Povežite se sa nama

MONITORING

Ima li nevinih?

Objavljeno prije

na

Za početak, kratak podsjetnik. Najkasnije od ljeta 2010, kada smo kompletirali i objavili činjenice, alarmiramo da je Uprava policije (UP) sada u epicentru afere listing, godinama potpuno neustavno i nezakonito prisluškivala. Juna ove godine je objavljen podatak da je policija najmanje 20.000 puta elektronskim nadzorom povrijeđivala ustavna prva na privatnost crnogorskih građana!

Ustav Crne Gore u čl. 43 garantuje nepovrijedivost tajnosti pisama, telefonskih razgovora i drugih sredstava opštenja. Od toga se može „odstupiti samo na osnovu odluke suda, ako je to neophodno za vođenje krivičnog postupka ili iz razloga bezbjednosti Crne Gore”.

Važeći Zakon o policiji (2005), kojim se utvrđuju ustrojstvo, djelokrug i metodi rada, ne pominje nikakva ovlašćenja UP-a da prisluškuje građane, odnosno, primjenjuje notorne MTN – mjere tajnoga nadzora.

Uprkos ovoj lako provjerljivoj tvrdnji, UP je prvi ugovor još 27. septembra 2007. o tzv. povezivanju baza podataka sklopila sa M:telom. Za sporazum se doznalo docnije. MANS se oko toga raspitivao, no zalud, Veselin Veljović udario mur strogo povjerljivo i uskratio slobodan pristup informaciji.

U dokumentu Informacija o kapacitetima, Veljović za 2009. piše o svojim opjevanim reformskim zahvatima „uz upotrebu i primjenu specijalnih istražnih tehnika – MTN u istragama”. Unutar policije je ustrojio poseban Sektor za informacione tehnologije i sisteme, načelnik njegov pomoćnik dr Ranko Vojinović, takođe saradnik na Fakultetu za informacione tehnologije podgoričkog Univerziteta Mediteran.

Vojinović je u proljeće 2010. u intervjuu za portal Analitika obavijestio da su uređaji za MTN u posjedu crnogorske policije „među najsavremenijim” i da nabavka tih uređaja – inače, mimo tendera – „izaziva visoke troškove”.

Tako se došlo do situacije da je Veljović godinama u prilici da: prisluškuje razgovore preko fiksne i mobilne telefonije; ostvaruje uvide u SMS i MMS poruke; presrijeće fiber-optičke komunikacije nadzirući rad kućnih računara kroz uvide u evidencije posjećenih sajtova ili mejlove. Može da naredi i elektronsko pozicioniranje svakog nosioca mobilnog telefona, bio on običan građanin ili dr Igor Lukšić.

E sad, da li su i uvidi u listinge – a oni su sada najaktuelnji – elektronsko prisluškivanje? Premda je Veljović tvrdio drukčije, Evropski sud za ljudska prava je presudom u predmetu Copland vs. the United Kingdom iz 2007. potvrdio kako su i listinzi – informacija o datumu i trajanju telefonskih razgovora i brojevima koji su pozivani – takođe elektronska komunikacija. Naime, u presudi razgovjetno piše da su listinzi „integralni dio telefonske komunikacije”. Citiranom presudom preporučena je pravna zaštita protiv proizvoljnih miješanja vlasti u prava na privatnost građana.

Tek avgusta prošle godine, djelimičnim stupanjem na snagu amandmana na Zakonik o krivičnom postupku (ZKP), policija se definiše kao izvršilac naloga primjene MTN-a, što uključuje i pristup listinzima – ali po precizno utvrđenoj proceduri. Zakonik, dakle, tek od avgusta 2010. definiše da će policiji sudija za istragu „izdati poseban nalog u kojem će navesti samo telefonski broj ili mejl adresu i trajanje mjere”.Trajanje mjera tehničkog nadzora oročeno je od četiri do sedam mjeseci najduže.

U međuvremenu, UP je sklopila sporazume, osim sa M:telom, takođe i sa Crnogorskim Telekomom i Telenorom. Proljetos je Šefko Crnovršanin, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka, nakon sprovedenog nadzora, objavio da mobilni operateri ustupaju policiji više podataka o svojim korisnicima, nego što to predviđa ZKP.

To nas dovodi do stanja zakonske regulative od 10. jula odnosno 12. avgusta 2008, godine u kojoj nije bio promijenjen ZKP, pa policije nije imala bilo kakve ingerencije da primjenjuje mjere tajnog nadzora, niti joj je sudija za istrage mogao izdati poseban nalog sa određenim telefonskim brojem.

List Dan je 4. decembra objavio navodni listing prema kojem su premijer Igor Lukšić i ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Milan Roćen tih dana bili u kontaktima sa Darkom Šarićem.

Lukšić i Roćen su na hitno sazvanoj konferenciji za medije demantovali da su razgovarali sa Šarićem, osporili autentičnost listinga i zatražili hitnu istragu. Već sjutradan po objavljivanju ove informacije, specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović saopštava kako je utvrđeno da je riječ o formatu listinga koje je radila UP i zahtijeva da se „utvrdi identitet osobe koja je s obzirom na službena ovlašćenja bila u posjedu dokumenta, kao i identitet osobe koja je u taj listing unijela neistinite podatke o telefonskoj komunikaciji premijera Lukšića i ministra Roćena sa Darkom Šarićem”. Ona je kazala kako Lukšić i Roćen nikada nijesu imali telefonsku komunikaciju sa Šarićem. Na osnovu čega to tvrdi?

Objasnila je njena šefica, Ranka Čarapić, tvrdnjom da je policija kooperativna u istrazi, kao i da su Tužilaštvu tražene podatke dostavili i provajderi Telekom i Telenor. I eto rašamonijade u kojoj izgleda nema nevinih.

Da razmotrimo. Na osnovu kojih parametara provajderi zadržavaju podatke još od 2008. godine? Zakonom o elektronskim komunikacijama (čl. 126) telekomunikaciona preduzeća imaju obavezu „zadržavanja određenih podataka o saobraćaju i lokaciji, kao i relevantnih podataka potrebnih za identifikaciju pretplatnika”, kako bi se „osiguralo da ti podaci budu na raspolaganju državnim organima. Potom razgovjetno piše da periodi zadržavanja podataka za provajdere „ne mogu biti kraći od šest mjeseci niti duži od dvije godine od dana obavljene komunikacije”. Dakle – ne mogu biti duži od dvije godine! Sada smo u decembaru 2011, a afera listing je datirana na jul i avgust 2008; izračunajte!

Naredna krupna dilema – kako je policija od Telenora (tada ProMonte), čiji je Darko Šarić bio pretplatnik, mogla da dobije listing iz jula i avgusta 2008, kada je poznato da tada uopšte nije imala potpisan sporazum o tzv. povezivanju baza podataka?

Prije nego što je januara 2010. zbrisao u nepoznatom pravcu, Šarić je mjesecima boravio u Crnoj Gori. On je od 29. februara 2008. imao prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori. U maju 2009. pokrenuo je postupak dobijanja crnogorskog državljanstva. Agencija nacionalne bezbjednosti dala je za Šarića pozitivno mišljenje, prema kojem on ne predstavlja smetnju za bezbjednost Crne Gore, što je bio preduslov da mu Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave izda garanciju da će steći crnogorsko državljanstvo.

Iz Uprave policije u saopštenju koje su objavili 6. decembra ne demantuju da su bili posjednici listinga Darka Šarića, što znači da su nad njim primjenjivali mjere tajnog nadzora. I tipičnom primjenom policijske logike, tako je direktor UP-a Veselin Veljović uhvaćen u laž. Naime, Veljović je februara 2010. Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine dostavio Izvještaj o aktivnostima Uprave policije u realizaciji policijske operacije Balkanski ratnik.

U njemu se tvrdi da za Darka Šarića „nije bilo osnova za primjenu specijalističkih tehnika mjera tajnog nadzora”.

„U slučaju da su te mjere bile realizovane”, vajkao se Veljović, „jasno je da bi se radilo o kršenju zakonskih propisa i takve nezakonite radnje UP neće sprovoditi”!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo