Povežite se sa nama

MONITORING

Treća sreća

Objavljeno prije

na

Na pomolu su nova, dugovječna i vatrena neprijateljstva.

,,Ja nikad nijesam kombinovao politiku sa biznisom”, tvrdi ministar Milan Roćen pozivajući Nebojšu Medojevića da se odrekne poslaničkog imuniteta i na sudu dokaže ,,izmišljotine” o njegovim vezama sa jednom od najupošljenijih i najprofitabilnijih kompanija u crnogorskom građevinarstvu. Ljut je i Veselin Kovačević poslovni čovjek, u ovdašnjim medijima najčešće predstavljan kao formalni vlasnik podgoričke kompanije Bemaks. Kovačevića srdi to što koordinator NVO MANS Dejan Milovac dovodi preduzeće Bemaks u vezu sa nizom mogućih zloupotreba u kojima su, uz lokalne, političke i ekonomske, moćnike učestvovali i predstavnici državnih institucija. Kovačević kritičarima poručuje da se do ,,transparentnijeg društva” ne može doći ispunjavanjem kvota za donatore i iznošenjem poluistina. ,,Ili, da upotrijebimo jezik branše”, kaže nekadašnji direktor Fin investa, kompanije iz Atlas grupe Duška Kneževića, ,,treba stati na put poluproizvodima i kvazimajstorima”.

Istinita ili ne, priča o Bemaksu, njegovim vlasnicima i njihovim privilegijama je jednostavna. Prema njoj, Milan Roćen je sam ili sa prijateljima i suvlasnicima kafea Grand Rankom Ubovićem i Aleksandrom Mijalovićem, skriveni partner Veselina Kovačevića, odnosno, većinski vlasnik Bemaksa. A dokazi?

Neki se pozivaju na vlastita, ili iz prve ruke dobijena, saznanje prema kojima se Ubović i Mijajlović često pojavljuju kao pregovarači i zastupnici firme Bemaks. Tvrde kako je niskogradnja u Crnoj Gori zarobljena u bermudskom trouglu između kompanija Bemaks, Crnagoraput i Štrabag koje, zahvaljujući dobrim političkim vezama, dobijaju poslove i novac čak i kada su ponude konkurenata kvalitetnije ili jeftinije od njihovih.

Prilično je i onih koji vjeruju da imovinski karton ministra Roćena, čak i onaj njegov ozvaničeni dio, sugerišu kako je ministar, ipak, kombinovao ponešto otkada se iz Moskve vratio u Podgoricu. I novode primjer: prema podacima sa sajta Komisije za utvrđivanje konflikta interesa, Milan Roćen njegova supruga Stana i sin Filip posjedovali su, na početku 2006. godine, nešto manje od 150 kvadrata (dva stana) u Podgorici. Ušteđevinu nijesu imali. Danas, na istom sajtu vidimo da je ministar vlasnik novoizgrađenog stana od 159 kvadrata. Njegova supruga gazduje ,,starim stanom” od 93 kvadrata kome su se, u međuvremenu, pridodali podrum i garaža.

Filip više ne živi sa roditeljima pa informacija o njegovoj imovini nema na sajtu Komisije. Monitor je, prikupio podatke prema kojima je Filip u centru Podgorice kupio stan od 75 kvadrata (,,stari” od nekih 55 kvadrata je, po svoj prilici, prodao). U Baru, u naselju Topolica, na njega se vodi manji jednosoban stan, a na Žabljaku plac od 500 kvadrata.

Tek, Roćeni su za pet godina porodičnu imovinu uvećali, samo u nekretninama, za neke tri – četiri stotine hiljada eura.

Poznata je i priča o kreditu od 100 hiljada eura koji je ministar dobio od CKB, 2006. godine. A vratio dvije godine kasnije. Kako?

Javnost je mjesecima brujala o ovom fenomenu. Roćen se danas žali kako je to postao ,,najpoznatiji kredit u Crnoj Gori”. Pogrešno. Mnogo su poznatiji oni koje su, uz bankarske garancije iz džepa poreskih obveznika, dobijale privatizovane Željezara i KAP, a najpoznatiji je – istinski čuven – kredit koji je na obraz u Londonu izboksovao Milo Đukanović. U rijetkim trenucima, u minule dvije decenije, kada je bio bez neke državne funkcije.

Da se vratimo Roćenu i njegovom biznisu.

Ministar kaže kako je Komisiji Slobodana Lekovića ,,blagovremeno priložio dokument iz kojeg se jasno vidi izvor sredstava za vraćanje kredita”. Leković je pritom , duže od dvije godine, herojski branio javnosti da sazna elementarno – kako član Vlade Crne Gore plaća četiri ili pet puta više nego što zvanično zarađuje? Roćen je mudro ćutao. Njega niko nije pitao za porijeklo novca, kaže i skromno dodaje kako nije ni htio da se miješa u rad nadležnih institucija i pravosuđa. Rijetki što su imali uvid u ovaj ,,dokument” kažu da je on – nije lako naći pravu riječ – pa recimo, dosta duhovit. O tome će uskoro biti više priče.

Da se vratimo proizvodnji. Novca. U vrijeme kada su Roćeni, od plate, penzije, honorara, počeli vraćati prve rate svog kredita sa pet nula, u Podgorici je osnovan Bemaks doo.

Veselin Kovačević je novoosnovanu firmu predstavio najavama o izgradnji dva poslovno-stambena kompleksa u Podgorici površine od skoro 100 hiljada kvadratnih metara. ,,U drugoj fazi razvoja, firma će se koncepcijski usmjeriti na formiranje adekvatne operative za buduću gradnju autoputeva u Crnoj Gori”, vidovit je bio vlasnik kompanije koju su od početka pratile glasine o skrivenim vlasnicima sa jakim političkim uticajem.

Glasine je podsticala Bemaksova poslovna filozofija ,,ima se može se”. Kompanije je već stigla da u Podgorici, Baru, Buljaricama, Tivtu, na Žabljaku i Bijelom Polju otvori postrojenja za proizvodnju betona. U Podgorici je podignuta moderna asfaltna baza, a Bemaks posjeduje i sedam drobilica za šljunak. Tačan broj bagera, buldožera, utovarivača, dampera, automiksera, pumpi za beton, kipera, tegljača, cistijerni za cement… ne znaju, valjda, ni ovdašnje banke koje su izdašno kreditirale nabavku svega što će koristiti za gradnju auto-puta. Gdje je Bemaks bio već viđeni podizvođač.

Nezadovoljni konkurenti navode kako je Bemaks, nedugo po osnivanju, bio angažovan kao izvođač ili podizvođač radova na rekonstrukciji, modernizaciji i izgradnji najvažnijih saobraćajnica u Crnoj Gori. Navedimo saobraćajnice Podgorica-Cetinje, Podgorica-Nikšić, Podgorica – Bar, Podgorica-Kolašin, Risan–Žabljak; gradnju Regionalnog vodovoda i priključke do lokalnih rezervoara (u Baru); Bemaksu je pripao posao izgradnje jedinog pješačkog podzemnog prolaza u Podgorici, gradnja novog dijela platforme za parkiranje aviona na aerodromu Tivat, posao sanacije jalovišta u Mojkovcu, gradnja nadvožnjaka u Baru.

Dva posljednje pomenuta posla povod su za najnoviju aferu.

Barski nadvožnjak nije medijski atraktivna priča: u nizu nevjerovatnih ugovora koje je u ime opštine Bar potpisao Žarka Pavićevića našao se i ovaj sa Bemaksom. Njima je posao gradnje nadvožnjaka povjeren iako su u odnosu na drugorangiranog ponuđača bili skuplji za nekih, oprostite na eventualnoj nepreciznosti, 400 hiljada eura.

Zato je sanacija jalovišta u Mojkovcu bombona. Pričamo o onom nasipu koji je jesenas, sa prvim kišama, krenuo put Tare, prijeteći da je trajno uništi. Ali kvalitetu radova tek treba da dođe na red. Radi se o tome što je Komisije za kontrolu postupka javnih nabavki, na čelu sa Markom Lazarevićem prihvatila žalbu Bemaksa i poništila rješenje Direkcije za javne nabavke kojom je taj posao povjeren podgoričkom Tehnoputu.

Lazarević i saradnici su zaključili da 10 od 11 ponuđača za posao u Mojkovcu ne zadovoljava uslove zbog toga što nemaju dokument (licencu) koji u tenderu od njih nije ni tražen. ,,Ukoliko je Komisija zaista smatrala da je sporna licenca neophodna za realizaciju pomenutog posla, bilo je neophodno raspisati novi tender”, logično razmišljaju u MANS- u. Ali, Lazarević demonstrira drugačiju percepciju: ,,Zbog propusta naručioca da predvidi sve licence koje su neophodne za izvođenje radova, kao i propusta pojedinih ponuđača da ih dostave, ne mogu se kažnjavati ponuđači koji ispunjavaju sve uslove”, zaključio je Lazarević. I Bemaksu donio posao, a državi uvećao trošak za nekih 150 hiljada eura.

Možda rezon Komisije i predsjednika ne bi bilo toliko sporni da Tehnoput već na sudu nije oborio rješenje kojim je njima oduzeta gradnja treće trake na dijelu puta Cetinje –Podgorica. Komisija je, zapravo, poništila odluku Direkcije za javne nabavke, ponudu Tehnoputa proglasila neispravnom i posao dodijelila- znate kome. Potom je Tehnoput dobio presudu koja kaže da oni treba da grade put koji je Bemaks već izgradio. I naplatio.

Da li će moguću naknadu oštećenoj kompaniji platiti građani ili članovi Komisije za kontrolu javnih nabavki? Ili će oni koji Bemaksu čuvaju leđa smisliti neku kompenzaciju kako bi njegovim konkurentima prikrili učinjenu štetu. Opet na naš račun.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo