Povežite se sa nama

MONITORING

Spuško stratište

Objavljeno prije

na

Zvanično još nije saopšten uzrok smrti Milivoja Terzića, pritvorenika u spuškom Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. Terzić je bio u pritvoru od kraja avgusta zbog optužbi da je od majke Darka i Duška Šarića na prevaru uzeo oko 300 hiljada eura. Prva odbukcija, koju je uradio dr Miodrag Šoć pokazala je, navodno, da je Terzić ugušen. Zbog toga je tužilac Veljko Rutović zatražio mišljenje i dr Dragane Čukić, koja je dan uoči sahrane Terzića obavila spoljni pregled leša u Pljevljima. Ona, navodno, nije isključila mogućnost da se mladić ipak objesio.

Televizija Vijesti javila je da je dr Šoć dostavio tužilaštvu nalaz o smrti Terzića. Šoć je u nalazu ostao pri svemu što je usmeno saopštio tužilaštvu nakon što je obdukcija Terzićevog tijela završena. On je naveo da je riječ o udžbeničkom primjeru davljenja.

Dr Dragana Čukić će svoj nalaz u pisanoj formi dostaviti tužilaštvu, kako nezvanično saznajemo, do petka.

Naš izvor upućen u ovu problematiku upozorava: ,,Nalaz da je smrt nastupila davljenjem može da znači da je osoba izvršila samoubistvo tako što se udavila vješanjem ili da je neko udavio, pa je objesio. To je slobodno tumačenje i patolog na sudu mora argumentovano da dokaže da li je riječ o ubistvu ili samoubistvu”.

Enigmu Terzićeve smrti nije baš jednostavno odgonetnuti. Po nalogu tužilaštva u ZIKS-u su uzeti uzorci DNK od pet pritvorenika koji su bili u ćeliji sa Terzićem kao i od nekoliko stražara.

S tim u vezi zanimljive su neke zakonske odredbe o Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. Zakon, na primjer, propisuje da ZIKS treba da ima ljekara specijalistu psihijatra, koji tijesno sarađuje sa administracijom medicinske službe u ZIKS-u. On je o konkretnim slučajevima dužan da izvještava direktora Zavoda.

,,Psihijatar procjenjuje trenutno stanje zatvorenika i mogući suicid” , kaže za Monitor Vladan Pavićević, privatni detektiv i bivši službenik ZIKS-a.

Prema našim saznanjima, ZIKS nema ni psihijatra ni kliničkog psihologa, iako je to zakonska obaveza, a poslove ljekara obavlja penzionisani ljekar koji je tamo ranije radio.

Po zakonu, svaki zatvorenik ima pravo da izađe ili ne izađe na predviđenu šetnju od po 30 minuta dva puta dnevno. Ukoliko pritvorena osoba, znači osoba koja još nije osuđena, izrazi želju da ostane u zatvorskoj sobi onda se mora obezbijediti da bude u prisustvu osobe iz iste sobe. U sobi uvijek moraju da budu najmanje dvije osobe. Ukoliko to nije moguće obezbijediti, onda je zatvorski službenik dužan i obavezan da nadzire osobu koja je u prostoriji ostala sama.

– U konkretnom slučaju, dakle kada govorimo o Terziću, jasno se uočavaju propusti službe obezbjeđenja i medicinske službe, koja treba da budu objedinjene preventivno-bezbjednosnim djelovanjem. U ovom slučaju preventiva i bezbjednost su zakazali. Pošto je Terzićeva smrt specifičan slučaj, vještak medicinske struke daće svoje mišljenje, možda presudno, ali ostaje da se vidi da li je to zatvoren slučaj ili on daje prostor za dublju analizu, tj. da li je Terzić izvršio samoubistvo ili je ubijen. Postoji mogućnost da je Terzić na neki način podstrekivan ili da je ucjenjivan od nekoga ili preko nekoga da izvrši suicid. Tužilačka istraga i kriminalistička obrada svih lica koja su na posredan ili neposredan način imala kontakt sa Terzićem na to mogu dati odgovor, kaže Pavićević.

Ko je Terzića mogao da podstrekava na ubistvo? Osobe iz drugih soba u zatvoru ili osobe koje su dolazile u posjetu? ,,Dozvole za posjete pritvorenicima može izdati samo sudija zadužen za konkretan sudski predmet ili predsjednik suda. Ne može bilo ko i bilo kada posjetiti pritvorenika i tačno se zna ko je Terziću dolazio u posjetu”, napominje Pavićević

Direktor ZIKS-a Milan Radović, nekoliko sati nakon Terzićeve smrti, ali i narednog dana, pred brojnim novinarima tvrdio je da nema nikakvih indicija da je riječ o ubistvu. Te Radovićeve preuranjene izjave mogle bi ga koštati smjene sa te funkcije.

Premijer Igor Lukšić kazao je novinarima da nije zadovoljan postupcima menadžmenta Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija povodom smrti pritvorenika Terzića. ,,Ozbiljni ljudi ne sude instinktivno, već na osnovu što više raspoloživih informacija”, opomenuo je Lukšić.

Ovim slučajem bavila se i Vlada. U Vladi su ocijenili neprihvatljivim izjave odgovornih u ZIKS-u o tome šta je uzrok smrti pritvorenika prije nego što je urađena obdukcija. ,,Vlada će odlučiti o odgovornosti uprave ZIKS-a nakon dobijanja izvještaja od nadležnih organa o okolnostima smrti Pljevljaka Milivoja Terzića”.

Samoubistva i ubistva nisu novost u spuškom zatvoru. Njegovi stanari najčešće su sebi život oduzimali vješanjem.

Početkom marta 2005. Vojislav Kadović se objesio vezujući čaršav o rešetke zatvorske sobe. Kadović je od 20. juna 2001. godine izdržavao kaznu zatvora od sedam i po godina, zbog više krivičnih djela i na slobodi je trebalo da se nađe 19. marta 2007. On je, kako su tada pisali mediji, u Podgoričkom podzemlju važio za čovjeka koji je ,,prošao mnogo svijeta”. Nikada nije zvanično objašnjeno zašto je odlučio da se ubije.

Četiri dana prije tog slučaja u spuškom zatvoru je samoubistvo izvršila i Aleksandra Karadžić (29), radnica pisarnice podgoričkog Osnovnog suda. Objesila se komadima čaršava u toaletu. Dan prije samoubistva uhapšena je zajedno sa Muharemom – Belim Đokovićem (48) i Senadom Čelićem (36), zbog sumnje da je učestvovala u švercu doge. Izlazak pred istražnog sudiju nije sačekala, a ostala dvojica osumnjičenih su sjutradan poslije njenog samoubistva, po nalogu sudije Svetlane Vujanović, pušteni na slobodu.

Prema nezvaničnim informacijama, Nebojša Vuković, iz Podgorice, učesnik u saobraćajnoj nesreći na putu Bar-Ulcinj , u kojoj je život izgubio Ulcinjanin Aslan Kraja (63), objesio se početkom avgusta 2006. godine u ćeliji Istražnog zatvora u Spužu.

U posljednje dvije godine u spuškom zatvoru se desilo pet smrtnih slučajeva. Neki su još nerazjašnjeni.

Pritvorenik Batrić D. Jovićević izvršio je samoubistvo 7. februara ove godine u odjeljenju Stacionara ZIKS-a.

,,Život je sebi oduzeo tako što je jedan kraj prethodno pripremljenog komada platna svoje garderobe fiksirao za bezbjednosne rešetke na prozoru”, saopštio je ZIKS.

Jovićević se nalazio u pritvoru zbog osnovane sumnje da je izvršio teško djelo ubistva oktobra prošle godine na pijaci u Tuzima. Bio je profesor muzike u penziji.

Osuđenik Radojko Jurišević (64) preminuo je u junu ove godine u Kliničkom centru Crne Gore. Zvanično – smrt je nastupila usljed trovanja ljekovima. Njegova porodica nije prihvatila zvanične navode o njegovoj smrti, pa je tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv NN službenika ZIKS-a. Jurišević je izdržavao zatvorsku kaznu od 14 godina zbog jednog ubistva i pokušaja ubistva više osoba 1999. godine u Bijelom Polju. Kazna mu je isticala za 18 mjeseci.

Prije šest godina, dok je upravnik bio Božidar Vuksanović, tamo se iz pištolja ubio Dejan Nikić, zvani Kubanac. Slučaj je zaključen a da nikada nije saopšteno kako se Nikić domogao pištolja, niti je za to iko odgovarao, pa ni Vuksanović.

Vidjećemo da li će se tako okončati i slučaj Terzić.

Bjekstva

Iz spuškog zatvora pobjegli su brojni zatvorenici. Neki su kasnije uhapšeni, a za neke nikada nije razjašnjeno kako su se domogli slobode.

Podgoričanin Vlatko Milačić pobjegao je iz zatvora u Spužu 1995. godine, gdje se nalazio na odsluženju zatvorske kazne zbog ubistva 21-godišnjeg mladića, na putu Podgorica – Cetinje. U medijima je objavljeno da je uz asistenciju nekog iz tadašnjeg rukovodstva Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija i nekog od službenika obezbjeđenja Milačić izveden iz svoje ćelije i prebačen do Skadarskog jezera odakle je pobjegao u Albaniju. Uhapšen je poslije 14 godina.

Prije šest godina iz ZIKS-a je pobjegao Smajo Babić iz Berana, osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa njim su pobjegla još dva osuđenika – Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se ubrzo predali.

Iste godine uspio je da pobjegne i Žarko Nilević, ali je nakon nekoliko sati potrage uhapšen nedaleko od zatvorskog kompleksa.

U junu 2001. godine pobjegao je Dragoljub Laketić, koji je izdržavao 12-godišnju kaznu za ubistvo. Laketić je, izgleda, iskoristio pometnju i pobjegao samo nekoliko dana nakon što je iz spuškog zatvora 18. juna odmaglio Veselin Batica Vlahović, u sarajevskim medijima poznatiji kao monstrum sa Grbavice.

Podsjetimo i na bjekstvo iz vojnog zatvora u Spužu Antuna Maslea, novinara hrvatskog Globusa. Protiv njega je 1999. godine u Vojnom sudu u Podgorici pokrenut postupak zbog navodne špijunaže, ali uspio je iste godine da pobjegne iz Kliničkog centra Podgorica kroz prozor podrumskih prostorija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASPISANI PREDSJEDNIČKI IZBORI: Istorijski – opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države nema velika ovlaštenja, ali je jedini zvaničnik koji se bira na direktnim izborima što njegovoj funkciji daje značajnu specifičnu težinu. Zato je važno da  on bude moralna adresa Crne Gore, koja je integriše iznutra i ne ispisuje je  iz savremenih međunarodnih tokova

 

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović raspisala je, u ponedjeljak, predsjedničke izbore. Glasaće se 19. marta, a u slučaju da niko od kandidata tada ne dobije natpolovičnu podršku izašlih glasača,  novog predsjednika dobićemo 2. aprila nakon drugog kruga glasanja.

Nakon niza upitnih odluka u parlamentu (odlaganje lokalnih izbora, formiranje opštine Zeta usred izbornog procesa, izmjene Zakona o predsjedniku…) ovonedjeljnoj se odluci ništa ne može zamjeriti vezano za poštovanje Ustava i zakona. Rok za raspisivanje predsjedničkih izbora isticao je 19. januara, a u nadležnosti je predsjednika/predsjednice Skupštine da te izbore raspiše kada za to dođe vrijeme. To je Danijela Đurović i uradila.

Iz parlamenta, ipak, stižu primjedbe da je predsjednica, poštujući formu, zaboravila dobre običaje ovdašnjeg parlamentarizma. Ili ono što je od njih ostalo. Recimo, da predsjedničke izbore raspiše nakon konsultacija i dogovora sa šefovima poslaničkih klubova. Đurović to nije uradila, a indikativno je  da je za datum njihovog održavanja odabrala prvu nedjelju koja se uklopila u minimalan propisani razmak između raspisivanja i održavanja izbora (60 − 90 dana).  Zbog toga je  sada postalo praktično nemoguće da se predsjednički i vanredni parlamentarni izbori održe istog dana, kao što su to javno poželjeli zvaničnici DF-a, DPS-a i SDP-a. ,,Nije Crna Gora baš toliko bogata da možemo u 20 dana ili mjesec da održimo dva puta izbore”, obrazlagao je ideju šefa poslaničkog kluba DF-a Slavena Radunovića.

Suprotno, predsjednik SNP-a Vladimir Joković (iz te partije dolazi i predsjednica Skupštine) izašao je prošle nedjelje sa stavom da te izbore treba razdvojiti, pa prvo održati predsjedničke, kako bi se izbjegla eventualna sinergija između DPS-a i njenog predsjedničkog kandidata. Đurović je, reklo bi se, izašla u susret željama partijskog šefa.

U predsjedničke izbore ulazimo bez funkcionalnog Ustavnog suda. Koliko je to rizično pokazuje da tri mjeseca po završetku glasanja nemamo konačne rezultate lokalnih izbora u Podgorici i Pljevljima, dok u Šavniku još nije završeno glasanje.

Kalendar izbornih aktivnosti i slijed događaja u Skupštini, otvaraju  mogućnost da ćemo krajnje rokove za predaju i potvrdu kandidatura predsjedničkih kandidata (kraj februara – početak aprila) dočekati u sadašnjem, neregularnom, stanju. To stvara brojne mogućnosti za sporenje budućeg izbornog rezultata na predsjedničkim izborima. Čak i pod uslovom da nam se ne ponovi šavnički model u kome neko, nekažnjeno, vrši opstrukciju izbornog procesa dok je država nemoćna da riješi problem koji je proizvela.

Naravno, postoji i mogućnost da minimalni uslovi za održavanje regularnih predsjedničkih izbora budu obezbijeđeni na vrijeme. Pa da predstojeći izbori budu regularni onoliko koliko su to bili i prethodni.

Martovski izbori biće četvrti predsjednički izbori u nezavisnoj Crnoj Gori. Ukupno, sedmi od uvođenja višepartizma. Na šest prethodnih predsjedničkih izbora imali smo tri pobjednika – Momir Bulatović (jednom), Milo Đukanović (dva) i Filip Vujanović (tri puta). Samo jednom su izbori odlučeni u drugom krugu (1998.) i samo je tada na izborima izgubio kandidat koji je u izbornu trku ušao sa predsjedničke funkcije (Bulatović).

Na svim predsjedničkim izborima pobjeđivao je kandidat DPS-a.  Da bi eventualno svjedočili drugom porazu aktuelnog predsjednika na predsjedničkim izborima neophodno je, za početak, da se Đukanović pojavi kao kandidat. Po treći put. Ta mogućnost bi morala proći verifikaciju Ustavnog suda.

Ustav propisuje da ista osoba može biti predsjednik države najviše dva puta, ali smo već svjedočili presedanu. Uoči izbora 2013. godine Ustavni sud je potvrdio kandidaturu Filipa Vujanovića za treći predsjednički mandat, obrazlažući odluku time što je on svoj prvi mandate započeo 2003., u vrijeme dok je Crna Gora bila dio državne zajednice sa Srbijom. Moglo bi se zaključiti da je Đukanović tu u boljoj poziciji od Vujanovića, pošto je on svoj prvi mandat počeo i završio prije obnove državne nezavisnosti Crne Gore. Ali bi, svakako, Ustavni sud o tome morao imati posljednju riječ.

Pod uslovom da se Đukanović prihvati kandidature. To se danas ne čini potpuno izvjesnim. Ponajprije zbog toga što Milo Đukanović više ne djeluje kao neupitni pobjednik. Njegova DPS pretrpjela je dugačak niz izbornih poraza, od parlamentarnih do lokalnih izbora gdje su posebno bolni gubici vlasti na Cetinju i u Podgorici.

No, Đukanović bi odlukom da ne izađe na predstojeće izbore najavio (ovaj put) definitivno povlačenje sa političkog prijestola a već u maju bi ostao  i bez imuniteta.  Nijedna od brojnih političko-ekonomskioh afera koje su obilježile decenije negove vladavine nije trajno arhivirana. Preveliki rizik? Đukanović bi bez imuniteta ostao i u slučaju izbornog poraza koji je, tvrde i istraživači javnog mnjenja, izvjestan ukoliko partije/koalicije aktuelne većine ne zaključe da su im vlastiti rivaliteti važniji od njegove detronizacije.

,,Ako se Đukanović kandiduje, vjerovatno će izgubiti u drugom krugu”, kaže metodolog Miloš Bešić pozivajući se na aktuelna ispipavanja pulsa birača. Po Bešićevom sudu, jedina šansa Đukanoviću bila bi eventualna pobjeda u prvom krugu što podrazumijeva i relativno mali odziv birača.

Predsjednički izbori inače bilježe manju (skoro za 10 odsto) izlaznost od parlamentarnih ali, za razliku od svih prethodnih, ovoga puta oponenti DPS- a drže poluge centralnih i većine lokalnih vlasti u svojim rukama. Baš kao i evidencije zapošljenih u državnim firmama, spiskove za dodjelu vanredne socijalne pomoći… ,,Ukoliko je u DPS-u ostalo imalo racionalnosti oni će tragati za drugim kandidatom i onda će čitava izborna utakmica biti veoma otvorena i veoma zanimljiva”, kaže Bešić.

DPS još ćuti a iz SDP-a su se već oglasili promovišući ideju o zajedničkom, nadstranačkom kandidatu ,,evropske i građanske Crne Gore”. Ne bude li tako, najavljuje potpredsjednik SDP-a Bojan Zeković, ta partija će na predsjedničkim izborima imati svog kandidata. Imala ga je i na prošlim izborima. Bila je to tadašnja predsjednica SDP-a Draginja Vuksanović Stanković. Mnogi su zaboravili  da je njenu kandidaturu 2018. podržao i DEMOS Miodraga Lekića.

Danas se Lekić, nakon neuspiješnog pokušaja formiranja vlade, u dijelu koalicija parlamentarne većine (SNP) pominje kao mogući zajednički kandidat za predsjednika. On se oprobao u toj ulozi, 2013., kada ga je Filip Vujanović pobijedio u fotofinišu izbornog dana. Jedni kažu na mišiće, drugi − izbornim manipulacijama.

Promocija jednog ili više kandidata aktuelne većine zanimljiva je koliko i dilema Đukanović ili neko/neka druga u ime DPS-a (Milica Pejanović Đurišić?). Milan Knežević je započeo a Branko Radulović nastavio elaboraciju teze da DF mora imati svog predsjedničkog kandidata. Andrija Mandić i Nebojša Medojević izašli su na crtu Vujanoviću 2008. i izgubili u prvom krugu, iako su obojica pojedinačno osvojili, tada respektabilnih, blizu 20 odsto glasova. Rano je za procjenu koga će DF sada kandidovati.

Demokrate su javno ponudili koaliciju pokretu Evropa sad, ostavljajući im izbor:  zajedničkog kandidata na predsjedničkim izborima ili budućeg premijera. Iz partije Milojka Spajića i Jakova Milatovića  odgovorili su da su u ovom trenutku njima prioritet vanredni parlamentarni izbori i da će o mogućim predizbornim koalicijama razgovarati tek kada ti izbori budu raspisani.  To ne znači da Evropa sad neće imati svog kandidata i na martovskim izborima za predsjednika.

Pomalo tradicionalno, URA Dritana Abazovića odugovlači sa izjašnjenjem o svom/zajedničkom kandidatu. Uostalom, i ostali čekaju da neko drugi povuče prvi potez pa da se ravnaju prema tome.

Formalno, ustavna ovlašćenja predsjednika države nijesu velika ali nijesu ni mala. Budući predsjednik bi, uz ostalo, mogao imati važnu (najvažniju) ulogu u obnovi poprilično zamrle diplomatske mreže države Crne Gore. Zahvaljujući izostanku saradnje predsjednika države Mila Đukanovića i Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića danas nemamo ambasadore ni u jednoj od susjednih zemalja. Baš kao ni u Vašingtonu, Londonu, Bonu, Pekingu, Ljubljani…

Mimo forme, predsjednik države je jedini zvaničnik koji se bira na direktnim izborima što njegovoj funkciji daje značajnu specifičnu težinu. Zato je važno da  on bude moralna adresa Crne Gore, koja je integriše iznutra i ne ispisuje je iz savremenih međunarodnih tokova.

Takve želje se do sada nisu ostvarivale. Predsjednički izbori će naravno biti i neka vrsta generalne probe pred novo pregrupisavanje u parlamentu. Još jednom – istorijsko.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUMNJU PROTIV PETRA LAZOVIĆA SADA PROCJENJUJE SUD: Optužnica i jemstvo od 6 miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalno državno tužilaštvo dostavilo je 5. januara Višem sudu u Podgorici optužnicu protiv službenika policije Petra Lazovića, a još se čeka odluka o jemstvu za njegovu slobodu

 

Pola godine je prošlo otkad je uhapšen službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović. Riječ je o sinu dugogodišnjeg visokog funkcionera crnogorskih službi bezbjednosti Zorana Lazovića.

Tužilaštvo je pokrenulo krivični postupak protiv Petra Lazovića nakon što je istraživački portal Libertas press objavio prepisku sa kriptovane Sky aplikacije. U toj prepisci su Lazović i Ljubo Milović, policijski službenik, navodno dogovarali kriminalne poslove sa Radojem Zvicerom, jednim od vođa takozvanog „kavačkog klana“. Prema prepiskama, zajedno su dogovarali šverc kokaina iz Južne Amerike, dok su prema navodima iz istrage osumnjičeni da su pomagači u određenim ubistvima.

Petar Lazović uhapšen je nakon što su istraženi medijski navodi, dok se za Ljubom Milovićem i dalje traga. Prethodno je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pod rukovodstvom Milivoja Katnića odbacilo prijave protiv Lazovića i Milovića sa obrazloženjem da su bili na tajnom zadatku. Akteulno tužilaštvo pod rukovodstvom glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića pokrenulo je krivični postupak protiv svog kolege Saše Čađenovića, koji je prethodno rukovodio istragom protiv osumnjičenih policajaca. On je osumnjičen da je štitio Lazovića i Milovića, kao i druge članove kriminalnog klana, kom su pripadali. Čađenović se nalazi u istražnom zatvoru.

Vijeće Višeg suda u Podgorici produžilo mu je pritvor na još dva mjeseca. Portparolka Višeg suda Marija Raković kaže da je pritvor produžen zbog opasnosti od bjekstva i mogućeg uticaja na svjedoke u krivičnom postupku.

SDT je donijelo ranije naredbu o sprovođenju istrage protiv Čađenovića, kojeg terete da je sredinom 2020. godine postao član kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer.

Vukas Radonjić, portparol specijalnog tužilaštva, ranije je saopštio da je Čađenovićeva uloga bila da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće krivične postupke protiv organizatora i članova kriminalne organizacije. On tvrdi da postoji osnovana sumnja da uhapšeni tužilac, u više krivičnih predmeta, nije preduzimao krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela, niti istinito i postupno utvrđivao činjenice bitne za donošenje zakonitih odluka, što je bio dužan.

Gotovo godinu Novovićev tim je prikupljao materijalne dokaze koji bi potkrijepili kriptovane prepiske. Mnogo toga se čekalo od Europola, koji je i probio SKY aplikaciju, dok su se čekali dokazi i od drugih institucija.

U međuvremenu, Lazovićeva odbrana je uspjela da obezbijedi jemstvo kako bi se on branio sa slobode. Nakon što je sud u žalbenom postupku odbio prvobitno ponuđeno jemstvo od 1,6 miliona eura, sudija za istragu prihvatio je drugu ponudu odbrane Lazovića – jemstvo u visini od 6,2 miliona eura. Žalbeno vijeće Višeg suda tek treba da odluči po žalbi Specijalnog državnog tužilaštva.

Nakon duge šutnje, specijalni tužilac Zoran Vučinić podnio je Višem sudu optužnicu protiv Lazovića i Milovića. To je još u decembru najavio Vladimir Novović.

U Naredbi za sprovođenje istrage SDT-a, navodi se da su tridesetdvogodišnji Lazović i sedam godina stariji Milović, pratili članove škaljarskog kriminalnog klana koje je Zvicer namjeravao da likvidira. U tom dokumentu objašnjava se da su potencijalne žrtve nadzirali po nalogu šefa tog klana – Zvicera.

Zvicera, Lazovića, Milovića, Radovana Pantovića, Radoja Živkovića, Nikolu Spasojevića, Milana Vujotića, Nikšu Perovića i Duška Roganovića, SDT sumnjiči da su članovi kriminalne grupe odgovorne i za međunarodni šverc kokaina, krijumčarenje, nedozvoljeno držanje oružja, zloupotrebu službenog položaja…

U spisima SDT-a piše da su Lazović i Milović u drugoj polovini 2020. godine postali članovi kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer, jedan kao službenik ANB-a na radu u Upravi policije, a drugi kao službenik UP.

„I u cilju realizacije kriminalnog plana prihvatili su da izvršavaju naredbe i uputstva organizatora kriminalne organizacije, okrivljenog Zvicer Radoja, koja su im prenesena direktno ili preko drugih članova kriminalne organizacije da prate pripadnike suprotstavljene kriminalne organizacije za koje organizator odredi da se liše života i da o tome obavještavaju organizatora i ostale članove kriminalne organizacije”, piše u spisima tužilaštva.

Specijalni tužilac Zoran Vučinić u spisima konstatuje i da su Lazović i Milović prihvatili Zvicerovu naredbu da sami i sa drugim pripadnicima kriminalne organizacije izvršavaju krivična djela krijumčarenje droge i oružja, a tajni agent i da zloupotrebljava službeni položaj…

Portparol Specijalnog državnog tužilaštva Vukas Radonjić ranije je rekao da se Lazoviću na teret stavlja i da je, kao službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost, raspoređen u Upravi policije Crne Gore, protivpravno iskorišćavao službeni položaj i ovlašćenja…

„Jer je kao policijski službenik zadužen za otkrivanje krivičnih djela i učinilaca organizovanog kriminala, podatke do kojih je došao iz službenih evidencija ili kroz službene radnje o pripadnicima suprotstavljene kriminalne organizacije i podatke o aktivnostima policije prema pripadnicima suprostavljene kirminalne organizacije, dostavljao organizatorima i drugim pripadnicima organizacije čiji je sam bio član, ali i izdavao naloge policijskim službenicima da ne preduzimaju službene radnje prema pojedinim pripadnicima kriminalne organizacije čiji je pripadnik”, naveo je Radonjić.

Specijalni tužioci analizirali su više od 700.000 presretnutih poruka, razmijenjenih preko kriptovane SKY Ecc aplikacije. Na toj aplikaciji Lazović je navodno koristio nadimke Junior i Komandos, Milović Zli oficir i Poručnik, a Zvicer je koristio nikove Born i Komita.

Te poruke tužioci su, navodno, potkrijepili i materijalnim dokazima da je kriminalna grupa sastavljena od policajaca i ljudi s one strane zakona, skupa švercovala stotine kilograma kokaina, ali i da su činili druga krivična djela. Prema tim transkriptima, Lazović i Milović su, kao aktivni policajci, kavčanima i članovima njihovog klana optuženim za više monstruoznih ubistava, pružali zaštitu u Crnoj Gori. Taj materijal crnogorskim istražiteljima Europol i francuski pravosudni organi dostavili su u julu i decembru 2021. godine.

Predmet protiv Lazovića i Milovića trenutno je jedan od desetine velikih slučajeva koje je pokrenuo tim Vladimira Novovića. Do sada ni u jednom nije potvrđena optužnica, dok su mnogi od uhapšenih visokih funkcionera u međuvremenu pušteni da se brane sa slobode.

 

Saši Čađenoviću produžen pritvor

Vijeće Višeg suda u Podgorici produžilo je na još dva mjeseca pritvor specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću. Portparolka Višeg suda Marija Raković kaže da je pritvor produžen zbog opasnosti od bjekstva i mogućeg uticaja na svjedoke u krivičnom postupku.

SDT je donijelo ranije naredbu o sprovođenju istrage protiv Čađenovića, kojeg terete da je sredinom 2020. godine postao član kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer.

Vukas Radonjić ranije je saopštio da je Čađenovićeva uloga bila da kao specijalni tužilac ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće krivične postupke protiv organizatora i članova kriminalne organizacije. Tvrdi da postoji osnovana sumnja da uhapšeni tužilac u više krivičnih predmeta nije preduzimao krivično gonjenje učinilaca krivičnih djela, niti istinito i postupno utvrđivao činjenice bitne za donošenje zakonitih odluka, što je bio dužan.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo