MONITORING
To je njima naša borba dala

Za utvrđivanje vrijednosti nekih oružanih snaga postoje izvjesne, u teoriji i praksi dokazane, formule. Broj ljudstva, oružje i njegova efikasnost, municija, oprema – neki su od parametara. Ali, nikada dovoljni. Najveću misteriju oduvijek su predstavljali kvaliteti rukovođenja, obuke, stanje morala… Za Vojsku Crne Gore (VCG) može se pouzdanu tvrditi da uspješno izvodi svečana postrojavanja i paradne ceremonije. Svi drugi dostupni parametri otkrivaju ranjivost sistema koji se od obnove nezavisnosti 2006. pokušao transformisati osloncem na kadrovske restlove nekadašnje jugoslovenske vojske.
Razumni rokovi početne reforme oružanih snaga su istekli, ali još nema opipljivih rezultata. Niko ne snosi konsekvence za bilo što. Na čelu Ministarstva odbrane (MO), pod kojim se nalazi Generalštab VCG, do danas je Boro Vučinić, DPS.
Aproksimativno, oružane snage su nas od obnove nezavisnosti koštale oko 400 miliona eura; pripadnici MO i VCG imaju veće plate od državnih službenika i namještenika; dosad je MO podijelilo svojim pripadnicima najmanje 520 stanova. Uprkos ovim silnim investicijama, dobili smo uniformisani haos sa amblemom VCG.
Na papiru su ustrojavane, pisane i brisane čitave brigade VCG; u jednom trenutku postoje tri “brigade”, onda se preko noći pretvore u samo jednu. Još gore: brisani su, pa ponovo upisivani čitavi vidovi oružanih snaga!
Epilog prve u javnosti prepoznate krupnije afere do danas nije razjašnjen. Oficir VCG Ilija Brčić je 2007. bio uhapšen u Italiji, pa boravi u pritvoru pod optužbom za ratni zločin; nikada nije nedvosmisleno objavljeno ko je dozvolio blamiranje pred “NATO partnerima” da se osoba pod takvom hipotekom nađe u vojno-diplomatskoj misiji.
Uslijedilo je diskretno smjenjivanje načelnika Generalštaba, generala Jovana Lakčevića, ali ne i kraj njegove karijere – imenovan je za vojnog atašea u Ljubljani. Lakčević je prethodno postao prvi načelnik Generalštaba na osnovu potpuno nezakonitog akta “vrhovnog komandanta”, predsjednika Filipa Vujanovića o postavljenju.
Slično je i sa Draganom Samardžićem, njegovim nasljednikom, aktuelnim šefom Generalštaba. Vujanović je Lakčevića odmah nakon obnove nezavisnosti proizveo u general-potpukovnika a Samardžića u viceadmirala na bazi izvjesnih saveznih propisa, no akt o tome nikada nije objavljen u Službenom listu Crne Gore– samim tim de iure nikada zakonski nije stupio na snagu.
Sva tri generala koja su se 21. maja 2006. zatekli u Crnoj Gori – Lakčević, kao komandant Podgoričkog korpusa, Samardžić, komandant Mornarice i Dragan Milosavljević, načelnik štaba Podgoričkog korpusa, ugradili su sebe u formaciju crnogorske vojske iako je brojčano višestruko manja od nekadašnje jugoslovenske u Crnoj Gori!
Prijem u službu dvojice drugih generala, sa platama od par hiljada eura u vojno-diplomatskim misijama – Ljubiše Jokića(Brisel) i Radosava Martinovića(Beč) – takođe je sporan: nakon što su se penzionisali nijesu postojale zakonske mogućnosti da se reaktiviraju.
Čime objasniti da je pukovnik Zoran Bošković, sadašnji ataše u Berlinu, primljen u VCG naknadno, uprkos isteku roka predviđenog da se pripadnici bivše vojske opredijele nakon referenduma za službu ili u Crnoj Gori ili u Srbiji ? Poznate su dvije verzije objašnjenja zbog čega su primili Boškovića i obje su vjerovatne: suprug je operske dive Jadranke Jovanović, koja je 1990-ih pjevala u spotovima DPS-a i rođak Vuka Boškovića, Vujanovićevog savjetnika za bezbjednost.
No, to su samo neki od personalizovanih primjera nezakonitosti koje se svih ovih godina odigravaju u Ministarstvu odbrane. Još uvijek su otvorena pitanja evidentiranja prihoda MO do 2008. od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme. Da je stvar u najmanju ruku sumnjiva nepobitno je utvrđeno izvještajem Državne revizorske institucije. Novcem od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme su raspolagale samo dvije osobe iz MO – ministar Vučinić i Dragan Samardžić, njegov tadašnji zamjenik za materijalne resurse čiji je potpis bio deponovan u bankama.
Uostalom, ko je, kada i po kojim kriterijumima utvrđivao vojne viškove? Naoružanje i vojna oprema su prodavani prije nego što su usvojeni ključni dokumenti koji definišu materijalnu formaciju VCG.
Tek je početkom godine – između ostalog i nakon pisanja Monitora– Samardžić, sadašnji načelnik Generalštaba, naredio da se naprave knjige materijalne formacije. U prijevodu, da se popiše sa čim od naoružanja i opreme uopšte raspolaže svaka od jedinica VCG!
Nastavlja se i praksa da se vrh Ministarstva odbrane infiltrira bivšim oficirima koji, za promjenu, umjesto uniformi oblače civilna odjela. Tako se simulira civilna kontrola oružanih snaga. Prošle jeseni je penzionisan general Dragan Milosavljević, no ministar Vučinić ga je odmah odmah postavio za svog savjetnika.
Drastičniji je slučaj sa pukovnikom Rifetom Kosovcem, ranijim komandantom 568. centra za obuku, koji je sada Vučinićev pomoćnik za poslove planiranja, organizacije i funkcionisanja materijalnog obezbjeđenja. Istovremeno i MO i VCG!
U međuvremenu, Vučinić i Samardžić su mimo Zakona o javnim nabavkama, direktnim pogodbama, sklapali poslove nabavke suvenira, kupovine teretane ili avionskih karata i proglašavali ih za vojne tajne!
Samardžić se i direktno uključio u trgovinu naoružanjem, jer je jedno vrijeme bio u odboru direktora Montenegro difens industri(MDI), državnog preduzeća za proliferaciju. Pa je kao šef Generalštaba odlučivao o viškovima naoružanja a kao član rukovodstva MDI o tome po kojoj cijeni i kome će biti prodati!
Ispostavilo se da je Samardžić muvao i sa stanovima u Beogradu i Tivtu. Vlada Mila Đukanovića mu je iskeširala 200.000 eura da kupi stan na ekskluzivnoj lokaciji Trg od magnolija u Tivtu iako je Samardžić u tom periodu imao stan (oko kojeg je vođen spor) od 104 kvadrata dobijen od nekadašnje SRJ u Beogradu i službeni stan u Podgorici.
I nakon što je to objavljeno, novi premijer Igor Lukšić je zimus tvrdio da sa novcem za Samardžića ništa nije sporno. Kako smo pisali, Lukšić je 2004. kao regrut bio podređen Samardžiću, koji se (kao načelnik štaba Moranarice tadašnje SCG) postarao da ondašnji ministar finansija u jednoj školi u Baru (nadležnost Mornarice) folira odsluženje tzv. civilnog vojnog roka.
Lukšić nije neznaveni civil koji se ne razumije ili je indiferentan što se vojnih poslova tiče. On kao ministar finansija nije reagovao na činjenicu da su Vučinić i Samardžić ispred Ministarstva odbrane obavljali poslove bez obavezujućih javnih tendera. Komisija za javne nabavke je bila direktno podređena tadašnjem ministru finansija Lukšiću i nije stopirala ili opozvala Vučinićeve i Samardžićeve nezakonite transakcije.
Sada je objavljeno kako će Ivan Mašulović biti faktički prvi čovjek za bezbjednost u MO i oružanim snagama. No, javnost je uskraćena za podatak da je Mašulović, dugogodišnji pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost, na funkciju u MO raspoređen sa mjesta Lukšićevog savjetnika za bezbjednost.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda

Dejan Knežević je uhapšen zbog sumnje da je povezan sa grupom koju SDT tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Nadležni najavljuju nova hapšenja policajaca osumnjičenih da su uključeni u organizovani kriminal
Nastavlja se akcija razotkrivanja i hapšenja policajaca i policijskih funkcionera koji su se godinama, držeći uz sebe policijsku značku, bavili najtežim oblicima kriminala, i međunarodnim krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
Pomoćnik direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala Dejan Knežević uhapšen je u srijedu zbog sumnje da je povezan sa dijelom nedavno uhapšene grupe, koju Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Na osnovu kojih dokaza je Knežević uhapšen nije za sada poznato, ali postoje sumnje da je hapšenje povezano sa transkriptima Sky aplikacije koje je dostavio EUROPOL. Upravo na osnovu tih podataka u nedavnoj akciji Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), kojom rukovodi SDT, uhapšeno je 15 osoba među kojima su sadašnji i bivši policajci.
Knežević je u policijskoj službi više od 20 godina i važi za hrabrog profesionalca i časnog čovjeka, kažu nam njegove kolege ali i novinari koji godinama prate rad policije. „Dao je doprinos brojnim akcijama zapljena velike količine droge kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, prvenstveno kroz Odsjek za borbu protiv narkotika i Specijalno policijsko odjeljenje, ali i kao pomoćnik policije za borbu protiv kirminala“, piše portal Standard.
Zvanično, iz Uprave policije bili su škrti na riječima. „Imajući u vidu fazu postupka, odnosno zakonska ograničenja, ne može se saopštiti više detalja. Policija sarađuje i postupa po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva u ovom slučaju”, stoji u kratkom saopštenju objavljenom nakon Knaževićevog privođenja.
Kolege policajci i novinari nijesu jedini koji su bili spremni da pohvale Kneževićev dugogodišnji doprinos službi. „Za svoj dosadašnji rad i ostvarene rezultate višestruko je nagrađivan”, piše na sajtu Vlade u njegovoj službenoj biografiji. Tu možemo saznati da Knežević u crnogorskom MUP-u radi od 2000. godine, dok se na rukovodećim pozicijama nalazi od 2004.
Od 2004. do 2009. godine obavljao je poslove načelnika Odjeljenja za borbu protiv droge u CB Podgorica. Potom je, do 2018. bio rukovodilac grupe pa potom i cijelog Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u sjedištu Sektora kriminalističke policije. Narednih godinu dana je u Specijalnom policijskom odjeljenju rukovodio Grupom za istrage organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina, da bi u periodu od 2019. do 2021. godine obavljao poslove rukovodioca Odsjeka za borbu protiv krijumčarenja droga u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije kojim je rukovodio Zoran Lazović.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
KAKO PRONAĆI IMOVINU JAVNIH FUNKCIONERA SKRIVENU U INOSTRANSTVU: ASK dobija oštrije zube

Istovremeno sa donošenjem novog Zakona o sprečavanju korupcije, Ministarstvo pravde najavljuje sporazum po osnovu koga će se moći kontrolisati imovina ovdašnjih funkcionera u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji
Prema izvještaju globalne nevladine organizacije Transparensi Internešnel, prošle godine se povećala percepcija korupcije u Crnoj Gori, zbog čega je naša zemlja nazadovala na njihovom Indeksu korupcije.
Još od 2014, kada je prvi put donesen Zakon o sprečavanju korupcije, Crna Gora pokušava da pronađe način da se izbori sa funkcionerima koji su javni interes podredili vlastitom. Primjena tog zakona uglavnom se svela na (samo)popisivanje imovine državnih funkcionera, bez ozbiljnijih provjera tačnosti dostavljenih podataka ili ispitivanja porijekla kapitala kojim raspolažu ljudi kojima su povjereni odgovorni državni poslovi.
Prvi državni organ koji se bavio ovim poslom bila je Vladina Komisija za sprečavanje konflikta interesa, koja je vodila imovinske kartone funkcionera. Njen bivši predsjednik Slobodan Leković nazvao je taj organ „tigar bez zuba“. Aludirao je na to kako funkcioner formalno mora da prijavi imovinu, ali ukoliko to ne bi učinio – Komisija nije mogla da ga natjera, niti da ga sankcioniše.
Odredbe Zakona o sprečavanju korupcije izmijenjene su i rođena je današnja Agencija za sprečavanje korupcije (ASK). Iako joj je zakon dao zube, odnosno nadlženosti i alate da natjera funkcionere da prijave imovinu, a njoj mogućnost da istu provjeri i ispita, Agencija je bježala od nekih funkcionera, poput predsjednika Mila Đukanovića, kasnije i premijera Dritana Abazovića, dok je na drugima oštrila i zube i kandže, poput bivše članice Savjeta ASK Vanje Ćalović Marković.
Međutim, poslovi Agencije su se svodili, kada je riječ o sukobu interesa i eventualnim zloupotrebama, uglavnom na kršenja formalnosti i tehnikalija, a ne na ispitivanje imovine i utvrđivanje njenog porijekla.
Predstavnici ASK-a su se više puta pravdali da je to posao za tužilaštvo, a ne za njih. Demantuje ih ipak slovo Zakona o sprečavanju korupcije koji kaže da Agencija vrši provjeru podataka iz Izvještaja (imovinskih kartona) „upoređivanjem tih podataka sa prikupljenim podacima o imovini i prihodima javnog funkcionera od organa vlasti i pravnih lica koji raspolažu tim podacima“.
Ti organi vlasti i pravna lica dužni su da, u roku i na način koji odredi Agencija, dostave sve tražene podatke i obavještenja, odnosno stave na uvid traženu dokumentaciju u skladu sa zakonom. „Ukoliko Agencija u postupku provjere utvrdi da su imovina i prihodi javnog funkcionera i povezanih lica sa javnim funkcionerom veći u odnosu na realne prihode, javni funkcioner je dužan da, na zahtjev Agencije, u roku od 30 dana, dostavi detaljne podatke o osnovima sticanja imovine i prihoda“, piše u zakonu.
Manjkavosti Agencije primijetili su, uz javnost i državne organe, i naši evropski partneri. Savjet Evrope nedavno je izradio studiju o reformi Agencije za sprečavanje korupcije. Eksperti SE predložili su da se razmotri uvođenje prava ASK-u da traži informacije, zaključuje i sprovodi sporazume sa drugim zemljama. To se navodi u analizi djelova Zakona o sprečavanju korupcije koji uređuju sukob interesa, ograničenja i izvještaje o prihodima i imovini, poklone, donacije i sponzorstva, koju su izradili eksperti Valts Kalniš i Jure Škrbec.
Taj dokument, između ostalog, predviđa i da treba „razmotriti eksplicitno propisivanje obaveza i ovlašćenja Agencije u pogledu praćenja načina života, uključujući i sagledavanje stvarnih okolnosti na terenu (nekretnine, prevozna sredstva)”.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
MONITOROVA ANKETA: Iz neizvjesnog u neizvjesno

Pitali smo: kako komentarišete prvi krug predsjedničkih izbora
PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Mobilizacija glasača koji nisu dio ,,partijske mašinerije”
Iako su svi lideri političkih partija zadržali svoj izborni rezultat, uspjeh Jakova Milatovića govori o izbornoj mobilizaciji birača koji nisu dio „partijske mašinerije“, koji su postali dijelom i imuni na partijsko zapošljavanje, svih onih koji razmišljaju van identitetske matrice, desne nacionalističke politike, a koji su u svom svakodnevnom životu vidjeli efekte socio-ekonomskog programa Evropa sad.
DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Prošlo vrijeme lidera partija
Prvi krug izbora za predsjednika Crne Gore pokazao je, nadam se, da je prošlo vrijeme kandidovanja za ovu državnu funkciju lidera političkih partija i da se ubuduće mora voditi računa o tome da je predsjednik države neko ko, prema Ustavu, predstavlja svu raznolikost crnogorskog društva, odnosno političke zajednice.
DEJAN MILOVAC, MANS
Rezultat najviše iznenadio Đukanovića i Mandića
Rezultat prvog kruga ovogodišnjih izbora je iznenadio mnoge, možda najviše same takozvane favorite Mila Đukanovića i Andriju Mandića kao reprezente polarizovane Crne Gore i dva suprostavljena politička i nacionalna ekstrema. Rezultat koji je ostvario Jakov Milatović je vjerujem iznenađenje i za ljude iz Pokreta Evropa sad (PES), naročito nakon svega onoga što se dešavalo sa kandidaturom Milojka Spajića.
OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Drugi krug neće biti miran
Izvanredan rezultat Milatovića, očekivani stepen podrške Đukanoviću, neuspjela „transformacija“ Mandića i razočaravajući rezultat po njega i Front, Bečićevo tavorenje i izostanak za njega očekivane podrške, fijasko Vuksanovićke i Danilovića – bio bi najkraći opis prvog kruga rezultata izbora. Koliko god biračima Draginja Vuksanović bila simpatična ili ne, jedina je povukla onaj potez koji se očekuje od političara kada naprave loš izborni rezultat – da podnesu neopozivu ostavku.
ANA NENEZIĆ, CEMI
Poruka građana parlamentarnoj većini
Predsjednički izbori su održani u kontekstu političke i institucionalne krize, uz jaku političku polarizaciju crnogorskog društva, po pravilima nereformisanog seta izbornih zakona, čiju implementaciju hronično prate problemi koji se ponavljaju iz jednog u drugi izborni ciklus. Višegodišnje preporuke Venecijanske komisije, OSCE ODIHR misija i domaćih posmatračkih organizacija nijesu uvažene, niti inkorporirane u izborno zakonodavstvo.
MILICA KOVAČEVIĆ, CDT
Izborna reforma neophodna
Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori obilježili su slabost i politizovanost institucija koje sprovode izbore, pravni i praktični problemi koji su prouzrokovani izostankom političke volje da se sprovede temeljna izborna reforma, te apsolutna nepripremljenost institucija i društvenih činilaca na odbranu izbornog procesa od dezinformacija i stranih uticaja. Ono što ostaje kao najsnažniji utisak je sporni proces potvrđivanja predsjedničkih kandidatura, u kome su ponovljene zloupotrebe ličnih podataka građana, a Državna izborna komisija je preuzimanjem nadležnosti druge institucije, većinskom voljom njenih članova iz političkih partija, postala direktni učesnik izbornog procesa i u njega na velika vrata uvela uticaj drugih država.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom