Povežite se sa nama

MONITORING

To je njima naša borba dala

Objavljeno prije

na

Za utvrđivanje vrijednosti nekih oružanih snaga postoje izvjesne, u teoriji i praksi dokazane, formule. Broj ljudstva, oružje i njegova efikasnost, municija, oprema – neki su od parametara. Ali, nikada dovoljni. Najveću misteriju oduvijek su predstavljali kvaliteti rukovođenja, obuke, stanje morala… Za Vojsku Crne Gore (VCG) može se pouzdanu tvrditi da uspješno izvodi svečana postrojavanja i paradne ceremonije. Svi drugi dostupni parametri otkrivaju ranjivost sistema koji se od obnove nezavisnosti 2006. pokušao transformisati osloncem na kadrovske restlove nekadašnje jugoslovenske vojske.

Razumni rokovi početne reforme oružanih snaga su istekli, ali još nema opipljivih rezultata. Niko ne snosi konsekvence za bilo što. Na čelu Ministarstva odbrane (MO), pod kojim se nalazi Generalštab VCG, do danas je Boro Vučinić, DPS.

Aproksimativno, oružane snage su nas od obnove nezavisnosti koštale oko 400 miliona eura; pripadnici MO i VCG imaju veće plate od državnih službenika i namještenika; dosad je MO podijelilo svojim pripadnicima najmanje 520 stanova. Uprkos ovim silnim investicijama, dobili smo uniformisani haos sa amblemom VCG.

Na papiru su ustrojavane, pisane i brisane čitave brigade VCG; u jednom trenutku postoje tri “brigade”, onda se preko noći pretvore u samo jednu. Još gore: brisani su, pa ponovo upisivani čitavi vidovi oružanih snaga!

Epilog prve u javnosti prepoznate krupnije afere do danas nije razjašnjen. Oficir VCG Ilija Brčić je 2007. bio uhapšen u Italiji, pa boravi u pritvoru pod optužbom za ratni zločin; nikada nije nedvosmisleno objavljeno ko je dozvolio blamiranje pred “NATO partnerima” da se osoba pod takvom hipotekom nađe u vojno-diplomatskoj misiji.

Uslijedilo je diskretno smjenjivanje načelnika Generalštaba, generala Jovana Lakčevića, ali ne i kraj njegove karijere – imenovan je za vojnog atašea u Ljubljani. Lakčević je prethodno postao prvi načelnik Generalštaba na osnovu potpuno nezakonitog akta “vrhovnog komandanta”, predsjednika Filipa Vujanovića o postavljenju.

Slično je i sa Draganom Samardžićem, njegovim nasljednikom, aktuelnim šefom Generalštaba. Vujanović je Lakčevića odmah nakon obnove nezavisnosti proizveo u general-potpukovnika a Samardžića u viceadmirala na bazi izvjesnih saveznih propisa, no akt o tome nikada nije objavljen u Službenom listu Crne Gore– samim tim de iure nikada zakonski nije stupio na snagu.

Sva tri generala koja su se 21. maja 2006. zatekli u Crnoj Gori – Lakčević, kao komandant Podgoričkog korpusa, Samardžić, komandant Mornarice i Dragan Milosavljević, načelnik štaba Podgoričkog korpusa, ugradili su sebe u formaciju crnogorske vojske iako je brojčano višestruko manja od nekadašnje jugoslovenske u Crnoj Gori!

Prijem u službu dvojice drugih generala, sa platama od par hiljada eura u vojno-diplomatskim misijama – Ljubiše Jokića(Brisel) i Radosava Martinovića(Beč) – takođe je sporan: nakon što su se penzionisali nijesu postojale zakonske mogućnosti da se reaktiviraju.

Čime objasniti da je pukovnik Zoran Bošković, sadašnji ataše u Berlinu, primljen u VCG naknadno, uprkos isteku roka predviđenog da se pripadnici bivše vojske opredijele nakon referenduma za službu ili u Crnoj Gori ili u Srbiji ? Poznate su dvije verzije objašnjenja zbog čega su primili Boškovića i obje su vjerovatne: suprug je operske dive Jadranke Jovanović, koja je 1990-ih pjevala u spotovima DPS-a i rođak Vuka Boškovića, Vujanovićevog savjetnika za bezbjednost.

No, to su samo neki od personalizovanih primjera nezakonitosti koje se svih ovih godina odigravaju u Ministarstvu odbrane. Još uvijek su otvorena pitanja evidentiranja prihoda MO do 2008. od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme. Da je stvar u najmanju ruku sumnjiva nepobitno je utvrđeno izvještajem Državne revizorske institucije. Novcem od prodaje viškova naoružanja i vojne opreme su raspolagale samo dvije osobe iz MO – ministar Vučinić i Dragan Samardžić, njegov tadašnji zamjenik za materijalne resurse čiji je potpis bio deponovan u bankama.

Uostalom, ko je, kada i po kojim kriterijumima utvrđivao vojne viškove? Naoružanje i vojna oprema su prodavani prije nego što su usvojeni ključni dokumenti koji definišu materijalnu formaciju VCG.

Tek je početkom godine – između ostalog i nakon pisanja Monitora– Samardžić, sadašnji načelnik Generalštaba, naredio da se naprave knjige materijalne formacije. U prijevodu, da se popiše sa čim od naoružanja i opreme uopšte raspolaže svaka od jedinica VCG!

Nastavlja se i praksa da se vrh Ministarstva odbrane infiltrira bivšim oficirima koji, za promjenu, umjesto uniformi oblače civilna odjela. Tako se simulira civilna kontrola oružanih snaga. Prošle jeseni je penzionisan general Dragan Milosavljević, no ministar Vučinić ga je odmah odmah postavio za svog savjetnika.

Drastičniji je slučaj sa pukovnikom Rifetom Kosovcem, ranijim komandantom 568. centra za obuku, koji je sada Vučinićev pomoćnik za poslove planiranja, organizacije i funkcionisanja materijalnog obezbjeđenja. Istovremeno i MO i VCG!

U međuvremenu, Vučinić i Samardžić su mimo Zakona o javnim nabavkama, direktnim pogodbama, sklapali poslove nabavke suvenira, kupovine teretane ili avionskih karata i proglašavali ih za vojne tajne!

Samardžić se i direktno uključio u trgovinu naoružanjem, jer je jedno vrijeme bio u odboru direktora Montenegro difens industri(MDI), državnog preduzeća za proliferaciju. Pa je kao šef Generalštaba odlučivao o viškovima naoružanja a kao član rukovodstva MDI o tome po kojoj cijeni i kome će biti prodati!

Ispostavilo se da je Samardžić muvao i sa stanovima u Beogradu i Tivtu. Vlada Mila Đukanovića mu je iskeširala 200.000 eura da kupi stan na ekskluzivnoj lokaciji Trg od magnolija u Tivtu iako je Samardžić u tom periodu imao stan (oko kojeg je vođen spor) od 104 kvadrata dobijen od nekadašnje SRJ u Beogradu i službeni stan u Podgorici.

I nakon što je to objavljeno, novi premijer Igor Lukšić je zimus tvrdio da sa novcem za Samardžića ništa nije sporno. Kako smo pisali, Lukšić je 2004. kao regrut bio podređen Samardžiću, koji se (kao načelnik štaba Moranarice tadašnje SCG) postarao da ondašnji ministar finansija u jednoj školi u Baru (nadležnost Mornarice) folira odsluženje tzv. civilnog vojnog roka.

Lukšić nije neznaveni civil koji se ne razumije ili je indiferentan što se vojnih poslova tiče. On kao ministar finansija nije reagovao na činjenicu da su Vučinić i Samardžić ispred Ministarstva odbrane obavljali poslove bez obavezujućih javnih tendera. Komisija za javne nabavke je bila direktno podređena tadašnjem ministru finansija Lukšiću i nije stopirala ili opozvala Vučinićeve i Samardžićeve nezakonite transakcije.

Sada je objavljeno kako će Ivan Mašulović biti faktički prvi čovjek za bezbjednost u MO i oružanim snagama. No, javnost je uskraćena za podatak da je Mašulović, dugogodišnji pripadnik Agencije za nacionalnu bezbjednost, na funkciju u MO raspoređen sa mjesta Lukšićevog savjetnika za bezbjednost.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo