Povežite se sa nama

MONITORING

Spuško stratište

Objavljeno prije

na

Zvanično još nije saopšten uzrok smrti Milivoja Terzića, pritvorenika u spuškom Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. Terzić je bio u pritvoru od kraja avgusta zbog optužbi da je od majke Darka i Duška Šarića na prevaru uzeo oko 300 hiljada eura. Prva odbukcija, koju je uradio dr Miodrag Šoć pokazala je, navodno, da je Terzić ugušen. Zbog toga je tužilac Veljko Rutović zatražio mišljenje i dr Dragane Čukić, koja je dan uoči sahrane Terzića obavila spoljni pregled leša u Pljevljima. Ona, navodno, nije isključila mogućnost da se mladić ipak objesio.

Televizija Vijesti javila je da je dr Šoć dostavio tužilaštvu nalaz o smrti Terzića. Šoć je u nalazu ostao pri svemu što je usmeno saopštio tužilaštvu nakon što je obdukcija Terzićevog tijela završena. On je naveo da je riječ o udžbeničkom primjeru davljenja.

Dr Dragana Čukić će svoj nalaz u pisanoj formi dostaviti tužilaštvu, kako nezvanično saznajemo, do petka.

Naš izvor upućen u ovu problematiku upozorava: ,,Nalaz da je smrt nastupila davljenjem može da znači da je osoba izvršila samoubistvo tako što se udavila vješanjem ili da je neko udavio, pa je objesio. To je slobodno tumačenje i patolog na sudu mora argumentovano da dokaže da li je riječ o ubistvu ili samoubistvu”.

Enigmu Terzićeve smrti nije baš jednostavno odgonetnuti. Po nalogu tužilaštva u ZIKS-u su uzeti uzorci DNK od pet pritvorenika koji su bili u ćeliji sa Terzićem kao i od nekoliko stražara.

S tim u vezi zanimljive su neke zakonske odredbe o Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. Zakon, na primjer, propisuje da ZIKS treba da ima ljekara specijalistu psihijatra, koji tijesno sarađuje sa administracijom medicinske službe u ZIKS-u. On je o konkretnim slučajevima dužan da izvještava direktora Zavoda.

,,Psihijatar procjenjuje trenutno stanje zatvorenika i mogući suicid” , kaže za Monitor Vladan Pavićević, privatni detektiv i bivši službenik ZIKS-a.

Prema našim saznanjima, ZIKS nema ni psihijatra ni kliničkog psihologa, iako je to zakonska obaveza, a poslove ljekara obavlja penzionisani ljekar koji je tamo ranije radio.

Po zakonu, svaki zatvorenik ima pravo da izađe ili ne izađe na predviđenu šetnju od po 30 minuta dva puta dnevno. Ukoliko pritvorena osoba, znači osoba koja još nije osuđena, izrazi želju da ostane u zatvorskoj sobi onda se mora obezbijediti da bude u prisustvu osobe iz iste sobe. U sobi uvijek moraju da budu najmanje dvije osobe. Ukoliko to nije moguće obezbijediti, onda je zatvorski službenik dužan i obavezan da nadzire osobu koja je u prostoriji ostala sama.

– U konkretnom slučaju, dakle kada govorimo o Terziću, jasno se uočavaju propusti službe obezbjeđenja i medicinske službe, koja treba da budu objedinjene preventivno-bezbjednosnim djelovanjem. U ovom slučaju preventiva i bezbjednost su zakazali. Pošto je Terzićeva smrt specifičan slučaj, vještak medicinske struke daće svoje mišljenje, možda presudno, ali ostaje da se vidi da li je to zatvoren slučaj ili on daje prostor za dublju analizu, tj. da li je Terzić izvršio samoubistvo ili je ubijen. Postoji mogućnost da je Terzić na neki način podstrekivan ili da je ucjenjivan od nekoga ili preko nekoga da izvrši suicid. Tužilačka istraga i kriminalistička obrada svih lica koja su na posredan ili neposredan način imala kontakt sa Terzićem na to mogu dati odgovor, kaže Pavićević.

Ko je Terzića mogao da podstrekava na ubistvo? Osobe iz drugih soba u zatvoru ili osobe koje su dolazile u posjetu? ,,Dozvole za posjete pritvorenicima može izdati samo sudija zadužen za konkretan sudski predmet ili predsjednik suda. Ne može bilo ko i bilo kada posjetiti pritvorenika i tačno se zna ko je Terziću dolazio u posjetu”, napominje Pavićević

Direktor ZIKS-a Milan Radović, nekoliko sati nakon Terzićeve smrti, ali i narednog dana, pred brojnim novinarima tvrdio je da nema nikakvih indicija da je riječ o ubistvu. Te Radovićeve preuranjene izjave mogle bi ga koštati smjene sa te funkcije.

Premijer Igor Lukšić kazao je novinarima da nije zadovoljan postupcima menadžmenta Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija povodom smrti pritvorenika Terzića. ,,Ozbiljni ljudi ne sude instinktivno, već na osnovu što više raspoloživih informacija”, opomenuo je Lukšić.

Ovim slučajem bavila se i Vlada. U Vladi su ocijenili neprihvatljivim izjave odgovornih u ZIKS-u o tome šta je uzrok smrti pritvorenika prije nego što je urađena obdukcija. ,,Vlada će odlučiti o odgovornosti uprave ZIKS-a nakon dobijanja izvještaja od nadležnih organa o okolnostima smrti Pljevljaka Milivoja Terzića”.

Samoubistva i ubistva nisu novost u spuškom zatvoru. Njegovi stanari najčešće su sebi život oduzimali vješanjem.

Početkom marta 2005. Vojislav Kadović se objesio vezujući čaršav o rešetke zatvorske sobe. Kadović je od 20. juna 2001. godine izdržavao kaznu zatvora od sedam i po godina, zbog više krivičnih djela i na slobodi je trebalo da se nađe 19. marta 2007. On je, kako su tada pisali mediji, u Podgoričkom podzemlju važio za čovjeka koji je ,,prošao mnogo svijeta”. Nikada nije zvanično objašnjeno zašto je odlučio da se ubije.

Četiri dana prije tog slučaja u spuškom zatvoru je samoubistvo izvršila i Aleksandra Karadžić (29), radnica pisarnice podgoričkog Osnovnog suda. Objesila se komadima čaršava u toaletu. Dan prije samoubistva uhapšena je zajedno sa Muharemom – Belim Đokovićem (48) i Senadom Čelićem (36), zbog sumnje da je učestvovala u švercu doge. Izlazak pred istražnog sudiju nije sačekala, a ostala dvojica osumnjičenih su sjutradan poslije njenog samoubistva, po nalogu sudije Svetlane Vujanović, pušteni na slobodu.

Prema nezvaničnim informacijama, Nebojša Vuković, iz Podgorice, učesnik u saobraćajnoj nesreći na putu Bar-Ulcinj , u kojoj je život izgubio Ulcinjanin Aslan Kraja (63), objesio se početkom avgusta 2006. godine u ćeliji Istražnog zatvora u Spužu.

U posljednje dvije godine u spuškom zatvoru se desilo pet smrtnih slučajeva. Neki su još nerazjašnjeni.

Pritvorenik Batrić D. Jovićević izvršio je samoubistvo 7. februara ove godine u odjeljenju Stacionara ZIKS-a.

,,Život je sebi oduzeo tako što je jedan kraj prethodno pripremljenog komada platna svoje garderobe fiksirao za bezbjednosne rešetke na prozoru”, saopštio je ZIKS.

Jovićević se nalazio u pritvoru zbog osnovane sumnje da je izvršio teško djelo ubistva oktobra prošle godine na pijaci u Tuzima. Bio je profesor muzike u penziji.

Osuđenik Radojko Jurišević (64) preminuo je u junu ove godine u Kliničkom centru Crne Gore. Zvanično – smrt je nastupila usljed trovanja ljekovima. Njegova porodica nije prihvatila zvanične navode o njegovoj smrti, pa je tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv NN službenika ZIKS-a. Jurišević je izdržavao zatvorsku kaznu od 14 godina zbog jednog ubistva i pokušaja ubistva više osoba 1999. godine u Bijelom Polju. Kazna mu je isticala za 18 mjeseci.

Prije šest godina, dok je upravnik bio Božidar Vuksanović, tamo se iz pištolja ubio Dejan Nikić, zvani Kubanac. Slučaj je zaključen a da nikada nije saopšteno kako se Nikić domogao pištolja, niti je za to iko odgovarao, pa ni Vuksanović.

Vidjećemo da li će se tako okončati i slučaj Terzić.

Bjekstva

Iz spuškog zatvora pobjegli su brojni zatvorenici. Neki su kasnije uhapšeni, a za neke nikada nije razjašnjeno kako su se domogli slobode.

Podgoričanin Vlatko Milačić pobjegao je iz zatvora u Spužu 1995. godine, gdje se nalazio na odsluženju zatvorske kazne zbog ubistva 21-godišnjeg mladića, na putu Podgorica – Cetinje. U medijima je objavljeno da je uz asistenciju nekog iz tadašnjeg rukovodstva Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija i nekog od službenika obezbjeđenja Milačić izveden iz svoje ćelije i prebačen do Skadarskog jezera odakle je pobjegao u Albaniju. Uhapšen je poslije 14 godina.

Prije šest godina iz ZIKS-a je pobjegao Smajo Babić iz Berana, osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa njim su pobjegla još dva osuđenika – Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se ubrzo predali.

Iste godine uspio je da pobjegne i Žarko Nilević, ali je nakon nekoliko sati potrage uhapšen nedaleko od zatvorskog kompleksa.

U junu 2001. godine pobjegao je Dragoljub Laketić, koji je izdržavao 12-godišnju kaznu za ubistvo. Laketić je, izgleda, iskoristio pometnju i pobjegao samo nekoliko dana nakon što je iz spuškog zatvora 18. juna odmaglio Veselin Batica Vlahović, u sarajevskim medijima poznatiji kao monstrum sa Grbavice.

Podsjetimo i na bjekstvo iz vojnog zatvora u Spužu Antuna Maslea, novinara hrvatskog Globusa. Protiv njega je 1999. godine u Vojnom sudu u Podgorici pokrenut postupak zbog navodne špijunaže, ali uspio je iste godine da pobjegne iz Kliničkog centra Podgorica kroz prozor podrumskih prostorija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo