Povežite se sa nama

MONITORING

Ruše li Lukšića

Objavljeno prije

na

Sve institucije sistema angažovane su na rasvjetljavanju afere listing: državni vrh, policija, tužilaštvo, mediji… Igor Lukšić i Milan Roćen odmah su demantovali da su imali kontakte sa Darkom Šarićem, odbjeglim narko bosom. Njihova se imena nalaze na listingu telefonskih razgovora Šarića koji je objavio Dan. Lukšić je zatražio hitnu istragu. Ipak, iako institucije rade 24 sata, od nedjelje kada je objavljen listing u Danu, još ništa nije jasno – ko je u javnost pustio dokument o telefonskim razgovorima Darka Šarića; da li neko pokušava politički da oslabi premijera Igora Lukšića. Da li, možda, moćni dio vladajuće grupe, preko lojalnih u službama, aferom pokušava da diskredituje Lukšića, favorita mnogih zapadnih vlada, kome je navodno namijenjena uloga da počne pregovore sa Evropom, ali i proces sanaderizacije u Crnoj Gori. Roćen bi tu, navodno, mogao biti kolateralna šteta.

Ovo nije prvi listing koji je Dan objavio. Nešto ranije objavljen je spisak telefonskih razgovora Nasera Keljmendija, koga navodno policije u regionu istražuju u akciji Besa, zbog sumnji da se bavio nedozvoljenim kriminalnim radnjama. I u tom listingu ima zvučnih imena, političara, od kojih su neki potvrdili da su razgovarali sa Keljmendijem, kao biznismenom koji razvija poslove po Crnoj Gori.

Prema jednoj teoriji listinzi cure iz crnogorskih službi jer je sistem počeo da puca, pa se razotkrivaju poslovi kriminalne piramide.

Novinar Duško Vuković ocijenio je da je Dan trebalo da organizuje istragu i kompletira priču, ali da fokus javne pažnje treba da bude na temama koje je dokument otvorio. ,,Bez obzira što nije postupio saglasno pravilima i standardima novinarske profesije, Dan je učinio dobru stvar i otvorio važnu temu o zloupotrebama tajnih službi”, izjavio je Vuković.

Zaštitnici imena i djela Mila Đukanovića nakon objave posljednjeg listinga odmah su požurili da saopšte javnosti da iza svega stoji tajna obavještajna služba susjedne nam Srbije pred istorijske događaje, kleveta Crnu Goru i njenu vlast, kako bi Brisel našoj zemlji odgodio datum o otvaranju pregovora.

Tužilaštvo ih je, međutim, demantovalo i potvrdilo da dokument ,,potiče iz Uprave policije Crne Gore”, ali tvrdi da su falsifikovani i naknadno uneseni podaci o razgovorima Šarića sa Lukšićem i Roćenom. Moguće da je tako, ali u 2008. godini Šarić je imao isprepletane veze sa crnogorskim zvaničnicima i institucijama.

U novembru 2008. godine Šarićeva Mat company povukla je pet miliona eura kredita od Prve banke, i to kada je ta banka imala zabranu za izdavanje kredita.

Tokom procesa pred sudom koji se ovdje vodi protiv Darkovog brata Duška i partnera Jovana Lončara, potvrđeno je da su Šarić i njegovi najviše novca od prodaje droge oprali preko dvije crnogorske banke – Prve i Hipo alpe adrija banke. Monitor je u proljeće 2010. objavio seriju tekstova o sumnjivim transakcijama koje je klan Šarić vršio posredstvom Hipo, a preko svog poslovnog partnera Dragana Dudića, ubijenog prošle godine i njegovog sina Damjana, nedavno uhapšenog u Atini zbog pranja novca. U Hipo su upumpavane desetine miliona eura preko of šor firmi, ali i iz grčkih banaka na račune pokojnog Dudića i njegovih saradnika.

Monitor je takođe objavio da je Dudić ubijen neposredno pošto je njemačko tužilaštvo, prema tvrdnjama Nebojše Medojevića, počelo istragu zbog sumnji na pranje novca čiji su tragovi vodili do Prve. Medojević je tvrdio da ima podatke da je Dudićev saradnik na izgradnji cementare u Pljevljima, u Otilovićima, Al Memari Fard, iz Crne Gore u jednu njemačku banku odnio 1.7 miliona eura u kešu. Taj je novac, prema navodima Medojevića, podignut iz Prve, što je izazvalo reakciju tamošnjih pravosudnih organa. Pljevaljska vlast je ranije preko Uprave za nekretnine pokrenula eksproprijaciju zemljišta u selu Otilović.

Dudić je bio vlasnik i Luke Risan, koja je Šariću mogla posebno koristit za posao sa narkoticima, a preko koje su u jednom periodu uvezene ogromna količina cementa, praha tako sličnog kokainu.

Iste, 2008. godine Šarićeva Mat ima više poslova sa opštinom Pljevlja. U aprilu 2008. godine na tenderu Mat dobija posao tamponiranja više puteva, vrijedan preko 120 hiljada eura, a u decembru iste godine od opštine Pljevlja dobija posao izgradnje i rekonstrukcije hidrotehničke infrastrukture i saobraćajnice vrijedan blizu milion eura. Tu su i sitni poslovi za JP Komunalno Pljevlja. Gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković Šariće je nazivao korektnim momcima i govorio da ne bi odao gdje se Šarić nalazi i da zna.

Poslovi se nastavljaju, u januaru 2009. Mat dobija posao na tenderu Elektroprivrede, u dijelu angažovanja mehanizacije. Tu je i licenca od Vlade za distribuciju naftnih derivata.

Specijalnu tužiteljicu Đurđinu Nina Ivanović, izgleda manje interesuju ti poslovi od Pljevalja do Kotora i ko je sve iz vlasti komunicirao sa Šarićima. Ali tužiteljica će nakon utvrđivanja ko je, kako tvrdi, unio netačne podatke i doturio ih Danu, ,,odlučiti o odgovornosti autora teksta objavljenog u dnevnim novinama”. Kako bi ovdje završio Džulijan Asanž.

Lukšić je saopštio da neće tužiti Dan i da je on samo građanin željan istine i da zato traži akciju nadležnih. Ne krasi premijera tolika osjetljivost kad su u pitanju neki drugi građani. Kada kritičare režima blate u novini čiji je većinski vlasnik Lukšićeva Vlada, premijer priziva tržište kao vrhovnog sudiju, a ne tužilaštvo. U prevodu: svi su građani isti, samo su neki jednakiji.

Tužilaštvo je za samo 24 časa pokrenulo istragu i premijera oslobodilo ,,krivice”. Teško je sjetiti se slične reakcije tužilaštva u čijim ladicama afere sa opasnim sumnjama čekaju decenijama. Još nema istrage o ulozi Mila Đukanovića u slučaju zločina deportacija bosanskih izbjeglica. Ništa ni o ulozi ratne crnogorske vlade u zločinima na dubrovačkom ratištu, o sumnjivim poslovima Prve banke, privatizacijama, kreditima sina Svetozara Marovića zbog kojih je Budva u dugovima, finansiranju DPS-a, švercu cigareta…

U dugom nizu nerasvijetljena su i ubistava, napadi i prijetnje nezgodnim svjedocima, opozicionarima, intelektualcima…

S druge strane, za jedan dan uhvaćena je osoba koja je slala prijeteće sms poruke Milu Đukanoviću. Šteta što se Aleksandar Zeković ne zove Milo Đukanović, kako li bi tek njegov slučaj brzinom svjetlosti bio razjašnjen.

Pita li se premijer Lukšić kako se neki građani Crne Gore mogu osjećati kad čitaju kako ih Đukanović, onako čisto pjesnički, naziva političkim miševima koje treba deratizovati. Tužilaštvo nije reagovalo na brojne Đukanovićeve pozivi na nasilje prema neistomišljenicima.

Lukšić je, konačno, ocijenio da je afera listing način da se on i Crna Gora diskredituju pred briselsko odlučivanje o datumu za Crnu Goru.

A valjda je evropski standard kad Srđan Kusovac, odgovorni urednik Pobjede, nakon afere listing, ukori premijera što je preblag sa ,,onima čija je glava trebala da leti”, ili kad poziva crnogorske službe da stanu na put tome što se ,,u tri privatna medija objavljuju podmetačine stranih obavještajnih službi”. Zamjerio je novoj Vladi što nelojalne medije (a ne Pobjedu ili makar Antenu M) ,,filuju informacijama”. Ni zrno žita neprijatelju.

Nijesu samo državni mediji ustali da odbrane ,,napadnutu državu” i njenu vlast. Afera listing iskorištena je da se dodatno pojača kampanja protiv medija koji nijesu pod kontrolom vladajućih struktura. Javila su se i uspavana novinarska udruženja i budni profesionalci.

Iskazao se i urednik portala Analitika Draško Đuranović, član Savjeta RTCG. U razotkrivanju falsifikovanog dokumenta (što je utvrdio prije tužilaštva), Đuranović ukazuje na važne detalje u listingu: ,,Ko god zna Podgoricu i ovdašnje javne ličnosti, bilo bi mu jasno da su se potkrale grube greške u lociranju mjesta stanovanja crnogorskih državnih funkcionera”.

Ko god zna ovdašnje prilike zna da su neki naši državnici i te kako komunicirali sa Šarićem i biznismenima poput njega. Da su se zalagali da gospodin Šarić dobije pasoš. Da su držali svečane govore kada su Safetu Kaliću uručili državnu imovinu. Da su nekima prijatelji lica sa međunarodnih potjernica. Da su zajedno na međunarodnim optužnicama i crnogorski političari i mafijaški bosovi.

No, što veli Milo Đukanović, neka građani malo manje piju kafe po lokalima. Ajd’ što džebalebare, nego mogu i još dokoni da pročitaju antidržavne novine.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Obavještajac

Jedan osoba u tzv. obavještajnim poslovima spaja Igora Lukšića i Milana Roćena. Zove se Ivan Mašulović.

Storija oko Mašulovića je zanimljiva u aktuelnom kontekstu. Novembra 2009, dok je direktor ANB-a bio sadašnji vicepremijer i ministar pravde Duško Marković, objavljeno je da je Mašulović smijenjen sa dužnosti načelnika Centra ANB Podgorica.

Ivan Mašulović, rođen 1972. u Nikšiću, tipičan je primjer,,vođenog kadra”, koji je jedno vrijeme bio viđen za Markovićevog nasljednika. Magistrirao je na Fakultetu za uslužni menadžment u Novom Sadu a doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Autor je i koautor nekoliko knjiga, priručnika i pisac članaka o bezbjednosti, saradnik kod dr Veselina Vukotića na Univerzitetu Donja Gorica.

Karijeru je počeo u policiji. Veselin Veljović ga je oktobra 2005. postavio za šefa Uprave kriminalističke policije. U novembru 2006, kada je ministar inostranih poslova prvi put postao Milan Roćen, Mašulović je imenovan za rukovodioca Službe za informativno-bezbjednosnu i tehničku podršku Ministarstva vanjskih poslova. Septembra 2008. Mašulović prelazi u ANB i biva postavljen za šefa Centra za Podgoricu. Miomir Mugoša ga je namjestio u upravu FK Budućnost.

Sredinom 2009. neki mediji su Mašulovića viđeli za novog direktora Uprave za sprječavanje pranja novca jer se mislilo kako će Predrag Mitrović biti imenovan za direktora šefa carina. Važan podatak: Uprava za sprječavanje pranja novca se nalazi u Ministarstvu finansija, ministar tada bio Igor Lukšić.

Kada ga je u novembru 2009. smijenio Duško Marković sa dužnosti načelnika Centra ANB, to se dovodilo u vezu sa navodnim pokušajima Milana Roćena da u Ministarstvu odbrane ustroji OBS, posebnu Obavještajno-bezbjednosnu službu, nezavisnu od ANB. Marković i Roćen su kasnije demantovali da između njih postoji sukob.

Kada je postao premijer, Lukšić je Ivana Mašulovića postavio za svog savjetnika za nacionalnu bezbjednost. Sredinom prošlog mjeseca, odlukom Vlade, Mašilović je v.d. pomoćnik ministra odbrane za politiku odbrane – faktični prvi bezbjednjak u Vojsci Crne Gore.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo