Povežite se sa nama

MONITORING

To je njima naša borba dala

Objavljeno prije

na

Za utvrđivanje vrijednosti nekih oružanih snaga postoje izvjesne, u teoriji i praksi dokazane, formule. Broj ljudstva, oružje i njegova efikasnost, municija, oprema – neki su od parametara. Ali, nikada dovoljni. Najveću misteriju oduvijek su predstavljali kvaliteti rukovođenja, obuke, stanje morala… Za Vojsku Crne Gore (VCG) može se pouzdanu tvrditi da uspješno izvodi svečana postrojavanja i paradne ceremonije. Svi drugi dostupni parametri otkrivaju ranjivost sistema koji se od obnove nezavisnosti 2006. pokušao transformisati osloncem na kadrovske restlove nekadašnje jugoslovenske vojske.

Razumni rokovi početne reforme oružanih snaga su istekli, ali još nema opipljivih rezultata. Niko ne snosi konsekvence za bilo što. Na čelu Ministarstva odbrane (MO), pod kojim se nalazi Generalštab VCG, do danas je Boro Vučinić, DPS.

Aproksimativno, oružane snage su nas od obnove nezavisnosti koštale oko 400 miliona eura; pripadnici MO i VCG imaju veće plate od državnih službenika i namještenika; dosad je MO podijelilo svojim pripadnicima najmanje 520 stanova. Uprkos ovim silnim investicijama, dobili smo uniformisani haos sa amblemom VCG.

Na papiru su ustrojavane, pisane i brisane čitave brigade VCG; u jednom trenutku postoje tri “brigade”, onda se preko noći pretvore u samo jednu. Još gore: brisani su, pa ponovo upisivani čitavi vidovi oružanih snaga!

Epilog prve u javnosti prepoznate krupnije afere do danas nije razjašnjen. Oficir VCG Ilija Brčić je 2007. bio uhapšen u Italiji, pa boravi u pritvoru pod optužbom za ratni zločin; nikada nije nedvosmisleno objavljeno ko je dozvolio blamiranje pred “NATO partnerima” da se osoba pod takvom hipotekom nađe u vojno-diplomatskoj misiji.

Uslijedilo je diskretno smjenjivanje načelnika Generalštaba, generala Jovana Lakčevića, ali ne i kraj njegove karijere – imenovan je za vojnog atašea u Ljubljani. Lakčević je prethodno postao prvi načelnik Generalštaba na osnovu potpuno nezakonitog akta “vrhovnog komandanta”, predsjednika Filipa Vujanovića o postavljenju.

Slično je i sa Draganom Samardžićem, njegovim nasljednikom, aktuelnim šefom Generalštaba. Vujanović je Lakčevića odmah nakon obnove nezavisnosti proizveo u general-potpukovnika a Samardžića u viceadmirala na bazi izvjesnih saveznih propisa, no akt o tome nikada nije objavljen u Službenom listu Crne Gore– samim tim de iure nikada zakonski nije stupio na snagu.

Sva tri generala koja su se 21. maja 2006. zatekli u Crnoj Gori – Lakčević, kao komandant Podgoričkog korpusa, Samardžić, komandant Mornarice i Dragan Milosavljević, načelnik štaba Podgoričkog korpusa, ugradili su sebe u formaciju crnogorske vojske iako je brojčano višestruko manja od nekadašnje jugoslovenske u Crnoj Gori!

Prijem u službu dvojice drugih generala, sa platama od par hiljada eura u vojno-diplomatskim misijama – Ljubiše Jokića(Brisel) i Radosava Martinovića(Beč) – takođe je sporan: nakon što su se penzionisali nijesu postojale zakonske mogućnosti da se reaktiviraju.

Čime objasniti da je pukovnik Zoran Bošković, sadašnji ataše u Berlinu, primljen u VCG naknadno, uprkos isteku roka predviđenog da se pripadnici bivše vojske opredijele nakon referenduma za službu ili u Crnoj Gori ili u Srbiji ? Poznate su dvije verzije objašnjenja zbog čega su primili Boškovića i obje su vjerovatne: suprug je operske dive Jadranke Jovanović, koja je 1990-ih pjevala u spotovima DPS-a i rođak Vuka Boškovića, Vujanovićevog savjetnika za bezbjednost.

No, to su samo neki od personalizovanih primjera nezakonitosti koje se svih ovih godina odigravaju u Ministarstvu odbrane. Još uvijek su otvorena pitanja evidentiranja prihoda MO do 2008. od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme. Da je stvar u najmanju ruku sumnjiva nepobitno je utvrđeno izvještajem Državne revizorske institucije. Novcem od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme su raspolagale samo dvije osobe iz MO – ministar Vučinić i Dragan Samardžić, njegov tadašnji zamjenik za materijalne resurse čiji je potpis bio deponovan u bankama.

Uostalom, ko je, kada i po kojim kriterijumima utvrđivao vojne viškove? Naoružanje i vojna oprema su prodavani prije nego što su usvojeni ključni dokumenti koji definišu materijalnu formaciju VCG.

Tek je početkom godine – između ostalog i nakon pisanja Monitora– Samardžić, sadašnji načelnik Generalštaba, naredio da se naprave knjige materijalne formacije. U prijevodu, da se popiše sa čim od naoružanja i opreme uopšte raspolaže svaka od jedinica VCG!

Nastavlja se i praksa da se vrh Ministarstva odbrane infiltrira bivšim oficirima koji, za promjenu, umjesto uniformi oblače civilna odjela. Tako se simulira civilna kontrola oružanih snaga. Prošle jeseni je penzionisan general Dragan Milosavljević, no ministar Vučinić ga je odmah odmah postavio za svog savjetnika.

Drastičniji je slučaj sa pukovnikom Rifetom Kosovcem, ranijim komandantom 568. centra za obuku, koji je sada Vučinićev pomoćnik za poslove planiranja, organizacije i funkcionisanja materijalnog obezbjeđenja. Istovremeno i MO i VCG!

U međuvremenu, Vučinić i Samardžić su mimo Zakona o javnim nabavkama, direktnim pogodbama, sklapali poslove nabavke suvenira, kupovine teretane ili avionskih karata i proglašavali ih za vojne tajne!

Samardžić se i direktno uključio u trgovinu naoružanjem, jer je jedno vrijeme bio u odboru direktora Montenegro difens industri(MDI), državnog preduzeća za proliferaciju. Pa je kao šef Generalštaba odlučivao o viškovima naoružanja a kao član rukovodstva MDI o tome po kojoj cijeni i kome će biti prodati!

Ispostavilo se da je Samardžić muvao i sa stanovima u Beogradu i Tivtu. Vlada Mila Đukanovića mu je iskeširala 200.000 eura da kupi stan na ekskluzivnoj lokaciji Trg od magnolija u Tivtu iako je Samardžić u tom periodu imao stan (oko kojeg je vođen spor) od 104 kvadrata dobijen od nekadašnje SRJ u Beogradu i službeni stan u Podgorici.

I nakon što je to objavljeno, novi premijer Igor Lukšić je zimus tvrdio da sa novcem za Samardžića ništa nije sporno. Kako smo pisali, Lukšić je 2004. kao regrut bio podređen Samardžiću, koji se (kao načelnik štaba Moranarice tadašnje SCG) postarao da ondašnji ministar finansija u jednoj školi u Baru (nadležnost Mornarice) folira odsluženje tzv. civilnog vojnog roka.

Lukšić nije neznaveni civil koji se ne razumije ili je indiferentan što se vojnih poslova tiče. On kao ministar finansija nije reagovao na činjenicu da su Vučinić i Samardžić ispred Ministarstva odbrane obavljali poslove bez obavezujućih javnih tendera. Komisija za javne nabavke je bila direktno podređena tadašnjem ministru finansija Lukšiću i nije stopirala ili opozvala Vučinićeve i Samardžićeve nezakonite transakcije.

Sada je objavljeno kako će Ivan Mašulović biti faktički prvi čovjek za bezbjednost u MO i oružanim snagama. No, javnost je uskraćena za podatak da je Mašulović, dugogodišnji pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost, na funkciju u MO raspoređen sa mjesta Lukšićevog savjetnika za bezbjednost.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo