Povežite se sa nama

MONITORING

To je njima naša borba dala

Objavljeno prije

na

Za utvrđivanje vrijednosti nekih oružanih snaga postoje izvjesne, u teoriji i praksi dokazane, formule. Broj ljudstva, oružje i njegova efikasnost, municija, oprema – neki su od parametara. Ali, nikada dovoljni. Najveću misteriju oduvijek su predstavljali kvaliteti rukovođenja, obuke, stanje morala… Za Vojsku Crne Gore (VCG) može se pouzdanu tvrditi da uspješno izvodi svečana postrojavanja i paradne ceremonije. Svi drugi dostupni parametri otkrivaju ranjivost sistema koji se od obnove nezavisnosti 2006. pokušao transformisati osloncem na kadrovske restlove nekadašnje jugoslovenske vojske.

Razumni rokovi početne reforme oružanih snaga su istekli, ali još nema opipljivih rezultata. Niko ne snosi konsekvence za bilo što. Na čelu Ministarstva odbrane (MO), pod kojim se nalazi Generalštab VCG, do danas je Boro Vučinić, DPS.

Aproksimativno, oružane snage su nas od obnove nezavisnosti koštale oko 400 miliona eura; pripadnici MO i VCG imaju veće plate od državnih službenika i namještenika; dosad je MO podijelilo svojim pripadnicima najmanje 520 stanova. Uprkos ovim silnim investicijama, dobili smo uniformisani haos sa amblemom VCG.

Na papiru su ustrojavane, pisane i brisane čitave brigade VCG; u jednom trenutku postoje tri “brigade”, onda se preko noći pretvore u samo jednu. Još gore: brisani su, pa ponovo upisivani čitavi vidovi oružanih snaga!

Epilog prve u javnosti prepoznate krupnije afere do danas nije razjašnjen. Oficir VCG Ilija Brčić je 2007. bio uhapšen u Italiji, pa boravi u pritvoru pod optužbom za ratni zločin; nikada nije nedvosmisleno objavljeno ko je dozvolio blamiranje pred “NATO partnerima” da se osoba pod takvom hipotekom nađe u vojno-diplomatskoj misiji.

Uslijedilo je diskretno smjenjivanje načelnika Generalštaba, generala Jovana Lakčevića, ali ne i kraj njegove karijere – imenovan je za vojnog atašea u Ljubljani. Lakčević je prethodno postao prvi načelnik Generalštaba na osnovu potpuno nezakonitog akta “vrhovnog komandanta”, predsjednika Filipa Vujanovića o postavljenju.

Slično je i sa Draganom Samardžićem, njegovim nasljednikom, aktuelnim šefom Generalštaba. Vujanović je Lakčevića odmah nakon obnove nezavisnosti proizveo u general-potpukovnika a Samardžića u viceadmirala na bazi izvjesnih saveznih propisa, no akt o tome nikada nije objavljen u Službenom listu Crne Gore– samim tim de iure nikada zakonski nije stupio na snagu.

Sva tri generala koja su se 21. maja 2006. zatekli u Crnoj Gori – Lakčević, kao komandant Podgoričkog korpusa, Samardžić, komandant Mornarice i Dragan Milosavljević, načelnik štaba Podgoričkog korpusa, ugradili su sebe u formaciju crnogorske vojske iako je brojčano višestruko manja od nekadašnje jugoslovenske u Crnoj Gori!

Prijem u službu dvojice drugih generala, sa platama od par hiljada eura u vojno-diplomatskim misijama – Ljubiše Jokića(Brisel) i Radosava Martinovića(Beč) – takođe je sporan: nakon što su se penzionisali nijesu postojale zakonske mogućnosti da se reaktiviraju.

Čime objasniti da je pukovnik Zoran Bošković, sadašnji ataše u Berlinu, primljen u VCG naknadno, uprkos isteku roka predviđenog da se pripadnici bivše vojske opredijele nakon referenduma za službu ili u Crnoj Gori ili u Srbiji ? Poznate su dvije verzije objašnjenja zbog čega su primili Boškovića i obje su vjerovatne: suprug je operske dive Jadranke Jovanović, koja je 1990-ih pjevala u spotovima DPS-a i rođak Vuka Boškovića, Vujanovićevog savjetnika za bezbjednost.

No, to su samo neki od personalizovanih primjera nezakonitosti koje se svih ovih godina odigravaju u Ministarstvu odbrane. Još uvijek su otvorena pitanja evidentiranja prihoda MO do 2008. od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme. Da je stvar u najmanju ruku sumnjiva nepobitno je utvrđeno izvještajem Državne revizorske institucije. Novcem od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme su raspolagale samo dvije osobe iz MO – ministar Vučinić i Dragan Samardžić, njegov tadašnji zamjenik za materijalne resurse čiji je potpis bio deponovan u bankama.

Uostalom, ko je, kada i po kojim kriterijumima utvrđivao vojne viškove? Naoružanje i vojna oprema su prodavani prije nego što su usvojeni ključni dokumenti koji definišu materijalnu formaciju VCG.

Tek je početkom godine – između ostalog i nakon pisanja Monitora– Samardžić, sadašnji načelnik Generalštaba, naredio da se naprave knjige materijalne formacije. U prijevodu, da se popiše sa čim od naoružanja i opreme uopšte raspolaže svaka od jedinica VCG!

Nastavlja se i praksa da se vrh Ministarstva odbrane infiltrira bivšim oficirima koji, za promjenu, umjesto uniformi oblače civilna odjela. Tako se simulira civilna kontrola oružanih snaga. Prošle jeseni je penzionisan general Dragan Milosavljević, no ministar Vučinić ga je odmah odmah postavio za svog savjetnika.

Drastičniji je slučaj sa pukovnikom Rifetom Kosovcem, ranijim komandantom 568. centra za obuku, koji je sada Vučinićev pomoćnik za poslove planiranja, organizacije i funkcionisanja materijalnog obezbjeđenja. Istovremeno i MO i VCG!

U međuvremenu, Vučinić i Samardžić su mimo Zakona o javnim nabavkama, direktnim pogodbama, sklapali poslove nabavke suvenira, kupovine teretane ili avionskih karata i proglašavali ih za vojne tajne!

Samardžić se i direktno uključio u trgovinu naoružanjem, jer je jedno vrijeme bio u odboru direktora Montenegro difens industri(MDI), državnog preduzeća za proliferaciju. Pa je kao šef Generalštaba odlučivao o viškovima naoružanja a kao član rukovodstva MDI o tome po kojoj cijeni i kome će biti prodati!

Ispostavilo se da je Samardžić muvao i sa stanovima u Beogradu i Tivtu. Vlada Mila Đukanovića mu je iskeširala 200.000 eura da kupi stan na ekskluzivnoj lokaciji Trg od magnolija u Tivtu iako je Samardžić u tom periodu imao stan (oko kojeg je vođen spor) od 104 kvadrata dobijen od nekadašnje SRJ u Beogradu i službeni stan u Podgorici.

I nakon što je to objavljeno, novi premijer Igor Lukšić je zimus tvrdio da sa novcem za Samardžića ništa nije sporno. Kako smo pisali, Lukšić je 2004. kao regrut bio podređen Samardžiću, koji se (kao načelnik štaba Moranarice tadašnje SCG) postarao da ondašnji ministar finansija u jednoj školi u Baru (nadležnost Mornarice) folira odsluženje tzv. civilnog vojnog roka.

Lukšić nije neznaveni civil koji se ne razumije ili je indiferentan što se vojnih poslova tiče. On kao ministar finansija nije reagovao na činjenicu da su Vučinić i Samardžić ispred Ministarstva odbrane obavljali poslove bez obavezujućih javnih tendera. Komisija za javne nabavke je bila direktno podređena tadašnjem ministru finansija Lukšiću i nije stopirala ili opozvala Vučinićeve i Samardžićeve nezakonite transakcije.

Sada je objavljeno kako će Ivan Mašulović biti faktički prvi čovjek za bezbjednost u MO i oružanim snagama. No, javnost je uskraćena za podatak da je Mašulović, dugogodišnji pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost, na funkciju u MO raspoređen sa mjesta Lukšićevog savjetnika za bezbjednost.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo