Povežite se sa nama

MONITORING

Pendrekom na pendrek

Objavljeno prije

na

S-1

Još malo pa će se navršiti godina Vlade dr Igora Lukšića i isto toliko dug status vršioca dužnosti direktora Uprave policije (UP). Kada je krajem prošle godine Milo Đukanović podnio ostavku na premijersku funkciju, okončan je i mandat Veselina Veljovića. Propisano je da starješini organa uprave – a to se odnosi i na direktora UP – prestaje dužnost ostavkom, razrješenjem ili prestankom mandata Vlade. No, Veljović je ostao na dužnosti, a propisi ne oročavaju njegov v.d. status. Ivan Brajović, ministar unutašnjih poslova i javne uprave, nije dostavljao Vladi prijedlog kandidata za imenovanje direktora UP-a. U međuvremenu, 29. jula ove godine, usvojene su izmjene Zakona o državnoj upravi, čiji je čl. 44 inoviran uvođenjem procedure javnog konkursa i za izbor direktora UP-a.

Uprkos izmjenama u proceduri odabira kandidata, Brajović i dalje ima formalno-pravne poluge da utiče na prijedlog ko će biti direktor policije. Kao resorni ministar, on donosi odluku o raspisivanju konkursa na koji se primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

Krupne dileme čekaju na rasplet. U vladajućoj koaliciji još nijesu dogovorili da li će policija ostati samostalni organ uprave, ili će se vratiti u sastav MUP-a. Brajović i SDP su sada transparentno za opciju da se policija vrati pod ingerenciju MUP-a, kako je i bilo do 2005, kada je dotadašnja Služba javne bezbjednosti (SJB, uniformisana policija) izdvojena u samostalni organ uprave.

Da li će policija biti vraćena u MUP? Iz SDP-a najavljuju da će se to riješiti usvajanjem novog Zakona o policiji (ili unutrašnjim poslovima). Lukšićeva vlada je programom rada za ovu godinu obećala da će ga usvojiti „do kraja trećeg kvartala”. Taj rok je istekao a prijedlog nije razmatran na sjednicama Vlade.

Ostane li sadašnje rješenje – da je policija samostalni organ uprave – direktora UP-a bi nakon sprovedenog konkursa imenovala Vlada na prijedlog resornog ministra Brajovića. Ali, ukoliko policija bude u sastavu MUP-a, Brajović će imati nešto veći uticaj na izbor, jer čl. 44 Zakona o državnoj upravi predviđa da direktora, nakon konkursa, imenuje ministar unutrašnjih poslova po prethodno pribavljenoj saglasnosti Vlade.

Iz Brajovićevog kabineta su se 16. novembra oglasili saopštenjem da je izrada novog Zakona o policiji „u završnoj fazi” . Neslužbeno, javnost je sa iste adrese informisana kako se neće raspisati konkurs za šefa UP-a dok se novim zakonom ne utvrdi status policije u odnosu na MUP.

Podsjetimo, sadašnji status UP-a i njenog direktora je izuzetak. Za razliku od Veljovića, šefovi najvećeg broja evropskih policija imaju potpunu političku, dakle, ministarsku odgovornost za borbu protiv kriminala.

Prethodno su se DPS i SDP – negdje od 2003. godine – prepirali oko procedure ko treba da bira direktora policije, Vlada ili Skupština. Brajović je, kao poslanik SDP-a, bio jedan od onih koji su insistirali da se izbor obavlja u parlamentu, ali je promijenio mišljenje i s partijskim drugarima 2005. uredno glasao za postojeće rješenje koje je nametnula DPS.

Štoviše, čelnici SDP-a su se povodom usvajanja postojećeg Zakona o policiji razmetali izjavama kako je izmještanje iz MUP-a nalik kopernikanskom obrtu u reformi policije. Njihov kadar, tadašnji načelnik SJB Mićo Orlandić predao je oktobra 2005. dužnost Veljoviću a prvi ministar unutrašnjih poslova u crnogorskoj istoriji bez uticaja na rad policije je postao Jusuf Kalamperović iz SDP-a.

Kalamperovića je naslijedio Brajović juna 2009. godine. Od tada, svako malo, traži povećan uticaj na rad i kontrolu policije. Oko pola godine pošto je izabran čekao je da predloži reizbor Veljovića za direktora UP-a da bi u zamjenu dobio izmjene Zakona o policiji kojima je Unutrašnja kontrola stavljena pod njegov neposredni nadzor. Dotad je Veljović sam sebe kontrolisao.

Pokazalo se da je Unutrašnja kontrola jalov instrument nadzora Veljovićeve policije koja, prema posljednjim objavljenim podacima, broji oko 5.550 službenika sa platama finansiranim iz prosječnih godišnjih budžeta iznad 60 miliona eura. Veljović je potpuno nezakonito, mjesecima Unutrašnjoj kontroli uskraćivao pristup elektronskim bazama policijskih podataka – evidencijama zaposlenih.

Ko je sve i po kojem osnovu zapošljavan u policiji – da li su među njima i lica sa krivičnim dosijeima – ostaju samo neka od otvorenih pitanja.

Monitor je ranije objavio neke od dramatičnih činjenica o teškim kriminalnim ili, u najmanju ruku, kontroverznim ulogama aktivnih i bivših policajaca. No, Brajović i njegova Unutrašnja kontrola su identifikovali samo neke od problema, bez zasijecanja u dubinu.

Brajović je u Policijskom glasniku (oktobar 2010), službenom listu UP, tvrdio da se „ne smije dozvoliti da mali broj neodgovornih i neprofesionalnih pripadnika policije baci sjenku na pošten i požrtvovan rad ogromnog broja naših kolega”. Po Brajoviću, postoje „drastični” slučajevi, poput ovih: „Ne može se biti na bolovanju, a raditi kao taksista ili obezbjeđivati neke sumnjive osobe ili lokale”.

Problemi su, velimo, mnogo dublji. Kako smo izvještavali, Veljović se od preuzimanja dužnosti direktora policije okružio svojim kolegama iz Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), kojom je od 1995. do 2005. komandovao.

Infiltracija „sajovaca” ali i nekadašnjih oficira u rukovodećoj strukturi već je u opservacijama uočena u izvještaju Misije OEBS-a za 2010, gdje se konstatuje kako je u „Upravi policije i dalje prisutna stara predreformistička vojnička kultura”.

Nekadašnji pripadnik SAJ-a i kasnije zapovjednik Posebne jedinice policije Zoran Tomčić bio je rukovodilac Unutrašnje kontrole, a od jesenas direktor Forenzičkog centra. Miljan Perović, takođe „sajovac”, načelnik je Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Mladen Marković, sadašnji komandant SAJ-a, bio je člana njegovog Kabineta. Starješina u SAJ-u bio je i Dragan Blagojević, rukovodilac Područne jedinice Nikšić, itd.

Najviše kontroverzi i dalje je oko „sajovca” Mirka Banovića, ranijeg šefa Veljovićevog obezbjeđenja. Banović je navodno tokom proljeća 2007. prijetio tadašnjem članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću. Sumnje, kako to već biva, nijesu dokazane. Zekovića je u februaru o.g. Tužilaštvo obavijestilo da je njegov slučaj zastario; još gore, iz tužilaštva su ga informisali i da nikakve mjere nijesu preduzete da se Banović procesuira uprkos podnesenoj prijavi i dokazima.

Nebojša Medojević, predsjednik PzP-a i član parlamentarnog Odbora za bezbjednost i odbranu, proljetos je lansirao tvrdnju da je „bliski saradnik Veljovića, ranije povezivan sa prijetnjama aktivisti za ljudska prava Aleksandru Zekoviću, ključna veza Veljovića i zagoričkog klana” a da je njegova „ogromna lična imovina višestruko veća od primanja koje ima iz državne službe”.

Mirko Banović je rođeni brat Marinka Banovića, nekadašnjeg policajca izbačenog iz službe zbog pokušaja šverca kokaina, koji je javnosti poznat kao tjelohranitelj i kafanski toro Veselina Barovića.

Zagorički klan, s kojim je navodno Veljović preko posrednika u dilu, „odgovoran je za prebijanje direktora i vlasnika Vijesti Željka Ivanovića, kao i za ubistvo Srđana Vojičića i prebijanje Jevrema Brkovića”. Medojević je o svemu tome obavijestio državnu tužiteljku Ranku Čarapić, no nema potvrde da je ona tim povodom pokrenula istragu.

U međuvremenu, Veljović je tužio Medojevića zbog povrede časti i ugleda. Zoran Piperović, advokat braće Banović, zbog njihovog dovođenja u vezu sa ubistvom Srđana Vojičića, oglasio se tvrdnjom da bi trebalo „omogućiti institucijama sistema da rade nesmetano svoj posao, što je najbolji garant za utvrđivanje istine o tom nesrećnom slučaju”.

Nakon što smo objavili kako je Mirko Banović pred Osnovnim sudom u Baru nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja, te da je, uprkos tome ostao u službi kao komandir u SAJ-u, za taj slučaj se zainteresovao Aleksandar Zeković. On se obratio ministru Ivanu Brajoviću i Veselinu Veljoviću odvojenim pritužbama.

Brajović je preko Unutrašnje kontrole sproveo postupak provjere navoda izvještača Monitora. Iz njegovog odgovora Br. 01 – 2419/2 od 12. septembra o.g. se doznaje kako je Banović, skupa sa još nekim kolegama iz SAJ-a, po krivičnoj prijavi M.B. iz Podgorice za zlostavljanje i mučenje iz 2005, osuđen najprije juna 2010. a onda u ponovljenom postupku 19. maja o.g. pred Osnovnim sudom u Baru na kazne zatvora od po jednu godinu, uslovno na dvije.

Banović je, dakle, još uvijek zaposlen u Veljovićevoj policiji. Kako funkcioniše „kontrola” zakonitosti rada Veljovića i UP-a, pokazuje i navod iz citiranog dopisa. Brajović, preko kabineta, izvještava Zekovića da je postupak po žalbi i Banovića pred drugostepenim sudom, pa da će se tek nakon eventualne pravosnažne presude „steći osnov za prestanak radnog odnosa”.

No, izvještava dalje Brajović, Nenadu Krstajiću, Banovićevom ortaku iz SAJ-a nepravosnažno osuđenom u istom postupku, prestao je januara 2009. radni odnos na „lični zahtjev”. Međutim, ministar unutrašnjih poslova ne objašnjava kako je narečeni Krstajić potom postao tjelohranitelj Svetozara Marovića.

Pa je „bivši policajac” Krstajić 1. septembra 2010, dok je Marović bio vicepremijer, u mjestu Prekornica (magistrala Podgorica – Cetinje) slupao mercedes reg. br. PG MN 555, vlasništvo – Vlade Crne Gore!

Uostalom, ministar Brajović nije objavio da je protiv Mirka Banovića poveden bilo kakav disciplinski postupak zbog teških optužbi za zlostavljanje i mučenje, niti sprovedena procedura predviđena Kodeksom policijske etike (Sl. list Crne Gore, Br. 01/06).

U slučaju Banovića unutar UP-a nije se postupilo ni po rutinskom standardu Savjeta Evrope, koji glasi: „Svaka zabrana mučenja i drugih oblika zlostavljanja gubi na uvjerljivosti ako službena lica koja su takva djela počinila ne odgovaraju za svoje postupke”…

Ako, dakle, tako stoje stvari, da li je bitno ko će biti glavni pendrek – Veljović ili Brajović?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo