Povežite se sa nama

MONITORING

Bitka za moć u klupku intriga i podvala

Objavljeno prije

na

Afera listing, nalik pirotehničkom gromu, na trenutak je osvijetlila klupko intriga i podvala što se plete oko kormila izvršne vlasti. To je, nakon napisa i spekulacija o Fabrici duvana Tara u Mojkovcu i Bemaksa, već treća afera ove godine koja, različitim intenzitetima, pogađa čelnike Vlade: Igora Lukšića, Duška Markovića i Milana Roćena. No, premijer je, makar na papiru, najjači igrač i podigla se urnebesna medijska prašina. Lukšić se listingom našao na brisanom prostoru, intimno šokiran otvorenom dilemom da li su ga i po čijem nalogu neposrednoj paljbi izložili iz Uprave policije (UP), dakle one vladine službe koja bi morala da se pobrine za efikasnu istragu ukoliko je, kako se tvrdi, listing sračunat da se premijer kompromituje lažnim podacima.

U svakoj varijanti, službeno i neslužbeno emitovanoj, telefonski listing koji se 4. decembra pojavio u Danu je potekao iz UP-a. Uprkos tvrdnjama o svim ispoštovanim procedurama i normativima u pristupu i dostavljanju listinga Darka Šarića, činjenica je da je jedan policijski dokument, originalan ili falsifikovan, poslužio kao osnovica za kompromitaciju Lukšića, ili barem njen pokušaj.

No, uklanjanje Veselina Veljovića je pitanje o kojem Lukšić, uprkos ustavnim i zakonskim ovlašćenjima, nije mogao sa autoritetom i promptno odlučiti neđeljama.

Konačno, nađena je forma, pa je na sjednici Vlade 22. decembra usvojen prijedlog novog Zakona o unutrašnjim poslovima (policiji), koji je agendom Lukšićeve vlade rada bio predviđen za usvajanje još jesenas. UP će se, nakon šest godina djelovanja kao poseban organ uprave, vratiti pod okrilje Ministarstva unutrašnjih poslova.

Teorijski ostaje mogućnost da Veselin Veljović bude opet izabran, jer je novim prijedlogom predviđeno da ministar unutrašnjih poslova, sada je to Ivan Brajović iz SDP-a, shodno čl. 44 Zakona o državnoj upravi, raspisuje konkurs i za izbor direktora UP-a koji je javan. Može se prijaviti bilo ko, pa i Veljović.

Ali, malo je vjerovatno da će se Brajović za njega odlučiti, jer procedura predviđa da šefa policije, po sprovedenom konkursu, imenuje ministar „po prethodno pribavljenoj saglasnosti Vlade”. Dakle – Igora Lukšića.

No, što je ANB? Ništa manja odgovornost od UP-a u aferi listing je i na Agenciji nacionalne bezbjednosti, koja je čl. 6 Zakona o ANB izričito zadužena za kontraobavještajnu zaštitu predsjednika Vlade. Zaključak glasi da su UP i ANB, činjenjem i nečinjenjem, teško zakazale u odnosu na svog poslodavca – Vladu i njenog premijera. Ceh je zasad platio samo Veljović.

Lukšić sadašnje šefove policije i ANB-a nije postavljao, već su oni dio kadrovskog paketa prethodnika, Mila Đukanovića, koji je u Vladu, za početak kao ministra bez resora, sredinom prošle godine doveo Markovića. O njihovim snažnim vezama i koordinaciji poteza govori i to da je Markovićev odlazak sa vrha tajne službe bio uvod i za drugu demisiju Đukanovića.

U narednoj fazi, kada je predložen za premijera, Lukšić je izabrao ili je morao izabrati Markovića, novog vicepremijera za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku i ministra sa resorom pravosuđa.

Marković je zimus preuzeo šokantan popis operativnih ovlašćenja. On sada kao vicepremijer – hijerarhijski posmatrano trebalo bi da bude Lukšićeva desna ruka – nadzire poslove bezbjednosti (ANB) i unutrašnje poslove (UP), sistem odbrane, vanjsku politiku i međunarodnu saradnju; a kao ministar pravde je član Sudskoga savjeta, ima zakonima utvrđene opcije da može pokrenuti opoziv i predsjednice Vrhovnog suda i svakog sudije/sutkinje ponaosob, takođe može predložiti smjenu vrhovne državne tužiteljke.

Čelnici policije i ANB-a, Veselin Veljović i Vladan Joković, Markovićev su izbor, svako na svoj način. Veljović mu je zavičajni komšija i davno ga je preveo iz vojničke u policijsku službu. Joković je njegov pitomac, karijerni udbaš, od operativca do načelnika sektora i člana kolegijuma direktora tajne službe.

No, kriterijumi za izbor Veljovića i Jokovića su bili posve različiti. Veljović je bivši mlađi JNA oficir, nije, dakle, policajac od zanata. Za razliku od njega, Joković je kao rješenje za mjesto šefa tajne službe izbio pod egidom da bi Markovićev nasljednik trabao da bude profesionalac.

Ostaje sada da se vidi što će biti krajnji kadrovski rasplet afere listing; dio medija je najavio smjenu i Jokovića. Smjene šefova policije i tajne službe – sada u Veljovićevom slučaju odluka da se ne reizabere, Joković ima zakonom utvrđen mandat na pet godina – oduvijek je bilo testiranje odnosa snaga u vrhu vlasti, jer onaj ko postavlja direktore policije i ANB ima suštinsku moć.

Duško Marković je poručio u parlamentu kako su „smjene djelotvorne ako proizilaze iz tačno projektovanog cilja i ako imate dobra rješenja; mogu donijeti promjenu, ali ako projektovanom cilju nijesu upodobljene realne kadrovske promjene, to može biti promašen potez”.

Što je htio reći? Odgovor će dati naredna runda: izbor novog direktora Uprave policije. Ko će nametnuti svoga kandidata – biće na dvoru pitanje svih pitanja.

Bitka za vojnu službu

U sjenci raspleta oko afere listing paralelno se odigrava i sukob oko kontrole bezbjednosnih poslova u Ministarstvu odbrane. Nedavno je na dužnost v.d. pomoćnika ministra odbrane imenovan Ivan Mašulović, donedavni savjetnik za bezbjednost Igora Lukšića, takođe blizak sa Milanom Roćenom, koji je, kako smo izvještavali, krajem 2009. bio smijenjen od strane Duška Markovića sa mjesta načelnika Centra ANB-a u Podgorici. Nikada nije objavljeno što su bili razlozi za smjenu.

Tokom posljednje dvije-tri godine, Duško Marković je, skupa sa partnerima iz SDP-a, bio najaktivniji na sprječavanju formiranja Obavještajno-bezbjednosne službe (OBS) Ministarstva odbrane, posebne firme koja bi djelovala nezavisno od ANB-a.

Nakon smjene Mašulovića, usvojene su decembra 2009. izmjene Zakona o odbrani kojim se „obavještajni i kontraobavještajni poslovi u oblasti odbrane organizuju u okviru ANB”. Identičan djelokrug rada kasnije je definisan Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ANB.

Tako nije došlo do formiranja OBS-a, iako je upravo posebna vojna služba, nezavisna od klasične državne bezbjednosti, jedan od službenih zahtjeva dostavljen Crnoj Gori od strane NATO partnera.

Da misterija bude veća, predložena normativna akta o OBS-u su rađena po ugledu na rješenja iz zemalja NATO-a. Iako će OBS prije ili kasnije morati biti ustrojena ako Crna Gora želi punopravno članstvo u Alijansi, do toga nije došlo.

No, neposredno nakon imenovanja Mašulovića na dužnost u Ministarstvo odbrane, objavljeno je kako su tamo upućeni i pripadnici ANB-a, koji su „u cilju postizanja NATO standarda i interoperabilnosti” zaduženi „za prikupljanje i obradu tajnih podataka od značaja za odbranu”, što je agenda iz Drugog godišnjeg nacionalnog programa za MAP.

Prije nego je Mašulović preuzeo dužnost u Ministarstvu odbrane, Božidar Lakić, savjetnik ministra odbrane za bezbjednost, otišao je u penziju. Lakić je bio dugogodišnji načelnik Centra ANB-a u Podgorici i blizak saradnik Duška Markovića.

Kako su objavile Vijesti 27. novembra, Marković nije bio prisutan na sjednici Vlade na kojoj je Ivan Mašulović izabran za pomoćnika ministra odbrane. Takođe je objavljena tvrdnja da su članovi Lukšićeve vlade iz SDP-a glasali protiv izbora Mašulovića, što je Ministarstvo odbrane demantovalo.

No, nije precizirano da li su iz SDP-a glasali za Mašulovića, odnosno, da li su podržali njegov izbor. „Nema zvanično dopisa iz SDP-a protiv Mašulovića”, saopšteno je iz Ministarstva odbrane.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo