Povežite se sa nama

MONITORING

Moć tajni

Objavljeno prije

na

Zbog čega je Vladan Joković dao ostavku? Ili je zapravo smijenjen? Saopštenje o rezignaciji mu je nedorečeno, no šef tajne službe postao je bivši zbog afere listing.

Epilog sa Jokovićem je naizgled logičan, jer je ANB zatajila u svojoj zakonskoj obavezi da predsjednika Vlade kontraobavještajno zaštiti. Agencija je morala imati najmanje okvirnu procjenu ili dostaviti rana saznanja da će se objaviti stvarni ili krivotvoreni dokument koji će diskreditovati premijera, njihovog poslodavca. Izgleda da ANB nije pravovremeno alarmirala da se nešto slično sprema, niti je kasnije dostavila vjerodostojan izvještaj ko u listingu vuče konce i napada Igora Lukšića i njegovog ministra vanjskih poslova na temelju dokumenta koji, nota bene, jeste bio u posjedu državne administracije.

Najmanje jedanput neđeljno, ANB posebnim izvještajem o bezbjednosno interesantnim događajima informiše i premijera; po potrebi, vanredno, to se radi i usmeno. Lukšić 23. decembra na TV IN saopštava da nije dobio novija saznanja od onih koje je imao 4. decembra kada je listing i objavljen. U prijevodu, ni ANB ništa u međuvremenu specijalno nije doznala a da mu je predočila. Tri dana nakon Lukšićeve izjave, „vođen ličnim razlozima”, Joković podnosi ostavku.

Opisana verzija, velimo, naizgled je logična, ali samo pod uslovom da je Lukšićev listing zbilja krivotvoren. Razvoj događaja sve više postaje inverzivan, tipičan za prilike – sjetimo se raskola DPS-a – kad zavađeni glavari i njihove podivljale obavještajno-policijske frakcije raščišćavaju međusobne odnose. Glavnu radnju treba držati u diskreciji, a javno mišljenje spinovati prema nebitnim detaljima i proizvoditi masovne halucinacije. Ko god pobjedi, biće mu neprijatno ukoliko javnost bude sablaznuti svjedok svih rundi unutrašnje borbe za vlast.

Naime, oko listinga zatrpani smo kontradiktornim informacijama i najčešće kojekakvim komentarima; zamagljuju povod afere, koji glasi: Igor Lukšić i Milan Roćen (ni)jesu bili u kontaktu sa Darkom Šarićem.

Sve poznate okolnosti oko Šarića upućuju najmanje na suptilan rezime kako nije bilo razloga da ne kontaktira jula i avgusta 2008. sa Igorom Lukšićem, tadašnjim ministrom finansija, Roćenom ili nekim drugim iz DPS gremija.

Vrijedi ukratko ponoviti neke od provjerenih činjenica koje su same po sebi teže od dokazne vrijednosti bilo kojeg listinga: da je Šarić, onomad potencijalni investitor, domaćim bankama upumpao desetine miliona of šor eura koje je zaradio na kokainu; sa Vladom Crne Gore postojale su kombinacije oko cementare u Otilovićima kod Pljevalja od nekih 250 miliona eura; i posebno interesantno – uredno je, tokom postupka sticanja državljanstva, prošao bezbjednosnu provjeru ANB-a.

Protiv Darka Šarića u Crnoj Gori nije podignuta nikakva tužba. Da nije poćernice Interpola i senzitivnosti koju održavaju nezavisni mediji, Šarić bi mogao odnekud izroniti kao slobodan čovjek, sa Roćenom na kafi u Grandu, na promociji najnovije zbirke Lukšićeve poezije ili nekom drugom fensi mjestu.

Lukšićeva tvrdnja da nije bio u telefonskom kontaktu sa Šarićem temelji se na podacima provajdera mobilne telefonije i Uprave policije (UP), dostavljenim specijalnoj tužiteljki Đurđini Ivanović, te njenoj brzometno ispaljenoj kvalifikaciji da su premijer i njegov ministar žrtve falsifikata.

No, provajder čiji je Lukšić jula i avgusta 2008. bio pretplatnik ili korisnik, specijalnom tužilaštvu nije predočio autentičan listing iz toga perioda, jer ih navodno nema, već „podatke o saobraćaju”, čime se samo posredno dokazuje da navodno nije komunicirao sa telefonima iz mreže drugog provajdera (Lukšić je imao pozivni 067, Šarić 069).

Autentičan listing, tvrdio je Veselin Veljović, nalazi se u posjedu UP-a i u njemu nema Lukšića ili Roćena. Ali, taj je listing, okreni-obrni, sve i pod neopreznom pretpostavkom da na njemu dobri ljudi iz vrha policije nijesu intervenisali, pribavljen nezakonito. UP je, dakle, predočila specijalnom tužilaštvu dokument do kojeg je došla teškom zloupotrebom ovlašćenja, jer 2008. nije imala zakonsko pokriće za pristup mobilnoj telefoniji, niti potpisan ugovor sa provajderom da pribavlja listing, makar on bio i Darka Šarića.

E sad, nijesu li iz UP-a na početku afere tvrdili i da je listing, zapravo više njih, Nasera Keljmendija falsifikat, da bi nekoliko osoba, uključujući i policijske službenike, ipak potvrdilo kako su sa Keljmendijem bili u telefonskim kontaktima!

Upravo ti Keljmendijevi listinzi, takođe dostavljeni preko medija specijalnom tužilaštvu, bačaju novo svjetlo i na otvorene kontroverze slučaja Lukšića i Roćena. Prva u nizu važnih činjenica glasi da je UP od januara do juna 2007. držala pod mjerama tajnog nadzora Duška Golubovića, u to vrijeme vjerovatno šefa operative ANB-a. Da Golubović jeste bio u kontaktu sa Keljmendijem, potvrdili su i Veselin Veljović i Vladan Joković 23. decembra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Joković je objasnio da je veza sa licima kalibra Keljmendija sastavni dio Golubovićevog posla.

Osim sa Keljmendijem, Golubović je u tom periodu kontaktirao i sa Ivanom Mašulovićem, sadašnjim pomoćnikom ministra odbrane, prethodnim savjetnikom za bezbjednost Igora Lukšića. Mašulović je, dok je između januara i juna 2007. Golubović nadziran iz UP-a, bio kod Milana Roćena savjetnik ministra za bezbjednost i rukovodilac Službe za informativno-tehničku i bezbjednosnu podršku Ministarstva vanjskih poslova.

Keljemendijevi listinzi, sada u posjedu specijalnog tužilaštva, obuhvataju i druga, ne toliko bezbjednosno interesantna lica, koliko ona iz familijarnog i ortačkog kruga istaknutih javnih funkcionera.

Registrovan je i kontakt kosovsko-bosanskog biznismena na broj telefona čiji je vlasnik ili korisnik Predrag Bajović, jedan od vlasnika firme Atena-Bohor. Bajović je šura Igora Lukšića, dok je premijerova supruga – prema podacima kartona Komisije za utvrđivanje konflikta interesa – zaposlena u Ateni-Bohor.

Ispitali smo još neke činjenice oko te firme, pa došli do podatka da je investitor poslovno-stambenog centra u Lapčićima kod Budve za čiju je izgradnju angažovan Bemaks, firma u navodnoj vezi sa Milanom Roćenom, čiji je prijatelj Ranko Ubović, vlasnik Granda, takođe na Keljmendijevom listingu, itd. itd.

Ukoliko preispitamo hronologiju, utvrdićemo kako su se, jedan za drugim, Milo Đukanović, Duško Marković, pa Igor Lukšić, kroz odvojene izjave, izjasnili da sve u svemu, ne očekuju da će se utvrditi ko je „najodgovorniji” u listingu. Jedino je, iz nekih razloga, Milan Roćen 16. decembra u intervjuu za TV Vijesti insistirao da se stvari išćeraju na čistac.

Ukoliko su Đukanović, Marković i Lukšić i dogovorili da se „stane na loptu”, do toga nije došlo ili nije u ovoj fazi. Na primjer, Duško Marković je za TVCG 29. decembra kazao da su događaji oko listinga „zatekli i policiju i tužilaštvo, jer njihove reakcije, na početku, nijesu bile na nivou tog profesionalnog izazova”. Reakcije „na početku”, podsjetimo, bile su – Lukšić i Roćen su nevine žrtve krivotvorenja.

Sve to je prolegomena da oko listinga, svjedočanstava ko je s kim od zvaničnika bio u sumnjivim dilovima, nema nevinih. Još gore: svi imamo razloge za zabrinutost, jer su dvojica stranih državljana sa reputacijom regionalnih mafijaša, Darko Šarić i Naser Keljmendi, svojim listinzima, originalnim i falsifikovanim vezama sa glavnim nosiocima državnih funkcija temeljno zaljuljali političku scenu. Pametnom dosta na temu naše suverenosti koju potkopavaju oni što se u nju cinično zaklinju.

Kadrovi

Nakon predugih šest godina na čelu policije, Veselin Veljović je sklonjen sa dužnosti direktora UP-a. Zauzeće mjesto savjetnika Filipa Vujanovića za bezbjednost i odbranu.

Novi šef policije je Božidar Vuksanović, zasad sa statusom vršioca dužnosti. Vlada je prethodno usvojila prijedlog Zakona o unutrašnjim poslovima kojim se UP, sada samostalni organ uprave, vraća u okrilje Ministarstva unutrašnjih poslova.

Vukasnović, kao i kandidat za direktora ANB-a Mevludin Nuhodžić, tipični su partijski vojnici čija fanatizovana poslušnost nema mnogo margini za popravku.

Glavnu ulogu oko izbora šefova policije i tajne službe, prema ustavu i zakonima, ima Igor Lukšić. On ima iskustvo saradnje sa Nuhodžićem i Vuksanovićem, jer su oni direktori Uprave za imovinu i Uprave carina u sastavu Ministarstva finansija.

Ovakvi kandidati potkopavaju ionako slabašne nade da bi se policija i tajna služba mogle staviti pod transparentan demokratski nadzor.

Operativac pod prismotrom

Obrada Duška Golubovića iz ANB-a se odigravala u intervalu kada je, koliko je poznato, došlo do prvog, možda jedinog, uslovno rečeno „sukoba” između Veselina Veljovića i njegovog mentora Duška Markovića, tadašnjeg šefa ANB-a. Naime, tokom proljeća 2007. članovima Odbora za bezbjednost i odbranu prezentovane su Bijela knjiga (ANB) i Plava knjiga (UP) o podzemlju u Crnoj Gori koje su inspirisale polemiku o tome ko ima precizniju evidenciju o kriminalcima i njihovoj sprezi sa ljudima u vlasti. Tom prilikom se prvi put kod nas u javnosti čulo za Darka Šarića; klasifikovan je kao pripadnik organizovanog kriminala koji je porijeklom iz Crne Gore a uglavnom boravi u inostranstvu. Veselin Veljović je upravo u proljeće 2007, tada i nikada više, izašao sa hrabrom, ali nespecifikovanom javnom ocjenom, da mu izvjesne strukture iz sudstva i tužilaštva, zatim krugovi iz izvršne vlasti, opstruišu istrage, među kojima su bile i one u Montenegroerlajnzu i Luci Bar. Iako je u naznačenom periodu bio pod obradom policije, ili upravo zbog toga, Duška Golubovića su tada kontaktirali i najbliži Veljovićevi saradnici, specijalci koji su skinuli maskirne uniforme i infiltrirali vrh policije: Dragan Blagojević, bivši zapovjednik SAJ-a, sada šef nikšićke policije; Zoran Tomčić, raniji šef Unutrašnje kontrole UP-a, sada direktor Forenzičkog centra. Zatim Predrag Ašanin i Siniša Jokić, načelnici važnih lokalnih policija Podgorice i Budve. Duško Golubović je, nakon što je Vladan Joković u ljeto 2010. postao direktor ANB-a, sklonjen iz sektora za borbu protiv organizovanog kriminala na drugu, manje značajnu dužnost, navodno iz razloga jer su se o njemu u negativnom kontekstu raspitivali iz izvjesnih „međunarodnih krugova”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ NAČELNIKA GENERALŠTABA ZORANA LAZAREVIĆA: Politizacija bez pauze

Objavljeno prije

na

Objavio:

U priču o smjeni Lazarevića  uključili su se  i vlast i opozicija.   Opozicija  pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao  namjeru prvenstveno struktura bivšeg Demokrtskog fronta da preuzmu komandovnje vojskom, što vlast negira. Milatović insistra da se radi o pokušaju politizacije vojske, a njegovi oponenti da predsjednik preko Savjeta pokušava  da utvrdi svoju poziciju uoči  pregovora za formiranje vlasti u Podgorici

 

Sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost, održana krajem prethodne sedmice, zbog pisma načelnika generalštaba (GŠ) Zorana Lazarevića članovima vrhovne komande, u kom je  optužio ministra odbrane Dragana Krapovića za „djelovanje koje šteti Vojci Crne Gore i urušava njenu borbenu gotovost“, okončana je – pauzom.

“Današnja sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost je pauzirana, i biće nastavljena kad to dozvole agende članova Savjeta”, saopšteno je iz kabineta predsjednika države Jakova Milatovića. Milatović je zaslužan za pauzu u slučaju Lazarević, višemjesečnom sukobu na relaciji ministar odbrane – načelnik generalštaba, ali i sukobu unutar samog Savjeta za odbranu.

Predsjednik je  ponovo na Savjetu odbio da podrži Lazarevićevu smjenu, na kojoj već duže instistira ministar Krapović. Premijer Milojko Spajić i predsjednik parlamenta Andrija Mandić podržavaju Krapovićev predlog.

Milatović je navodno na posljednjoj sjednici tražio  da se „spusti lopta“, i da Krapović odustane od zabrane koju je postavio Lazareviću vezano za aktivnosti u inostranstvu. Krapović je odbio da povuče  odluku, insistirajući da se ponaša u okviru nadležnosti.

Sukob na relaciji Krapović – Lazarević kulminirao je nakon što je načelnik generalštaba saopštio da mu je ministar zabranio aktivnosti u inostranstvu. Lazarević je to nazvao atakom na njegovu oficirsku čast i dostojanstvo, a zabrana je bila i jedan od povoda njegovog pisma članovima Savjeta.

„Ubijeđen sam da Krapović i neko još uz njega smišljeno urušava sistem odbrane države… Razlog pisanja pisma je što se on miješa u komandovanje vojskom i preuzima nadležnost Savjeta i moju. Drugi razlog je jer mi je zabranio odlazak u inostranstvo, na konferencije vojnog komiteta EU i jednog tijela NATO-a, tako da će prvi put u višegodišnjem trajanju ovih tijela, stolica Crne Gore ostati prazna. To je slučaj bez presedana i bruka za državu Crnu Goru, i ja o tome neću da ćutim”, naveo je Lazarević u pismu.

U službenoj zabilješci koju je dostavio Savjetu za odbranu i bezbjednost, obrazlažući svoju odluku o zabrani Lazarevićevih aktivnosti u inostranstvu, ministar odbrane tvrdi da je Lazarević u septembru, tokom učešća na sastanku NATO Vojnog komiteta u Pragu,  negativno govorio o radu Vlade, nekim članovima Savjeta za odbranu i bezbjednost, te političkoj situaciji u Crnoj Gori. Krapović tvrdi da je Lazarević tako izašao iz svojih nadležnosti. Lazarević je te navode negirao.

Prije kulminacije sukoba, činilo se da će smjena Lazarevića proteći kao i neke od ranijih smjena oficira na tim pozicijama, bez medijske pompe. Tako se odigrala smjena načelnika GŠ nakon pada vlasti Demokratske partije socijalista, u vrijeme kada je Milo Đukanović bio na čelu Savjeta za odbranu, a avgustovski pobjednici preuzeli dva mjesta u tom tijelu.

Ministarka odbrane Olivera Injac tada je smijenila  petanestak oficira, među kojima i tadašnjeg načelnika GŠ Dragutina Dakića . Smijenjeno je još dvanaest oficira ranga od majora do brigadnog generala, i dvojica podoficira, takođe uz obrazloženje da su ispunili uslove za penziju. Nezvanično, govorilo se da  ministarka “raščišćava”  ono što je u svom mandatu napravio bivši ministar odbrane iz redova DPS Predrag Bošković, koji je navodno protivzkonito i vanredno unaprijedio veliki broj pripadnika vojske. Injac je tada saopštila da je u 2020. bilo unaprijeđeno  175 vojnih lica, a od toga “nevjerovatnih 131 vanredno unaprijeđenih”.  Među njima u oktobru 2020.  vanredno je unaprijeđen u čin brigadnog generala i Zoran Lazarević.

Smjena petnestak oficira prošla je bez većih problema. Milo Đukanović, prvo nije prihvatio smjenu Dakića, pozivajući se na proceduralne propuste u načinu na koji je smjena obavljena, ali je nekoliko mjeseci kasnije, na proljeće 2021. prihvatio tu odluku. Umjesto Dakića za načelnika GŠ tada je izabran brigadni general Milutin Đurović, na predlog tadašnje ministrice Injac.

Ministar Krapović je predložio smjenu Lazarevića u avgustu ove godine, uz obrazloženje da je potrebno podmlađivnje VCG, te da je Lazarević ispunio uslove za penziju u skladu za Zakonom o vojsci.  Milatović nije prihvatio predlog, uz ocjenu da predlog za smjenu Lazarevića nije dovoljno obrazložen.

Lazarević je ispunio uslove za penziju ove godine, ali mu je prema odluci Filipa Adžića produžena služba do 2025.  Adžić je bio koordinator tog sektora  u vrijeme manjinske vlade Dritana Abazovića, a nakon smjene ministra odbrane Raška Konjevića, koji je Lazarevića i predložio za načelnika GŠ u junu 2022.  Taj izbor  prihvatili su Abazović, tada premijer i Đukanović kao predsjednik države i Savjeta.

Krapović  je za poziciju načelnika GŠ planirao pukovnika Miodraga Vuksanovića. Vuksanović je nacionalni predstavnik Crne Gore u sjedištu NATO-a u Monsu pri Savezničkoj komandi za operacije (ACO). Završio je Vojnu akademiju u Beogradu, Komandno-štabnu školu u SAD 2011. i Školu nacionalne odbrane u SAD 2016.  O njegovom izboru se nije stiglo ni raspravljati.

Priča o smjeni Lazarevića i potencijalanom izboru novog načelnika GŠ odigravala se paralelno sa sukobom Milatovića i Spajića, koji se prelio i na rad Savjeta za odbranu, čije sjednice su više puta bile predmet spora i odgađanja.

Lazarević je početkom septembra  uputio pomirljivo pismo Milatoviću, tražeći od njega da prihvati Krapovićevu odluku. U pismu je saopštio  da je 35 godina časno službovao, da ne želi da bude teret nikome, te da smatra da VCG ne treba da bude u fokusu zbog političkih prepucavanja.  No, već narednog mjeseca,  sukob načelnika GŠ i ministra odbrane rasplamsao se u medijima, a potom stigao i do pravosuđa.

Lazarević je podnio  tužbu Osnovnom sudu u Podgorici protiv Krapovića zbog diskriminacije. Ministar odbrane je  informisao vrhovnog držvnog tužioca Milorada Markovića  o “saznanju o vršenju nezakonitih radnji od strane načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, brigadnog generala Zorana Lazarevića”.   Krapović je u javnost izašao i sa detaljima navodne zloupotrebe vojnog transporta u privatne svrhe od strane Lazarevića.

U priču su se uključili i vlast i opozicija. Pitanje načelnika GŠ postalo je   tema i partijskih saopštenja.  Opozicija pokušaj smjene Lazarevića interpretira kao  namjeru nove vlasti, prvenstveno strukutra bivšeg Demokrtskog fronta da preuzme komandovanje vojskom. Vlast to negira. Milatović tvrdi da se radi o pokušaju politizacije vojske koji on neće dozvoliti.  Njegovi oponenti tvrde da Milatović tako pokušava i da utvrdi svoju poziciju uoči  pregovora za formiranje vlasti u Podgorici.

Politizacija Vojske, međutim,krenula je mnogo ranije. Analitičar geopolitike i general u penziji Blagoje Grahovac tvrdi da su od 2006. godine svi generali u crnogorskoj vojsci unapređivani protivzakonito po potrebi DPS-a. “Iz toga su se izrodile posljedice koje danas trpimo”, kaže Grahovac.

On smatra da Lazarevića treba udaljiti sa dužnosti, “a odgovorna vlast bi trebalo da pokrene prekršajni i krivični postupak protiv bivšeg ministra odbrane Predraga Boškovića, koji je potpuno inficirao biće Vojske Crne Gore”.

Lazarević je, prema informacijama Monitora, dva puta vanredno napredovao, u čin potpukovnika i u čin brigadnog generala.

Prije 13 godina, Ranko Krivokapić,  dok  je bio predsjednik Skupštine i član Savjeta za odbranu i bezbjednost,  usprotivio se predlogu tradašnjeg ministra odbrane Bora Vučinića (DPS) da Lazarević bude vanredno unaprijeđen u čin brigadnog generala.

Vučinić je  2011.  Savjetu predložio vanredna unapređenja Lazarevića,  pukovnika Rifeta Kosovca i kapetana bojnog broda Rajka Bulatovića, tadašnjeg komandanta Mornarice VCG, iako niko od njih nije, kako su pisali mediji, ispunjavao formalne uslove za redovno napredovanje. Krivokapić je  tražio dodatne informacije o postupanju Lazarevića u  sukobu Ministarstva odbrane i Sindikalne organizacije VCG koju je predvodio Nenad Čobeljić. Neki od pripadnika VCG koji su tada dobili otkaz, Lazarevića su u medijima prozivali da ih je navodno, kao Srbe, šikanirao i diskriminsao na nacionalnoj osnovi.

Lazarević je 2016. godine kao pukovnik, po odluci tadašnjeg načelnika GŠ admirala Dragana Samardžića, stupio na dužnost vojnog savjetnika u Misiji Crne Gore pri NATO. Do čina brigadnog generala je stigao je tek 2020.,kada ga je zajedno sa još 135 pripadnika VCG, u viši čin unaprijedio Predrag Bošković, uoči parlmentarnih izbora na kojima je DPS izgubio vlast.  Vučinić i Bošković danas su najglasniji u odbrani Lazarevića.

Politizacija VCG, kao i ostalih institucija, nema pauzu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TROVANJE RADNIKA U LUCI BAR: Sistem tihog ubijanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slučaj povećanog nivoa olova u krvi 58 radnika barskog Port od Adria otkrio je nesposobnost institucija da pravovremeno pomognu i suoče se sa ovim problemom. Objelodanio je i to da se godinu dana krilo da su u okruženju Luke Bar koncentracije olova i arsena veoma visoke. Koncentracija kancerogenog i po zdravlje opasnog arsena je čak deset puta veća u odnosu na normalu

Kod lučno-transportnih radnika u barskom Port of Adria koji rade pretovar rude, olovnih koncentrata i cinka, prije dvije sedmice utvrđen je povišen nivo olova u krvi. I to ne mali, 58 od 63 testirana radnika ima vrijednost od 40 do 119 mikrograma, a tolerisana vrijednost olova u krvi čovjeka je 28 mikrograma po litru.

Zabrinutost radnika i njihovih porodica nije našla na adekvatnu reakciju u zdravstvenom, a ni ostalim državnim sistemima. Obraćali su se  izabranim ljekarima, jedan od njih i Institutu za javno zdravlje, ali pomoć nijesu dobili. Iz Instituta za javno zdravlje saopštavaju da su dobili dopis od jednog od njih i da vjeruju da su ,,kolege iz nadležnih zdravstvenih ustanova preduzele sve nepohodne mjere”.

Podaci o ugroženosti radnika ne bi se ni saznali, jer nadležni dom zdravlja nema mogućnost analize krvi na prisustvo teških metala, da turska kompanija koja upravlja Port of Adria nije svoje radnike testirala u privatnim klinikama. Saopštili su i da su nakon što su dobili rezultate, koji su pokazali da određeni zaposleni imaju nivo teških metala u krvi znatno iznad dozvoljene granice, konsultovali kliniku i dogovorili dodatne testove u Berlinu koji će ukazati na sljedeće korake – moguće liječenje i neophodne terapije ako bude bilo potrebno.

I dok su radnici čekali, tek kada su mediji objavili ovu vijest, reagovali su i nadležni. ,,Obzirom na slučajeve trovanja olovom u kompaniji Port of Adria, zahtijevam hitnu istragu i preduzimanje odgovarajućih mjera zaštite svih radnika“, poručio je ministar pomorstva Filip Radulović i pozvao sve nadležne organe da se hitno uključe i ispitaju slučaj, jer je ugrožavanje zdravlja zaposlenih neprihvatljivo. ,,Svaka odgovorna strana mora snositi posljedice”, zaključio je Radulović.

Da se osim retorički i aktivno uključi u ovaj slučaj, ministra je pozvao predsjednik Sindikata saobraćajnih djelatnosti Crne Gore, dipl. inženjer saobraćaja Veselin Pantović. On je podsjetio da su se podjelom Luke Bar dobile dvije konkurentske firme – jedna državna luka Bar, a druga privatna kojom od 2014. rukovodi turska kompanija Global Ports. ,,One se, za relativno malu količinu tereta sa ovog gravitacionog područija, bore za svaku tonu i prihvata se rad čak i bez postojanja adekvatne tehnologije, kao što je to trenutno slučaj sa pretovarom rude cinka i olova”,  ukazao je Pantović.

Ipak, nakon ministrove prozivke, institucije su se uključile. Iz Ministarstva zdravlja saopštili su da preliminarni rezultati nijesu za brigu: ,,Radi objektivnog informisanja javnosti, obavještavamo vas i da prvi rezultati analiza koje su poslate institutu u Beogradu ukazuju da se radi o hroničnom procesu te vrijednostima olova u krvi koje su u granicama dozvoljenog u odnosu na profesionalni angažman i izloženost zaposlenih na ovom radnom mjestu”.

Nakon toga je  prva grupa pregledana u utorak u Kliničkom centru Crne Gore, a zatim su upućeni u Beograd, na Institut „Dr Dragomir Karajović“, specijalizovanu ustanovu za medicinu rada i zaštitu stanovništva od jonizujućeg zračenja i profesionalne toksikologije.

A onda se ispostavilo da nijesu ugroženi samo pregledani radnici. ,,Na osnovu rezultata mjerenja koje je izvršio Centar za ekotoksikološka ispitivanja tokom prvog ciklusa mjerenja u 2023. godini u okruženju Luke Bar, koncentracije olova i arsena veoma su visoke i koncentracija arsena, čak deset puta veća u odnosu na propisanu ciljnu vrijednost”, saopštio je za TVCG direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić.

On je kazao i da je Institut za javno zdravlje popisao mjere koje treba da se sprovedu i ekološka inspekcija bi trebalo da, ukoliko je došlo do tih velikih prekročenja, zatvori izvor zagađenja. ,,Preporuka jeste da građani, oni koji ne moraju da idu u to područje, oko Luke Bar, da izbjegavaju dok se ne sprovedu sve mjere koje budu naložila ekološka inspekcija”, zaključio je Gazdić.

Na činjenicu da su građani Bara na opasnost od trovanja obaviješteni sa godinu dana zakašnjenja, reagovao je gradonačelnik ove opštine Dušan Raičević. ,,Odgovornost svih na rukovodećim pozicijama u preduzećima koja obavljaju pretovar tereta u Luci Bar, ali i nadležnih državnih institucija je negdje zakazala i omogućila da se ovo kontunirano trovanje sakriva duže od godinu dana od očiju javnosti, a za to će neko morati da odgovara i pruži odgovore građanima Bara i njihovim porodicama”, naveo je Raičević.

Iz institucija opet imaju spreman odgovor – zatvaranje kompanije Port of Adria u ovom trenutku nije opcija, a koncentracije teških metala oko Luke Bar su ove godine dovedene u granične vrijednosti, izjavila je ekološka inspektorka Slavena Vuković.

Ona je priznala da je bilo prekoračenja tokom 2023, kao i 2022. godine, ali, saopštila je, Ekološka inspekcija redovno prati rad na području Luke Bar, gdje kompanije Luka BarPort of Adria vrše pretovar ruda. Navela je da prema Luci Bar pokrenuta i krivična prijava ODT-u u Baru: ,,Očekujemo četvrto mjerenje u 2024. i ja vjerujem da će nalaz biti mnogo bolji. Očekujem da ODT odreaguje na našu krivičnu prijavu koja je podnesena 5. februara ove godine, nijesam dobila nikakav poziv iz tužilaštva. Očekujem reakciju Agencije za zaštitu životne sredine koja ne reaguje od 3. maja 2023. godine osim putem medija, kao juče. U mom radu dosta zavisi kako će se oni odrediti da bih ja mogla dalje preduzimati upravne postupke”.

Stanovnici barskog naseljna pored Luke od 2019, upozoravaju na zagađenje koje svakodnevno osjećaju. Obraćali su se Luci Bar, opštini, Agenciji za zaštitu životne sredine, nevladinim organizacijama… Protiv državne Luke Bar podnijeli su krivičnu prijavu, a sada prijavu najavljuju i protiv turske kompanije.

Iz državne kompanije Luka Bar još nijesu saopštili da li su i njihovi radnici testirani i da li su kod njih otikrivene povišene vrijednosti olova u krvi. Što je za očekivati budući da se radi o istom poslu na istom prostoru.

Izjava direktora Agencije Gazdića da je tokom protekle godine u okruženju Luke Bar koncentracija arsena čak 10 puta veća u odnosu na propisanu vrijednost, izaziva dodatnu zabrinutost. Otvara pitanje da li su se radnici testirali i na prisustvo arsena, koji je dosta opasniji od olova. Arsen je opasan po život, vezuje za probleme rada srca, disanja, organa za varenje, jetre, nerava i bubrega. Kancerogen je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FORUM 2BS U KGB HOTELU: Koga i šta zastupa Atlantski savez CG

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja predsjedavajuća ASCG je Milica Pejanović – Đurišić, dugogodišnji kadar DPS-a bivša ministarka odbrane i žena sa zavidnim stažom u visokoj diplomatiji. Aktivnosti ASCG se sprovode kroz tri centra od kojih je ključni Digitalni forenzički centar (DFC) osnovan 2018. godine sa velikim brojem do sada objavljenih publikacija na temu ruskog malignog uticaja, uglavnom iz ugla DPS-a

Prošle sedmice je 3. i 4. oktobra u Hotelu Splendid u Bečićima održan, četrnaesti po redu, Forum To Be Secure (2BS) (sa eng.- Biti bezbjedan) u organizaciji Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Na portalu ove organizacije se navodi da je to vodeća bezbjednosno-politička konferencije u Jugoistočnoj Evropi. Ovogodišnja tema je – Svijet u neredu: Pretvaranje izazova u prilike uz fokus na reperkusije i bezbjednosne izazove na Zapadnom Balkanu.

Prisustvovalo je više od 400 učesnika, među kojima zvaničnici država i vlada, visoki predstavnici međunarodnih organizacija i diplomatskih misija i istaknuti stručnjaci za bezbjednost i međunarodne odnose. ASCG ističe da “posvećeno radi na promociji euro-atlantskih vrijednosti i medjunarodnoj bezbjednosti od kada je osnovan 2006. godine”. Iste godine ASCG primljen je u članstvo globalne Asocijacije atlantske povelje (ATA).

Sadašnja predsjedavajuća ASCG je Milica Pejanović – Đurišić, dugogodišnji kadar Demokratske partije socijalista (DPS), bivša ministarka odbrane, osoba sa  zavidnim stažom u visokoj diplomatiji. Aktivnosti ASCG se sprovode kroz tri centra od kojih je ključni Digitalni forenzički centar (DFC) osnovan 2018. godine sa velikim brojem do sada objavljenih publikacija na temu ruskog malignog uticaja, uglavnom iz ugla DPS-a. Navodno je DFC osnovan radi “borbe protiv dezinformisanja, lažnih vijesti i propagandnih kampanja koje imaju za cilj destabilizovanje demokratskih procesa u Crnoj Gori i na Zapadnom Balkanu”.

Osnivač 2BS foruma i DFC-a je Savo Kentera iz Budve. On je od 2008. godine do maja 2022. bio predsjednik crnogorskog Atlantskog saveza kada ga je manjinska vlada Dritana Abazovića (podržana u Skupštini od DPS-a) imenovala za direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Nepunih pet mjeseci nakon postavljenja, i odmah po završetku 12-tog 2BS foruma u Bečićima, Kentara je smijenjen nakon što je DPS otkazao podršku Abazovićevu zbog potpisivanja Temeljnog sporazuma sa Srpskom crkvom (SPC). Pred smjenu Kentera je organizovao, ispostaviće se, farsičnu akciju ANB-a, navodno u saradnji sa međunarodnim partnerima i Specijalnim državnim tužilaštvom (SDT). Tada su uhapšena dvojica crnogorskih državljana, protjerano šest ruskih diplomata, i stavljena zabrana ulaska za 28 stranaca. Domaći državljani nikada nisu optuženi za špijunažu dok je samo jedan osumnjičen za nedozvoljeno držanje oružja i do sada nikakvog sudskog epiloga nije bilo. Kentera se tada pohvalio “profesionalnim radom” ANB-a u kojoj “ima mnogo kvalitetnih ljudi i… profesionalaca”, te da ne želi “da bilo ko misli da tamo rade kriminalci ili ljudi koji su povezani sa kriminalom”. Objavljene SKY prepiske ANB službenika su pokazale sasvim suprotno.

Interesantno je da je osnivač 2BS foruma, koji navodno podržava euro-atlantske vrijednosti, za konferencije u dugom nizu godina birao jedan te isti hotel čiji je osnivač i većinski vlasnik sada pokojni Viktor Ivanjenko, umirovljeni direktor zloglasnog KGB-a. Za vrijeme njegova mandata pod predsjednikom Borisom Jeljcinom služba je promijenila ime u Federalnu službu bezbjednosti (FSB). Kako je državni službenik i šef špijunske službe Ruske Federacije i od kojeg novca postao vlasnik četiri hotela na crnogorskoj obali nikada nije potegnuto kao razlog za bilo kakvu brigu dok je zemlju vodio tobože prozapadni Milo Đukanović.

Ruski predsjednik i ranije bivši šef FSB-a nakon Ivanjenka, Vladimir Putin je 2004. godine izjavio da je termin “bivši KGB-ovac – nešto što ne postoji ”. Hotel slovi kao stjecište ruskih agenata, i stranih i domaćih biznismena i/ili kriminalaca od kojih je jedan, veoma blizak Đukanoviću, stavljen na američku crnu listu, dok je drugi našao utočište od zakona kod Aleksandra Vučića. Nisu samo političari i kriminalci dolazili tu na razgovore. U hotelu se 24.05.2022. godine sa pukovnikom GRU-a (Glavna obavještajna uprava) Leonidom Malofejevim, nakon petosatnog sastanka slikao i tadašnji poglavar Crnogorske crkve (CPC) Miraš Dedeić (episkop Mihailo). Malofejev, čije slike sa Mihailom je objavila Antena M, se pojavio u odeždi mitropolita moskovskog i sveruskog Istino-pravoslavne crkve Rusije pod monaškim imenom Serafim. Ova vjerska organizacija, iza koje stoji ruska obavještajna služba, je,  po tvrdnjama kritičara Mihaila, navodno razvila veze sa CPC, uključujući i finansijske.  Sa druge strane, SPC se nikad nije ni trudila sakriti neduhovne veze sa Moskovskom patrijaršijom na čijem čelu stoji, na osnovu kratko otvorenih državnih arhiva po raspadu SSSR-a, agent KGB-a i trgovac alkohola i cigareta Kiril Gunđajev.

O  finansijsko – političkoj podršci Vladimira Putina i njegovih oligarha projektu samostalne Crne Gore je  dosta pisano i objavljivano uključujući i audio snimke razgovora iz Moskve Milana Roćena,  tadašnjeg srpsko-crnogorskog ambasadora i glavnog Đukanovićevog  savjetnika. Objava nove serije, po DPS kompromitujucih razgovora, na proruskom portalu IN4S je navodno spriječena intervencijom ruske ambasade.

Crna Gora je zahvaljujući DPS-u i Đukanoviću postala jedan od glavnih punktova ruskih službi i ruskog organizovanog kriminala u jugoistočnoj Evropi što je detaljno navođeno u zapadnoj štampi i zvaničnim izvještajima zapadnih vlada. DPS je 2011. godine potpisao strateški sporazum sa Putinovom strankom Jedinstvena Rusija kojeg se nikada nije odrekla što je nedavno potvrđeno i u Skupštini.

Ruska opoziciona Novaja Gazeta je u saradnji sa Transparency International u martu 2023. godine objavila detaljni izvještaj o nastavku influksa ruskog prljavog kapitala i obavještajaca i eksperata za cyber ratovanje 2019. godine. Kupovina nekretnina, uključujuči i zakonom zaštićen spomenik kulture, i dobro pozicioniranje ruskih obavještajaca se ne bi mogli dogoditi bez blagoslova DPS vlasti. Tada je Crna Gora već bila NATO članica i navodno je imala zategnute odnose sa Kremljom zbog tvrdnji o pokušaju državnog udara na jesen 2016. godine. Televizijsko suđenje optuženima se pretvorilo u satiričnu farsu i nepravosnažnu oslobađajuću presudu.

Kenterin DFC i ASCG Milice Pejanović-Đurišić u svojim analizama “ruskog malignog uticaja” široko zaobilazi ulogu Đukanovića i DPS-a bilo da se radi o periodu prije ulaska u NATO ili nakon pristupanja ovoj vojnoj alijansi. O tome nema ni riječi ni na 2BS Forumu ni u DFC publikacijama. Sva energija se troši na uloge javno proklamiranih putinista iz Nove srpske demokratije (NSD) i DNP-a čiju marginalnost u crnogorskim odnosima sa Rusijom i oni sami indirektno priznaju.

Za konferenciju u Splendidu Vlada Milojka Spajića je opredijelila 50 hiljada eura pomoći usvojivši zahtjev ASCG za nastavak partnerstva (i finansijsku pomoć) shodno Memorandumu o saradnji sa ministarstvima vanjskih poslova i odbrane. Ovoj odluci Vlade su se suprotstavili ministri iz vučićevsko – putinističkog bloka (NSD-DNP-SNP) što je neobično jer dio novca treba otići njima dragim ruskim “domaćinima” skupa. Iz Vlade su se pozvali na “prepoznatljivost 2BS Foruma, kao i dugogodišnje pokroviteljstvo tog događaja”. Međutim, po reakcijama premijera, ispada da je konferencija poslužila starom obrascu promocije Đukanovića uz pokušaj pravljenja koalicionog dila za vlast Podgorici sa pokretom sadašnjeg predsjednika Jakova Milatovića. Spajić, koji nije došao na Forum, je napisao na mreži X da je konferencija “nasuprot očekivanjima” postala “uglavnom platforma za analizu lokalnih izbora vajnih stručnjaka Đukanovića i Milatovića koji su utušili strane goste tužakanjem protiv sopstvene države”. Po nezvaničnim informacijama, Vlada još nije uplatila novac. Upitan je i kvantitet i kvalitet saradnje ASCG sa sličnim organizacijama, makar kada se radi o promociji euro-atlantskih vrijednosti – što bi prije svega značilo razvoj demokratije, vladavinu prava i borbu protiv organizovanog kriminala.

U komunikaciji sa našim listom direktor Evropskog centra Atlantskog saveza SAD-a Džorn Flek ističe da su ASCG i američki Atlantski savez dvije potpuno različite organizacije. Od aktivnosti američkog Atlantskog saveza u Crnoj Gori Flek navodi da je prošle godine u maju, jedan od nerezidentnih stipendista Evropskog centra prisustvovao Samitu o razvoju Zapadnog Balkana u Kotoru te da je isti pozvan je od strane organizatora događaja da prisustvuje inauguraciji predsjednika Milatovića. Mimo toga, američki “Atlantski savjet je 2019. godine poveo delegaciju Kongresnog osoblja u region, uključujući i posjetu Crnoj Gori”.

Koliki su dometi godina 2BS konferencija, dijelom finansiranim novcem građana, za promociju Đukanovića (pod vidom borbe za euro-atlantske vrijednosti) je možda najbolje sumirao prestižni američki list Njujork Tajms (NYT). U nedavnom autorskom tekstu list navodi da je pod Đukanovićem ““Crna Gora istrulila kroz korupciju i postala utočište za trgovce drogom i švercere cigareta”.

Ovakva konstatacija sigurno neće naći mjesto u ASCG i DFC publikacijama.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo