urbanizma Slaven Radunović, potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić i dvojica poslanika. Po Mandiću oni su se povlačili “u nadi da će se povezati sa zapadnim saveznicima i izbjeći staljinistički teror koji je tada pratio kraj bratoubilačkog rata i komunističku revoluciju”. Rekao je da su se navodno “okupili ne da oživljavamo bilo kakvu mržnju, što će neminovno nedobronamjerni i neznaveni ljudi reći”. Mandić je rekao da navodno želi “da u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo počast žrtvama, da sačuvamo njihova imena i ponovo ih upišemo u kolektivno pamćenje našeg naroda” kako bi svaki “stradalni (crnogorski) građanin dobio pravo na grob i ispisano vlastito ime na tom grobu”. Po njemu je tu na slovenačkoj zemlji “prolivena nevina krv” te da se tamo “časni krst uzdiže iznad borbe za vlast, iznad ideologija, partija, dioba … da se ne zaboravi i zlo nikada više u istoriji našeg naroda ne ponovi”.

Istovremeno, Mandić i njegova partija ne žele da “sačuvaju imena” ni da se “upišu u kolektivno pamćenje…” oni koje su sljedbenici njihove ideologije pobili od 1918. pa na dalje, samo zbog imena, vjere, nacije i uvjerenja. NSD i ostale vučićevske partije i navodno građanske Demokrate su odbili da se se u parlamentu donese rezolucija na 100. godišnjicu mirnodopskog pokolja desetina i stotina golorukih muslimana u Šahovićima (današnje Tomaševo) kod Bijelog Polja 1924. godine u organizaciji tadašnjih velikosrpskih vlasti u Beogradu.

Preskočene su i rezolucije o osudi četničkog genocida nad muslimanskim civilnim stanovništvom Sandžaka i istočne Bosne od strane upravo istih četnika kojima se održao parastos u Sloveniji. O pokoljima Crnogoraca koji su se usprotivili nasilnom “bratskom” ujedinjenju sa Srbijom Mandić i njegovi ne žele ni da čuju. Mandić se ipak zahvalio Šarecu jer je kao bivši gradonačelnik “pomogao da pronađemo tačna mjesta pogubljenja ljudi iz Crne Gore i sagradimo ovu malu pravoslavnu kapelu”. U Kamniškoj Bistrici, “samo u jednoj od više grobnica zatrpano je oko 3500 učesnika zbjega iz Crne Gore” saopštava cetinjska Mitropolija.

Nakon Mandića podijum je uzeo crnogorski mitropolit Joanikije Mićović koji je, zajedno sa novoproglašenim mitropolitom i lojalistom porodice Vučić Metodijem Ostojićem, u punoj ofanzivi ove godine. Njegova zapaljiva retorika i veličanje ratnih zločinaca su dobili novi zalet nedavnom odlukom Višeg državnog tužilaštva (VDT). Naime, u njegovim govorima “nema elemenata bića prijavljenog djela (izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje), niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti” kaže VDT. Joanikije je u Sloveniji rekao da je među nekoliko hiljada pobijenih (od kojih je znatan broj bio nesumnjivo nevin, pogotovo malodobni civili) bilo “naravno i grešnih, ali niko se od njih nije odrekao svoje vjere niti svoje crkve”. Ovo je u saglasju sa Metodijevom besjedom nedavno u manastiri Podmalinsko, opština Šavnik. Ostojić je rekao da su četnici “istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta …ratnika i vojnika…čista obraza”. Po njima četnici, koje oni nazivaju Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVuO) , nisu činili zločine već je za sva zla kriva “titoističko-ustaška koalicija” koja do dan danas sprovodi genocid nad srpskim narodom, iako su ogromna većina tada pobijenih u Sloveniji bili Hrvati.

Činjenica da se srpski kralj Petar II Karađorđević odrekao četnika i pozvao narod da se priključi partizanima nema nikakvog uticaja na srpske arhijereje, koji i dalje tvrde da su ti četnici tada dali život “za kralja”. Nakon završetka rata član štaba Pavla Đurišića, Mihailo Minić je u svojim knjigama štampanim u Americi optuživao Dražu Mihailovića da je od Pavelića tražio da likvidira zarobljenog Đurišića. Tvrdio je da je i Sekula Drljević likvidiran od četnika i ustaša zajedno u novembru 1945. jer je htio objaviti detalje o saradnji Anta Pavelića i čiča Draže. Slično je pisao i ljotićevac Borivoje M. Karapandžić.

Odmah nakon Slovenije, proslavljena je i slava crkve Svetog sveštenomučenika Joanikija (Lipovca) na Pardusu, u Lješanskoj nahiji. Lipovac je bio crnogorski mitropolit i vatreni pristalica nacista i Hitlera. Lipovca su partizani likvidirali zbog saradnje s okupatorom. SPC tvrdi da je on stradao zbog vjere u Hrista , iako u prilog tome ne postoji ni jedan dokument. Čak i crkveni online kalendar navodi da je Lipovac bio saradnik okupatora i podržavalac domaćih kvislinga. Liturgiju na Pardusu je vodio protojerej Predrag Šćepanović koji je prije toga bio sa  sadašnjim mitropolitom u Sloveniji. Tokom besjede je opet pominjana “bezgrobna kraljeva vojska predvođena Mitropolitom Joanikijem”. Četnici su tobože krenuli na “krstovaskrsni put, jer ne može biti zli put kad je na njegovom čelu svetac mitropolit Joanikije…”

Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema niti jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”. Sam Draža na suđenju 1946. godine nije osporavao autentičnost Đurišićevih izvještaja o tome koliko je žena, djece i starih pobio već se pravdao da “svi znaju koliko Crnogorci mrze muslimane” i da je Pavle “malo preterivao”.

Joanikije i Metodije se ne bave samo metodičnom revizijom istorije. Oni napadaju i mijenjaju učenje ranoapostolske Crkve sugerirajući da zlo nije zlo i da se pojam zla može relativizirati. Svemu tome imunitet pruža sakrivanje iza oltara, ikona i raspela kako se obični plebs ne bi dosjetio lukavstva nečastivog.

Stradali simpatizeri partizana i komunista u Pivi i Velici se proglašavaju za Srbe koju su doživjeli genocid za vjeru pravoslavnu – politički narativ kakav odgovara vrhu SPC-a.  Kada se ciljano laže da bi se podstrekivalo na mržnju i podjele, kao pokojni patrijarh Irinej koji je 2018. uporedio položaj Srba u Crnoj Gori sa položajem Srba u NDH, onda to nije grijeh po shvatanju vučićevskih episkopa SPC-a. Za neke episkope nije grijeh ni kada se koljači i inspiratori ubistava žena i djece nazivaju “krstonosnim svetiteljima…do kraja čista obraza i svijetla lika” jer se to radi u ime tobožnjeg svetosavskog srpstva. Isto čine i ustašofili i dio njima bliskog hrvatskog biskupata u tobožnje ime hrvatstva.

I za jedne i za druge Drugi svjetski rat traje i dalje jer “puta mirnoga ne poznaše, (i) nema straha Božijega pred očima njihovima” – napisa apostol Pavle.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo