Povežite se sa nama

MONITORING

Pendrekom na pendrek

Objavljeno prije

na

Još malo pa će se navršiti godina Vlade dr Igora Lukšića i isto toliko dug status vršioca dužnosti direktora Uprave policije (UP). Kada je krajem prošle godine Milo Đukanović podnio ostavku na premijersku funkciju, okončan je i mandat Veselina Veljovića. Propisano je da starješini organa uprave – a to se odnosi i na direktora UP – prestaje dužnost ostavkom, razrješenjem ili prestankom mandata Vlade. No, Veljović je ostao na dužnosti, a propisi ne oročavaju njegov v.d. status. Ivan Brajović, ministar unutašnjih poslova i javne uprave, nije dostavljao Vladi prijedlog kandidata za imenovanje direktora UP-a. U međuvremenu, 29. jula ove godine, usvojene su izmjene Zakona o državnoj upravi, čiji je čl. 44 inoviran uvođenjem procedure javnog konkursa i za izbor direktora UP-a.

Uprkos izmjenama u proceduri odabira kandidata, Brajović i dalje ima formalno-pravne poluge da utiče na prijedlog ko će biti direktor policije. Kao resorni ministar, on donosi odluku o raspisivanju konkursa na koji se primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

Krupne dileme čekaju na rasplet. U vladajućoj koaliciji još nijesu dogovorili da li će policija ostati samostalni organ uprave, ili će se vratiti u sastav MUP-a. Brajović i SDP su sada transparentno za opciju da se policija vrati pod ingerenciju MUP-a, kako je i bilo do 2005, kada je dotadašnja Služba javne bezbjednosti (SJB, uniformisana policija) izdvojena u samostalni organ uprave.

Da li će policija biti vraćena u MUP? Iz SDP-a najavljuju da će se to riješiti usvajanjem novog Zakona o policiji (ili unutrašnjim poslovima). Lukšićeva vlada je programom rada za ovu godinu obećala da će ga usvojiti „do kraja trećeg kvartala”. Taj rok je istekao a prijedlog nije razmatran na sjednicama Vlade.

Ostane li sadašnje rješenje – da je policija samostalni organ uprave – direktora UP-a bi nakon sprovedenog konkursa imenovala Vlada na prijedlog resornog ministra Brajovića. Ali, ukoliko policija bude u sastavu MUP-a, Brajović će imati nešto veći uticaj na izbor, jer čl. 44 Zakona o državnoj upravi predviđa da direktora, nakon konkursa, imenuje ministar unutrašnjih poslova po prethodno pribavljenoj saglasnosti Vlade.

Iz Brajovićevog kabineta su se 16. novembra oglasili saopštenjem da je izrada novog Zakona o policiji „u završnoj fazi” . Neslužbeno, javnost je sa iste adrese informisana kako se neće raspisati konkurs za šefa UP-a dok se novim zakonom ne utvrdi status policije u odnosu na MUP.

Podsjetimo, sadašnji status UP-a i njenog direktora je izuzetak. Za razliku od Veljovića, šefovi najvećeg broja evropskih policija imaju potpunu političku, dakle, ministarsku odgovornost za borbu protiv kriminala.

Prethodno su se DPS i SDP – negdje od 2003. godine – prepirali oko procedure ko treba da bira direktora policije, Vlada ili Skupština. Brajović je, kao poslanik SDP-a, bio jedan od onih koji su insistirali da se izbor obavlja u parlamentu, ali je promijenio mišljenje i s partijskim drugarima 2005. uredno glasao za postojeće rješenje koje je nametnula DPS.

Štoviše, čelnici SDP-a su se povodom usvajanja postojećeg Zakona o policiji razmetali izjavama kako je izmještanje iz MUP-a nalik kopernikanskom obrtu u reformi policije. Njihov kadar, tadašnji načelnik SJB Mićo Orlandić predao je oktobra 2005. dužnost Veljoviću a prvi ministar unutrašnjih poslova u crnogorskoj istoriji bez uticaja na rad policije je postao Jusuf Kalamperović iz SDP-a.

Kalamperovića je naslijedio Brajović juna 2009. godine. Od tada, svako malo, traži povećan uticaj na rad i kontrolu policije. Oko pola godine pošto je izabran čekao je da predloži reizbor Veljovića za direktora UP-a da bi u zamjenu dobio izmjene Zakona o policiji kojima je Unutrašnja kontrola stavljena pod njegov neposredni nadzor. Dotad je Veljović sam sebe kontrolisao.

Pokazalo se da je Unutrašnja kontrola jalov instrument nadzora Veljovićeve policije koja, prema posljednjim objavljenim podacima, broji oko 5.550 službenika sa platama finansiranim iz prosječnih godišnjih budžeta iznad 60 miliona eura. Veljović je potpuno nezakonito, mjesecima Unutrašnjoj kontroli uskraćivao pristup elektronskim bazama policijskih podataka – evidencijama zaposlenih.

Ko je sve i po kojem osnovu zapošljavan u policiji – da li su među njima i lica sa krivičnim dosijeima – ostaju samo neka od otvorenih pitanja.

Monitor je ranije objavio neke od dramatičnih činjenica o teškim kriminalnim ili, u najmanju ruku, kontroverznim ulogama aktivnih i bivših policajaca. No, Brajović i njegova Unutrašnja kontrola su identifikovali samo neke od problema, bez zasijecanja u dubinu.

Brajović je u Policijskom glasniku (oktobar 2010), službenom listu UP, tvrdio da se „ne smije dozvoliti da mali broj neodgovornih i neprofesionalnih pripadnika policije baci sjenku na pošten i požrtvovan rad ogromnog broja naših kolega”. Po Brajoviću, postoje „drastični” slučajevi, poput ovih: „Ne može se biti na bolovanju, a raditi kao taksista ili obezbjeđivati neke sumnjive osobe ili lokale”.

Problemi su, velimo, mnogo dublji. Kako smo izvještavali, Veljović se od preuzimanja dužnosti direktora policije okružio svojim kolegama iz Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), kojom je od 1995. do 2005. komandovao.

Infiltracija „sajovaca” ali i nekadašnjih oficira u rukovodećoj strukturi već je u opservacijama uočena u izvještaju Misije OEBS-a za 2010, gdje se konstatuje kako je u „Upravi policije i dalje prisutna stara predreformistička vojnička kultura”.

Nekadašnji pripadnik SAJ-a i kasnije zapovjednik Posebne jedinice policije Zoran Tomčić bio je rukovodilac Unutrašnje kontrole, a od jesenas direktor Forenzičkog centra. Miljan Perović, takođe „sajovac”, načelnik je Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Mladen Marković, sadašnji komandant SAJ-a, bio je člana njegovog Kabineta. Starješina u SAJ-u bio je i Dragan Blagojević, rukovodilac Područne jedinice Nikšić, itd.

Najviše kontroverzi i dalje je oko „sajovca” Mirka Banovića, ranijeg šefa Veljovićevog obezbjeđenja. Banović je navodno tokom proljeća 2007. prijetio tadašnjem članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću. Sumnje, kako to već biva, nijesu dokazane. Zekovića je u februaru o.g. Tužilaštvo obavijestilo da je njegov slučaj zastario; još gore, iz tužilaštva su ga informisali i da nikakve mjere nijesu preduzete da se Banović procesuira uprkos podnesenoj prijavi i dokazima.

Nebojša Medojević, predsjednik PzP-a i član parlamentarnog Odbora za bezbjednost i odbranu, proljetos je lansirao tvrdnju da je „bliski saradnik Veljovića, ranije povezivan sa prijetnjama aktivisti za ljudska prava Aleksandru Zekoviću, ključna veza Veljovića i zagoričkog klana” a da je njegova „ogromna lična imovina višestruko veća od primanja koje ima iz državne službe”.

Mirko Banović je rođeni brat Marinka Banovića, nekadašnjeg policajca izbačenog iz službe zbog pokušaja šverca kokaina, koji je javnosti poznat kao tjelohranitelj i kafanski toro Veselina Barovića.

Zagorički klan, s kojim je navodno Veljović preko posrednika u dilu, „odgovoran je za prebijanje direktora i vlasnika Vijesti Željka Ivanovića, kao i za ubistvo Srđana Vojičića i prebijanje Jevrema Brkovića”. Medojević je o svemu tome obavijestio državnu tužiteljku Ranku Čarapić, no nema potvrde da je ona tim povodom pokrenula istragu.

U međuvremenu, Veljović je tužio Medojevića zbog povrede časti i ugleda. Zoran Piperović, advokat braće Banović, zbog njihovog dovođenja u vezu sa ubistvom Srđana Vojičića, oglasio se tvrdnjom da bi trebalo „omogućiti institucijama sistema da rade nesmetano svoj posao, što je najbolji garant za utvrđivanje istine o tom nesrećnom slučaju”.

Nakon što smo objavili kako je Mirko Banović pred Osnovnim sudom u Baru nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja, te da je, uprkos tome ostao u službi kao komandir u SAJ-u, za taj slučaj se zainteresovao Aleksandar Zeković. On se obratio ministru Ivanu Brajoviću i Veselinu Veljoviću odvojenim pritužbama.

Brajović je preko Unutrašnje kontrole sproveo postupak provjere navoda izvještača Monitora. Iz njegovog odgovora Br. 01 – 2419/2 od 12. septembra o.g. se doznaje kako je Banović, skupa sa još nekim kolegama iz SAJ-a, po krivičnoj prijavi M.B. iz Podgorice za zlostavljanje i mučenje iz 2005, osuđen najprije juna 2010. a onda u ponovljenom postupku 19. maja o.g. pred Osnovnim sudom u Baru na kazne zatvora od po jednu godinu, uslovno na dvije.

Banović je, dakle, još uvijek zaposlen u Veljovićevoj policiji. Kako funkcioniše „kontrola” zakonitosti rada Veljovića i UP-a, pokazuje i navod iz citiranog dopisa. Brajović, preko kabineta, izvještava Zekovića da je postupak po žalbi i Banovića pred drugostepenim sudom, pa da će se tek nakon eventualne pravosnažne presude „steći osnov za prestanak radnog odnosa”.

No, izvještava dalje Brajović, Nenadu Krstajiću, Banovićevom ortaku iz SAJ-a nepravosnažno osuđenom u istom postupku, prestao je januara 2009. radni odnos na „lični zahtjev”. Međutim, ministar unutrašnjih poslova ne objašnjava kako je narečeni Krstajić potom postao tjelohranitelj Svetozara Marovića.

Pa je „bivši policajac” Krstajić 1. septembra 2010, dok je Marović bio vicepremijer, u mjestu Prekornica (magistrala Podgorica – Cetinje) slupao mercedes reg. br. PG MN 555, vlasništvo – Vlade Crne Gore!

Uostalom, ministar Brajović nije objavio da je protiv Mirka Banovića poveden bilo kakav disciplinski postupak zbog teških optužbi za zlostavljanje i mučenje, niti sprovedena procedura predviđena Kodeksom policijske etike (Sl. list Crne Gore, Br. 01/06).

U slučaju Banovića unutar UP-a nije se postupilo ni po rutinskom standardu Savjeta Evrope, koji glasi: „Svaka zabrana mučenja i drugih oblika zlostavljanja gubi na uvjerljivosti ako službena lica koja su takva djela počinila ne odgovaraju za svoje postupke”…

Ako, dakle, tako stoje stvari, da li je bitno ko će biti glavni pendrek – Veljović ili Brajović?

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo