MONITORING
Pendrekom na pendrek

Još malo pa će se navršiti godina Vlade dr Igora Lukšića i isto toliko dug status vršioca dužnosti direktora Uprave policije (UP). Kada je krajem prošle godine Milo Đukanović podnio ostavku na premijersku funkciju, okončan je i mandat Veselina Veljovića. Propisano je da starješini organa uprave – a to se odnosi i na direktora UP – prestaje dužnost ostavkom, razrješenjem ili prestankom mandata Vlade. No, Veljović je ostao na dužnosti, a propisi ne oročavaju njegov v.d. status. Ivan Brajović, ministar unutašnjih poslova i javne uprave, nije dostavljao Vladi prijedlog kandidata za imenovanje direktora UP-a. U međuvremenu, 29. jula ove godine, usvojene su izmjene Zakona o državnoj upravi, čiji je čl. 44 inoviran uvođenjem procedure javnog konkursa i za izbor direktora UP-a.
Uprkos izmjenama u proceduri odabira kandidata, Brajović i dalje ima formalno-pravne poluge da utiče na prijedlog ko će biti direktor policije. Kao resorni ministar, on donosi odluku o raspisivanju konkursa na koji se primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
Krupne dileme čekaju na rasplet. U vladajućoj koaliciji još nijesu dogovorili da li će policija ostati samostalni organ uprave, ili će se vratiti u sastav MUP-a. Brajović i SDP su sada transparentno za opciju da se policija vrati pod ingerenciju MUP-a, kako je i bilo do 2005, kada je dotadašnja Služba javne bezbjednosti (SJB, uniformisana policija) izdvojena u samostalni organ uprave.
Da li će policija biti vraćena u MUP? Iz SDP-a najavljuju da će se to riješiti usvajanjem novog Zakona o policiji (ili unutrašnjim poslovima). Lukšićeva vlada je programom rada za ovu godinu obećala da će ga usvojiti „do kraja trećeg kvartala”. Taj rok je istekao a prijedlog nije razmatran na sjednicama Vlade.
Ostane li sadašnje rješenje – da je policija samostalni organ uprave – direktora UP-a bi nakon sprovedenog konkursa imenovala Vlada na prijedlog resornog ministra Brajovića. Ali, ukoliko policija bude u sastavu MUP-a, Brajović će imati nešto veći uticaj na izbor, jer čl. 44 Zakona o državnoj upravi predviđa da direktora, nakon konkursa, imenuje ministar unutrašnjih poslova po prethodno pribavljenoj saglasnosti Vlade.
Iz Brajovićevog kabineta su se 16. novembra oglasili saopštenjem da je izrada novog Zakona o policiji „u završnoj fazi” . Neslužbeno, javnost je sa iste adrese informisana kako se neće raspisati konkurs za šefa UP-a dok se novim zakonom ne utvrdi status policije u odnosu na MUP.
Podsjetimo, sadašnji status UP-a i njenog direktora je izuzetak. Za razliku od Veljovića, šefovi najvećeg broja evropskih policija imaju potpunu političku, dakle, ministarsku odgovornost za borbu protiv kriminala.
Prethodno su se DPS i SDP – negdje od 2003. godine – prepirali oko procedure ko treba da bira direktora policije, Vlada ili Skupština. Brajović je, kao poslanik SDP-a, bio jedan od onih koji su insistirali da se izbor obavlja u parlamentu, ali je promijenio mišljenje i s partijskim drugarima 2005. uredno glasao za postojeće rješenje koje je nametnula DPS.
Štoviše, čelnici SDP-a su se povodom usvajanja postojećeg Zakona o policiji razmetali izjavama kako je izmještanje iz MUP-a nalik kopernikanskom obrtu u reformi policije. Njihov kadar, tadašnji načelnik SJB Mićo Orlandić predao je oktobra 2005. dužnost Veljoviću a prvi ministar unutrašnjih poslova u crnogorskoj istoriji bez uticaja na rad policije je postao Jusuf Kalamperović iz SDP-a.
Kalamperovića je naslijedio Brajović juna 2009. godine. Od tada, svako malo, traži povećan uticaj na rad i kontrolu policije. Oko pola godine pošto je izabran čekao je da predloži reizbor Veljovića za direktora UP-a da bi u zamjenu dobio izmjene Zakona o policiji kojima je Unutrašnja kontrola stavljena pod njegov neposredni nadzor. Dotad je Veljović sam sebe kontrolisao.
Pokazalo se da je Unutrašnja kontrola jalov instrument nadzora Veljovićeve policije koja, prema posljednjim objavljenim podacima, broji oko 5.550 službenika sa platama finansiranim iz prosječnih godišnjih budžeta iznad 60 miliona eura. Veljović je potpuno nezakonito, mjesecima Unutrašnjoj kontroli uskraćivao pristup elektronskim bazama policijskih podataka – evidencijama zaposlenih.
Ko je sve i po kojem osnovu zapošljavan u policiji – da li su među njima i lica sa krivičnim dosijeima – ostaju samo neka od otvorenih pitanja.
Monitor je ranije objavio neke od dramatičnih činjenica o teškim kriminalnim ili, u najmanju ruku, kontroverznim ulogama aktivnih i bivših policajaca. No, Brajović i njegova Unutrašnja kontrola su identifikovali samo neke od problema, bez zasijecanja u dubinu.
Brajović je u Policijskom glasniku (oktobar 2010), službenom listu UP, tvrdio da se „ne smije dozvoliti da mali broj neodgovornih i neprofesionalnih pripadnika policije baci sjenku na pošten i požrtvovan rad ogromnog broja naših kolega”. Po Brajoviću, postoje „drastični” slučajevi, poput ovih: „Ne može se biti na bolovanju, a raditi kao taksista ili obezbjeđivati neke sumnjive osobe ili lokale”.
Problemi su, velimo, mnogo dublji. Kako smo izvještavali, Veljović se od preuzimanja dužnosti direktora policije okružio svojim kolegama iz Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), kojom je od 1995. do 2005. komandovao.
Infiltracija „sajovaca” ali i nekadašnjih oficira u rukovodećoj strukturi već je u opservacijama uočena u izvještaju Misije OEBS-a za 2010, gdje se konstatuje kako je u „Upravi policije i dalje prisutna stara predreformistička vojnička kultura”.
Nekadašnji pripadnik SAJ-a i kasnije zapovjednik Posebne jedinice policije Zoran Tomčić bio je rukovodilac Unutrašnje kontrole, a od jesenas direktor Forenzičkog centra. Miljan Perović, takođe „sajovac”, načelnik je Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Mladen Marković, sadašnji komandant SAJ-a, bio je člana njegovog Kabineta. Starješina u SAJ-u bio je i Dragan Blagojević, rukovodilac Područne jedinice Nikšić, itd.
Najviše kontroverzi i dalje je oko „sajovca” Mirka Banovića, ranijeg šefa Veljovićevog obezbjeđenja. Banović je navodno tokom proljeća 2007. prijetio tadašnjem članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću. Sumnje, kako to već biva, nijesu dokazane. Zekovića je u februaru o.g. Tužilaštvo obavijestilo da je njegov slučaj zastario; još gore, iz tužilaštva su ga informisali i da nikakve mjere nijesu preduzete da se Banović procesuira uprkos podnesenoj prijavi i dokazima.
Nebojša Medojević, predsjednik PzP-a i član parlamentarnog Odbora za bezbjednost i odbranu, proljetos je lansirao tvrdnju da je „bliski saradnik Veljovića, ranije povezivan sa prijetnjama aktivisti za ljudska prava Aleksandru Zekoviću, ključna veza Veljovića i zagoričkog klana” a da je njegova „ogromna lična imovina višestruko veća od primanja koje ima iz državne službe”.
Mirko Banović je rođeni brat Marinka Banovića, nekadašnjeg policajca izbačenog iz službe zbog pokušaja šverca kokaina, koji je javnosti poznat kao tjelohranitelj i kafanski toro Veselina Barovića.
Zagorički klan, s kojim je navodno Veljović preko posrednika u dilu, „odgovoran je za prebijanje direktora i vlasnika Vijesti Željka Ivanovića, kao i za ubistvo Srđana Vojičića i prebijanje Jevrema Brkovića”. Medojević je o svemu tome obavijestio državnu tužiteljku Ranku Čarapić, no nema potvrde da je ona tim povodom pokrenula istragu.
U međuvremenu, Veljović je tužio Medojevića zbog povrede časti i ugleda. Zoran Piperović, advokat braće Banović, zbog njihovog dovođenja u vezu sa ubistvom Srđana Vojičića, oglasio se tvrdnjom da bi trebalo „omogućiti institucijama sistema da rade nesmetano svoj posao, što je najbolji garant za utvrđivanje istine o tom nesrećnom slučaju”.
Nakon što smo objavili kako je Mirko Banović pred Osnovnim sudom u Baru nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja, te da je, uprkos tome ostao u službi kao komandir u SAJ-u, za taj slučaj se zainteresovao Aleksandar Zeković. On se obratio ministru Ivanu Brajoviću i Veselinu Veljoviću odvojenim pritužbama.
Brajović je preko Unutrašnje kontrole sproveo postupak provjere navoda izvještača Monitora. Iz njegovog odgovora Br. 01 – 2419/2 od 12. septembra o.g. se doznaje kako je Banović, skupa sa još nekim kolegama iz SAJ-a, po krivičnoj prijavi M.B. iz Podgorice za zlostavljanje i mučenje iz 2005, osuđen najprije juna 2010. a onda u ponovljenom postupku 19. maja o.g. pred Osnovnim sudom u Baru na kazne zatvora od po jednu godinu, uslovno na dvije.
Banović je, dakle, još uvijek zaposlen u Veljovićevoj policiji. Kako funkcioniše „kontrola” zakonitosti rada Veljovića i UP-a, pokazuje i navod iz citiranog dopisa. Brajović, preko kabineta, izvještava Zekovića da je postupak po žalbi i Banovića pred drugostepenim sudom, pa da će se tek nakon eventualne pravosnažne presude „steći osnov za prestanak radnog odnosa”.
No, izvještava dalje Brajović, Nenadu Krstajiću, Banovićevom ortaku iz SAJ-a nepravosnažno osuđenom u istom postupku, prestao je januara 2009. radni odnos na „lični zahtjev”. Međutim, ministar unutrašnjih poslova ne objašnjava kako je narečeni Krstajić potom postao tjelohranitelj Svetozara Marovića.
Pa je „bivši policajac” Krstajić 1. septembra 2010, dok je Marović bio vicepremijer, u mjestu Prekornica (magistrala Podgorica – Cetinje) slupao mercedes reg. br. PG MN 555, vlasništvo – Vlade Crne Gore!
Uostalom, ministar Brajović nije objavio da je protiv Mirka Banovića poveden bilo kakav disciplinski postupak zbog teških optužbi za zlostavljanje i mučenje, niti sprovedena procedura predviđena Kodeksom policijske etike (Sl. list Crne Gore, Br. 01/06).
U slučaju Banovića unutar UP-a nije se postupilo ni po rutinskom standardu Savjeta Evrope, koji glasi: „Svaka zabrana mučenja i drugih oblika zlostavljanja gubi na uvjerljivosti ako službena lica koja su takva djela počinila ne odgovaraju za svoje postupke”…
Ako, dakle, tako stoje stvari, da li je bitno ko će biti glavni pendrek – Veljović ili Brajović?
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.
Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve prećutao.
Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.
Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.
Onda je prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.
Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.
Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.
Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.
Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.
Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.
Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.
Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora. To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.
Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.
Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.
Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.
Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda