Povežite se sa nama

MONITORING

Firma jaka, gomila ortaka

Objavljeno prije

na

Sin kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija, Elvis, prema Monitorovom pouzdanom izvoru iz policije, skriva se na Kosovu pred potragom policija Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Elvis Keljmendi je, prema istom izvoru, promijenio ime i došao u posjed kosovskih dokumenata sa novim identitetom. „Sa tim dokumentima kreće se slobodno po Kosovu, ali vani ne ide. Poznata je i adresa na kojoj živi”, kaže naš izvor.

Iako se, kako izvor tvrdi, pridružio jednoj radikalnoj vjerskoj grupaciji, Elvis Keljmendi se nije odrekao luksuza i skupih automobila.

„Koristi crni džip bosanskih registarskih oznaka. Bosanskih oznaka je i hamer, dok na crnogorske tablice, sa oznakama Rožaja, vozi mercedes. Očigledno da mu novca ne fali”, dodaje Monitorov izvor.

Elvis Keljmendi u bjesktvu je od kada je osumnjičen za pokušaj ubistva Elvisa Hodžića iz suprotstavljenog sarajevkog klana. U Hodžića je ispaljeno sedam hitaca iz pištolja u Klubu Bad, u naselju Breka, ali je nekim čudom preživio. Kasnije se pričalo kako je Naser pokušao da mu novcem „izbriše” sjećanje, ali je Hodžić, kako pišu Dani, izjavio da „Keljmendi ne može da ga kupi”.

Najopsežniju novinarsku istragu o porodici Keljmendi sproveo je Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva.

„Elvis Keljmendi se, prema izvještaju Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) iz 2008. godine, nalazi na popisu članova međunarodne zločinaške organizacije kojom rukovodi njegov otac Naser Keljmendi, sarajevski biznismen porijeklom sa Kosova”, piše CIN.

Opštinski sud u Sarajevu je u junu 2009. godine osudio Elvisa Keljmendija uslovno na godinu zatvora zbog nasilničkog ponašanja. U presudi se navodi da se kazna neće izvršiti ukoliko Elvis u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo.

Bilo je to upravo u vrijeme kada je crnogorska Uprava policije podnijela krivičnu prijavu protiv Elvisa (34) i njegovog brata Liridona (29). Oni su kasnije i osuđeni na zatvorske kazne od devet, odnosno sedam mjeseci, zbog toga što su na osnovu lažnih rješenja o prijemu u crnogorsko državljanstvo u filijali MUP-a u Kotoru zatražili crnogorska lična dokumenta. Liridon ih nije uspio dobiti, dok su Elvisu izdati lična karta, pasoš i vozačka dozvola.

Prema izvoru iz crnogorske policije braća Keljmendi su to pokušali da urade za male pare, svega dvije hiljade eura, ali je prevara otkrivena. Službenici iz Kotora koji su pokušali da im pomognu, takođe su osuđeni na kazne zatvora.

,,Čak se zna i čije matične podatke je Liridon iskoristio. I on je bio u bjekstvu i krajem prošle godine je uhapšen u Hrvatskoj i izručen Crnoj Gori. Završio je u zatvoru u Spužu. Elvis je u bjekstvu i za njim je potjernica crnogorske policije i dalje na snazi”, podsjeća Monitorov izvor.

Incident u Sarajevu sa ranjavanjem Elvisa Hodžića ima predistoriju, jer je Hodžić ranije imao okršaj sa osobama povezanim s porodicom Keljmendi.

,,On je dvije godine ranije sudjelovao u revolveraškom obračunu u klubu Inkognito u sarajevskom naselju Grbavica, kada je teško ranjen Fatmir Muljaj, kojeg Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) BiH naziva članom organizacije Keljmendi i ‘vojnikom albanske mafije’. Iako je za napad na Muljaja bilo osumnjičeno više osoba, Hodžić je svu odgovornost preuzeo na sebe i priznao krivicu, nakon čega je u junu te godine osuđen na 22 mjeseca zatvora”, piše CIN.

Ova novinarska asocijacija objašnjava da su Muljaj i Kelmendijevi u rodbinskim odnosima.

,,Sestra Fatmira Muljaja je supruga mog sina Liridona”, kazao je Naser Keljmendi u izjavi datoj tužilaštvu Kantona Sarajevo 3. septembra 2007. godine.

CIN piše i da je sarajevska policija protiv Keljmendijevih u proteklih pet-šest godina podnijela najmanje 13 prijava, među kojima su i one za ubistvo, pokušaj ubistva, te nasilničko ponašanje. Većina predmeta nije završila na sudu zbog nedostatka dokaza, a u pojedinim slučajevima i promjene iskaza svjedoka optužbe.

Keljmedni je ovih dana pribavio uvjerenje da protiv njega nije potvrđena optužnica ni kod Opštinskog suda u tom gradu, ni kod sarajevskog Kantonalnog suda.

Mediji u regionu objavili su ranije da se Naser Keljmendi nalazi na čelu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, koja vodi poslove iz Peći i Sarajeva. Centar za istraživačko novinarstvo pisao je krajem 2009. kako Keljmendi i njegov klan upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze sa uticajnim ljudima u regionu.

Prema podacima srpske policije, Keljmendi je glavni finansijer i organizator prometa heroina sa Kosova, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u Zapadnu Evropu. Prije godinu dana Politika je objavila da je srpska policija, istražujući slučaj Darka Šarića, dobila saznanja da su ovaj Pljevljak i klan Keljmendija u bliskim odnosima, što Keljmendi sada negira i kaže da ne poznaje ni Safeta Kalića ni Darka Šarića.

,,Ja sam biznismen, a to što o meni pišu neka im je na čast”, izjavio je Keljmendi.

Direktor Uprave policije Crne Gore Veselin Veljović i direktor Federalne policije BiH Dragan Lukač najavili su nedavno da će se obračunati s organizovanim kriminalom i klanom Nasera Keljmendija. Oni su objelodanili da će informacije o Keljmendiju ,,objediniti s podacima susjednih država”.

Dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije nedavno je specijalno za Monitor napravio šemu klana Nasera Keljmendija, u kojoj se navode imena najmanje šezdeset ljudi kao njegovih najbližih saradnika. Ovaj izvor, isto kao i SIPA, tvrdi da se uticaj Keljmednijeve oragnizacije osim BiH, proteže i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, a da jedan krak čak stiže i do Sjedinjenih Američkih Država, zbog čega je povedena istraga, odnosno akcija ,Besa u koju se uključio i Američki federalni biro (FBI).

Da se akcija Besa vodi, potvrđeno je i iz crnogorske kancelarije Interpola. Na nedavno održanom sastanku Asocijacije šefova policije zemalja jugoistočne Evrope (SEPCA) moglo se čuti da je u okviru zajedničkog projekta, u akciji pod nazivom ,,Besa” sprovedenoj u saradnji sa Interpolom, već uhapšeno četiristo lica i zaplijenjeno više hiljada kiliograma droge.

Gdje je u svemu tome Naser Keljmendi, pokazaće vrijeme. Safet Kalić je, ne tako davno, u sudskim sporovima s novinarima donosio potvrde iz Srbije da se protiv njega ne vodi istraga. Dijelio je novac kapom i šakom, donirao i za crkvu i za džamiju. Nijesu ga bez neke nazivali ,,gazda od Rožaja”. Ostala je sumnja da je finansirao kampanje DPS-a. Tome u prilog govori i podatak da je izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima u tom gradu do kasnih poslijepodnevnih sati bila katastrofalno loša, da bi se odjednom, odnekuda, pojavile velike količine novca, i do zaključenja biračkih mjesta izlaznost je maksimalno porasla. Za to vrijeme u štabu DPS-a u Rožajama sjedio je Safetov brat Mersudin i čekao rezultate.

Da pare sumnjivog porijekla nijesu DPS-u mrzne, potvrdilo se i ovih dana kada je Keljmendi javno rekao da je finansijski pomagao referendumsku kampanju, a iz DPS-a saopšteno da im to služi na čast. Tako se saznalo da Naser Keljmendi ima ličnu kartu u Crnoj Gori, i da čeka crnogorsko državljanstvo. Samo se nije doznalo po kojem osnovu je dobio ličnu kartu, koju izbjeglice koje žive u Crnoj Gori ne mogu dobiti ni poslije dvadeset godina, i po kojem osnovu čeka pasoš. Sindrom ,,šinavatra”, tj. zaslužni investitor?

Da su u stilu velikih bosova Naser Keljmnendi, Safet Kalić i braća Šarić ušli u socijalnu sferu, govori i priča iz Pljevalja gdje se, kao u Rožajama, podigla čaršija da brani svoje dobrotvore. Lider SNP-a Srđan Milić odavno je tvrdio da je Darko Šarić finansirao i kampanju DPS-a na Žabljaku 2008. godine. Tako teška optužba tužilaštvo do danas nije zainteresovala.

Priča o organizovanom kriminalu zatvara se u kružnom toku prljavog novca, kriminalaca i vlasti. Baš kao u udžbeničkoj definiciji koja podrazumijeva spregu organizovanih kriminalnih grupa s predstavnicima vlasti, kao i vezu kriminalnih grupa s finansijskim institucijma, privrednim kompanijama i političkim strankama.

Naser Keljmendi, Safet Kalić, braća Šarić… Dobri momci, gospoda, dok pod pritiskom Zapada ne dođu na red. Tada ih se odriču i kažu da se sa njima nikada nijesu čuli, sjedjeli ili pili kafu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo