Povežite se sa nama

MONITORING

Firma jaka, gomila ortaka

Objavljeno prije

na

Sin kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija, Elvis, prema Monitorovom pouzdanom izvoru iz policije, skriva se na Kosovu pred potragom policija Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Elvis Keljmendi je, prema istom izvoru, promijenio ime i došao u posjed kosovskih dokumenata sa novim identitetom. „Sa tim dokumentima kreće se slobodno po Kosovu, ali vani ne ide. Poznata je i adresa na kojoj živi”, kaže naš izvor.

Iako se, kako izvor tvrdi, pridružio jednoj radikalnoj vjerskoj grupaciji, Elvis Keljmendi se nije odrekao luksuza i skupih automobila.

„Koristi crni džip bosanskih registarskih oznaka. Bosanskih oznaka je i hamer, dok na crnogorske tablice, sa oznakama Rožaja, vozi mercedes. Očigledno da mu novca ne fali”, dodaje Monitorov izvor.

Elvis Keljmendi u bjesktvu je od kada je osumnjičen za pokušaj ubistva Elvisa Hodžića iz suprotstavljenog sarajevkog klana. U Hodžića je ispaljeno sedam hitaca iz pištolja u Klubu Bad, u naselju Breka, ali je nekim čudom preživio. Kasnije se pričalo kako je Naser pokušao da mu novcem „izbriše” sjećanje, ali je Hodžić, kako pišu Dani, izjavio da „Keljmendi ne može da ga kupi”.

Najopsežniju novinarsku istragu o porodici Keljmendi sproveo je Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva.

„Elvis Keljmendi se, prema izvještaju Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) iz 2008. godine, nalazi na popisu članova međunarodne zločinaške organizacije kojom rukovodi njegov otac Naser Keljmendi, sarajevski biznismen porijeklom sa Kosova”, piše CIN.

Opštinski sud u Sarajevu je u junu 2009. godine osudio Elvisa Keljmendija uslovno na godinu zatvora zbog nasilničkog ponašanja. U presudi se navodi da se kazna neće izvršiti ukoliko Elvis u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo.

Bilo je to upravo u vrijeme kada je crnogorska Uprava policije podnijela krivičnu prijavu protiv Elvisa (34) i njegovog brata Liridona (29). Oni su kasnije i osuđeni na zatvorske kazne od devet, odnosno sedam mjeseci, zbog toga što su na osnovu lažnih rješenja o prijemu u crnogorsko državljanstvo u filijali MUP-a u Kotoru zatražili crnogorska lična dokumenta. Liridon ih nije uspio dobiti, dok su Elvisu izdati lična karta, pasoš i vozačka dozvola.

Prema izvoru iz crnogorske policije braća Keljmendi su to pokušali da urade za male pare, svega dvije hiljade eura, ali je prevara otkrivena. Službenici iz Kotora koji su pokušali da im pomognu, takođe su osuđeni na kazne zatvora.

,,Čak se zna i čije matične podatke je Liridon iskoristio. I on je bio u bjekstvu i krajem prošle godine je uhapšen u Hrvatskoj i izručen Crnoj Gori. Završio je u zatvoru u Spužu. Elvis je u bjekstvu i za njim je potjernica crnogorske policije i dalje na snazi”, podsjeća Monitorov izvor.

Incident u Sarajevu sa ranjavanjem Elvisa Hodžića ima predistoriju, jer je Hodžić ranije imao okršaj sa osobama povezanim s porodicom Keljmendi.

,,On je dvije godine ranije sudjelovao u revolveraškom obračunu u klubu Inkognito u sarajevskom naselju Grbavica, kada je teško ranjen Fatmir Muljaj, kojeg Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) BiH naziva članom organizacije Keljmendi i ‘vojnikom albanske mafije’. Iako je za napad na Muljaja bilo osumnjičeno više osoba, Hodžić je svu odgovornost preuzeo na sebe i priznao krivicu, nakon čega je u junu te godine osuđen na 22 mjeseca zatvora”, piše CIN.

Ova novinarska asocijacija objašnjava da su Muljaj i Kelmendijevi u rodbinskim odnosima.

,,Sestra Fatmira Muljaja je supruga mog sina Liridona”, kazao je Naser Keljmendi u izjavi datoj tužilaštvu Kantona Sarajevo 3. septembra 2007. godine.

CIN piše i da je sarajevska policija protiv Keljmendijevih u proteklih pet-šest godina podnijela najmanje 13 prijava, među kojima su i one za ubistvo, pokušaj ubistva, te nasilničko ponašanje. Većina predmeta nije završila na sudu zbog nedostatka dokaza, a u pojedinim slučajevima i promjene iskaza svjedoka optužbe.

Keljmedni je ovih dana pribavio uvjerenje da protiv njega nije potvrđena optužnica ni kod Opštinskog suda u tom gradu, ni kod sarajevskog Kantonalnog suda.

Mediji u regionu objavili su ranije da se Naser Keljmendi nalazi na čelu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, koja vodi poslove iz Peći i Sarajeva. Centar za istraživačko novinarstvo pisao je krajem 2009. kako Keljmendi i njegov klan upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze sa uticajnim ljudima u regionu.

Prema podacima srpske policije, Keljmendi je glavni finansijer i organizator prometa heroina sa Kosova, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u Zapadnu Evropu. Prije godinu dana Politika je objavila da je srpska policija, istražujući slučaj Darka Šarića, dobila saznanja da su ovaj Pljevljak i klan Keljmendija u bliskim odnosima, što Keljmendi sada negira i kaže da ne poznaje ni Safeta Kalića ni Darka Šarića.

,,Ja sam biznismen, a to što o meni pišu neka im je na čast”, izjavio je Keljmendi.

Direktor Uprave policije Crne Gore Veselin Veljović i direktor Federalne policije BiH Dragan Lukač najavili su nedavno da će se obračunati s organizovanim kriminalom i klanom Nasera Keljmendija. Oni su objelodanili da će informacije o Keljmendiju ,,objediniti s podacima susjednih država”.

Dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije nedavno je specijalno za Monitor napravio šemu klana Nasera Keljmendija, u kojoj se navode imena najmanje šezdeset ljudi kao njegovih najbližih saradnika. Ovaj izvor, isto kao i SIPA, tvrdi da se uticaj Keljmednijeve oragnizacije osim BiH, proteže i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, a da jedan krak čak stiže i do Sjedinjenih Američkih Država, zbog čega je povedena istraga, odnosno akcija ,Besa u koju se uključio i Američki federalni biro (FBI).

Da se akcija Besa vodi, potvrđeno je i iz crnogorske kancelarije Interpola. Na nedavno održanom sastanku Asocijacije šefova policije zemalja jugoistočne Evrope (SEPCA) moglo se čuti da je u okviru zajedničkog projekta, u akciji pod nazivom ,,Besa” sprovedenoj u saradnji sa Interpolom, već uhapšeno četiristo lica i zaplijenjeno više hiljada kiliograma droge.

Gdje je u svemu tome Naser Keljmendi, pokazaće vrijeme. Safet Kalić je, ne tako davno, u sudskim sporovima s novinarima donosio potvrde iz Srbije da se protiv njega ne vodi istraga. Dijelio je novac kapom i šakom, donirao i za crkvu i za džamiju. Nijesu ga bez neke nazivali ,,gazda od Rožaja”. Ostala je sumnja da je finansirao kampanje DPS-a. Tome u prilog govori i podatak da je izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima u tom gradu do kasnih poslijepodnevnih sati bila katastrofalno loša, da bi se odjednom, odnekuda, pojavile velike količine novca, i do zaključenja biračkih mjesta izlaznost je maksimalno porasla. Za to vrijeme u štabu DPS-a u Rožajama sjedio je Safetov brat Mersudin i čekao rezultate.

Da pare sumnjivog porijekla nijesu DPS-u mrzne, potvrdilo se i ovih dana kada je Keljmendi javno rekao da je finansijski pomagao referendumsku kampanju, a iz DPS-a saopšteno da im to služi na čast. Tako se saznalo da Naser Keljmendi ima ličnu kartu u Crnoj Gori, i da čeka crnogorsko državljanstvo. Samo se nije doznalo po kojem osnovu je dobio ličnu kartu, koju izbjeglice koje žive u Crnoj Gori ne mogu dobiti ni poslije dvadeset godina, i po kojem osnovu čeka pasoš. Sindrom ,,šinavatra”, tj. zaslužni investitor?

Da su u stilu velikih bosova Naser Keljmnendi, Safet Kalić i braća Šarić ušli u socijalnu sferu, govori i priča iz Pljevalja gdje se, kao u Rožajama, podigla čaršija da brani svoje dobrotvore. Lider SNP-a Srđan Milić odavno je tvrdio da je Darko Šarić finansirao i kampanju DPS-a na Žabljaku 2008. godine. Tako teška optužba tužilaštvo do danas nije zainteresovala.

Priča o organizovanom kriminalu zatvara se u kružnom toku prljavog novca, kriminalaca i vlasti. Baš kao u udžbeničkoj definiciji koja podrazumijeva spregu organizovanih kriminalnih grupa s predstavnicima vlasti, kao i vezu kriminalnih grupa s finansijskim institucijma, privrednim kompanijama i političkim strankama.

Naser Keljmendi, Safet Kalić, braća Šarić… Dobri momci, gospoda, dok pod pritiskom Zapada ne dođu na red. Tada ih se odriču i kažu da se sa njima nikada nijesu čuli, sjedjeli ili pili kafu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

STEČAJNA MAFIJA: ISPARAVANJE MILIONA U VEKTRA BOKI: Privredni sud, SDT i država ćute

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudija Privrednog suda Nemanja Popović je sredinom ovog mjeseca donio rješenje kojim se odbija zahtjev radnika Vektra Boke za uvođenjem stečaja u ovo nekada respektabilno hotelsko-turističko preduzeće u Herceg Novom

 

 

U utorak je objavljeno rješenje sudije Privrednog suda Nemanje Popovića (koje nosi datum 15. 6. 2026) kojim se odbija zahtjev radnika Vektra Boke za uvođenjem stečaja u ovo nekada respektabilno hotelsko-turističko preduzeće u Herceg Novom. Vektra Boku je još 2007. preuzeo kontroverzni biznismen Dragan Brković, kum bivšeg šefa režima Mila Đukanovića. Od pompeznih najava investicija i modernizacije nije bilo ništa, dok je imovina Vektra Boke rastakana i opterećivana raznim kreditima koji su koristile ili izvlačile druge Brkovićeve firme. Krivični postupak koji je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo protiv Brkovića, njegovih sinova i Milića Popovića zbog zlopotreba, pranja novca i pribavljanja protivzakonite imovinske koristi tapka u mjestu.

Zahtjev za stečaj je podnijet 22. 12. 2025. godine sa prvopotpisanim Danilom Matijaševićem, izvršnim direktorom Ellena Group (posjeduje trećinu akcija Vektra Boke) kome se pridružilo još 14 radnika s ukupnim potraživanjem od 260.000 eura za neisplaćene zarade iz 2023. i 2024. Ova odluka je objavljena nakon što su poslanici Vasilije Čarapić (PES) i Bogdan Božović (SNP) prošle sedmice podnijeli zahtjev za hitno održavanje kontrolnog saslušanja u Skupštini radi zaštite državnog kapitala i imovine, neispunjavanje investicionih i drugih obaveza i zaštite prava radnika (oko 200, bivših i sadašnjih).

Sagledavajući cjelokupno stanje u Vektra Boki, 260.000 eura neisplaćenih zarada se može svrstati u manje probleme u kompaniji. Račun Vektra Boke je u konstantnoj blokadi još od 2019. godine s potraživanjima koja su narasla na preko 11 miliona eura. Skupština akcionara koja je bila zakazana za 9. 3. 2026. u cilju usaglašavanja akata društva u skladu sa novim Zakonom o privrednim društvima nije održana. Početkom februara ove godine predsjednik odbora direktora Mitar Bulatović je podnio neopozivu ostavku, a sredinom februara i član borda Slobodan Đokić. Time je bord de facto prestao postojati. Izvršnom direktoru Vektra Boke Miliću Popoviću je istekao mandat uključujući i naknadnih 60 dana na koje ima pravo po Statutu biti vršilac dužnosti, navodi se u predstavci od 24. 4. 2026. Ellena Group Privrednom sudu. Novog direktora nema ko ni izabrati, stoga se traži od Privrednog suda da postavi privremenog zastupnika u Vektra Boki. Iako je rok da sud u osam dana odluči o ovom zahtjevu, Privredni sud nije reagovao ni nakon dva mjeseca.

Štaviše, policija je u maju podnijela i prijavu protiv Milića Popovića zbog zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju. Sumnjiči se da je „nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju javnog izvršitelja kojim je bilo zabranjeno raspolaganje imovinom izvršnog dužnika Vektra Boka AD, za List nepokretnosti 502 KO Topla (kompleks Hotela Igalo), prekoračio granice svojih ovlašćenja i postupio suprotno odredbama Zakona o izvršenju i obezbjeđenju”, naveli su iz policije.

Privredni sud se na ove katastrofalne okolnosti nije obazirao. U svom rješenju od 15. 6. da odbije uvođenje stečaja, Privredni sud se samo osvrnuo na to da bivši/aktuelni radnici i povjerioci (Danilo Matijašević i još trojica) s potraživanjem od  21.5 hiljada eura nisu stečajni povjerioci pa ne mogu predlagati otvaranje stečaja. Oni su, naime, postali razlučni povjerioci što im daje pravo da se namire iz te imovine prije drugih povjerilaca. Ostali radnici koji su se priključili kao drugi povjerioci za 240.000 ne mogu postati supredlagači već samo posebnim prijedlogom inicirati stečaj. Zakon o stečaju ne poznaje razliku između stečajnih i razlučnih povjerilaca. Član 13 kaže da je valjani razlog za stečaj kada „povjerilac koji u izvršnom postupku… nije mogao namiriti svoje potraživanje bilo kojim sredstvom izvršenja u roku od 45 dana od dana pokretanja izvršnog postupka”.

Sudiji Popoviću je za ovakvo rješenje trebalo skoro sedam mjeseci. Na to rješenje  postoji pravo žalbe Apelacionom sudu.

U ranijim slučajevima, za vrijeme Blaža Jovanića i Vesne Medenice, Privredni sud je bez problema uvodio stečaj za najmanje sitnice kada su postojali apetiti moćnih miloističkih lobija. Monitor je već pisao da je u slučaju Nivel Investa iz Budve, koji je posjedovao višemilionsku imovinu blizu obale, uveden stečaj zbog 111.000 eura po osnovu jemstva prema Prvoj banci. Sudija Dragan Vučević je tada odbio dozvoliti Stevanu Đukiću, izvršnom direktoru Nivel Investa, realizaciju dogovorene prodaje pet stanova za 2.5 miliona kako bi riješio jemstvo Prvoj banci i odblokirao račun firme. Kasnije su privredne sudije, stečajni upravnici i osobe bliske njima razgrabili dio stanova Nivel Investa po navodima Đukića u krivičnoj prijavi SDT-u.

U slučaju kompanije UEP Montenegro irskog biznismena Luisa Megvajera Jovanićev sud je uveo stečaj u isto vrijeme kad i Nivel Investu zbog potraživanja od samo 2.000 eura. Megvajer je ranije rekao Monitoru da je nekoliko puta pokušao platiti dug deponiranjem novca na račun Privrednog suda ali je odbijen pod izgovorom da uplata mora ići preko računa UEP-a koji je bio u blokadi. UEP Montenegro je imao 25 odsto akcija Hotela Fjord (procijenjen na 16 miliona eura) i 30 odsto bivše zgrade Jugooceanije Kotor (procijenjene na 11 miliona). Megvajer se javno požalio Đukanoviću da mu je Branimir Gvozdenović tražio asistenciju od dva miliona eura za rješavanje problema.

Blažo Jovanić i njegov kum Sreten Mrvaljević su takođe imali uloge u Vektra Boki u prethodnom stečaju i Planu reorganizacije (2017–2022) koja je propala. Dragan Vučević je bio stečajni sudija u Brkovićevoj Vektri Montenegro u bankrotu i krajem prošle godine je otišao u penziju.

Kao i u slučaju Nivel Investa, manjinski akcionari Vektra Boke optužuju Mrvaljevića za priznavanje fiktivnih faktura od 2.4 miliona u Vektra Montenegru u stečaju (večinski vlasnik Vektra Boke) kao i neosporavanje kredita od 3.25 miliona kod Crnogorske komercijalne banke (CKB) od kojih je u Vektra Boku leglo samo 168.000. Mrvaljević je uhapšen kad i Jovanić i protiv njega se vodi krivični postupak.

Brkovićeve investicije u Vektra Boki su i više nego upitne. Iako je po privatizacionom ugovoru potpisanom 10. 12. 2007. Brkovićeva Vektra Montenegro  trebala biti pod kontrolom Savjeta za privatizaciju i njenog Kontrolora u vezi ispunjenja investicionih obaveza u Vektra Boki, to se nije desilo. U odgovoru od 18. 6. 2026. Ellena Groupi, na zahtjev za uvid u investiciona ulaganja u Vektra Boku sa svim fakturama, računima, građevinskim knjigama i dnevnicima itd., Savjet za privatizaciju je odgovorio da „dokumentacija… nije u njegovom posjedu”. Da samo posjeduje Aneks ugovora s Vektra Montenegrom kojim se Brković obavezao uložiti 64, umjesto prvotnih 50 miliona.

Savjet za privatizaciju, u odgovoru u koji je Monitor imao uvid, takođe navodi da nema ni „četiri fakture od po 612.000 eura koje su priznate u Planu reorganizacije (Vektra Boke) od strane stečajnog upravnika Sretena Mrvaljevića”. Savjet je uputio na Privredni sud i Ministarstvo turizma kako bi eventualno tamo dobili traženu dokumentacuju. Matijašević se u razgovoru za Monitor požalio da mu Privredni sud ne dozvoljava pristup. Na isto su se ranije žalili i zastupnici i umješači Nivel Investa i Luis Megvajer. SDT i specijalna tužiteljka Ana Perović Vojinović se do sada nije oglašavala na veliki broj krivičnih prijava i pritužbi vezanih za poslovanje Vektra Boke.

Odbijanje Privrednog suda da uvede stečaj će najviše pogoditi radnike „jer Zakon o stečaju predviđa da su radnici prvi isplatni red” ističe bivši radnik Vojin Miljanić za RTHN. Drugi ocjenjuju da bi otvaranjem stečaja isplivale mutne radnje za vrijeme Plana reorganizacije i planirano isisavanje miliona eura Brkoviću i Jovanićevoj ekipi iz Privrednog suda kojoj se sudi za druge slične stvari.

Matijašević (Ellena Group) zamjera i državi da nije prijavila razlučno potraživanje pošto većinske akcije Vektra Montenegro (sada u stečaju bankrotstva) u Vektra Boki imaju teret u ulaganju koje nikad nije realizovano shodno privatizacionom ugovoru. U razgovoru za Monitor Zaštitnica imovinsko pravnih interesa (ZIPI) Crne Gore Bojana Ćirović odbacuje navode da je država neaktivna i da 64 miliona neulaganja nisu razlučno potraživanje već razlog za raskid ugovora.

Ipak, za sada nije došlo do raskida ugovora zbog složenosti situacije. Savjet za privatizaciju po ugovoru ima pravo na jednostrani raskid ugovora ukoliko dođe do pokretanja stečajnog postupka nad kupcem (što se već desilo) ili nedostavljanja neke od garancija za izvršenje posla ili nedostavljanja mjenice kao sredstvo obezbjeđenja obaveze kupca. U slučaju raskida država bi morala vratiti i 70 odsto kupoprodajne cijene kupcu u slučaju da je izvršio više od 50 odsto ukupnog investicionog programa – što se svako slaže da nije slučaj. Do sada država nije aktivirala Brkoviću nikakve garancije.

Ćirović se slaže da investicija „nije na pravi način kontrolisana” i da je sadašnja nomenklatura naslijedila složene probleme iz perioda ranije vlasti. Postojeći krivični postupci i more novih krivičnih prijava samo usložnjavaju već teško rješiv gambit.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OTVARANJE SVETOG STEFANA NAKON PET GODINA: Aman ili Janu – novo poglavlje najpoznatijeg crnogorskog ostrva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponovno otvaranje hotela, nekadašnjeg bisera crnogorske turističke ponude, donosi i nova pravila luksuza i novo brendiranje ponude. Kako se nezvanično saznaje, cijene smještaja u sobama i apartmanima na Svetom Stefanu kreću se od početnih 1.500 eura po noćenju sa doručkom. Najskuplja je i najveća vila 22, nekadašnja kultna vila Svetog Stefana, vila 118, koja raspolaže sopstvenim bazenom i izuzetnim pogledom na more, u kojoj boravak od minimum dvije noći dostiže cijenu do 6.000 eura

 

 

Nakon višegodišnjeg zastoja i arbitražnog postupka, postignut je dogovor koji je omogućio povratak ekskluzivnog turističkog kompleksa na svjetsko turističko tržište. Vlada Crne Gore i zakupac Aidwey Investment koga zastupa kompanija Adriatic properties iz Budve, ovim su stavili tačku na jedno od najosjetljvijih pitanja turističke privrede i pozicije najpoznatijeg crnogorskog ostrva u svijetu luksuznih putovanja.

Zatvaranje elitnog ljetovališta sa hotelima Sveti Stefan i Miločer 2021. godine predstavljalo je ne samo poslovni problem za državu i zakupca, već ozbiljni udarac međunarodnom imidžu Crne Gore kao adrese visokog turizma.

Gvozdeni lanci koji su „krasili“ kapiju hotela Sveti Stefan dugih pet ljeta, biće skinuti 1. jula, kada se očekuje svečano otvaranje hotela i prijem prvih gostiju. Iz kompanije Adriatic navode da postoji veliko interesovanje gostiju za odmor u kućama i apartmanima na Svecu, te da u tom pogledu očekuju veoma uspješan povratak.

Hotel Miločer počeo je sa radom 22. maja, kada je u potpunosti popunjen, što i nije bilo teško s obzirom na to da raspolaže sa osam apartmana.

Ponovno otvaranje hotela, nekadašnjeg bisera crnogorske turističke ponude, donosi i nova pravila luksuza i novo brendiranje ponude. Kako se nezvanično saznaje, cijene smještaja u sobama i apartmanima na Svetom Stefanu kreću se od početnih 1.500 eura po noćenju sa doručkom. Najskuplja je i najveća vila 22, nekadašnja kultna vila Svetog Stefana, vila 118, koja raspolaže sopstvenim bazenom i izuzetnim pogledom na more, u kojoj boravak od minimum dvije noći dostiže cijenu do 6.000 eura.

Apartmani u starom hotelu Miločer, nekadašnjem letnjikovcu članova dinastije Karađorđević, prodaju se po cijeni većoj od 1.500 eura za noć, zavisno od posebnih uslova i želja gostiju.

Stigla su i dva nova gastronomska brenda na Sveti Stefan. Restoran japanske kuhinje modernijeg, savremenog koncepta iz lanca restorana Zuma. Otvoren je novi grčki restoran Nammos, koji donosi tradicionalnu mediteransku kuhinju.

Za korišćenje plažnog mobilijara na hotelskim plažama u Miločeru i na Svetom Stefanu istaknute su nove cijene. Iznajmljivanje kompleta od dvije ležaljke sa suncobranom staje 240 eura na dan. Uz ovaj iznos gost dobija osvežavajuća posluženja, vodu, sokove, voće…

Poznata mala Kraljičina plaža zadržala je isti status koji joj je zakupac odredio na samom startu ugovora o zakupu, 2007. godine. Ova pješčana uvala, jedno od najljepših prirodnih kupališta Crnogorskog primorja, i ove godine je nepristupačni, zabranjeni dio turističkog kompleksa, rezervisan isključivo za goste hotela, na kome je svima, pa i starosjediocima okolnih naselja, pristup ograničen.

Javna staza pored plaže ponovo je zatvorena gvozdenima kapijama sa obje strane, koje je nedavno postavio zakupac i time vratio problem tamo gdje je prije pet godina nastao.

Podsjećamo da su uoči turističke sezone 2021. mještani Pržna i Svetog Stefana porušili metalne kapije kojima je bio onemogućen prolazak pored plaže. Rušenje kapija izazvalo je revolt zakupca i kompanije Aman, koji su obustavili rad hotela i pokrenuli arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa obrazloženjem da ne mogu garantovati privatnost, ekskluzivnost i mir svojim gostima.

Ishod je poznat, nakon pet godina postignut je obostrani dogovor o odustajanju od arbitraže, potpisan sporazum kojim su se saglasile obje strane. Po tom sporazumu, koji je djelimično predstavljen u javnosti, kapija na Kraljičinoj plaži više nema. Prolaz je obezbijeđen svima. Navedeno je i da će Kraljičina plaža biti u režimu korišćenja za sve one koji žele da plate postavljeni mobilijar. Ispostavilo se da je neko obmanuo građane. Vlada ili Adriatic properties.

Vraćanje kapija na Kraljičinu plažu izazvalo je ogorčenje mještana. Članovi Savjeta Mjesne zajednice (MZ) Sveti Stefan podnijeli su krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru protiv Adriatic properties d. o. o. iz Budve i drugih državnih i opštinskih organa i subjekata, zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela povreda slobode kretanja i nastanjivanja i neizvršavanje sudske odluke. Jer je zakupac suprotno važećoj pravosnažnoj presudi, ponovo postavio ograde koje onemogućavaju prolaz šetalištem od Svetog Stefana do Miločerskog parka, pored Kraljičine plaže, od 8 do 20 časova.

Podnijeli su i zahtjev Komunalnoj inspekciji Opštine Budva sa zahtjevom za uklanjanje nelegalno postavljenog objekta na javnom šetalištu uz Kraljičinu plažu.

Niko se iz Vlade ne oglašava ovim povodom, da upozori i opomene zakupca da poštuje taze potpisan sporazum. Ili u papirima o poravnanju nikakvog dogovora oko Kraljičine plaže nije ni bilo.

Upornost zakupca da gvozdenim kapijama brani prilaz Kraljičinoj plaži ima svoje dublje razloge. Tokom petogodišnje pauze u radu hotela Sveti Stefan dogodile su se pomjene i u kompaniji Aman koja obavlja posao hotelskog operatera i pod čijim znakom Aman Sveti Stefan luksuzuni hotel otvara novu turističku sezonu.

Vlasnik Amana, ruski milijarder Vladislav Doronjin, razvio je u okviru iste kompanije novi brend JANU.

„Janu na sanskritu – duša, predstavlja vizionarski hotelski i rezidencijalni brend koji živi u ritmu svoje destinacije. Kao dio porodice Aman, Janu daje energiju i inspiriše trnasformisanim prostorima, inovativnim restoranima i velness sadržajima. Spajajući 35-godišnje nasljeđe Aman grupe sa stručnošću osnivača i izvršnog direktora Vlada Doronjina u razvoju ultra luksuznih nekretnina, kompanija Janu uspješno rezidizajnira putovanja..“, stoji na zvaničnom sajtu Doronjina.

Amanova marka Janu u svijetu u gotovo svim novim projektima pored hotela gradi rezidencijalne objekte visoke kategorije za prodaju na tržištu nekretnina. Tako je i u Miločeru, gdje je poslovni fokus Doronjina prešao sa klasičnog Aman resorta na razvoj Janu rezidencija uz novi hotel u miločerskom parku, pod imenom Janu Montenegro, iako Aman nije formalno napustio Sveti Stefan.

Projekat Janu Montenegro predstavlja centralni dio budućeg razvoja Miločera. Država je priznala pravo investitora da nastavi započetu gradnju na osnovu ranije izdatih dozvola. Na sajtu kompanije Janu, budući apartmani i rezidencijalni objekti prodaju se uz napomenu da će kupci luksuznih nekretnina imati pirvilegovan pristup Kraljičinoj plaži.

„Smješten na osamljenoj litici, obuhvatajući hotel i rezidencije brenda Janu, Janu Montenegro se nalazi u priobalnom pejzažu sa privilegovanim pristupom Kraljičinoj plaži, jednoj od najljepših plaža duž jadranske obale…, među borovima, maslinama i kedrima sa pogledom na zaliv,“ navodi se na zvaničnom sajtu kompanije Janu, u opisu projekta u miločerskom parku koji na tržište stiže – „uskoro“.

Ekskluzivnost prostora direktno povećava vrijednost budućih stanova i apartmana. U međunarodnoj praksi luksuznih resorta privatna plaža, kontrolisan pristup i ograničeno korišćenje prostora, predstavljaju ključne argumente za prodaju skupih rezidencija. Ponovno ograđivanje Kraljičine plaže radi se sa ciljem očuvanja privatnosti kupaca budućeg Janu kompleksa.

Upravo na Kraljičinoj plaži u Miločeru sudarili su se javni interes i logika luksuznog nekretninskog biznisa milijardera Vladimira Doronjina i zakupca Adriatic propertiesa za koje interesi zajednice nemaju nikakvog značaja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPOLITIZACIJA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: SLUČAJ EPCG: Partijska se ne poriče

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština akcionara EPCG usvojila je novi Statut kompanije. Time je, kažu, ispunjena obaveza usklađivanja akata, organizacije i poslovanja EPCG sa odredbama Zakona o privrednim društvima. No, i površna analiza pokazuje da se desilo tek partijsko usklađivanje

 

 

Skupština Crne Gore usvojila je u utorak Zakon o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu države. Tim propisom se, saopšteno je iz Ministarstva finansija, uvodi novi sistem upravljanja državnim kapitalom zasnovan na profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti.

„Jedna od najvažnijih novina odnosi se na profesionalizaciju upravljačkih struktura u državnim preduzećima. Uvode se jasni i strogi kriterijumi za izbor kandidata, nezavisna komisija koja vrši selekciju, kao i obaveza da članovi organa upravljanja posjeduju odgovarajuće znanje, iskustvo i kompetencije. Članovi organa upravljanja će biti birani po sprovedenom javnom konkursu“, naveli su iz resora ministra Novice Vukovića. „Prostor za diskreciono odlučivanje i politički uticaj biće značajno sužen, dok će rezultati i učinak biti ključni pokazatelji uspješnosti”.

Usvajanje ovako bitnog propisa, nakon što je Vladin prijedlog na čekanju u parlamentu proveo skoro četiri mjeseca, prošao je bez pripadajuće pažnje javnosti. Izostale su čak i očekivane samohvale zvaničnika.

Dio te tišine mogao bi se pravdati očekivanjima da usvojeni Zakon, takav kakav je, neće dovesti do najavljene profesionalizacije i depolitizacije menadžmenta državnih kompanija. Pošto je za tako nešto potrebna veća sila od zakonskog akta sa nepunih 70 članova (25 stranica).

„Zakon još uvijek daje ogromne diskrecione mogućnosti da ukoliko političke partije budu željele da njihovi prvaci budu u organima upravljanja privrednih društava u vlasništvo države, oni to i budu“, ocijenio je Marko Sošić iz Instituta alternativa.

Vladajuća politička elita, poput njihovih prethodnika, nema stvarnu namjeru da se odrekne privilegije raspolaganja i upravljanja (preostalom) državnom imovinom. Sa naglaskom na njeno korišćenje u cilju jačanja političko-finansijske infrastrukture. Partijske i lične. Zato je ovaj Zakon usvojen pod moranje, da bi se ispunila očekivanja Brisela. Istovremeno, iznalaze se modeli za što je moguće duže održavanje postojećeg stanja u kome je partijska knjižica važnija od profesionalnih referenci.

Za potvrdu te teze, nećemo se pozvati na primjer, recimo, Luke Bar. Bilo bi suviše lako. Koliko proše nedjelje, zaposleni tog državnog preduzeća uputili su Vladi Milojka Spajića zahtjev da se „javno, pisano i nedvosmisleno” izjasni o budućnosti preduzeća na kome je, nekada, projektovana ekonomska budućnost Crne Gore. Od 490 zaposlenih, 451 potpisao je zahtjev kojim se traži odgovor na pitanje: da li se Luka Bar razvija kao državna strateška kompanija ili se, kroz nejasne aranžmane i odluke donesene bez učešća zaposlenih, priprema teren za njeno prepuštanje tuđim interesima? Zvaničan odgovor se čeka.

Po sličnom principu, bilo bi neozbiljno primjenu decembarskog Zakona o privrednim društvima i ovonedjeljnog Zakon o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu države provjeravati na primjeru Plantaža AD. U toj državnoj kompaniji, duže od godinu dana, od javnosti kriju čak i podatke o školskoj spremi i radnom iskustvu izvršnog direktora Igora Čađenovića.

Da pođemo od glave državnog preduzetništva. Elektroprivreda Crne Gore je „najveća, najvrjednija, najvažnija, najbolja…”, kompanija u državnom vlasništvu. Kad u njoj zažive pomenuti zakoni, pola priče biće ispričano. Samo treba imati strpljenja da se to i desi.

Skupština akcionara EPCG usvojila je u ponedjeljak novi Statut kompanije. Time je, kažu, ispunjena obaveza usklađivanja akata, organizacije i poslovanja EPCG sa odredbama Zakona o privrednim društvima. „Donošenjem ovog akta, EPCG blagovremeno sprovodi proces usklađivanja sa novim zakonskim okvirom, imajući u vidu da rok za usklađivanje, propisan Zakonom o privrednim društvima, ističe upravo danas“, navodi se u saopštenju nakon Skupštine akcionara.

Zgodno se namjestilo, pa je rok za usklađivanje pravnih akata sa Zakonom o privrednim društvima isticao dan prije nego što je Zakon o upravljanju u državnim preduzećima usvojen u Skupštini. Da je, primjera radi, predsjednik parlamenta Andrija Mandić taj propis stavio na dnevni red prije 10-20 dana,  Odbor direktora EPCG, predvođen Milutinom Đukanovićem, bi morao kompanijski Statut prilagoditi i odredbama tog Zakona. Makar onima čija primjena nije prolongirana da početka naredne godine.

Ne bi to bio baš jednostavan posao.

Površna analiza pokazuje kako usvojeni Statut EPCG, suprotno tvrdnjama, nije usklađen sa važećim Zakonom o privrednim društvima. Uzmimo za primjer: Statut EPCG ne prepoznaje rodnu zastupljenost u organima upravljanja; politika naknada (naglasak je na novcu koji se, stalno ili periodično, dijeli menadžmentu mimo redovne plate) je definisana mnogo paušalnije nego što to propisuje krovni Zakon; nema dijela koji se odnosi na periodičnu procjenu rada Odbora direktora i komisija koje on imenuje (nema godišnje evaluacije rada Odbora, predsjednika  odbora …), Odbor direktora namjerava zadržati nadležnosti koje novi Zakon prebacuje na komisiju za imenovanja

Manjinski akcionari analizirali su još detaljnije. Tako je Nataša Backović ukazala na problematičan sadržaj člana 93 novog Statuta koji propisuje da članovi organa preduzeća „ne odgovaraju za štetu koja nastane kao rezultat sprovođenja odluka Skupštine akcionarskog društva“, odnosno, da ,, pravo akcionarskog društva da zahtijeva naknadu štete u skladu sa ovim članom zastarijeva u roku od 5 godina od dana nastanka štete“.

EPCG i njen menadžment nijesu zakonodavni organ da odlučuju o rokovima zastare, obrazložila je.

Dejan Mijović ukazuje na kumulativne efekte izmjena kompanijskog Statuta, ukazujući na tri grupe odredbi koje „djeluju sinergijski, odnosno u istom pravcu” – član 93 potencijalno ograničava odgovornost organa upravljanja za štetu; članovi 121 i 122 omogućavaju da se finansijske posljedice eventualno štetnih odluka apsorbuju u ukupnim, agregiranim rezultatima Društva; članovi 133 i 134 značajno proširuju mogućnost ograničavanja pristupa informacijama koje su ključne za detektovanje loših odluka i utvrđivanje te iste odgovornosti.

Mijović te primjedbe stavlja u kontekst rekonstrukcije TE Pljevlja koju je već problematizovao pred nadležnim organima. „Posmatrane zajedno, ove odredbe stvaraju osnovanu sumnju da njihov praktični, sistemski efekat može biti otežavanje ili opstrukcija budućih postupaka za utvrđivanje odgovornosti i naknadu štete”.

Kada bi u kontekst stavili i Zakon o upravljanju u državnim preduzećima, slika bi bila zanimljivija. A ideja autora prepoznatljivija.

Novi Statut EPCG definiše Revizorski odbor kao posebno tijelo koje nadzire finansijsko izvještavanje, interne kontrole, upravljanje rizicima i rad interne revizije. U opisu tog tijela i njegovih nadležnosti naglašena je nezavisnost.

Međutim, članove Revizorskog odbora bira Odbor direktora. On utvrđuje visinu naknade koju primaju članovi i ocjenjuje njihov rad. Ovonedjeljni zakon predviđa mnogo jači sistem komisija i procedura imenovanja kroz konkursni postupak i komisije za imenovanja.

Da ne otvaramo priču u depolitizaciji menadžmenta. Koja će na dnevni red doći u najboljem slučaju, tek poslije sljedećih parlamentarnih izbora.

Do tada, ostajemo nemoćni pred informacijama poput one iz izvještaja revizora za prošlu godinu, gdje se navodi da je prosječna cijena uvoznog MWh bila 106 eura, dok je EPCG tu struju građanima prodavala po cijeni od 55 eura. Ko je donio odluku da EPCG, odnosno država i građani kao njeni vlasnici, po svakom uvoznom megavatu izgube oko 49 eura? I kako se to uklapa sa vladinom pričom o „profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti” u državnim preduzećima? Odgovori su negdje „po dubini” kadrovske politike vladajućih.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo