Povežite se sa nama

MONITORING

Ima li nevinih?

Objavljeno prije

na

Za početak, kratak podsjetnik. Najkasnije od ljeta 2010, kada smo kompletirali i objavili činjenice, alarmiramo da je Uprava policije (UP) sada u epicentru afere listing, godinama potpuno neustavno i nezakonito prisluškivala. Juna ove godine je objavljen podatak da je policija najmanje 20.000 puta elektronskim nadzorom povrijeđivala ustavna prva na privatnost crnogorskih građana!

Ustav Crne Gore u čl. 43 garantuje nepovrijedivost tajnosti pisama, telefonskih razgovora i drugih sredstava opštenja. Od toga se može „odstupiti samo na osnovu odluke suda, ako je to neophodno za vođenje krivičnog postupka ili iz razloga bezbjednosti Crne Gore”.

Važeći Zakon o policiji (2005), kojim se utvrđuju ustrojstvo, djelokrug i metodi rada, ne pominje nikakva ovlašćenja UP-a da prisluškuje građane, odnosno, primjenjuje notorne MTN – mjere tajnoga nadzora.

Uprkos ovoj lako provjerljivoj tvrdnji, UP je prvi ugovor još 27. septembra 2007. o tzv. povezivanju baza podataka sklopila sa M:telom. Za sporazum se doznalo docnije. MANS se oko toga raspitivao, no zalud, Veselin Veljović udario mur strogo povjerljivo i uskratio slobodan pristup informaciji.

U dokumentu Informacija o kapacitetima, Veljović za 2009. piše o svojim opjevanim reformskim zahvatima „uz upotrebu i primjenu specijalnih istražnih tehnika – MTN u istragama”. Unutar policije je ustrojio poseban Sektor za informacione tehnologije i sisteme, načelnik njegov pomoćnik dr Ranko Vojinović, takođe saradnik na Fakultetu za informacione tehnologije podgoričkog Univerziteta Mediteran.

Vojinović je u proljeće 2010. u intervjuu za portal Analitika obavijestio da su uređaji za MTN u posjedu crnogorske policije „među najsavremenijim” i da nabavka tih uređaja – inače, mimo tendera – „izaziva visoke troškove”.

Tako se došlo do situacije da je Veljović godinama u prilici da: prisluškuje razgovore preko fiksne i mobilne telefonije; ostvaruje uvide u SMS i MMS poruke; presrijeće fiber-optičke komunikacije nadzirući rad kućnih računara kroz uvide u evidencije posjećenih sajtova ili mejlove. Može da naredi i elektronsko pozicioniranje svakog nosioca mobilnog telefona, bio on običan građanin ili dr Igor Lukšić.

E sad, da li su i uvidi u listinge – a oni su sada najaktuelnji – elektronsko prisluškivanje? Premda je Veljović tvrdio drukčije, Evropski sud za ljudska prava je presudom u predmetu Copland vs. the United Kingdom iz 2007. potvrdio kako su i listinzi – informacija o datumu i trajanju telefonskih razgovora i brojevima koji su pozivani – takođe elektronska komunikacija. Naime, u presudi razgovjetno piše da su listinzi „integralni dio telefonske komunikacije”. Citiranom presudom preporučena je pravna zaštita protiv proizvoljnih miješanja vlasti u prava na privatnost građana.

Tek avgusta prošle godine, djelimičnim stupanjem na snagu amandmana na Zakonik o krivičnom postupku (ZKP), policija se definiše kao izvršilac naloga primjene MTN-a, što uključuje i pristup listinzima – ali po precizno utvrđenoj proceduri. Zakonik, dakle, tek od avgusta 2010. definiše da će policiji sudija za istragu „izdati poseban nalog u kojem će navesti samo telefonski broj ili mejl adresu i trajanje mjere”.Trajanje mjera tehničkog nadzora oročeno je od četiri do sedam mjeseci najduže.

U međuvremenu, UP je sklopila sporazume, osim sa M:telom, takođe i sa Crnogorskim Telekomom i Telenorom. Proljetos je Šefko Crnovršanin, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka, nakon sprovedenog nadzora, objavio da mobilni operateri ustupaju policiji više podataka o svojim korisnicima, nego što to predviđa ZKP.

To nas dovodi do stanja zakonske regulative od 10. jula odnosno 12. avgusta 2008, godine u kojoj nije bio promijenjen ZKP, pa policije nije imala bilo kakve ingerencije da primjenjuje mjere tajnog nadzora, niti joj je sudija za istrage mogao izdati poseban nalog sa određenim telefonskim brojem.

List Dan je 4. decembra objavio navodni listing prema kojem su premijer Igor Lukšić i ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Milan Roćen tih dana bili u kontaktima sa Darkom Šarićem.

Lukšić i Roćen su na hitno sazvanoj konferenciji za medije demantovali da su razgovarali sa Šarićem, osporili autentičnost listinga i zatražili hitnu istragu. Već sjutradan po objavljivanju ove informacije, specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović saopštava kako je utvrđeno da je riječ o formatu listinga koje je radila UP i zahtijeva da se „utvrdi identitet osobe koja je s obzirom na službena ovlašćenja bila u posjedu dokumenta, kao i identitet osobe koja je u taj listing unijela neistinite podatke o telefonskoj komunikaciji premijera Lukšića i ministra Roćena sa Darkom Šarićem”. Ona je kazala kako Lukšić i Roćen nikada nijesu imali telefonsku komunikaciju sa Šarićem. Na osnovu čega to tvrdi?

Objasnila je njena šefica, Ranka Čarapić, tvrdnjom da je policija kooperativna u istrazi, kao i da su Tužilaštvu tražene podatke dostavili i provajderi Telekom i Telenor. I eto rašamonijade u kojoj izgleda nema nevinih.

Da razmotrimo. Na osnovu kojih parametara provajderi zadržavaju podatke još od 2008. godine? Zakonom o elektronskim komunikacijama (čl. 126) telekomunikaciona preduzeća imaju obavezu „zadržavanja određenih podataka o saobraćaju i lokaciji, kao i relevantnih podataka potrebnih za identifikaciju pretplatnika”, kako bi se „osiguralo da ti podaci budu na raspolaganju državnim organima. Potom razgovjetno piše da periodi zadržavanja podataka za provajdere „ne mogu biti kraći od šest mjeseci niti duži od dvije godine od dana obavljene komunikacije”. Dakle – ne mogu biti duži od dvije godine! Sada smo u decembaru 2011, a afera listing je datirana na jul i avgust 2008; izračunajte!

Naredna krupna dilema – kako je policija od Telenora (tada ProMonte), čiji je Darko Šarić bio pretplatnik, mogla da dobije listing iz jula i avgusta 2008, kada je poznato da tada uopšte nije imala potpisan sporazum o tzv. povezivanju baza podataka?

Prije nego što je januara 2010. zbrisao u nepoznatom pravcu, Šarić je mjesecima boravio u Crnoj Gori. On je od 29. februara 2008. imao prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori. U maju 2009. pokrenuo je postupak dobijanja crnogorskog državljanstva. Agencija nacionalne bezbjednosti dala je za Šarića pozitivno mišljenje, prema kojem on ne predstavlja smetnju za bezbjednost Crne Gore, što je bio preduslov da mu Ministarstvo unutrašnjih poslova i javne uprave izda garanciju da će steći crnogorsko državljanstvo.

Iz Uprave policije u saopštenju koje su objavili 6. decembra ne demantuju da su bili posjednici listinga Darka Šarića, što znači da su nad njim primjenjivali mjere tajnog nadzora. I tipičnom primjenom policijske logike, tako je direktor UP-a Veselin Veljović uhvaćen u laž. Naime, Veljović je februara 2010. Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine dostavio Izvještaj o aktivnostima Uprave policije u realizaciji policijske operacije Balkanski ratnik.

U njemu se tvrdi da za Darka Šarića „nije bilo osnova za primjenu specijalističkih tehnika mjera tajnog nadzora”.

„U slučaju da su te mjere bile realizovane”, vajkao se Veljović, „jasno je da bi se radilo o kršenju zakonskih propisa i takve nezakonite radnje UP neće sprovoditi”!

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo