Povežite se sa nama

MONITORING

Ruše li Lukšića

Objavljeno prije

na

Sve institucije sistema angažovane su na rasvjetljavanju afere listing: državni vrh, policija, tužilaštvo, mediji… Igor Lukšić i Milan Roćen odmah su demantovali da su imali kontakte sa Darkom Šarićem, odbjeglim narko bosom. Njihova se imena nalaze na listingu telefonskih razgovora Šarića koji je objavio Dan. Lukšić je zatražio hitnu istragu. Ipak, iako institucije rade 24 sata, od nedjelje kada je objavljen listing u Danu, još ništa nije jasno – ko je u javnost pustio dokument o telefonskim razgovorima Darka Šarića; da li neko pokušava politički da oslabi premijera Igora Lukšića. Da li, možda, moćni dio vladajuće grupe, preko lojalnih u službama, aferom pokušava da diskredituje Lukšića, favorita mnogih zapadnih vlada, kome je navodno namijenjena uloga da počne pregovore sa Evropom, ali i proces sanaderizacije u Crnoj Gori. Roćen bi tu, navodno, mogao biti kolateralna šteta.

Ovo nije prvi listing koji je Dan objavio. Nešto ranije objavljen je spisak telefonskih razgovora Nasera Keljmendija, koga navodno policije u regionu istražuju u akciji Besa, zbog sumnji da se bavio nedozvoljenim kriminalnim radnjama. I u tom listingu ima zvučnih imena, političara, od kojih su neki potvrdili da su razgovarali sa Keljmendijem, kao biznismenom koji razvija poslove po Crnoj Gori.

Prema jednoj teoriji listinzi cure iz crnogorskih službi jer je sistem počeo da puca, pa se razotkrivaju poslovi kriminalne piramide.

Novinar Duško Vuković ocijenio je da je Dan trebalo da organizuje istragu i kompletira priču, ali da fokus javne pažnje treba da bude na temama koje je dokument otvorio. ,,Bez obzira što nije postupio saglasno pravilima i standardima novinarske profesije, Dan je učinio dobru stvar i otvorio važnu temu o zloupotrebama tajnih službi”, izjavio je Vuković.

Zaštitnici imena i djela Mila Đukanovića nakon objave posljednjeg listinga odmah su požurili da saopšte javnosti da iza svega stoji tajna obavještajna služba susjedne nam Srbije pred istorijske događaje, kleveta Crnu Goru i njenu vlast, kako bi Brisel našoj zemlji odgodio datum o otvaranju pregovora.

Tužilaštvo ih je, međutim, demantovalo i potvrdilo da dokument ,,potiče iz Uprave policije Crne Gore”, ali tvrdi da su falsifikovani i naknadno uneseni podaci o razgovorima Šarića sa Lukšićem i Roćenom. Moguće da je tako, ali u 2008. godini Šarić je imao isprepletane veze sa crnogorskim zvaničnicima i institucijama.

U novembru 2008. godine Šarićeva Mat company povukla je pet miliona eura kredita od Prve banke, i to kada je ta banka imala zabranu za izdavanje kredita.

Tokom procesa pred sudom koji se ovdje vodi protiv Darkovog brata Duška i partnera Jovana Lončara, potvrđeno je da su Šarić i njegovi najviše novca od prodaje droge oprali preko dvije crnogorske banke – Prve i Hipo alpe adrija banke. Monitor je u proljeće 2010. objavio seriju tekstova o sumnjivim transakcijama koje je klan Šarić vršio posredstvom Hipo, a preko svog poslovnog partnera Dragana Dudića, ubijenog prošle godine i njegovog sina Damjana, nedavno uhapšenog u Atini zbog pranja novca. U Hipo su upumpavane desetine miliona eura preko of šor firmi, ali i iz grčkih banaka na račune pokojnog Dudića i njegovih saradnika.

Monitor je takođe objavio da je Dudić ubijen neposredno pošto je njemačko tužilaštvo, prema tvrdnjama Nebojše Medojevića, počelo istragu zbog sumnji na pranje novca čiji su tragovi vodili do Prve. Medojević je tvrdio da ima podatke da je Dudićev saradnik na izgradnji cementare u Pljevljima, u Otilovićima, Al Memari Fard, iz Crne Gore u jednu njemačku banku odnio 1.7 miliona eura u kešu. Taj je novac, prema navodima Medojevića, podignut iz Prve, što je izazvalo reakciju tamošnjih pravosudnih organa. Pljevaljska vlast je ranije preko Uprave za nekretnine pokrenula eksproprijaciju zemljišta u selu Otilović.

Dudić je bio vlasnik i Luke Risan, koja je Šariću mogla posebno koristit za posao sa narkoticima, a preko koje su u jednom periodu uvezene ogromna količina cementa, praha tako sličnog kokainu.

Iste, 2008. godine Šarićeva Mat ima više poslova sa opštinom Pljevlja. U aprilu 2008. godine na tenderu Mat dobija posao tamponiranja više puteva, vrijedan preko 120 hiljada eura, a u decembru iste godine od opštine Pljevlja dobija posao izgradnje i rekonstrukcije hidrotehničke infrastrukture i saobraćajnice vrijedan blizu milion eura. Tu su i sitni poslovi za JP Komunalno Pljevlja. Gradonačelnik Pljevalja Filip Vuković Šariće je nazivao korektnim momcima i govorio da ne bi odao gdje se Šarić nalazi i da zna.

Poslovi se nastavljaju, u januaru 2009. Mat dobija posao na tenderu Elektroprivrede, u dijelu angažovanja mehanizacije. Tu je i licenca od Vlade za distribuciju naftnih derivata.

Specijalnu tužiteljicu Đurđinu Nina Ivanović, izgleda manje interesuju ti poslovi od Pljevalja do Kotora i ko je sve iz vlasti komunicirao sa Šarićima. Ali tužiteljica će nakon utvrđivanja ko je, kako tvrdi, unio netačne podatke i doturio ih Danu, ,,odlučiti o odgovornosti autora teksta objavljenog u dnevnim novinama”. Kako bi ovdje završio Džulijan Asanž.

Lukšić je saopštio da neće tužiti Dan i da je on samo građanin željan istine i da zato traži akciju nadležnih. Ne krasi premijera tolika osjetljivost kad su u pitanju neki drugi građani. Kada kritičare režima blate u novini čiji je većinski vlasnik Lukšićeva Vlada, premijer priziva tržište kao vrhovnog sudiju, a ne tužilaštvo. U prevodu: svi su građani isti, samo su neki jednakiji.

Tužilaštvo je za samo 24 časa pokrenulo istragu i premijera oslobodilo ,,krivice”. Teško je sjetiti se slične reakcije tužilaštva u čijim ladicama afere sa opasnim sumnjama čekaju decenijama. Još nema istrage o ulozi Mila Đukanovića u slučaju zločina deportacija bosanskih izbjeglica. Ništa ni o ulozi ratne crnogorske vlade u zločinima na dubrovačkom ratištu, o sumnjivim poslovima Prve banke, privatizacijama, kreditima sina Svetozara Marovića zbog kojih je Budva u dugovima, finansiranju DPS-a, švercu cigareta…

U dugom nizu nerasvijetljena su i ubistava, napadi i prijetnje nezgodnim svjedocima, opozicionarima, intelektualcima…

S druge strane, za jedan dan uhvaćena je osoba koja je slala prijeteće sms poruke Milu Đukanoviću. Šteta što se Aleksandar Zeković ne zove Milo Đukanović, kako li bi tek njegov slučaj brzinom svjetlosti bio razjašnjen.

Pita li se premijer Lukšić kako se neki građani Crne Gore mogu osjećati kad čitaju kako ih Đukanović, onako čisto pjesnički, naziva političkim miševima koje treba deratizovati. Tužilaštvo nije reagovalo na brojne Đukanovićeve pozivi na nasilje prema neistomišljenicima.

Lukšić je, konačno, ocijenio da je afera listing način da se on i Crna Gora diskredituju pred briselsko odlučivanje o datumu za Crnu Goru.

A valjda je evropski standard kad Srđan Kusovac, odgovorni urednik Pobjede, nakon afere listing, ukori premijera što je preblag sa ,,onima čija je glava trebala da leti”, ili kad poziva crnogorske službe da stanu na put tome što se ,,u tri privatna medija objavljuju podmetačine stranih obavještajnih službi”. Zamjerio je novoj Vladi što nelojalne medije (a ne Pobjedu ili makar Antenu M) ,,filuju informacijama”. Ni zrno žita neprijatelju.

Nijesu samo državni mediji ustali da odbrane ,,napadnutu državu” i njenu vlast. Afera listing iskorištena je da se dodatno pojača kampanja protiv medija koji nijesu pod kontrolom vladajućih struktura. Javila su se i uspavana novinarska udruženja i budni profesionalci.

Iskazao se i urednik portala Analitika Draško Đuranović, član Savjeta RTCG. U razotkrivanju falsifikovanog dokumenta (što je utvrdio prije tužilaštva), Đuranović ukazuje na važne detalje u listingu: ,,Ko god zna Podgoricu i ovdašnje javne ličnosti, bilo bi mu jasno da su se potkrale grube greške u lociranju mjesta stanovanja crnogorskih državnih funkcionera”.

Ko god zna ovdašnje prilike zna da su neki naši državnici i te kako komunicirali sa Šarićem i biznismenima poput njega. Da su se zalagali da gospodin Šarić dobije pasoš. Da su držali svečane govore kada su Safetu Kaliću uručili državnu imovinu. Da su nekima prijatelji lica sa međunarodnih potjernica. Da su zajedno na međunarodnim optužnicama i crnogorski političari i mafijaški bosovi.

No, što veli Milo Đukanović, neka građani malo manje piju kafe po lokalima. Ajd’ što džebalebare, nego mogu i još dokoni da pročitaju antidržavne novine.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Obavještajac

Jedan osoba u tzv. obavještajnim poslovima spaja Igora Lukšića i Milana Roćena. Zove se Ivan Mašulović.

Storija oko Mašulovića je zanimljiva u aktuelnom kontekstu. Novembra 2009, dok je direktor ANB-a bio sadašnji vicepremijer i ministar pravde Duško Marković, objavljeno je da je Mašulović smijenjen sa dužnosti načelnika Centra ANB Podgorica.

Ivan Mašulović, rođen 1972. u Nikšiću, tipičan je primjer,,vođenog kadra”, koji je jedno vrijeme bio viđen za Markovićevog nasljednika. Magistrirao je na Fakultetu za uslužni menadžment u Novom Sadu a doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Autor je i koautor nekoliko knjiga, priručnika i pisac članaka o bezbjednosti, saradnik kod dr Veselina Vukotića na Univerzitetu Donja Gorica.

Karijeru je počeo u policiji. Veselin Veljović ga je oktobra 2005. postavio za šefa Uprave kriminalističke policije. U novembru 2006, kada je ministar inostranih poslova prvi put postao Milan Roćen, Mašulović je imenovan za rukovodioca Službe za informativno-bezbjednosnu i tehničku podršku Ministarstva vanjskih poslova. Septembra 2008. Mašulović prelazi u ANB i biva postavljen za šefa Centra za Podgoricu. Miomir Mugoša ga je namjestio u upravu FK Budućnost.

Sredinom 2009. neki mediji su Mašulovića viđeli za novog direktora Uprave za sprječavanje pranja novca jer se mislilo kako će Predrag Mitrović biti imenovan za direktora šefa carina. Važan podatak: Uprava za sprječavanje pranja novca se nalazi u Ministarstvu finansija, ministar tada bio Igor Lukšić.

Kada ga je u novembru 2009. smijenio Duško Marković sa dužnosti načelnika Centra ANB, to se dovodilo u vezu sa navodnim pokušajima Milana Roćena da u Ministarstvu odbrane ustroji OBS, posebnu Obavještajno-bezbjednosnu službu, nezavisnu od ANB. Marković i Roćen su kasnije demantovali da između njih postoji sukob.

Kada je postao premijer, Lukšić je Ivana Mašulovića postavio za svog savjetnika za nacionalnu bezbjednost. Sredinom prošlog mjeseca, odlukom Vlade, Mašilović je v.d. pomoćnik ministra odbrane za politiku odbrane – faktični prvi bezbjednjak u Vojsci Crne Gore.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo