Povežite se sa nama

MONITORING

Bitka za moć u klupku intriga i podvala

Objavljeno prije

na

Afera listing, nalik pirotehničkom gromu, na trenutak je osvijetlila klupko intriga i podvala što se plete oko kormila izvršne vlasti. To je, nakon napisa i spekulacija o Fabrici duvana Tara u Mojkovcu i Bemaksa, već treća afera ove godine koja, različitim intenzitetima, pogađa čelnike Vlade: Igora Lukšića, Duška Markovića i Milana Roćena. No, premijer je, makar na papiru, najjači igrač i podigla se urnebesna medijska prašina. Lukšić se listingom našao na brisanom prostoru, intimno šokiran otvorenom dilemom da li su ga i po čijem nalogu neposrednoj paljbi izložili iz Uprave policije (UP), dakle one vladine službe koja bi morala da se pobrine za efikasnu istragu ukoliko je, kako se tvrdi, listing sračunat da se premijer kompromituje lažnim podacima.

U svakoj varijanti, službeno i neslužbeno emitovanoj, telefonski listing koji se 4. decembra pojavio u Danu je potekao iz UP-a. Uprkos tvrdnjama o svim ispoštovanim procedurama i normativima u pristupu i dostavljanju listinga Darka Šarića, činjenica je da je jedan policijski dokument, originalan ili falsifikovan, poslužio kao osnovica za kompromitaciju Lukšića, ili barem njen pokušaj.

No, uklanjanje Veselina Veljovića je pitanje o kojem Lukšić, uprkos ustavnim i zakonskim ovlašćenjima, nije mogao sa autoritetom i promptno odlučiti neđeljama.

Konačno, nađena je forma, pa je na sjednici Vlade 22. decembra usvojen prijedlog novog Zakona o unutrašnjim poslovima (policiji), koji je agendom Lukšićeve vlade rada bio predviđen za usvajanje još jesenas. UP će se, nakon šest godina djelovanja kao poseban organ uprave, vratiti pod okrilje Ministarstva unutrašnjih poslova.

Teorijski ostaje mogućnost da Veselin Veljović bude opet izabran, jer je novim prijedlogom predviđeno da ministar unutrašnjih poslova, sada je to Ivan Brajović iz SDP-a, shodno čl. 44 Zakona o državnoj upravi, raspisuje konkurs i za izbor direktora UP-a koji je javan. Može se prijaviti bilo ko, pa i Veljović.

Ali, malo je vjerovatno da će se Brajović za njega odlučiti, jer procedura predviđa da šefa policije, po sprovedenom konkursu, imenuje ministar „po prethodno pribavljenoj saglasnosti Vlade”. Dakle – Igora Lukšića.

No, što je ANB? Ništa manja odgovornost od UP-a u aferi listing je i na Agenciji nacionalne bezbjednosti, koja je čl. 6 Zakona o ANB izričito zadužena za kontraobavještajnu zaštitu predsjednika Vlade. Zaključak glasi da su UP i ANB, činjenjem i nečinjenjem, teško zakazale u odnosu na svog poslodavca – Vladu i njenog premijera. Ceh je zasad platio samo Veljović.

Lukšić sadašnje šefove policije i ANB-a nije postavljao, već su oni dio kadrovskog paketa prethodnika, Mila Đukanovića, koji je u Vladu, za početak kao ministra bez resora, sredinom prošle godine doveo Markovića. O njihovim snažnim vezama i koordinaciji poteza govori i to da je Markovićev odlazak sa vrha tajne službe bio uvod i za drugu demisiju Đukanovića.

U narednoj fazi, kada je predložen za premijera, Lukšić je izabrao ili je morao izabrati Markovića, novog vicepremijera za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministra sa resorom pravosuđa.

Marković je zimus preuzeo šokantan popis operativnih ovlašćenja. On sada kao vicepremijer – hijerarhijski posmatrano trebalo bi da bude Lukšićeva desna ruka – nadzire poslove bezbjednosti (ANB) i unutrašnje poslove (UP), sistem odbrane, vanjsku politiku i međunarodnu saradnju; a kao ministar pravde je član Sudskoga savjeta, ima zakonima utvrđene opcije da može pokrenuti opoziv i predsjednice Vrhovnog suda i svakog sudije/sutkinje ponaosob, takođe može predložiti smjenu vrhovne državne tužiteljke.

Čelnici policije i ANB-a, Veselin Veljović i Vladan Joković, Markovićev su izbor, svako na svoj način. Veljović mu je zavičajni komšija i davno ga je preveo iz vojničke u policijsku službu. Joković je njegov pitomac, karijerni udbaš, od operativca do načelnika sektora i člana kolegijuma direktora tajne službe.

No, kriterijumi za izbor Veljovića i Jokovića su bili posve različiti. Veljović je bivši mlađi JNA oficir, nije, dakle, policajac od zanata. Za razliku od njega, Joković je kao rješenje za mjesto šefa tajne službe izbio pod egidom da bi Markovićev nasljednik trabao da bude profesionalac.

Ostaje sada da se vidi što će biti krajnji kadrovski rasplet afere listing; dio medija je najavio smjenu i Jokovića. Smjene šefova policije i tajne službe – sada u Veljovićevom slučaju odluka da se ne reizabere, Joković ima zakonom utvrđen mandat na pet godina – oduvijek je bilo testiranje odnosa snaga u vrhu vlasti, jer onaj ko postavlja direktore policije i ANB ima suštinsku moć.

Duško Marković je poručio u parlamentu kako su „smjene djelotvorne ako proizilaze iz tačno projektovanog cilja i ako imate dobra rješenja; mogu donijeti promjenu, ali ako projektovanom cilju nijesu upodobljene realne kadrovske promjene, to može biti promašen potez”.

Što je htio reći? Odgovor će dati naredna runda: izbor novog direktora Uprave policije. Ko će nametnuti svoga kandidata – biće na dvoru pitanje svih pitanja.

Bitka za vojnu službu

U sjenci raspleta oko afere listing paralelno se odigrava i sukob oko kontrole bezbjednosnih poslova u Ministarstvu odbrane. Nedavno je na dužnost v.d. pomoćnika ministra odbrane imenovan Ivan Mašulović, donedavni savjetnik za bezbjednost Igora Lukšića, takođe blizak sa Milanom Roćenom, koji je, kako smo izvještavali, krajem 2009. bio smijenjen od strane Duška Markovića sa mjesta načelnika Centra ANB-a u Podgorici. Nikada nije objavljeno što su bili razlozi za smjenu.

Tokom posljednje dvije-tri godine, Duško Marković je, skupa sa partnerima iz SDP-a, bio najaktivniji na sprječavanju formiranja Obavještajno-bezbjednosne službe (OBS) Ministarstva odbrane, posebne firme koja bi djelovala nezavisno od ANB-a.

Nakon smjene Mašulovića, usvojene su decembra 2009. izmjene Zakona o odbrani kojim se „obavještajni i kontraobavještajni poslovi u oblasti odbrane organizuju u okviru ANB”. Identičan djelokrug rada kasnije je definisan Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ANB.

Tako nije došlo do formiranja OBS-a, iako je upravo posebna vojna služba, nezavisna od klasične državne bezbjednosti, jedan od službenih zahtjeva dostavljen Crnoj Gori od strane NATO partnera.

Da misterija bude veća, predložena normativna akta o OBS-u su rađena po ugledu na rješenja iz zemalja NATO-a. Iako će OBS prije ili kasnije morati biti ustrojena ako Crna Gora želi punopravno članstvo u Alijansi, do toga nije došlo.

No, neposredno nakon imenovanja Mašulovića na dužnost u Ministarstvo odbrane, objavljeno je kako su tamo upućeni i pripadnici ANB-a, koji su „u cilju postizanja NATO standarda i interoperabilnosti” zaduženi „za prikupljanje i obradu tajnih podataka od značaja za odbranu”, što je agenda iz Drugog godišnjeg nacionalnog programa za MAP.

Prije nego je Mašulović preuzeo dužnost u Ministarstvu odbrane, Božidar Lakić, savjetnik ministra odbrane za bezbjednost, otišao je u penziju. Lakić je bio dugogodišnji načelnik Centra ANB-a u Podgorici i blizak saradnik Duška Markovića.

Kako su objavile Vijesti 27. novembra, Marković nije bio prisutan na sjednici Vlade na kojoj je Ivan Mašulović izabran za pomoćnika ministra odbrane. Takođe je objavljena tvrdnja da su članovi Lukšićeve vlade iz SDP-a glasali protiv izbora Mašulovića, što je Ministarstvo odbrane demantovalo.

No, nije precizirano da li su iz SDP-a glasali za Mašulovića, odnosno, da li su podržali njegov izbor. „Nema zvanično dopisa iz SDP-a protiv Mašulovića”, saopšteno je iz Ministarstva odbrane.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo