Povežite se sa nama

MONITORING

Spuško stratište

Objavljeno prije

na

Zvanično još nije saopšten uzrok smrti Milivoja Terzića, pritvorenika u spuškom Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. Terzić je bio u pritvoru od kraja avgusta zbog optužbi da je od majke Darka i Duška Šarića na prevaru uzeo oko 300 hiljada eura. Prva odbukcija, koju je uradio dr Miodrag Šoć pokazala je, navodno, da je Terzić ugušen. Zbog toga je tužilac Veljko Rutović zatražio mišljenje i dr Dragane Čukić, koja je dan uoči sahrane Terzića obavila spoljni pregled leša u Pljevljima. Ona, navodno, nije isključila mogućnost da se mladić ipak objesio.

Televizija Vijesti javila je da je dr Šoć dostavio tužilaštvu nalaz o smrti Terzića. Šoć je u nalazu ostao pri svemu što je usmeno saopštio tužilaštvu nakon što je obdukcija Terzićevog tijela završena. On je naveo da je riječ o udžbeničkom primjeru davljenja.

Dr Dragana Čukić će svoj nalaz u pisanoj formi dostaviti tužilaštvu, kako nezvanično saznajemo, do petka.

Naš izvor upućen u ovu problematiku upozorava: ,,Nalaz da je smrt nastupila davljenjem može da znači da je osoba izvršila samoubistvo tako što se udavila vješanjem ili da je neko udavio, pa je objesio. To je slobodno tumačenje i patolog na sudu mora argumentovano da dokaže da li je riječ o ubistvu ili samoubistvu”.

Enigmu Terzićeve smrti nije baš jednostavno odgonetnuti. Po nalogu tužilaštva u ZIKS-u su uzeti uzorci DNK od pet pritvorenika koji su bili u ćeliji sa Terzićem kao i od nekoliko stražara.

S tim u vezi zanimljive su neke zakonske odredbe o Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. Zakon, na primjer, propisuje da ZIKS treba da ima ljekara specijalistu psihijatra, koji tijesno sarađuje sa administracijom medicinske službe u ZIKS-u. On je o konkretnim slučajevima dužan da izvještava direktora Zavoda.

,,Psihijatar procjenjuje trenutno stanje zatvorenika i mogući suicid” , kaže za Monitor Vladan Pavićević, privatni detektiv i bivši službenik ZIKS-a.

Prema našim saznanjima, ZIKS nema ni psihijatra ni kliničkog psihologa, iako je to zakonska obaveza, a poslove ljekara obavlja penzionisani ljekar koji je tamo ranije radio.

Po zakonu, svaki zatvorenik ima pravo da izađe ili ne izađe na predviđenu šetnju od po 30 minuta dva puta dnevno. Ukoliko pritvorena osoba, znači osoba koja još nije osuđena, izrazi želju da ostane u zatvorskoj sobi onda se mora obezbijediti da bude u prisustvu osobe iz iste sobe. U sobi uvijek moraju da budu najmanje dvije osobe. Ukoliko to nije moguće obezbijediti, onda je zatvorski službenik dužan i obavezan da nadzire osobu koja je u prostoriji ostala sama.

– U konkretnom slučaju, dakle kada govorimo o Terziću, jasno se uočavaju propusti službe obezbjeđenja i medicinske službe, koja treba da budu objedinjene preventivno-bezbjednosnim djelovanjem. U ovom slučaju preventiva i bezbjednost su zakazali. Pošto je Terzićeva smrt specifičan slučaj, vještak medicinske struke daće svoje mišljenje, možda presudno, ali ostaje da se vidi da li je to zatvoren slučaj ili on daje prostor za dublju analizu, tj. da li je Terzić izvršio samoubistvo ili je ubijen. Postoji mogućnost da je Terzić na neki način podstrekivan ili da je ucjenjivan od nekoga ili preko nekoga da izvrši suicid. Tužilačka istraga i kriminalistička obrada svih lica koja su na posredan ili neposredan način imala kontakt sa Terzićem na to mogu dati odgovor, kaže Pavićević.

Ko je Terzića mogao da podstrekava na ubistvo? Osobe iz drugih soba u zatvoru ili osobe koje su dolazile u posjetu? ,,Dozvole za posjete pritvorenicima može izdati samo sudija zadužen za konkretan sudski predmet ili predsjednik suda. Ne može bilo ko i bilo kada posjetiti pritvorenika i tačno se zna ko je Terziću dolazio u posjetu”, napominje Pavićević

Direktor ZIKS-a Milan Radović, nekoliko sati nakon Terzićeve smrti, ali i narednog dana, pred brojnim novinarima tvrdio je da nema nikakvih indicija da je riječ o ubistvu. Te Radovićeve preuranjene izjave mogle bi ga koštati smjene sa te funkcije.

Premijer Igor Lukšić kazao je novinarima da nije zadovoljan postupcima menadžmenta Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija povodom smrti pritvorenika Terzića. ,,Ozbiljni ljudi ne sude instinktivno, već na osnovu što više raspoloživih informacija”, opomenuo je Lukšić.

Ovim slučajem bavila se i Vlada. U Vladi su ocijenili neprihvatljivim izjave odgovornih u ZIKS-u o tome šta je uzrok smrti pritvorenika prije nego što je urađena obdukcija. ,,Vlada će odlučiti o odgovornosti uprave ZIKS-a nakon dobijanja izvještaja od nadležnih organa o okolnostima smrti Pljevljaka Milivoja Terzića”.

Samoubistva i ubistva nisu novost u spuškom zatvoru. Njegovi stanari najčešće su sebi život oduzimali vješanjem.

Početkom marta 2005. Vojislav Kadović se objesio vezujući čaršav o rešetke zatvorske sobe. Kadović je od 20. juna 2001. godine izdržavao kaznu zatvora od sedam i po godina, zbog više krivičnih djela i na slobodi je trebalo da se nađe 19. marta 2007. On je, kako su tada pisali mediji, u Podgoričkom podzemlju važio za čovjeka koji je ,,prošao mnogo svijeta”. Nikada nije zvanično objašnjeno zašto je odlučio da se ubije.

Četiri dana prije tog slučaja u spuškom zatvoru je samoubistvo izvršila i Aleksandra Karadžić (29), radnica pisarnice podgoričkog Osnovnog suda. Objesila se komadima čaršava u toaletu. Dan prije samoubistva uhapšena je zajedno sa Muharemom – Belim Đokovićem (48) i Senadom Čelićem (36), zbog sumnje da je učestvovala u švercu doge. Izlazak pred istražnog sudiju nije sačekala, a ostala dvojica osumnjičenih su sjutradan poslije njenog samoubistva, po nalogu sudije Svetlane Vujanović, pušteni na slobodu.

Prema nezvaničnim informacijama, Nebojša Vuković, iz Podgorice, učesnik u saobraćajnoj nesreći na putu Bar-Ulcinj , u kojoj je život izgubio Ulcinjanin Aslan Kraja (63), objesio se početkom avgusta 2006. godine u ćeliji Istražnog zatvora u Spužu.

U posljednje dvije godine u spuškom zatvoru se desilo pet smrtnih slučajeva. Neki su još nerazjašnjeni.

Pritvorenik Batrić D. Jovićević izvršio je samoubistvo 7. februara ove godine u odjeljenju Stacionara ZIKS-a.

,,Život je sebi oduzeo tako što je jedan kraj prethodno pripremljenog komada platna svoje garderobe fiksirao za bezbjednosne rešetke na prozoru”, saopštio je ZIKS.

Jovićević se nalazio u pritvoru zbog osnovane sumnje da je izvršio teško djelo ubistva oktobra prošle godine na pijaci u Tuzima. Bio je profesor muzike u penziji.

Osuđenik Radojko Jurišević (64) preminuo je u junu ove godine u Kliničkom centru Crne Gore. Zvanično – smrt je nastupila usljed trovanja ljekovima. Njegova porodica nije prihvatila zvanične navode o njegovoj smrti, pa je tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv NN službenika ZIKS-a. Jurišević je izdržavao zatvorsku kaznu od 14 godina zbog jednog ubistva i pokušaja ubistva više osoba 1999. godine u Bijelom Polju. Kazna mu je isticala za 18 mjeseci.

Prije šest godina, dok je upravnik bio Božidar Vuksanović, tamo se iz pištolja ubio Dejan Nikić, zvani Kubanac. Slučaj je zaključen a da nikada nije saopšteno kako se Nikić domogao pištolja, niti je za to iko odgovarao, pa ni Vuksanović.

Vidjećemo da li će se tako okončati i slučaj Terzić.

Bjekstva

Iz spuškog zatvora pobjegli su brojni zatvorenici. Neki su kasnije uhapšeni, a za neke nikada nije razjašnjeno kako su se domogli slobode.

Podgoričanin Vlatko Milačić pobjegao je iz zatvora u Spužu 1995. godine, gdje se nalazio na odsluženju zatvorske kazne zbog ubistva 21-godišnjeg mladića, na putu Podgorica – Cetinje. U medijima je objavljeno da je uz asistenciju nekog iz tadašnjeg rukovodstva Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija i nekog od službenika obezbjeđenja Milačić izveden iz svoje ćelije i prebačen do Skadarskog jezera odakle je pobjegao u Albaniju. Uhapšen je poslije 14 godina.

Prije šest godina iz ZIKS-a je pobjegao Smajo Babić iz Berana, osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog svirepog ubistva. Njegov leš ubrzo je nađen u Krupačkom jezeru pokraj Nikšića. Sa njim su pobjegla još dva osuđenika – Milan Ristić i Stevo Poček, ali su se ubrzo predali.

Iste godine uspio je da pobjegne i Žarko Nilević, ali je nakon nekoliko sati potrage uhapšen nedaleko od zatvorskog kompleksa.

U junu 2001. godine pobjegao je Dragoljub Laketić, koji je izdržavao 12-godišnju kaznu za ubistvo. Laketić je, izgleda, iskoristio pometnju i pobjegao samo nekoliko dana nakon što je iz spuškog zatvora 18. juna odmaglio Veselin Batica Vlahović, u sarajevskim medijima poznatiji kao monstrum sa Grbavice.

Podsjetimo i na bjekstvo iz vojnog zatvora u Spužu Antuna Maslea, novinara hrvatskog Globusa. Protiv njega je 1999. godine u Vojnom sudu u Podgorici pokrenut postupak zbog navodne špijunaže, ali uspio je iste godine da pobjegne iz Kliničkog centra Podgorica kroz prozor podrumskih prostorija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo