Povežite se sa nama

MONITORING

Treća sreća

Objavljeno prije

na

Na pomolu su nova, dugovječna i vatrena neprijateljstva.

,,Ja nikad nijesam kombinovao politiku sa biznisom”, tvrdi ministar Milan Roćen pozivajući Nebojšu Medojevića da se odrekne poslaničkog imuniteta i na sudu dokaže ,,izmišljotine” o njegovim vezama sa jednom od najupošljenijih i najprofitabilnijih kompanija u crnogorskom građevinarstvu. Ljut je i Veselin Kovačević poslovni čovjek, u ovdašnjim medijima najčešće predstavljan kao formalni vlasnik podgoričke kompanije Bemaks. Kovačevića srdi to što koordinator NVO MANS Dejan Milovac dovodi preduzeće Bemaks u vezu sa nizom mogućih zloupotreba u kojima su, uz lokalne, političke i ekonomske, moćnike učestvovali i predstavnici državnih institucija. Kovačević kritičarima poručuje da se do ,,transparentnijeg društva” ne može doći ispunjavanjem kvota za donatore i iznošenjem poluistina. ,,Ili, da upotrijebimo jezik branše”, kaže nekadašnji direktor Fin investa, kompanije iz Atlas grupe Duška Kneževića, ,,treba stati na put poluproizvodima i kvazimajstorima”.

Istinita ili ne, priča o Bemaksu, njegovim vlasnicima i njihovim privilegijama je jednostavna. Prema njoj, Milan Roćen je sam ili sa prijateljima i suvlasnicima kafea Grand Rankom Ubovićem i Aleksandrom Mijalovićem, skriveni partner Veselina Kovačevića, odnosno, većinski vlasnik Bemaksa. A dokazi?

Neki se pozivaju na vlastita, ili iz prve ruke dobijena, saznanje prema kojima se Ubović i Mijajlović često pojavljuju kao pregovarači i zastupnici firme Bemaks. Tvrde kako je niskogradnja u Crnoj Gori zarobljena u bermudskom trouglu između kompanija Bemaks, Crnagoraput i Štrabag koje, zahvaljujući dobrim političkim vezama, dobijaju poslove i novac čak i kada su ponude konkurenata kvalitetnije ili jeftinije od njihovih.

Prilično je i onih koji vjeruju da imovinski karton ministra Roćena, čak i onaj njegov ozvaničeni dio, sugerišu kako je ministar, ipak, kombinovao ponešto otkada se iz Moskve vratio u Podgoricu. I novode primjer: prema podacima sa sajta Komisije za utvrđivanje konflikta interesa, Milan Roćen njegova supruga Stana i sin Filip posjedovali su, na početku 2006. godine, nešto manje od 150 kvadrata (dva stana) u Podgorici. Ušteđevinu nijesu imali. Danas, na istom sajtu vidimo da je ministar vlasnik novoizgrađenog stana od 159 kvadrata. Njegova supruga gazduje ,,starim stanom” od 93 kvadrata kome su se, u međuvremenu, pridodali podrum i garaža.

Filip više ne živi sa roditeljima pa informacija o njegovoj imovini nema na sajtu Komisije. Monitor je, prikupio podatke prema kojima je Filip u centru Podgorice kupio stan od 75 kvadrata (,,stari” od nekih 55 kvadrata je, po svoj prilici, prodao). U Baru, u naselju Topolica, na njega se vodi manji jednosoban stan, a na Žabljaku plac od 500 kvadrata.

Tek, Roćeni su za pet godina porodičnu imovinu uvećali, samo u nekretninama, za neke tri – četiri stotine hiljada eura.

Poznata je i priča o kreditu od 100 hiljada eura koji je ministar dobio od CKB, 2006. godine. A vratio dvije godine kasnije. Kako?

Javnost je mjesecima brujala o ovom fenomenu. Roćen se danas žali kako je to postao ,,najpoznatiji kredit u Crnoj Gori”. Pogrešno. Mnogo su poznatiji oni koje su, uz bankarske garancije iz džepa poreskih obveznika, dobijale privatizovane Željezara i KAP, a najpoznatiji je – istinski čuven – kredit koji je na obraz u Londonu izboksovao Milo Đukanović. U rijetkim trenucima, u minule dvije decenije, kada je bio bez neke državne funkcije.

Da se vratimo Roćenu i njegovom biznisu.

Ministar kaže kako je Komisiji Slobodana Lekovića ,,blagovremeno priložio dokument iz kojeg se jasno vidi izvor sredstava za vraćanje kredita”. Leković je pritom , duže od dvije godine, herojski branio javnosti da sazna elementarno – kako član Vlade Crne Gore plaća četiri ili pet puta više nego što zvanično zarađuje? Roćen je mudro ćutao. Njega niko nije pitao za porijeklo novca, kaže i skromno dodaje kako nije ni htio da se miješa u rad nadležnih institucija i pravosuđa. Rijetki što su imali uvid u ovaj ,,dokument” kažu da je on – nije lako naći pravu riječ – pa recimo, dosta duhovit. O tome će uskoro biti više priče.

Da se vratimo proizvodnji. Novca. U vrijeme kada su Roćeni, od plate, penzije, honorara, počeli vraćati prve rate svog kredita sa pet nula, u Podgorici je osnovan Bemaks doo.

Veselin Kovačević je novoosnovanu firmu predstavio najavama o izgradnji dva poslovno-stambena kompleksa u Podgorici površine od skoro 100 hiljada kvadratnih metara. ,,U drugoj fazi razvoja, firma će se koncepcijski usmjeriti na formiranje adekvatne operative za buduću gradnju autoputeva u Crnoj Gori”, vidovit je bio vlasnik kompanije koju su od početka pratile glasine o skrivenim vlasnicima sa jakim političkim uticajem.

Glasine je podsticala Bemaksova poslovna filozofija ,,ima se može se”. Kompanije je već stigla da u Podgorici, Baru, Buljaricama, Tivtu, na Žabljaku i Bijelom Polju otvori postrojenja za proizvodnju betona. U Podgorici je podignuta moderna asfaltna baza, a Bemaks posjeduje i sedam drobilica za šljunak. Tačan broj bagera, buldožera, utovarivača, dampera, automiksera, pumpi za beton, kipera, tegljača, cistijerni za cement… ne znaju, valjda, ni ovdašnje banke koje su izdašno kreditirale nabavku svega što će koristiti za gradnju auto-puta. Gdje je Bemaks bio već viđeni podizvođač.

Nezadovoljni konkurenti navode kako je Bemaks, nedugo po osnivanju, bio angažovan kao izvođač ili podizvođač radova na rekonstrukciji, modernizaciji i izgradnji najvažnijih saobraćajnica u Crnoj Gori. Navedimo saobraćajnice Podgorica-Cetinje, Podgorica-Nikšić, Podgorica – Bar, Podgorica-Kolašin, Risan–Žabljak; gradnju Regionalnog vodovoda i priključke do lokalnih rezervoara (u Baru); Bemaksu je pripao posao izgradnje jedinog pješačkog podzemnog prolaza u Podgorici, gradnja novog dijela platforme za parkiranje aviona na aerodromu Tivat, posao sanacije jalovišta u Mojkovcu, gradnja nadvožnjaka u Baru.

Dva posljednje pomenuta posla povod su za najnoviju aferu.

Barski nadvožnjak nije medijski atraktivna priča: u nizu nevjerovatnih ugovora koje je u ime opštine Bar potpisao Žarka Pavićevića našao se i ovaj sa Bemaksom. Njima je posao gradnje nadvožnjaka povjeren iako su u odnosu na drugorangiranog ponuđača bili skuplji za nekih, oprostite na eventualnoj nepreciznosti, 400 hiljada eura.

Zato je sanacija jalovišta u Mojkovcu bombona. Pričamo o onom nasipu koji je jesenas, sa prvim kišama, krenuo put Tare, prijeteći da je trajno uništi. Ali kvalitetu radova tek treba da dođe na red. Radi se o tome što je Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki, na čelu sa Markom Lazarevićem prihvatila žalbu Bemaksa i poništila rješenje Direkcije za javne nabavke kojom je taj posao povjeren podgoričkom Tehnoputu.

Lazarević i saradnici su zaključili da 10 od 11 ponuđača za posao u Mojkovcu ne zadovoljava uslove zbog toga što nemaju dokument (licencu) koji u tenderu od njih nije ni tražen. ,,Ukoliko je Komisija zaista smatrala da je sporna licenca neophodna za realizaciju pomenutog posla, bilo je neophodno raspisati novi tender”, logično razmišljaju u MANS- u. Ali, Lazarević demonstrira drugačiju percepciju: ,,Zbog propusta naručioca da predvidi sve licence koje su neophodne za izvođenje radova, kao i propusta pojedinih ponuđača da ih dostave, ne mogu se kažnjavati ponuđači koji ispunjavaju sve uslove”, zaključio je Lazarević. I Bemaksu donio posao, a državi uvećao trošak za nekih 150 hiljada eura.

Možda rezon Komisije i predsjednika ne bi bilo toliko sporni da Tehnoput već na sudu nije oborio rješenje kojim je njima oduzeta gradnja treće trake na dijelu puta Cetinje –Podgorica. Komisija je, zapravo, poništila odluku Direkcije za javne nabavke, ponudu Tehnoputa proglasila neispravnom i posao dodijelila- znate kome. Potom je Tehnoput dobio presudu koja kaže da oni treba da grade put koji je Bemaks već izgradio. I naplatio.

Da li će moguću naknadu oštećenoj kompaniji platiti građani ili članovi Komisije za kontrolu javnih nabavki? Ili će oni koji Bemaksu čuvaju leđa smisliti neku kompenzaciju kako bi njegovim konkurentima prikrili učinjenu štetu. Opet na naš račun.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Abazović je iz Amerike poručio i da misli da je Đukanoviću došao kraj. „Đukanović više ne može da bude dio nikavog konstruktivnog dogovora u našem društvu i bilo bi dobro da to sam prihvati. Znam da je teško, ali posle puno decenija, mislim da je ovo kraj”, kazao je. Slično je govorio i prošle godine u ovo doba. Usput opet je optužio Demokrate da su Đukanoviću, glasanjem o nepovjerenju manjinskoj vladi, omogućile povratak na scenu. Po ko zna koji put, javno zaboravljajući da je upravo URA, uz Đukanovićevu podršku, srušila prvu avgustvsku vladu i formirala manjinsku.

Uglavnom, zbog duboke institucionalne krize u koju je zapala zemlja, sve se i svodi na političke poruke. Ustavni sud je u blokadi nakon što je nedavno penzionisan dugogodišnji sudija tog suda Miodrag Iličković. Civilni sektor odgovornost za blokadu vidi u partijskim trgovinama i neuspješnim dogovorima. Iz HRA su ranije podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF i URE u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Đukanović je krajem prošle sedmice pozvao parlamentarnu većinu da hitno da svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda. „Promjenljivoj parlamentarnoj većini koja prijeti da će me smijeniti ukazala se jedinstvena šansa. Nepokolebljivi borci protiv Crne Gore imaju jedinstvenu priliku, iako to ne bi željeli, da urade nešto za svoju državu. Da hitno daju svoj glas za izbor sudija Ustavnog suda i tako pokažu da stvarno misle da sam prekršio Ustav”, naveo je Đukanović. Đukanović svakako zna da nije stvar samo u tome deblokirati Ustavni sud, nego i učiniti ga nezavisnim i autonomnim od politike i moćnika. Tri decenije njegov DPS predano je radio na porobljavanju te institucije. I svake druge. A tek slobodan, Ustavni sud može procijeniti da li je Đukanović prekršio Ustav.

No, iako je Ustavni sud važna instanca i za održavanje lokalnih izbora, i jedini nadležan za konačno rješevanje izbornih sporova, političke partije uveliko učestvuju u predizbornoj utrci za lokalne izbore koji Crnu Goru očekuju 23. oktobra. Liste su predate, iako je bilo stručnih mišljenja da se izborni proces ne može održati bez Ustavnog suda. Takođe, lokalni izbori se održavaju po starim zakonima jer ni izborna reforma nije okončana. Zapravo, rad na dugo najavljivanoj reformi izbornog zakonodavstva nije ni započeo.

Da su izborne zloupotrebe nešto sa čime će se Crna Gora suočiti i tokom ovih lokalnih izbora, najavio je i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić.

Adžić je saopštio je da policija i tužilaštvo preispituju moguće zloupotrebe promjene prebivališta, u svrhu izbornog inžinjeringa. „Nakon analize prijava promjene prebivališta od strane Direktorata za upravne poslove državljanstvo i strance, uočeno je da u pojedinim opštinama gdje se održavaju lokalni izbori postoji povećan broj zahtjeva za prijavu promjene prebivališta od strane građana, saopštio je Adžić.

On je precizirao: „Upoređujući stanje sa prethodnom ili drugim godinama, u kojima nije bilo održavanja lokalnih izbora, uočava se drastičan porast, naročito u opštini Šavnik, što upućuje na sumnju da se vrše izborne zloupotrebe”. Zaista je sumnjivo da je u gradiću u kome je na posljednjim parlamentarnim izborima pravo glasa imalo nešto oko 1.500 glasača, ove godine u birački spisak pridodato više od 370 duša. Novodoseljenih.

Koliko će dugo trajati institucionalna i politička kriza, za sada nije jasno. Ni da li nas nakon oktobarskih lokalnih izbora, očekuju pravne vratolomije sa žalbama eventualno nezadovoljnih, ili vanredni parlamentarni izbori, po starim pravilima i sa blokiranim institucijama. U susret teškoj jeseni, žive su samo političke borbe.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo