Povežite se sa nama

MONITORING

Salata od hobotnice

Objavljeno prije

15 godina

na

sadrzaj-milo-djukanovic

MILO ĐUKANOVIĆ: Iako je prije više od godinu dana napustio državnu funkciju, predsjednik vladajuće DPS najmoćniji je Crnogorac. Brojne afere, veze sa kriminalnom balkanskom hobotnicom, nijesu smanjile njegov uticaj. Možda mu i ta aura – opasnog društva – daje dodatnu moć. Više od dvije decenije Đukanović je u vrhu vlasti, koju je u prvim godinama dijelio sa još nekoliko ljudi. Ali nakon unutarpartijskog raskola 1997. preuzima sve poluge – političke, ekonomske i one tranzitne, zbog čega će se naći na međunarodnim optužnicama. Sa familijom posjeduje ogromnu ekonomsku moć. Iako iz malene, siromašne države, našao se među 20 najbogatijih političara svijeta i na sajtu Top dvadeset.

Svo bogatstvo stekao je u endemskom konfliktu interesa – bio je na vrhu Vlade i države, a istovremeno se bavio preduzetničkim aktivnostima – banka, univerzitet, nekoliko firmi, to je ono što ima po registrima u Crnoj Gori. Koliko je Đukanović iznio napolje, posjeduje li of šor kompanije, utvrdiće možda neki nezavisni istražitelji kad padne piramida moći koja je počela da se kruni. Koliko će proći do sloma, ostaje da se nagađa.

Njegova politička zvijezda počela je da tamni kad su ga ostavili dugogodišnji prijatalji sa Zapada. Kako je Crna Gora napredovala ka NATO i EU, Đukanović je sve više bivao zapreka. Stvorio je sistem korupcije i kriminala, koji je počeo da bode oči tek kad je Crna Gora postala uporište moćnih kriminalnih grupa i čvorište puteva tranzitnih roba, od cigareta do kokaina.

Đukanovićeva nova rokada krenula je nakon susreta sa pomoćnikom državnog sekretara Džejmsom Stajnbergom, u jesen 2009. Navodno je tada Stajnberg tražio od Đukanovića da se povuče. Iako je to demantovano, krenula je izlazna varijanta. Pritisak Amerikanaca neki dovede u vezu sa akcijama DEA protiv narko klanova iz Crne Gore, koji su postal planetarni problem.

Posljednjih nedjelja očita su gibanja u DPS-u. Šef policije Veselin Veljović i šef tajne službe Vladan Joković, napuštaju te funkcije zbog insistiranja premijera Igora Lukšića da neko odgovara za aferu Listing. Optimisti tvrde da su ove smjene udar na Đukanovića, ali on ima kovertiran sljedeći potez. Na mjesta Veljovića i Jokića dolaze provjereni partijski vojnici. Đukanovićevo glavno oružje, pored ekonomske moći, upravo je partija u kojoj ima vojsku od 90.000 ljudi. Kako se povukao sa državne funkcije, dodatno je ojačao partiju.

MILAN ROĆEN: iako samo ministar vanjskih poslova, po brojnim procjenama odmah je poslije Đukanovića na čelu partijske vojske. Aparatčik stare vlasti, dugogodišnji čovjek iz sjenke, diplomata koji je svoje moskovske godine služio i u Miloševićevo vrijeme, zanesen kosovskim mitom, kasnije se u skladu sa partijskim trendovima prebacio na Lovćen, kod Balšića. Bio je i Đukanovićev ambasador u Moskvi. Tvrdi se da ima jake veze sa tamošnjim političkim, bezbjednosnim i biznis vrhom. Roćena krive za sumnjive ruske investicije, koje su devastirali našu privredu. Prema nekim zapadnim diplomatama, on je direktna veza sa bezbjednosnim strukturama Kremlja, zbog čega ni Brisel ni Vašington nijesu bili oduševljeni kada je preuzeo spoljne poslove i evropske integracije. Roćen se međutim, javno deklariše, kao najveći pobornik ,,evroatlantskog” puta.

Tvrdi se da aktuelna smjena prvog čovjeka ANB ima veze sa Milanom Roćenom. Navodno, on ruši Jokovića, da bi oslabio uticaj Duška Markovića u tajnoj službi, da bi svu moć prenio na paralelnu bezbjednosnu formaciju koja se upravo uspostavlja u Ministarstvu odbrane. Postavljenje Mevludina Nuhodžića na mjesto direktora ANB-a ide u prilog tvrdnji da se, umjesto profesionalizacije, politizuje nacionalna bezbjednosna agencija. Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević optužio je Roćena da ,,formalno sjedi na čelu kriminalnog klana”. Dovodi ga u vezu sa građevinskom firmom Bemaks, koja je u posljednjih nekoliko godina doživjela procvat. ,,Nikad nijesam kombinovao politiku sa biznisom”, tvrdio je Roćen, pozivajući Medojevića da se odrekne poslaničkog imuniteta i na sudu dokaže ,,izmišljotine” o njegovim vezama sa Bemaksom, iza kojih navodno stoji ekipa iz glasovitog kafića Grand – Ranko Ubović i Aleksandar Mijalović, dok za većinskog vlasnika važi Veselin Kovačević. Neki čak tvrde da su u Bemaksu i novci kontroverznog trgovca kurentnim robama sa Kosova Nasera Keljmendija, protiv koga se navodno vodi međunarodna istraga zbog umiješanosti u šverc narkoticima.

Izgleda da je iza svakog moćnog muškarca ,,štedljiva supruga”. Tako je, zahvaljujući umijeću supruge Roćen uspio da kupi stan od oko 150 kvadrata i za dvije godine vrati kredit od 100 hiljada eura.

BRANISLAV BRANO MIĆUNOVIĆ: ,,Siva eminencija ilegalnih aktivnosti u Crnoj Gori”, ocijenili su švajcarski tužioci. Mićunović se na toj međunarodnoj optužnici za šverc cigareta našao rame uz rame sa bivšim premijerom Milom Đukanovićem i njegovim mlađim bratom Acom. Mićunović je, uz Đukanovića, bio i na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

Prema pisanju beogradskog Centra za istraživačko novinarstvo, Crna Gora je za vrijeme sankcija tokom 1990-ih, imala oko 300 miliona dolara godišnje od nezakonite trgovine cigaretama i naftom. Nakon izbijanja afere Balkanski ratnik, u kojoj je zaplijenjeno više tona kokaina, italijansko tužilaštvo je saopštilo da je klan Darka Šarića za šverc narkotika koristio infrastrukturu tranzita cigareta stvorenu devedesetih. Glavnooptuženi u aferi Balkanski ratnik Darko Šarić navodno je bio u bliskim odnosima sa Mićunovićem. To je saopšteno nedavno na suđenju u Beogradu.

Zvanično, Mićunović u Crnoj Gori ne posjeduje mnogo. U upravi je firme Džekpot, koja ima brojne kockarnice po elitnim hotelima. Posjeduje parcele na Svetom Stefanu, zemlju na Žabljaku i stotine hiljada kvadrata zemlje i poslovne prostore u rodnom Nikšiću. Sa njim se dovodi u vezu firma Anagusta, kojom ovdje formalno upravljaju njegovi bratanići Predrag i Nenad. U Budvi su u poslovima i sa klanom Svetozara Marovića, sa čijim sinom Mićunovići posjeduju Marinu. Špekuliše se da brze jahte tamo usidrene mogu koristiti i za unosne svrhe, a ne samo za ekstravagantno uživanje vlasnika i turista.

Mićunović se smatra i jednim od vlasnika Lutrije Crne Gore koja je zvanično u rukama njegovog prijatelja Save Grbovića. Predstavnici MANS-a optužili su nedavno Ministarstvo finansija da Nacrtom o izmjenama zakona o igrama na sreću favorizuje firme povezane sa Mićunovićem. Ranije je samo za njegovu parcelu na Svetom Stefanu budvanska opština o svom trošku radila DUP, legalizujući mu tako na divlje sagrađenu osmospratnicu.

Branislav Mićunović je blizak prijatelj broja jedan, Mila Đukanovića. To se prijateljstvo javno pokazivalo minulog ljeta, ispred zidina Starog grada provodili su noći, razgovarajući, vjerovatno, o integracijama, poglavlju 23, 24. Jedan pouzdan izvor Monitora tvrdio je da Mićunoviću nijesu bile mile vijesti o Đukanovićevom povlačenju, koje je prokomentarisao navodno riječima – ,,On se možda može povući, a ja…”

STANKO SUBOTIĆ CANE: još je jedan od Đukanovićevih prijatelja sa međunarodnih optužnica. Insajderi tvrde da je Subotić Đukanovićeva crna kutija – da zna sve o mračnim poslovima sa duvanom i ostalim robama, koji su punili budžet Crne Gore i private imperije. Subotić je nedavno u Srbiji i osuđen za šverc cigareta na šest godina zatvora. Navodno je bio Mićunovićev blizak saradnik, zadužen za pranje novca.

Subotić u Crnoj Gori zvanično ima turističku kompaniju Telmot Travel. Njegova Vila Montenegro, hotel sa pet zvjezdica na Svetom Stefanu, bila je stjecište crnogorske političke i ekonomske elite. Prema svjedočenju žrtve trgovine ženama, Moldavke S.Č. na tom su mjestu organizovane zastrašujuće žurke, na kojima je ona mučena. Subotić je to demantovao. Zanimljivo, ta je vila ove godine promijenila vlasnika, uprkos zabrani raspolaganja srpskog pravosuđa, koju naša država očito nije poštovala. Sumnja se da Subotić ima vlasništva u nekim od ovdašnjih medija. Posjedovao je distributersku kuću Futura plus koja je prodata klanu Šarić. Subotić nije realizovao brojne biznis planove koje je imao sa Crnom Gorom posljednjih godina, ali njegova moć, iako je osuđen u Beogradu, ovdje još nije ugrožena.

IGOR LUKŠIĆ: aktuleni premijer je manje moćan od bivšeg, od svog ministra vanjskih poslova i ljudi iz sive zone. To o suštini poretka govori bolje od istraživanja i analiza. U Crnoj Gori je vlast izmještena iz institucija, kao što su i unosni poslovi izmješteni iz legalnih tokova.

Lukšić je svoju snagu ove godine izgradio prije svega zahvaljujući podršci inostranstva, posebno Njemačke. Mladom premijeru je Evropa, navodno, namijenila ulogu da raščisti stvari, prije svega organizovani kriminal. Teška uloga. Kad je Lukšić preuzeo Vladu, počela su hapšenja u Budvi. Ali se stalo. Dok su se u regionu vodili sudski procesi zbog poslova koji su direktno vezani za Crnu Goru, kao što je proces Subotiću i Šariću, vrh ledenog brijega ovdje nije taknut. Doduše, pod pritiskom domaće i međunarodne javnosti pokrenuti su neki procesi kao što je onaj protiv Safeta Kalića i brata Darka Šarića.

Lukšić je ove godine slavio rezultate svoje Vlade, iako je kriza ozbiljna. Vlada se zaduživala u inostranstvu, a priliv stranih investicija znatno je smanjen. Propala su dva kapitalna projekta – auto put i HE na Morači.

Krajem godine izbila je afera listing, kada je objavljeno da je navodno Lukšić imao telefonske razgovore sa Darkom Šarićem. Afera je protumačena kao udar na premijera od strane Đukanovićevih struktura. Lukšić je insistirao na ostavkama čelnih ljudi policijskih i bezbjednosnih struktura, ali umjesto da profesionalizuije službe, Lukšić je spreman da na prazna mjesta postavi Đukanovićeve partijske ratnike – Božidara Vuksanovića i Mevludina Nuhodžića.

U aferi Listing potpuno je izokrenuta suština priče. Te 2008. Darko Šarić je bio ugledni biznismen, u milionskim poslovima sa državnim. Oprao je preko lanca firmi od Pljevalja do Kotora u ovdašnjim bankama i drugim transakcijama desetine miliona eura. U to doba Lukšić je bio ministar finansija. Razgovarao ne razgovarao sa VIP Šarićem – isto mu se piše.

OLEG DERIPASKA: Milijarder, trgovac metalima i drugim robama, ruski magnat od najvećeg povjerenja Vladimira Putina. Deripaska je u Crnu Goru ušao u vrijeme kada je ambasador u Rusiji bio Milan Roćen, koji ga je dočekao na podgoričkom aerodromu, neposredno prije nego što je napravio dil u kafeu Grand sa Milom Đukanovićem o preuzimanju crnogorskog metalurškog lanca – Kombinata aluminijuma i Rudnika Boksita (2005). Dobio je strateška crnogorska preduzeća i ogromne subvencije, iako se protiv Deripaske vodi na Zapadu više sudskih postupaka zbog poslovnih prevara ogromne vrijednosti.

Deripaska je obećao modernizaciju KAP-a. Ništa od toga, ali je Kombinat u međuvremenu zadužio za više stotina miliona eura, uz garancije države. Premijer Lukšić je u novogodišnjem govoru saopštio da bi KAP mogli preuzeti novi vlasnici, ovaj put iz Indije.

Poslije Deripaske, od KAP-a će ostati crna ekološka rupa i stotine miliona dugova. Mnogi sumnaju da je po srijedi tipična ortačka privatizacija, i da je iza lanca of šor kompanija koje posjeduju KAP, pored Olega, i dio lokalnih oligarha, ako ne i sam vrh piramide.

Deripaska voli lijepe predjele. Pa je svoju jahtu ovog ljeta vezivao u Mankovom Porto Montenegro, u kome posjeduje manjinski paket akcija.

DUŠKO KNEŽEVIĆ: Jedan od najbogatijih crnogorskih biznismena deklariše se kao prijatelj Mila Đukanovića. Sumnja se da je dio Đukanovićevog novca u Duškovim rukama. Posjeduje više firmi, od kojih je najpoznatija Atlas Grupa.

Preko Atlas grupe Knežević posjeduje Atlas mont banku, Medicinski i spa centar Meljine, kompleks Kamenovo bič od 33 hiljade kvadrata, Televiziju i radio Atlas, fabriku vode Aqua Monta, Invest banku Montenegro, kao i velelepno zdanje u Podgorici, još u izgradnji, Atlas kapital centar. Atlas kapital je planiran na 93 hiljade kvadrata, a u izgradnju Knežević je sa stranim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, navodno uložio ogroman novac.

Knežević je ranije objavio da ima milijardu i da će je duplirati. Ne ide mu kako je planirao. Još nije prodata ni polovina apartmana Atlas kapital centra, a njegove agencije kvadrat prodaju od 2800 eura do četiri hiljade, jeftinije nego ranije. Posjeduje i vrijedne nekretnine u Srbiji, poput hotela Mažestik. U Srbiji je 2005. godine prodao svoju Atlas banku Pireus banci, koja je nakon toga odobrila kredit od 1.5 miliona eura firmi Kapital invest Mila Đukanovića.

ACO ĐUKANOVIĆ: mlađi brat višestrukog premijera, većinski je vlasnik Prve banke, najbrže rastuće finansijske institucije na Balkanu, a možda i šire. Za samo nekoliko mjeseci kada su malu Nikšićku banku preuzela braća, ona je narasla preko stotinu puta. Gotovo sve javne institucije i preduzeća prenijele su tamo svoje račune. Banka se pominje u aktuelnim sudskim procesima. Šarići su dobijali kredite od Prve u vremenu kada nije smjela da daje kredite. Banka umalo nije srušila finansijski sistem zemlje, jer je izdala mnogo kredita sa lošim kolateralima prijateljima i partijskim uglednicima.

Mlađi Đukanović, o čemu je Monitor pisao, u Crnoj Gori posjeduje stotine hiljada kvadrata zemlje i desetine hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora na najatraktivnijim lokacijama, a uknjižio je i spomenike kulture. Posjeduje preko 10 odsto Rudnika uglja i većinsko vlasništvo nad Republičkim zavodom za projektovanje i planiranje. Američki ICIJ je njegovo bogatstvo procijenio na 167 miliona dolara. Prema zvaničnim i Monitoru dostupnim podacima, mlađi Đukanović u Crnoj Gori ima mnogo više od toga. A bogatstvo svakodnevno raste.

DUŠKO MARKOVIĆ: Dugogodišnji najbliži saradnik Mila Đukanovića, zna tajne režima – kako se švercovalo, ratovalo, kako su padele glave, dobijali izbori, prisluškivali neprijatelji… Dugogodišnji šef ANB-a, preuzeo je u Lukšićevoj vladi mjesto potpredsjednika i ministarstvo pravde, koje bi trebalo da ima značajnu ulogu u procesu EU integracija. Iako na važnim pozicijama, oslabljen je krajem godine. Prema tvrdnjama insajdera, Markovićev kadar u ANB-u, Vladan Joković, morao je da napusti tu poziciju.

Marković je, prema nekim tvrdnjama, bio jedan od Đukanovićevih favorite za mjesto predsjednika Vlade, ali se na kraju opredijelio za Lukšića. Ministar pravde ima dobre odnose sa stranim zvaničnicima, iako su članovi njegove službe, u vrijeme dok je vodio ANB, bili sumnjičeni za veze sa kriminalnim strukturama. Marković je to negirao, tvrdeći da on reformiše službu, a da su veze sa kriminalcima samo radni zadatak njegovih ljudi.

VESNA MEDENICA: Prva dama pravosuđa duže od decenije pokriva važne funkcije. Medenica je predsjednica Vrhovnog suda i Sudskog savjeta postala nakon obavljanja funkcije državne tužiteljice.

U vrijeme dok je bila na čelu tužilaštva nije pokrenuta nijedna ozbiljna istraga, a prašina se skupljala na predmetima sa optužbama na račun vlasti. Da je partijski, DPS, kadar, redovno su joj spočitavali iz opozicije. Njen izbor za predsjednicu Vrhovnog suda svojevremeno je Liberalna partija okarakterisala kao ,,signal da DPS želi pošto poto da zadrži kontrolu nad Vrhovnim sudom jer na to mjesto šalje svog možda najboljeg poslušnika”.

Sa najveće sudske funkcije Medenca se protiv ,,trulih dasaka u sudstvu” , neefikasnosti i sporosti pravosuđa borila lijepom statistikom. Nije se obazirala na upozorenja da se radi samo o kozmetici, a ne suštinskim promjenama. Upozorenja sa međunarodnih i domaćih adresa o političkom uticaju na sudstvo damski je ignorisala. S dužnom ignorancijom se odnosila i prema medijima.

Predsjednica Vrhovnog suda zaradila je, kažu najave, diplomatsko mjesto u Roćenovoj Moskvi. Ili će, pak, tamo ministar vanjskih poslova opet da se vrati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

TROSTRUKO UBISTVO U DANILOVGRADU: Tragedija ili propust sistema

Objavljeno prije

6 dana

na

5 Septembra, 2026

Objavio:

Istraga ne smije biti samo rekonstrukcija nekoliko minuta u kojima su ubijeni Petar Globarević, Momir Radonjić i Nemanja Kapor. Mora obuhvatiti cijeli put koji je tim minutima prethodio. Tek kada se taj lanac rekonstruiše, biće moguće odgovoriti na najteže pitanje – da li je ovo bila tragedija koju niko nije mogao predvidjeti ili je sistem ipak zakazao

 

 

Crna Gora je od utorka u danima žalosti. Zastave su spuštene na pola koplja, muzika utišana, a početak školske godine u Danilovgradu odložen za 3. septembar. Vlada je 1. i 2. septembar proglasila danima žalosti zbog tragedije u kojoj su stradala trojica zaposlenih na strelištu. Petar Globarević (24), Nemanja Kapor (20) i Momir Radonjić (67) ubijeni su na svom radnom mjestu, na strelištu „Češka zbrojevka“ u Danilovgradu.

Osumnjičeni za njihovo ubistvo, ruski državljanin Mihail Nikolajevič Šabunjin, sedam dana ranije razgovarao je sa ljudima koji će postati njegove žrtve. Na isto strelište dolazio je i ranije. Tokom nekoliko dana u julu osam puta je ulazio u Crnu Goru i iz nje izlazio. Imao je pristup prostoru, ljudima i oružju. Odgovora na pitanje kako je Šabunjin uspio da ubije troje ljudi na njihovom radnom mjestu, uzme oružje i municiju i napusti objekat još nema.

Policijska potjera završena je u šumi iznad Herceg Novog. Šabunjin je, nakon što je otvorio vatru na policiju, izvršio samoubistvo.

Jedan od najvažnijih detalja koji se pojavio poslije ubistava ne odnosi se na helikoptere, specijalne jedinice ili potjeru kroz šumu. Nego na 24. avgust. Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović saopštio je da je Šabunjin tog dana komunicirao sa ljudima sa strelišta. Prema dosadašnjim informacijama, prethodno je koristio njihove usluge i poznavao prostor. To, naravno, ne znači da je policija imala zakonski osnov da ga tretira kao prijetnju. No, prema onome što je do sada poznato, to nije bio slučajan ulazak nepoznate osobe u objekat. Bio je to čovjek koji je već dolazio na strelište, znao kako ono funkcioniše i imao određeni nivo kontakta sa zaposlenima. Upravo je to povjerenje, prema riječima Šćepanovića, kasnije zloupotrijebio.

Policija je saopštila da nema informacije da je Šabunjin imao kriminalni dosije. Zatražena je i međunarodna provjera kako bi se utvrdilo više o njegovom profilu.

Odsustvo kriminalnog dosijea, međutim, ne znači da nadležni nijesu imali nikakve podatke o njemu. Prema dostupnim podacima, ruski državljanin je između 7. i 12. jula čak osam puta prelazio crnogorsku granicu, svaki put autobusom. Posljednji put ušao je 12. jula preko Vraćenovića. Gdje je boravio? Sa kim je kontaktirao? Kada je prvi put došao na strelište? Koliko puta je koristio njegove usluge? Da li je neko imao razloga da obrati pažnju na njegovo ponašanje? Da li su postojale bilo kakve ranije provjere? Ni na ta pitanja još nema odgovora.

Prema policijskim informacijama, Šabunjin je najprije obavio gađanje, a zatim oružje okrenuo prema zaposlenima. Nakon što ih je ubio, iz objekta je uzeo više komada oružja i municiju i pobjegao vozilom jednog od ubijenih.

O tome koliko su zaštićena civilna strelišta kada osoba koja legalno dolazi da koristi njihove usluge odluči da oružje upotrijebi protiv zaposlenih, tema je koju posebno treba otvoriti.

Novi Zakon o oružju i municiji objavljen je 11. avgusta, a stupio je na snagu 19. avgusta, svega dvanaest dana prije tragedije. Njime su, između ostalog, uređeni nabavka, držanje i korišćenje oružja, kao i rad civilnih strelišta. Zakon predviđa odgovarajuće uslove za rad strelišta, pribor za prvu pomoć, nadzor stručnog lica prilikom korišćenja oružja od strane osoba bez oružnog lista i obavezu vođenja evidencija. Zato će jedna od važnih tačaka istrage morati da bude i provjera da li je „Češka zbrojevka“ 31. avgusta poslovala u skladu sa svim propisanim standardima. Ako jeste, javnost treba da dobije objašnjenje kako je korisnik strelišta uspio da oružje upotrijebi za ubistvo trojice zaposlenih. Ako nije, pitanje odgovornosti postaje još ozbiljnije.

Uprava policije je nakon ubistava reagovala velikim angažovanjem. Osumnjičeni je, prema navodima policije, relativno brzo identifikovan. Vozilo kojim je pobjegao pronađeno je na području Rogama, a potraga je potom proširena prema Herceg Novom. U akciji su učestvovali Specijalna i Posebna jedinica policije, Regionalni centar bezbjednosti „Jug“ i granična policija. Uključeni su bili i helikopter Vojske Crne Gore i specijalizovana oprema. Oko 3.35 časova Šabunjin je lociran u šumi iznad Tople. Kada je opkoljen, otvorio je vatru prema policiji, a potom izvršio samoubistvo. Nijedan policajac nije povrijeđen. Za ljude koji su učestvovali u potjeri to je bila zahtjevna i opasna operacija. Njihov rad ne treba dovoditi u pitanje. Ali uspješna reakcija nakon zločina nije isto što i uspješna prevencija.

Država može istovremeno imati profesionalnu policijsku akciju i propust koji je prethodio zločinu. Ta dva pitanja nijesu međusobno isključiva. Ako je za nekoliko sati bilo moguće rekonstruisati kretanje osumnjičenog, identifikovati ga, pronaći automobil, utvrditi pravac bjekstva i locirati ga u drugom gradu, onda je legitimno pitati šta je sistem znao prije nego što je ispaljen prvi metak.

Petar, Nemanja i Momir nijesu bili policajci. Njihov posao nije podrazumijevao svakodnevno suočavanje sa kriminalom niti su bili ljudi čija je profesija počivala na pretpostavci da mogu biti meta napada. Bili su zaposleni na strelištu.

Prema informacijama objavljenim nakon tragedije, u trenutku napada bili su bez oružja i bez mogućnosti da se odbrane. Upravo zato pitanje bezbjednosti zaposlenih ne može biti sporedno pitanje istrage. Država sada mora da utvrdi ne samo kako je Šabunjin pucao, već kako je došao u poziciju da to učini.

To znači rekonstrukciju njegovog boravka u Crnoj Gori, ranijih dolazaka na strelište, kontakata sa zaposlenima, načina na koji je pristupio oružju i procedura koje su tog dana primjenjivane. Istraga mora utvrditi i šta su znale policija, granične službe i druge nadležne institucije. Ne zato da bi se odgovornost unaprijed pripisala sistemu, već da bi se utvrdilo gdje se završava nepredvidivost pojedinačnog zločina, a gdje počinje eventualni propust institucija.

Istraga ne smije biti samo rekonstrukcija nekoliko minuta u kojima su ubijeni Petar Globarević, Momir Radonjić i Nemanja Kapor. Mora obuhvatiti cijeli put koji je tim minutima prethodio. Tek kada se taj lanac rekonstruiše, biće moguće odgovoriti na najteže pitanje. Da li je ovo bila tragedija koju niko nije mogao predvidjeti ili je zakazala jedna ili više karika sistema?

Policijska potjera pokazala je šta država može da uradi nakon zločina. Istraga sada mora pokazati šta je država mogla da uradi prije njega.

Petar, Nemanja i Momir zaslužuju više od dana žalosti. Njihove porodice zaslužuju istinu, a javnost odgovor da li je ova tragedija bila neizbježna ili je neki njen dio ipak mogao biti spriječen.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISLAND, EU INTEGRACIJE I HIBRIDNE PRIJETNJE: Crna Gora pred raspletom ili novim zapletom

Objavljeno prije

6 dana

na

5 Septembra, 2026

Objavio:

Crna Gora u  dinamici prema EU ima probleme koje se sporo ili nikako ne rješavaju dok novi pristižu.  Zatvorila je 18 od 33 poglavlja. Osim najava, krajem jula, ministarke evropskih poslova Maide Gorčević, da će ovog mjeseca biti održana nova međuvladina konferencija gdje će se zatvoriti makar Poglavlje 14 (saobraćajna politika), nema preciznijih informacija kada i koja će se druga poglavlja zatvoriti

 

 

S biračkim tijelom od nepune 273 hiljade birača Islandu je trebalo svega nekoliko sati da prebroji glasove sa referenduma od 29. avgusta. Izlaznost je bila neuobičajeno visoka za taj dio Evrope – 82,6 odsto. Odgovor na pitanje da li zemlja treba nastaviti pregovore s Briselom o članstvu u Evropskoj Uniji (EU) je bio negativan –  52,8 odsto je bilo protiv. Da je referendum uspio kasnije bi se organizovao još jedan gdje bi birači direktno odlučivali o pristupanju EU.

Ankete su, do pred kraj kampanje, najavljivale blagu prednost pro-EU bloka čemu se tiho radovala i vladajuća koalicija u Crnoj Gori u nadi da će s Islandom u paketu lakše ući. Zvaničnici bivšeg režima i uopšte pripadnici  proruskog  bloka su se poradovali negativnom odgovoru Islanda. Reakcija zvanične Podgorice na rezultate s Islanda nije bilo.

Osim malog broja stanovnika i činjenice da je Island prvi priznao Crnu Goru kao nezavisnu državu 2006. godine, malo toga je zajedničko ovim zemljama u odnosu na Brisel. Island je razvijena ekonomija sa visokim životnim standardom i prosječnom platom od oko četiri i po hiljade eura. Kriminal je maltene nepostojeći i država slovi za jednu od najsigurnijih na planeti. Proglašena je najboljom zemljom u 2025. godini za ljude koji žele započeti život na novom mjestu. Ostrvo koristi gotovo stoprocentno obnovljive izvore energije (geotermalna i hidroenergija), što omogućava jeftino grijanje i očuvanu prirodu. Kvalitet zdravstvene zaštite je jedan od najboljih na svijetu. Sem toga, Island je članica Evropskog ekonomskog prostora (EEA) zajedno sa svih 27 članica EU i Norveškom i Lihtenštajnom. Članstvo u EEA omogućava slobodno kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi (bez potrebe traženja radnih i boravišnih dozvola). Island, Norveška i Lihtenštajn jedino ne učestvuju u ključnim političkim, finansijskim i pravosudnim institucijama EU, tj. nemaju pravo glasa iako uplaćuju u zajednički budžet. Norveška i Island su posebnim ugovorima izuzete iz zajedničke ribarstvene i poljoprivredne politike EU i time su zadržale potpunu kontrolu nad bogatim ribljim fondom i kvotama izlova. Upravo je ribarstvo bila glavna tačka spoticanja u pregovorima za članstvo u EU. Ukoliko bi ušli u Uniju ribari iz Španije, Portugala i Francuske bi imali pristup nevjerovatnom bogatstvu islandskih voda i Brisel bi imao moć uređivanja kvota izlovljavanja i uslovljavanja istih. Na Islandu je ribolov snažno povezan s osjećajem nacionalnog suvereniteta i identiteta. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća je imao velike rasprave s Britanijom zbog izlova bakalara u spornim zonama.

Crna Gora ima potpuno drugačiju dinamiku prema EU i probleme, koji se sporo ili nikako rješavaju dok novi samo pristižu. Zatvoreno je 18 od 33 poglavlja. Osim najava, krajem jula, ministarke evropskih poslova Maide Gorčević da će ovog mjeseca biti održana nova međuvladina konferencija gdje će se makar Poglavlje 14 (saobraćajna politika) zatvoriti, nema novih preciznijih informacija kada tačno i koja će se poglavlja zatvoriti. Osim Poglavlja 14 (koje najviše zavisi od Hrvatske zbog pitanja prava domaćih prijevoznika u EU) pominju se još 12 (bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika), 18 (statistika) i 19 (socijalna politika i zapošljavanje). Međutim pripremanje zajedničke pozicije EU ne znači i automatsko zatvaranje poglavlja.

Neriješeni problemi sa Hrvatskom tapkaju u mjestu. Iako je bilo najavljeno da će se do kraja avgusta u Podgorici održati treća runda razgovora delegacija dvije zemlje, to se nije desilo. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova (MVEP) je 22. jula u saopštenju upozorilo da je rješavanje otvorenih pitanja između Podgorice i Zagreba nužno da bi Crna Gora završila pristupne pregovore. Zagreb je istakao da su „očekivanja Hrvatske jasna” navodeći već poznate uslove ispostavljene Podgorici.

Monitor je ranije pisao da je zapelo oko broda Jadran koji Zagreb ne želi prepustiti međunarodnoj arbitraži (zbog nedostatka argumenata). Zagreb sada koristi poziciju blokadera Crne Gore i ultimativno traži  brod uprkos ranijim sporazumima o sukcesiji SFRJ kojim je to pitanje riješeno. Hrvatska ni sporazumom o sukcesiji ni ranijim sporazumom iz novembra 1991. o povlačenju JNA iz Hrvatske nikada nije tražila Jadran.

Vlada Crne Gore ima neusaglašen pristup Hrvatskoj. Dio Vlade, pretežno Demokrate i NSD zastupaju stav (nekoliko puta neformalno potvrđen Monitoru) da se “Hrvati ništa ne pitaju” i da će sve riješiti preko Pariza i Berlina pritiskom na hrvatsku vladu. Drugi dio Vlade, pretežno PES i Bošnjačka stranka (BS), je stava da sa Hrvatima treba razgovarati i učiniti neke ustupke kako bi se aktivnije uključili glavni evropski partneri i izvršili pritisak na Zagreb.  Demokratama se prigovara zbog otezanja vraćanja starog imena bazena u Kotoru. Navodno je Zoran Džimi Gopčević, po kome  bazen sada nosi ime, bio jedan od čuvara logora u Morinju i učestvovao u maltretiranju zatvorenika.

HDZ-u ne smeta Milo Đukanović koji je aktivno učestvovao kao premijer u pripremi agresije na jug Hrvatske, pljački okupiranih teritorija, slanju crnogorske policije i Teritorijalne odbrane na hrvatski teritorij uz javno huškanje na rat i mržnju prema Hrvatima. Hrvatski premijer Andrej Plenković je dočekao Đukanovića  sa najvećim počastima u Zagrebu 2021.,  bez javnog izvinjena i pružio ruku čovjeku koji je odgovoran i za neprocesuiranje i zataškavanje ratnih zločina protiv Hrvata dok je vladao Crnom Gorom. Plenković se opet sastao sa Đukanovićem na Minhenskoj konferenciji krajem februara 2023. Sada traži procesuiranje zločina i vraćanje otete imovine bokeljskim Hrvatima koji su se desili za vrijeme  vlasti Mila Đukanovića.

Hrvatsko odbijanje arbitraže za Jadran, i da se obaveže da neće izmišljati nove prepreke, ako bi joj ipak dali Jadran, je alarmiralo dio evropskih metropola da Zagreb ne igra samo svoju igru već i “prijatelja” iz Moskve. Sadašnji spor Zagreba i Podgorice u kontekstu ruskog uticaja (na HDZ i DPS) i sprječavanja crnogorskog članstva u EU je nedavno privukao i pažnju američkih diplomata u Evropi, po riječima evropskog zvaničnika u Briselu koji je želio ostati anoniman. Glavni koalicioni stub sadašnje vlasti čini Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u kojoj snažan neformalni uticaj ima struja koja odavno ima bliske veze za rusofilima ranijeg crnogorskog režima. I HDZ i DPS su deklarativno proevropske. Obje su partije  poznate po dubokim poslovnim i drugim vezama sa ljudima iz okruženja Vladimira Putina.

Iako premijer Milojko Spajić ima jaku podršku za EU članstvo od strane njemačkog kancelara Fridriha Merca i njegove Hrišćanske demokratske unije (CDU) situacija u Njemačkoj se lako može preokrenuti. Izbori u državi Saksoniji-Anhaltu zakazani su za 6. septembar, dok se u gradu-državi Berlinu i državi Meklenburgu-Zapadnom Pomorju glasa 20. septembra. Po anketama CDU i vladajuću koaliciju čeka poraz od populističke Alternative za Njemačku (AfD) i dolazak AfD na vlast makar u Saksoniji – Anhaltu. AfD  se protivi postojanju EU. Ako izbori prođu loše, kancelar Merz će biti pod pritiskom u partiji da podnese ostavku. Slično se desilo britanskom premijeru Kiru Starmeru nedavno nakon velikog uspjeha populističke stranke Najdžela Faraža na lokalnim izborima. Odlazak Merca bi mogao ozbiljno ugroziti dinamiku pristupanja Crne Gore.

Premijer Spajić je preko mreže X upozorio prošlog četvrtka da postoje “ozbiljne bezbjednosne operativne informacije” da će finale zatvaranja poglavlja biti praćeno “koordinisanim hibridnim delovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dve države regiona”. Vijesti su objavile, pozivajući se na izvore u Evropskoj komisiji (EK), da se već pruža podrška Vladi protiv rastućih hibridnih prijetnji uključujući i one ka ometanju evropskog puta.

Ranije je javljeno da je za Samit EU – Zapadni Balkan u Tivtu informacije o dolasku batinaša i kriminalaca u zakupljenom čarter letu iz Beograda javila Francuska jer je njen predsjednik u tom momentu bio u Tivtu. Nezvanično, crnogorske službe su dobile još informacija o identificiranim agentima srbijanskih službi i kriminalnih kartela bliskim braći Vučić koji mogu biti problem u bliskoj budućnosti.  Vrijeme će pokazati.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA U VRTLOGU SVOJIH, SRPSKIH I HRVATSKIH INTERESA: Brod Jadran, Vučić, Moskva

Objavljeno prije

2 sedmice

na

29 Augusta, 2026

Objavio:

Nakon što nije dozvoljeno obraćanje glumcu Draganu Mićanoviću, prisutnima na Kanli Kuli je dobrodošlicu poželio i gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić. Katić je potpisnik peticije kojom se traži da školski brod Jadran ostane vlasništvo Crne Gore. Inicijator peticije je paracrkvena NVO Miholjski zbor poznata po veličanju velikosrpskih fašističkih kvislinga iz Drugog svjetskog rata. Mediji navode kontroverznog sveštenika Miajla Backovića kao osnivača ovog, tobože pravoslavnog, bratstva. Backović se često može vidjeti u društvu osoba koje se dovode u vezu s obavještajnim službama i organizovanim kriminalom

 

 

Filmski festival u Herceg Novom (39. po redu) je ove godine trebao otvoriti poznati beogradski glumac Dragan Mićanović. Međutim, kada je organizatoru stigao tekst njegovog govora (da bi se preveo na engleski) uslijedio je tajac. Govor je obilovao opisima situacije u Srbiji pod režimom braće Vučić. „Gaženja… tlačenja čelične vojske”, traženje odgovornosti „za veliku tragediju… glas protiv nasilja… (koje) se sve više širilo… sistematska eliminacija slobodomisleće kulturne scene” i „naše kolege prebijaju u centru glavnog grada”. Nastala je nelagoda u redovima organizatora. Kako Monitor saznaje, odlučeno je da se baza obrati vrhu za dalje instrukcije. Vrh su čelni ljudi Demokrata Crne Gore koji, osim bezbjednosnog sektora drže i čelno mjesto u opštini i Ministarstvo kulture i medija nadležno za festival. Nakon konsultacija vrha partije odlučeno je da se ne dopusti govor kako braći Vučić i njihovim izmišljotinama to ne bi poslužilo kao izgovor za tvrdnje kako se iz Crne Gore vodi kampanja protiv Srbije. Još se nije stišala nedavna histerija vučićevskih medija i partija protiv Crne Gore zbog slanja predstavnika ambasade na obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Knin 5. avgusta. Za Beograd je ovaj hrvatski državni praznik proslava protjerivanja i zločina nad krajiškim Srbima i njihovom paradržavom – stvorenom agresijom Srbije 1991. godine i etničkim čišćenjem nesrba. Iako se u Demokratama privatno slažu sa Mićanovićevim opisom režima u Beogradu, jer su i sami mete njihovih ucjena i prijetnji, odlučeno je „da se ne doliva ulje na vatru” po riječima funkcionera koji je želio ostati anoniman.

Festival je otvorenim proglasila ministarka kulture i medija, dr Tamara Vujović. Vujović je juče rekla da su svi umjetnici dobrodošli, ali Crna Gora „ne želi da njene kulturne manifestacije budu prostor za uvoz političkih sukoba iz drugih država…(i) jednostavno se ne mogu i ne smiju uvoziti u našu zemlju”. Mićanović je, nakon odluke da mu se uskrati govor, napustio Herceg Novi i vratio se u Beograd.

Prisutnima na Kanli Kuli je dobrodošlicu „u grad filma” i bogate kulturne ponude poželio i gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić. Katić je prije dva dana potpisao i peticiju kojom se traži da školski brod Jadran ostane vlasništvo Crne Gore.  „Vjerujem da će država Crna Gora istrajati i zadržati brod Jadran… u pregovorima sa Republikom Hrvatskom jer ne možemo prihvatiti da poslije toliko godina brod ode iz Boke”.

Inicijator peticije je paracrkvena NVO Miholjski zbor poznata po veličanju velikosrpskih fašističkih kvislinga iz Drugog svjetskog rata. Mediji navode kontroverznog sveštenika Miajla Backovića kao osnivača ovog, tobože pravoslavnog, bratstva. Backović je poznat po luksuznom životu. Često se može vidjeti u društvu kontroverznih osoba koje se dovode u vezu s obavještajnim službama i organizovanim kriminalom. U februaru ove godine Backoviću je zapaljen luksuzni džip Range Rover beogradskih tablica a u januaru prošle godine BMW X6 dzip u dvorištu porodične kuće.  U aprilu prošle godine Backović je obznanio da su Hrvati u Crnoj Gori „projekat” koji je počeo od Drugog svjetskog rata. Navodno su se do 1941. katolici u Boki izjašnjavali kao  „Bokelji ili Srbi”. „Onda je u ovom projektu nastupila kroatizacija bokeljskih rimokatolika i oni su se nasilno gurali da postanu Hrvati”, zaključio je ovaj srbijanizirani Crnogorac. Kasnije je, nakon osuda, rekao da su njegove riječi istrgnute iz konteksta i da su Hrvati „naša braća, komšije, kumovi i prijatelji”. Po navodima nekih medija, Hrvatska ga je stavila na listu osoba kojima je zabranjen ulazak.

Miholjski zbor je 18. avgusta pokrenuo peticiju da se spriječi davanje broda Hrvatskoj. Teško je povjerovati da je ovu velikosrpsku organizaciju briga za Crnu Goru i njenu kulturnu baštinu, pogotovo za sedam hrvatskih tačaka kojima se uslovljava podrška za članstvo u EU. Međutim, peticija može pomoći zauzimanju tvrdog stava prema Hrvatskoj što se poklapa sa strateškim ciljem porodice Vučić da se onemogući članstvo Crne Gore u evropskoj porodici.

Da se nešto događa oko spornih tačaka sa Hrvatskom najavio je Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP). Na skupštinskom zasijedanju 29. jula Knežević je obznanio da ima informacije da su se Hrvatska i Crna Gora dogovorile oko Jadrana. „Dogovor je sljedeći – mi Hrvatima vraćamo Jadran. Ploviće pod hrvatskom zastavom i biće u luci u Splitu. Povremeno, moći ćemo da ga koristimo kao trenažni brod” rekao je Knežević. Time je Crna Gora, po njemu, „zvanično kapitulirala“ i „to znači da postajemo protektorat Hrvatske” zaključio je javni obožavatelj braće Vučić. Iz Ministarstva odbrane kojim rukovodi Demokrata Dragan Krapović je stigao demanti da „nije postignut nikakav dogovor sa Hrvatskom”. Knežević je odgovorio da je Krapovićevo ministarstvo „potpuno isključeno iz nezvaničnih pregovora u kojima učestvuju Ranko Krivokapić, Ervin Ibrahimović i direktor ANB-a Ivica Janović, za koga naši susjedi tvrde da su ga oni imenovali na tu funkciju”.

Juče je objavljena i vijest da je ministar-savjetnik Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ranko Krivokapić bio na Godišnjoj konferencija hrvatskih diplomata nedavno u Zagrebu. Okupili su se ambasadori, konzuli i vojni atašei iz gotovo svih djelova svijeta. Krivokapić je pojavio na snimku objavljenom u Dnevniku Radio-televizije Herceg-Bosne (RTHB). Vučićevski mediji i politički glasnogovornici su horski počeli pričati o skandalu i, gle čuda, izdaji nacionalnih interesa Crne Gore.

Monitor je već ranije pisao da koordinacija napada na Crnu Goru i njeno članstvo u EU ide preko Moskve i njenih prijatelja saradnika u vrhu vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i ruskih agenata miloističke vrhuške DPS-a. Dok je crnogorskoj javnosti poznata uloga Putinove Rusije u stvaranje nezavisne Crne Gore 2006, malo se zna o ulozi Rusije u stvaranju nezavisne Hrvatske i doturanjima oružja preko aerodroma u Krku tokom Domovinskog rata (između 150 i 160 teretnih letova). Rusija ima duboke veze sa hrvatskom ljevicom, ali i desnicom, još od razlaza Tita sa Staljinom. Valja se podsjetiti ruskih veza zloglasnog zapovjednika Jasenovca Vjekoslava Maksa Luburića s ustaške i Ivana Steva Krajačića s komunističke strane. Tokom 60-ih i 70-ih Moskva je računala na djelove ustaške emigracije za prljave operacije KGB-a. U ovoj stvari interes Moskve, KGB-ovskog dijela HDZ-a se poklapa i sa strateškim interesima srbijanskog vladara Vučića.

Po informacijama Monitora iz diplomatskih izvora u Briselu, Zagrebu i Podgorici, znatan dio crnogorske Vlade je izrazio spremnost da se Hrvatskoj da Jadran ukoliko bi se Zagreb, navodno pismeno, obavezao da sadašnjim zahtjevima neće dodavati nove. Nažalost, odgovor HDZ-a je bio negativan, što je kod dijela evropskih diplomata signaliziralo da Hrvatska ima agendu koja definitivno nije evropska. Raniji prijedlog da se pitanje Jadrana riješi arbitražom je takođe odbijen, od hrvatske strane.

Ratni brodovi nemaju matičnu luku kako Hrvatska tvrdi (Split). Član 29 Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS) definiše ratni brod kao brod koji pripada oružanim snagama države. UNCLOS ne zahtijeva da ratni brod ima određenu matičnu luku, niti njegov pravni status zavisi od toga gdje je baziran. U slučaju jugo ratne mornarice (JRM) Jadran je bio unijet u flotnu listu ali bez matične luke. Prva luka gdje je bio stacioniran 1933. po isporuci brodogradilišta u Hamburgu je bio Tivat. Aneksom A ugovora o sukcesiji SFRJ od 2001. godine stoji da pokretna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriji države sukcesora prelazi u njeno vlasništvo na dan kada je proglasila nezavisnost. Jadran je tada bio u Tivtu na remontu. Takođe, sporazumom u Žitniću (Hrvatska) od novembra 1991. JRM je izmjestila svu pokretnu imovinu iz luka Šibenik, Divulje i Split. Hrvatska tada nije tražila Jadran kao ni dugo poslije.

U srijedu je premijer Milojko Spajić na X-u objavio da „imamo ozbiljne bezbjednosne operativne informacije da će najavljeno zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja biti praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona”. Cilj je destabilizacija Crne Gore, uz očekivanu podršku marioneta u zemlji. Nije teško zaključiti o kojim se državama radi.  Pitanje je šta i kako dalje. Izbor neće biti lak.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo