Povežite se sa nama

MONITORING

Firma jaka, gomila ortaka

Objavljeno prije

na

Sin kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija, Elvis, prema Monitorovom pouzdanom izvoru iz policije, skriva se na Kosovu pred potragom policija Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Elvis Keljmendi je, prema istom izvoru, promijenio ime i došao u posjed kosovskih dokumenata sa novim identitetom. „Sa tim dokumentima kreće se slobodno po Kosovu, ali vani ne ide. Poznata je i adresa na kojoj živi”, kaže naš izvor.

Iako se, kako izvor tvrdi, pridružio jednoj radikalnoj vjerskoj grupaciji, Elvis Keljmendi se nije odrekao luksuza i skupih automobila.

„Koristi crni džip bosanskih registarskih oznaka. Bosanskih oznaka je i hamer, dok na crnogorske tablice, sa oznakama Rožaja, vozi mercedes. Očigledno da mu novca ne fali”, dodaje Monitorov izvor.

Elvis Keljmendi u bjesktvu je od kada je osumnjičen za pokušaj ubistva Elvisa Hodžića iz suprotstavljenog sarajevkog klana. U Hodžića je ispaljeno sedam hitaca iz pištolja u Klubu Bad, u naselju Breka, ali je nekim čudom preživio. Kasnije se pričalo kako je Naser pokušao da mu novcem „izbriše” sjećanje, ali je Hodžić, kako pišu Dani, izjavio da „Keljmendi ne može da ga kupi”.

Najopsežniju novinarsku istragu o porodici Keljmendi sproveo je Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva.

„Elvis Keljmendi se, prema izvještaju Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) iz 2008. godine, nalazi na popisu članova međunarodne zločinaške organizacije kojom rukovodi njegov otac Naser Keljmendi, sarajevski biznismen porijeklom sa Kosova”, piše CIN.

Opštinski sud u Sarajevu je u junu 2009. godine osudio Elvisa Keljmendija uslovno na godinu zatvora zbog nasilničkog ponašanja. U presudi se navodi da se kazna neće izvršiti ukoliko Elvis u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo.

Bilo je to upravo u vrijeme kada je crnogorska Uprava policije podnijela krivičnu prijavu protiv Elvisa (34) i njegovog brata Liridona (29). Oni su kasnije i osuđeni na zatvorske kazne od devet, odnosno sedam mjeseci, zbog toga što su na osnovu lažnih rješenja o prijemu u crnogorsko državljanstvo u filijali MUP-a u Kotoru zatražili crnogorska lična dokumenta. Liridon ih nije uspio dobiti, dok su Elvisu izdati lična karta, pasoš i vozačka dozvola.

Prema izvoru iz crnogorske policije braća Keljmendi su to pokušali da urade za male pare, svega dvije hiljade eura, ali je prevara otkrivena. Službenici iz Kotora koji su pokušali da im pomognu, takođe su osuđeni na kazne zatvora.

,,Čak se zna i čije matične podatke je Liridon iskoristio. I on je bio u bjekstvu i krajem prošle godine je uhapšen u Hrvatskoj i izručen Crnoj Gori. Završio je u zatvoru u Spužu. Elvis je u bjekstvu i za njim je potjernica crnogorske policije i dalje na snazi”, podsjeća Monitorov izvor.

Incident u Sarajevu sa ranjavanjem Elvisa Hodžića ima predistoriju, jer je Hodžić ranije imao okršaj sa osobama povezanim s porodicom Keljmendi.

,,On je dvije godine ranije sudjelovao u revolveraškom obračunu u klubu Inkognito u sarajevskom naselju Grbavica, kada je teško ranjen Fatmir Muljaj, kojeg Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) BiH naziva članom organizacije Keljmendi i ‘vojnikom albanske mafije’. Iako je za napad na Muljaja bilo osumnjičeno više osoba, Hodžić je svu odgovornost preuzeo na sebe i priznao krivicu, nakon čega je u junu te godine osuđen na 22 mjeseca zatvora”, piše CIN.

Ova novinarska asocijacija objašnjava da su Muljaj i Kelmendijevi u rodbinskim odnosima.

,,Sestra Fatmira Muljaja je supruga mog sina Liridona”, kazao je Naser Keljmendi u izjavi datoj tužilaštvu Kantona Sarajevo 3. septembra 2007. godine.

CIN piše i da je sarajevska policija protiv Keljmendijevih u proteklih pet-šest godina podnijela najmanje 13 prijava, među kojima su i one za ubistvo, pokušaj ubistva, te nasilničko ponašanje. Većina predmeta nije završila na sudu zbog nedostatka dokaza, a u pojedinim slučajevima i promjene iskaza svjedoka optužbe.

Keljmedni je ovih dana pribavio uvjerenje da protiv njega nije potvrđena optužnica ni kod Opštinskog suda u tom gradu, ni kod sarajevskog Kantonalnog suda.

Mediji u regionu objavili su ranije da se Naser Keljmendi nalazi na čelu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, koja vodi poslove iz Peći i Sarajeva. Centar za istraživačko novinarstvo pisao je krajem 2009. kako Keljmendi i njegov klan upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze sa uticajnim ljudima u regionu.

Prema podacima srpske policije, Keljmendi je glavni finansijer i organizator prometa heroina sa Kosova, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u Zapadnu Evropu. Prije godinu dana Politika je objavila da je srpska policija, istražujući slučaj Darka Šarića, dobila saznanja da su ovaj Pljevljak i klan Keljmendija u bliskim odnosima, što Keljmendi sada negira i kaže da ne poznaje ni Safeta Kalića ni Darka Šarića.

,,Ja sam biznismen, a to što o meni pišu neka im je na čast”, izjavio je Keljmendi.

Direktor Uprave policije Crne Gore Veselin Veljović i direktor Federalne policije BiH Dragan Lukač najavili su nedavno da će se obračunati s organizovanim kriminalom i klanom Nasera Keljmendija. Oni su objelodanili da će informacije o Keljmendiju ,,objediniti s podacima susjednih država”.

Dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije nedavno je specijalno za Monitor napravio šemu klana Nasera Keljmendija, u kojoj se navode imena najmanje šezdeset ljudi kao njegovih najbližih saradnika. Ovaj izvor, isto kao i SIPA, tvrdi da se uticaj Keljmednijeve oragnizacije osim BiH, proteže i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, a da jedan krak čak stiže i do Sjedinjenih Američkih Država, zbog čega je povedena istraga, odnosno akcija ,Besa u koju se uključio i Američki federalni biro (FBI).

Da se akcija Besa vodi, potvrđeno je i iz crnogorske kancelarije Interpola. Na nedavno održanom sastanku Asocijacije šefova policije zemalja jugoistočne Evrope (SEPCA) moglo se čuti da je u okviru zajedničkog projekta, u akciji pod nazivom ,,Besa” sprovedenoj u saradnji sa Interpolom, već uhapšeno četiristo lica i zaplijenjeno više hiljada kiliograma droge.

Gdje je u svemu tome Naser Keljmendi, pokazaće vrijeme. Safet Kalić je, ne tako davno, u sudskim sporovima s novinarima donosio potvrde iz Srbije da se protiv njega ne vodi istraga. Dijelio je novac kapom i šakom, donirao i za crkvu i za džamiju. Nijesu ga bez neke nazivali ,,gazda od Rožaja”. Ostala je sumnja da je finansirao kampanje DPS-a. Tome u prilog govori i podatak da je izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima u tom gradu do kasnih poslijepodnevnih sati bila katastrofalno loša, da bi se odjednom, odnekuda, pojavile velike količine novca, i do zaključenja biračkih mjesta izlaznost je maksimalno porasla. Za to vrijeme u štabu DPS-a u Rožajama sjedio je Safetov brat Mersudin i čekao rezultate.

Da pare sumnjivog porijekla nijesu DPS-u mrzne, potvrdilo se i ovih dana kada je Keljmendi javno rekao da je finansijski pomagao referendumsku kampanju, a iz DPS-a saopšteno da im to služi na čast. Tako se saznalo da Naser Keljmendi ima ličnu kartu u Crnoj Gori, i da čeka crnogorsko državljanstvo. Samo se nije doznalo po kojem osnovu je dobio ličnu kartu, koju izbjeglice koje žive u Crnoj Gori ne mogu dobiti ni poslije dvadeset godina, i po kojem osnovu čeka pasoš. Sindrom ,,šinavatra”, tj. zaslužni investitor?

Da su u stilu velikih bosova Naser Keljmnendi, Safet Kalić i braća Šarić ušli u socijalnu sferu, govori i priča iz Pljevalja gdje se, kao u Rožajama, podigla čaršija da brani svoje dobrotvore. Lider SNP-a Srđan Milić odavno je tvrdio da je Darko Šarić finansirao i kampanju DPS-a na Žabljaku 2008. godine. Tako teška optužba tužilaštvo do danas nije zainteresovala.

Priča o organizovanom kriminalu zatvara se u kružnom toku prljavog novca, kriminalaca i vlasti. Baš kao u udžbeničkoj definiciji koja podrazumijeva spregu organizovanih kriminalnih grupa s predstavnicima vlasti, kao i vezu kriminalnih grupa s finansijskim institucijma, privrednim kompanijama i političkim strankama.

Naser Keljmendi, Safet Kalić, braća Šarić… Dobri momci, gospoda, dok pod pritiskom Zapada ne dođu na red. Tada ih se odriču i kažu da se sa njima nikada nijesu čuli, sjedjeli ili pili kafu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO SE SDT DOHVATILO STARIH AFERA: Priče za laku noć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da su u SDT-u ozbiljni, novinari bi ovih dana pred tužilaštvom čekali da dođu (ili da ih dovedu) i u prisustvu advokata daju svoj iskaz makar dva bivša premijera, jedan gradonačelnik i predsjednik Privrednog suda. Ovako, sve liči na labudovu pjesmu odlazećih. Odnosno, neraspoređenih

 

Dvije, pomalo zaboravljene, privredne afere – raspodjela namjenskih kredita za poljoprivredu iz Abu Dabi Fonda i privatizacija HTP Boka – ponovo su se našle u fokusu javnosti, zahvaljujući Specijalnom državnom tužilaštvu.

Kao u dobra stara vremena (privođenje čelnika Budve, afera državni udar na izborni dan 2016) novinari su prošlog četvrtka u zoru, od svojih izvora iz policije i tužilaštva upozoreni da pripreme kamere i reportere pošto će tokom dana u Specijalno državno tužilaštvo policija privesti aktere afere Abu Dabi Fond. Prema najavama, njih je trebalo da  predvodi poslanik DPS-a Petar Ivanović, nekadašnji ministar poljoprivrede i ekonomski savjetnik predsjednika države Mila Đukanovića.

Njega privode čim mu, u toku dana ili najkasnije sjutra, Skupština skine imunitet. Tako je glasila dojava. Pokazaće se – netačna.

Službenici specijalnog policijskog tima priveli su na saslušanje u SDT Budimira Mugošu, nekadašnjeg ministra poljoprivrede u prelaznoj vladi iz 2016. godine, Zorana Vukčevića, doskorašnjeg direktora Investiciono-razvojnog fonda i procjenitelja Milana Adžića. Nešto kasnije, istim povodom do zgrade Tužilaštva došetao je i poslanik Ivanović. Pa potom i biznismen Dragan Brković. Svi su, nakon saslušanja otišli kući.

Naknadno smo, nezvanično, obaviješteni da niko od saslušanih u tom trenutku nije imao status osumnjičenog lica, iako SDT istragu o ovom slučaju vodi, navodno, od sredine 2019. A sporost tužilaštva može da iznenadi samo naivne ili neupućene.

Priča počinje u junu 2015. godine kada je u glavnom gradu UAE potpisan sporazum o kreditiranju crnogorske poljoprivrede sredstvima Abu Dabi Fonda za razvoj, u iznosu od 50 miliona dolara. Dokumentacija o tom poslu je nepotpuna, potvrdio je u utorak ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović. Tako je i pitanje državnih garancija kojima je pokriven dobijeni kredit i dalje otvoreno. U novoj Vladi, kažu, ne mogu da pronađu dokumenta koja bi morala da postoje. Zatražiće ih od zajmodavca iz UAE, kako bi se obavijestili o obavezama države u ovom poslu. Do tada, Vlada se drži onoga za šta i sama može utvrditi da je sporno.

Nakon što je objavljeno da će novcem iz Emirata kreditirati projekte iznosima od jednog do tri miliona, Ivanovićevo Ministarstvo poljoprivrede je uputilo javni poziv zainteresovanim poljoprivrednim prizvođačima. Čim su krajem 2015. potpisani prvi ugovori bilo je jasno da tu nijesu čista posla.

Među odabranim zajmoprimaocima našla se i pljevaljska Vaktra Jakić u stečaju, za koju je već  bilo upitno da li će vratiti dobijeni novac. Novinari su pitali ministra Ivanovića čime ta firma garantuje za kredit, pošto ima ogromne dugove prema radnicima, Opštini, državi i kreditorima, a sva imovina joj je založena. „Kompanija je dala kvalitetnu garanciju i ne postoji opasnost da Vlada bude u situaciji da vraća kredit”, odgovorio je Ivanović.

Potom je, 6. aprila naredne godine, Fabrika peleta u Pljevljima svečano otvorena. Da bi se, koji dan kasnije, rodila sumnja da su se gosti i domaćin  slikali sa peletom koji je Vektra kupila u drugoj fabrici, pa ga prepakovala u vreće sa oznakom Vektre Jakić. Kredit – nije vraćen. Zato je IRF, u oktobru 2018, stavio zalog na opremu fabrike.

SDT se, i dalje, pretvarala kako o spornom poslu ne zna ništa. Sporadični napisi u medijima objedinjeni su, prošireni i dokumentovani u serijalu Mehanizam – Državna tajna RTCG, početkom  2019. godine. Novinar Mirko Bošković i njegovi saradnici došli su do podataka da su višemilionske kredite dobile i tek osnovane firme rizičnog kredibiliteta, sa poreskim dugovima i teško ostvarivim biznis planovima. Većina njih nije ispunjavala postavljene kriterijume, a dobar dio obećanog nije realizovan.

Danas znamo da je od pozajmljenih 50 miliona dolara država podijelila svega 23 koje je dobilo devet ovdašnjih kompanija. Ostatak novca je, izgleda, vraćen vlasniku. Ono što je plasirano, išlo je mimo državnog Trezora, preko specijalnog računa u Prvoj banci.

Ministar Stijović je početkom nedjelje objašnjavao kako je prva tranša od 15 miliona na račun Prve banke legla 2015. godine i da u Ministarstvu „nemaju podataka“ ko je dao nalog da se taj novac deponuje na računu van državnog sistema, „dok je druga tranša od 14,6 miliona prebačena po nalogu Milutina Simovića“.

Ubrzo se oglasio i bivši ministar. ,,Radio sam u cilju zaštite državnih interesa, u koordinaciji sa nadležnim institucijama. Sve ove navode lako je utvrditi uvidom u dostupnu dokumentaciju”, poručio je Simović.

Iz SDT-a se ne oglašavaju, osim što su slučaj proglasili tajnim, pa u dogledno vrijeme ne moraju objašnjavati svoje postupanje. Recimo: šta je postupajući SDT Stojanka Radović radila dvije godine ako su dokumentaciju iz resornog ministarstva dobili tek sada, dok su inicijalna saslušanja učesnika afere obavljena prošle nedjelje. Ili: da li je na sporu istrage SDT-a uticala činjenica da je, prema navodima medija, jedan od službenika Ministarstva koji je „pratio cijeli slučaj“ blizak rođak glavnog SDT Milivoja Katnića? Da li je Glavni SDT obavijestio  saradnike o mogućem konfliktu interesa? Kada će, i zašto već nije, SDT saslušati nekadašnje premijere Mila Đukanovića i Duška Markovića, pošto je malo vjerovatno da se Vladin posao vrijedan 50 miliona mogao realizovati mimo njihovog znanja i odobrenja? Da li izborna kampanja u Nikšiću ima veze sa činjenicom da Milutin Simović još nije saslušan? Makar, javnost o tome nije obaviještena.

Konačno, sporan je i iznos novca za koji je država, eventualno, oštećena u ovom poslu. Riječ je o više od devet miliona eura, pišu Vijesti pozivajući se na dokumentaciju tužilaštva. Istovremeno, potpredsjednik Vlade Dritan Abazović tvituje: „Krenula hapšenja više lica u sklopu afere Abu Dabi Fond, u kojoj je budžet oštećen za više desetina miliona eura”. Devet ili više desetina – nije sve jedno.

Zato se, nakon ovog kruga priče, u centru pažnje našao biznismen Dragan Brković. „Država treba da pomogne da se proizvodnja vrati, da se povećavaju zapošljavanje i izvoz, a ne političke manipulacije i ćeranje duhova”, kazao je Brković nakon saslušanja u SDT-u da bi potom za poslovne nedaće okrivio Markovićevu Vladu. ,,Sve ovo što se meni dešava počelo je za vrijeme prethodne Vlade. Prethodna Vlada se nije bavila proizvodnjom, nju nije interesovala ni proizvodnja, ni izvoz ni zapošljavanje…“.

Prije nego se, eventualno, složimo sa gospodinom Brkovićem, da preciziramo. Ovo što se njemu dešava počelo je prije ravno tri decenije, u prvom premijerskom mandatu njegovog kuma Đukanovića. Tada je Brković, kao ovlašćeni prodavac opelovih automobila i autodjelova, ne zna se kako i zašto, postao gospodar svih uvozno-izvoznih poslova Kombinata aluminijuma. A nedugo zatim i povlašćeni zajmodavac sa statusom inostranog kreditora. KAP je propao, a Vektra je krenula da kupuje preduzeća. Pa ih dovodi do bankrota, radnike šalje na biro (uz neizmirene plate i doprinose) a imovinu – rasprodaje. Sve uz amin i zaštitu nadležnih.

Onda je, pošto je Brković krenuo da kritikuje bivše vlasti, iz SDT-a stigao glas: analizirajući privatizaciju HTP Boka i neispunjene obaveze njenog vlasnika, tužilaštvo je utvrdilo da je država u tom poslu oštećena za oko 50 miliona eura.  ,,Sagledane su sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje odluke, koja će biti najvjerovatnije u narednih nekoliko dana”, kazao je sagovornik iz SDT-a Vijestima.

Sad, dakle, i tužilaštvo zna: HTP Boka privatizovana je 2007. godine. Rok za obećane investicije istekao je 2010. Iz Vektre su, tada, državu optužili za prevaru. ,,Naša analiza je pokazala da je HTP Boka morala ići u stečaj, a ne u privatizaciju”, tvrdio je predsjednik borda Vektra Boke Milić Popović.

Potom smo saznali, od nekadašnjeg ministra turizma Predraga Sekulića, kako se država obavezala da će – ako Boka ode u stečaj – Vektri vratiti 70 odsto kupoprodajne cijene, odnosno 15,5 miliona eura!? Uključio  se i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. On je zahtjev CKB-a iz 2011, da se u Vektra Boku uvede stečaj zbog nevraćenih kredita, prihvatio tek 2015. „Kao posljedica odluke o uvođenju stečaja bez posla je ostalo 120 radnika Boke. Njima kompanija i njen vlasnik već duguju doprinose od 2010. godine do danas. Ujedno, Vektra Boka državi – na ime neplaćenih poreza i doprinosa – duguje oko tri miliona eura. To, ipak, nije bio razlog da se izvršna vlast na bilo koji način umiješa u ovaj postupak…“, pisao je tada Monitor.

Šest godina kasnije javlja se SDT. Osam dana prije nego se na sjednici Skupštine nađe zakon kojim taj dio tužilaštva prestaje da postoji. A njegovi tužioci postaju – neraspoređeni. Biće da to nema nikakve veze sa HTP Bokom ni sa aferom Abu Dabi Fond. Što bi rekao jedan, za to ne postoji ni udaljena sumnja.

Ili su u tužilaštvu, zaista, ozbiljni. Pa će uz Dragana Brkovića isti tretman imati i njegovi uticajni saradnici – od kuma do predsjednika Privrednog suda. Preko ministara iz desetak vlada i čelnika 2-3 Savjeta za privatizaciju.

 

Lažna obećanja i tuđi d(r)ug

Od 11 firmi koje su konkurisale za kredite iz Abu Dabi Fonda novac je dobilo njih devet, iako su samo dvije ispunjavale sve postavljene uslove (Franca iz Bijelog Polja i Goranović iz Nikšića su ispunjavale postavljene kriterijume i namjenski iskoristile dobijene kredite).

Prema javnom pozivu, iznos kredita koji može biti odobren nekoj kompaniji (između jednog i tri miliona) bio je direktno uslovljen njenim finansijskim stanjem. Naime, kredit je mogao biti najviše 30 odsto trajnog obrtnog kapitala kompanije (zalihe proizvoda, gotovina na računima i evidentirana potraživanja). Autori Mehanizma došli su do podataka koji svjedoče da je ovaj kriterijum drastično kršen.

Tako je kompanija Milkraft Leche iz Pavinog Polja dobila tri miliona iako je imala svega 100 hiljada eura obrtnih sredstava. Obećana mjekara još nije završena,  a Milkraft ne vraća uzeti kredit.

IM Gradina iz Rožaja dobila je tri miliona iako je imala obrtna sredstva u iznosu od 370 hiljada eura dok su njene sestre firme bile u blokadi zbog višemilionskih dugova. Od obećane farme za tov junadi i moderne klanice nije bilo ništa, a vraćanje uzetog kredita palo je na teret države.

Agro Carine iz Plužina dobila je 2,5 miliona iako, prema finansijskim izvještajima, nije imala obrtna sredstva. U obećanu farmu ovaca nije uloženo ništa, a kompanija je uzeti kredit vratila 2018. godine.

Vektra Jakić – dobila je tri miliona kredita prikazujući obrtna sredstva od 5,7 miliona (morali su imati najmanje devet miliona). Kompanija ne vraća uzeti kredit.

Tri kompanije su, prema dostupnim podacima, iskoristile kredite u skladu sa ugovorom, iako nijesu ispunjavale uslove za njegovo dobijanje.

HM Durmitor sa Žabljaka, dobila je dva miliona i pored obrtnih sredstava vrijednih samo 575 hiljada eura.

Kompanija Eko Per, vlasnik fabrike vode Diva iz Šavnika, dobila je 2,5 miliona iako su njena obrtna sredstva bila pet puta manja.

FML Nikšić, vlasnik mljekare Nika, dobila je 1,2 miliona mada firma nije imala obrtna sredstva.

Dobijeni novac namjenski su iskoristile i firme Franca i Goranović.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE PADA PRESUDE ZA DRŽAVNI UDAR: Kraj Katnićeve (karij)ere?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najveći slučaj Katnićeve tužilačke karijere pao na Apelacionom sudu, a ostaje nejasno ko će zastupati optužnicu u ponovnom suđenju, s obzirom na to da Vlada planira ukidanje Specijalnog državnog tužilaštva

 

Izborni je dan u Crnoj Gori – 16. oktobar 2016. godine. Izbornu šutnju i povremene izvještaje o izlaznosti birača prekida vijest o hapšenju srpskih državljanja zbog sumnji da su pripremali nasilje u izbornoj noći. Informaciju su, kao nezvaničnu, prvi prenijeli mediji (prednjačio Pink M) bliski tadašnjem režimu okupljenom oko Demokratske partije socijalista (DPS), a kasnije i ostali.

Glavni specijalni državni tužilac (GSDT) Milivoje Katnić tog popodneva zvanično je saopštio da je privedena grupa državljana Srbije zbog sumnji da su planirali teroristički napad, ali i da su određene političke strukture umiješane u stvaranje kriminalne organizacije. Opozicione partije tada su optužile Katnića da se direktno umiješao u izborni proces i uticao na volju birača insinuirajući da su opozicioni političari planirali „državni udar“ – naziv koji će cijeli ovaj slučaj nositi sve do danas. Katnić je kasnije pojasnio da je morao izaći sa takvim saopštenjem na dan izbora kako bi obeshrabrili sve organizatore, jer tada još nijesu znali brojnost kriminalne grupe i razmjere plana.

Od tada će Katnić lični i ugled SDT uložiti u postupak gonjenja optuženih za „državni udar“. Njegovo tužilaštvo podiglo je prvo optužnicu protiv 13 srbijanskih, crnogorskih i ruskih državljana, među kojima su bili lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević. Devet državljana Srbije još 2017. godine potpisali su sa SDT-om sporazum kojim priznaju učešće u pokušaju terorizma. Organizatori su navodno bili članovi ruske tajne službe (GRU) Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, dok je napad na građane i policiju trebao navodno da predvodi bivši šef srpske žandarmerije Bratislav Dikić.

Specijalno vijeće sudija podgoričkog Višeg suda – kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, a članovi vijeća bile Vesna Pean i Dragica Vuković, osudilo je sve optužene krajem 2019. godine na skoro 70 godina ukupno. Proces je nazvan „suđenjem vijeka“, a postupak su obilježile mnoge kontoverze – najveća je bila svjedok saradnik Aleksandar Saša Sinđelić koji je više puta javno mijenjao iskaz, od toga da su ruski GRU i poslanici DF-a pokušali nasilnu smjenu vlasti i ubistvo tadašnjeg predsjednika DPS-a Mila Đukanovića, do toga da je riječ o montiranom procesu Milvoja Katnića i crnogorske policije. Dok je svjedočio u postupku, Sinđelića je u Hravtskoj čekala pravosnažna presuda za ubistvo gdje je i izručen nakon izricanja presude.

Vijeće Apelacionog suda Crne Gore kojim je predsjedavao Zoran Smolović, članovi vijeća Milenka Žižić i Seka Piletić, donijelo je odluku prošle sedmice da se ukine prvostepena presuda Višeg suda i predmet vrati na ponovno suđenje pred novim vijećem. Odluka nije bila jednoglasna jer je Žižić bila protiv takve odluke. Najveći slučaj Katnićeve tužilačke karijere je pao na Apelacionom sudu, a ostaje nejasno ko će zastupati optužnicu u ponovnom suđenju, s obzirom na to da Vlada planira ukidanje Specijalnog državnog tužilaštva.

„Vijeće je ukinulo prvostepenu presudu jer su u postupku njenog donošenja, i u samoj presudi, počinjene povrede odredaba krivičnog postupka, a zbog kojih se nijesu mogli prihvatiti zaključci u prvostepenoj presudi, kako u odnosu na postojanje krivičnih djela, tako i u odnosu na postojanje krivice za ta djela” navodi se u saopštenju Apelacionog suda od 5. februara. Predmet „državni udar“ već je dodijeljen sudiji specijalnog odjeljenja Višeg suda Zoranu Radoviću.

U obrazloženju odluke vijeće sudija navodi da u obrazloženju prvostepene presude nijesu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, dok je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u pogledu postojanja krivičnih djela optuženih za koja su proglašeni krivim i njihove krivice za ta djela. Prvostepeni sud je, dalje navode, izmjenio činjenični dio optužnice za Mandića i Kneževića, unoseći u presudi datum drugačiji od onog koji je specijalni tužilac naveo, što je u suprotnosti sa zakonom. U obrazloženju navode i da prvostepeni sud nikada nije utvrdio postojanje oružja kojim je trebalo izvršiti krivično djelo, kao i da je, kako su ocijenili, pogrešno utvrdio da je došlo do pokušaja terorizma.

„Jer pokušaj, bio on podoban ili nepodoban, podrazumijeva da se radnja izvršenja krivičnog djela započne, ali ne i dovrši što podrazumijeva upotrebu određenog sredstva ili primjenu određenog načina izvršenja, što je u konkretnom slučaju izostalo“, navodi se u obrazloženju Apelacionog suda.

Specijalni državni tužilac Živko Savović podnio je krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT) protiv GSDT Milivoja Katnića zbog nezakonitih radnji u predmetu „državni udar”, kao i i protiv specijalnog tužioca Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda Suzane Mugoše.  Katnić je potvrdio da je njegovo tužilaštvo formiralo predmet po toj krivičnoj prijavi.

„Iznenađen sam prijavom tužioca Savovića, ali neka se provjere svi navodi i donese odluka… Ohrabrujem da niko ne čeka, pozivam sve da to (podnesu prijave) učine ako imaju saznanja. Naravno, snosiće i odgovornost za lažno prijavljivanje ukoliko se utvrdi da navodi nijesu tačni”, ističe Katnić.

Presudi Apelacionog suda najviše su se zasigurno obradovali Andrija Mandić i Milan Knežević koji su od parlamentarnih izbora 2016. godine vodili ličnu i političku borbu kako bi dokazali nevinost u postupku „državni udar“. Oni su prvostepenom presudom bili osuđeni na po pet godina zatvora.

„Imamo odluku koja je na tragu pravde i istine. Imamo namjeru da se suočimo sa svima koji su montirali taj lažni sudski proces. Nemamo nikakve dileme da ti tragovi vode do predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. To sve mora da se istraži i utvrdi“, kazao je Mandić, komentarišući presudu.

Sada opozociona Demokratska partija socijalista (DPS) ocijenjuje da je odluka Apelacionog suda donijeta u atmosferi kontinuiranih pritisaka vladajuće većine na pravosudne institucije.

„Nakon nedavne, skandalozne naredbe ministra pravde Vladimira Leposavića da se poništi prvostepena presuda za pokušaj terorizma, današnji sudski epilog nije neočekivan. Bojimo se da će današnja presuda biti dokaz da se ‘preventivno’ djelovanje ministra pravde, u vidu nečuvenog pritiska na pravosuđe, isplati, i da će patentirano od novih vlasti kompromitovati i urušiti čitav pravosudni sistem“, navodi se u saopštenju DPS-a.

Na izborni dan 16. oktobra 2016. godine građani Crne Gore su podijeljeni. Na one koji su vjerovali da su lideri Demokratskog fronta pokušali nasilnu promjenu vlasti u Crnoj Gori i na one koji su vjerovali da je riječ o podmetačini DPS-a kako bi dobio još jedne izbore. Bez obzira na to kako se okonča novo suđenje za „državni udar“, ili na to da li će Katnić ostati bez funkcije nakon ukidanja SDT-a, ili na promjene u Tužilačkom savjetu i VDT-u, uvijek će ostati podjela u (ne)vjerovanju u „državni udar“.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo