MONITORING
Smrt u prisustvu vlasti
Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor online
Ukoliko me izručite Crnoj Gori tamo neću poživjeti duže od nekoliko dana. Veselin Vukotić, bivši bokser iz Nikšića, potom terenski radnik SDB-e izjavio je nekoliko dana uoči (samo)ubistva Milivoja Terzića u spuškom zatvoru i nekoliko nedjelja nakon što je zagonetno u italijanskom zatvoru život izgubio Vitomir Bajić. Možda se Vukotić, Terzić i Bajić nikada nisu upoznali, ali njihovi životni putevi ipak imaju nešto zajedničko – Darka Šarića, narkobosa osumnjičenog za šverc dvije i po tone kokaina iz Južne Amerike. Terzićeva smrt dala je nova krila nagađanjima da odbjegli Šarić naručuje kažnjavanje onih koji mu se zamjere.
Pljevljak Milivoje Terzić je u utorak pronađen mrtav u ćeliji Istražnog zatvora u Spužu. Tamo se nalazio od prije dva i po mjeseca zbog sumnje da je učestvovao u reketiranju majke Darka i Duška Šarića. Terzić je navodno od majke Šarića, lažno se predstavljajući preko telefona kao predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, uzeo 300.000 eura. Osnovni državni tužilac u Kotoru podigao je optužnicu protiv Terzića i Aksentija Ilijina iz Subotice zbog krivičnog djela prevare, jer su, kako se navodi, od 28. do 31. jula lažno prikazali da će za 300.000 eura izdejstvovati ustupanje krivičnog postupka iz Italije u Crnu Goru za Darka. Ilijin je, kako se navodi, uzeo 300.000 eura od majke Šarićevih u njenom stanu u Pljevljima i od tada se nalazi u bjekstvu.
Patolog dr Miodrag Šoć je u ponedjeljak veče uradio obdukciju u Kliničkom centru, nakon čega je u usmenom razgovoru sa tužiocem, kako prenose podgoričke Vijesti, kazao da je ,,Terzić ipak zadavljen”! Drugi patolog dr Dragana Čukić ,,ne isključuje mogućnost samoubistva”. Da li je Terzić izvršio samoubistvo ili je ubijen znaće se naredne sedmice.
Majka je Milivoja Terzića posljednji put vidjela u utorak, kada ga je posjetila u spuškom zatvoru. Od majke je tražio da mu donese odijelo, jer je 21. novembra trebalo da mu počne suđenje. Majci je tada rekao da je spreman da ispriča pravu istinu o slučaju za koji je optužen. Nije doživio da je ispriča.
Lider PZP-a Nebojša Medojević najavio je da će nakon slučaja Terzić zatražiti kontrolno saslušanje direktora ZIKS-a Milana Radovića, državnog tužioca Ranke Čarapić i ministara pravde i policije Duška Markovića i Veselina Veljovića o stanju bezbjednosti u toj instituciji.
,,Meni je sasvim jasno da narko karteli u Crnoj Gori, koji godinama finansiraju DPS i njihove izborne pobjede, plaćaju ogromne rekete korumpiranim policajcima, pripadnicima ANB, tužiocima i sudijama, ministrima i lokalnim funkcionerima, neće sjedjeti skrštenih ruku i posmatrati kako ih isti ljudi koje su oni plaćali sada hapse i zapljenjuju imovinu”, rekao je Medojević.
Terzićeva smrt posebno je zaintrigirala javnost nakon što se 21. septembra Vitomir Bajić (43), koji se povezuje sa grupom Darka Šarića, pronađen mrtav u zatvoru Komo u Italiji. Zvanično je objašnjeno da se radilo o samoubistvu. Bajićev advokat Borivoje Borović je izjavio da je siguran da je smrt nastupila pod veoma sumnjivim okolnostima.
Bajić je pripadnik narko-klana Darka Šarića, objavio je beogradski Blic. Prema istom listu, Bajić je u kriminalnom podzemlju važio za plaćenika koji je za svoje usluge u švercu droge, otmicama i ubistvima, Darku Šariću i Luki Bojoviću naplaćivao ogromne svote novca.
Izvor Blica navodi da Bajićevo hapšenje nije bilo moguće, jer se uglavnom nalazio u Crnoj Gori. U akciji Loptice, Bajić je u novembru prošle godine uhapšen u Crnoj Gori, zajedno sa bratom Darka Šarića Duškom. Na teret im je stavljen šverc 225 kilograma kokaina, koji su zaplijenjeni u italijanskom gradu Livorno. Bajić je u martu ove godine izručen Italiji, koja je protiv njega pokrenula sudski postupak. Da li je Bajić, državljanin Srbije i BiH, posjedovao informacije ključne za proces protiv Darka i Duška Šarića, vjerovatno se nikada neće saznati.
Uklanjanje Šarićevih svjedoka počelo je ,,neprijatnostima” koje je doživljavao svjedok tužilaštva, vojvođanski biznismen Mile Jerković tokom finansijske istrage u vezi sa Šarićevom imovinom, ali i pranjem para. Njemu su više puta telefonski prijetili, ali i slali ,,dobronamjerne savjete” da ga upozore da se vrati na ,,pravi put”.
Jerković je na suđenju za pranje novca Darku Šariću detaljno opisao šemu po kojoj su pokupovane mnoge srpske firme, a prljave pare od narkoposlova stavljene u legalne tokove. On je svjedočio u Posebnom odjeljenju Višeg suda u Beogradu.
Nebojši Joksoviću, zaštićenom svjedoku, imovina je nekoliko puta bila meta napada. Početkom juna ove godine u strahovitoj eksploziji gotovo je raznijet Joksovićev kafić La prinćipesa u beogradskom naselju Žarkovo. Nekoliko mjeseci ranije, pred svjedočenje u Specijalnom sudu, ispaljene su tri zolje na njegovu štampariju, takođe, u Žarkovu. Počinioci u oba slučaja nisu pronađeni, a sumnjalo se da ,,pozdrave” šalje Šarić.
Pljevljak Joksović bio je jedan od najbližih Šarićevih saradnika. Uhapšen je krajem januara 2010, ali je u međuvremenu odlučio da sarađuje sa Tužilaštvom za organizovani kriminal, pa je po dobijanju statusa svjedoka saradnika pušten iz pritvora. On je u beogradsku Palatu pravde doveden prije nekoliko dana, pred kraj radnog vremena uz jako obezbjeđenje. Kad je saslušanje završeno odveden je na lokaciju gdje njega i njegovu porodicu danonoćno čuvaju.
Nekoliko dana poslije Joksovićevog svjedočenja, u ponedjeljak, 7. novembra u cik zore, u centru Berana, u stravičnoj eksploziji, demoliran je lokal u izgradnji. Lokal je, prema nezvaničnim saznanjima, vlasništvo Draška Vukovića (38), bliskog saradnika Darka Šarića i Borisa Labana, ali se zvanično vodi na Rajka Vešovića (32) iz Berana. Vešović je u bliskim rodbinskim vezama sa Draškom Vukovićem. Laban je uhapšen prošle godine u akciji Balkanski ratnik i nalazi se u zatvoru u Beogradu, gdje mu se sudi.
Policija ima određena saznanja ko bi mogao biti naručilac napada na kafić. Osoba na koju se sumnja a koja je u bliskim rodbinskim odnosima sa Šarićima, od noći u kojoj se dogodila eksplozija, nestala je iz Berana. Malo se zna da su Šarići porijeklom iz beranskog sela Šekular.
Nezvanično, eksplozija je bila opomena Vukoviću da ne bi trebalo mnogo da ,,priča” na pretresu na kome će se pojaviti, vjerovatno krajem ovoga mjeseca. Vuković je donedavno bio u bjekstvu. Poslije predaje, kako je objavio beogradski tabloid Kurir, Vuković je odlučio da tužilaštvu detaljno ispriča sve što zna o poslovima Darka Šarića. Draško Vuković je čak otkrio i lokaciju na kojoj se Šarić skriva, kazao je za taj list izvor iz srpskog pravosuđa. Ovaj Beranac koji govori četiri jezika, upoznat je sa svim Šarićevim tajnama, kupovinom kokaina u Latinskoj Americi, transportu prekookeanskim brodovima ka Evropi. Upućeni navode da će njegovo svjedočenje ,,zakopati” Darka Šarića, objavile su nedavno Večernje novosti.
Sredinom februara ove godine Nebojša Jestrović, koji je optužen da je oprao više od 20 miliona eura koji je grupa Darka Šarića uzela švercom kokaina, više puta je ponovio da se plaši za svoj život. On je izjavio da je Šarić za 25 miliona eura njemačkoj kompaniji VAC prodao preduzeće Štampa sistem. Istovremeno je tvrdio da nikada nije čuo da se njegov vjenčani kum i najbolji drug Darko Šarić bavio švercom kokaina, ali da zna da je Šarić bio prvak na školskim takmičenjima iz hemije i biologije i da ,,napamet zna pola Gorskog vijenca”.
Početkom juna ove godine u Kliničkom centru Crne Gore umro je
Dragan Dudić – Fric (50), desetak sati nakon što je teško ranjen na terasi kotorskog kafića Mocca. Na njega je pucao Ivan Vračar (32), koji je uhapšen nedaleko od mjesta zločina. Školovani kapetan duge plovidbe, pokojni Dragan Dudić, u javnosti je bio poznat kao jedan od najbogatijih stanovnika Bokokotorskog zaliva, značajan poslovni partner Skupštine opštine Kotor, finansijer vaterpolo kluba Cattaro, ali i kao ,,kontroverzni biznismen vrlo visoko kotiran u narko klanu Darka Šarića”.
Dudić je 2001. godine postao većinski vlasnik Luke u Risnu. Nakon rekonstrukcije i modernizacije, luka je svečano otvorena 30. juna te godine. ,,Ovakvi primjeri moraju imati maksimalnu podršku, zbog opšteg interesa građana i kao obilježje našeg opredjeljenja za reformske procese”, hvalio se tadašnji premijer Filip Vujanović dok je, skupa sa direktorom luke Draganom Dudićem, presijecao crvenu vrpcu.
Osam godina kasnije, u Skupštini Crne Gore tadašnji ministar pravde Miraš Radović saopštio je da je to ministarstvo prethodne godine predložilo a Vujanović, sada kao predsjednik Crne Gore, potpisom potvrdio odluku o pomilovanju Dragana Dudića. Njega je Osnovni sud u Kotoru osudio na kaznu zatvora od četiri mjeseca, uslovno dvije godine.
Mediji su – od Beograda do Londona Dudićevu smrt doveli u vezu sa Darkom Šarićem i njegovim nastojanjem da, u što je moguće većoj mjeri, sačuva organizaciju i stečenu imovinu.
,,Darko Šarić je odgovoran za likvidaciju jednog od svojih najbližih saradnika Dragana Dudića kaže izvor iz vrha srpske policije. Prema njegovim riječima, srpska, ali i crnogorska policija sumnjaju da je ubistvom Frica počeo obračun unutar samog klana Šarića, koji pokušava da ukloni nezgodne svedoke”, pisao je beogradski Press.
Po Pressu, Dudić je ubijen zato što se Šarić uplašio da bi on mogao da napravi dogovor sa vlastima kako bi se izvukao iz ove priče. Istovremeno, iz Ljubljane stiže vijest da je tamošnja policija pojačala mjere obezbjeđenja uhapšenih pripadnika slovenačkog ogranka Šarićevog narko klana, strahujući da bi se oni mogli naći na meti odbjeglog šefa.
Nepunih dvanaest sati prije atentata na Dudića, potencijalni svjedok saradnik srpske policije u ,,slučaju Šarić”, već pominjani Mile Jerković za dlaku je izbjegao smrtonosan sudar sa kamionom. Policajac iz njegove pratnje izgubio je život. Puka koincidencija ili još jedan pokušaj misterioznog uklanjanja svjedoka koji previše znaju o Darku Šariću?
Prvog oktobra prošle godine u kotorskom naselju Dobrota 2, ispred zgrade u kojoj je stanovao, iz zasjede je ubijen Dejan Đuković (32) vlasnik lokalne taksi firme. Petnaest dana kasnije urugvajska policija je, u saradnji sa američkom DEA i srpskom BIA, započela operaciju Balkanski ratnik. Mediji iz Beograda su, pozivajući se na podatke srpske policije, prenijeli informaciju da je Đuković ubijen jer je ,,bio smetnja poslovima Šarićevog narkoklana”.
Gdje je Šarić još se ne zna. Mnogi strahuju od njegove dugačke ruke.
Veseljko KOPRIVICA
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
STEČAJNA MAFIJA: ISPARAVANJE MILIONA U VEKTRA BOKI: Privredni sud, SDT i država ćute
Objavljeno prije
3 danana
27 Juna, 2026
Sudija Privrednog suda Nemanja Popović je sredinom ovog mjeseca donio rješenje kojim se odbija zahtjev radnika Vektra Boke za uvođenjem stečaja u ovo nekada respektabilno hotelsko-turističko preduzeće u Herceg Novom
U utorak je objavljeno rješenje sudije Privrednog suda Nemanje Popovića (koje nosi datum 15. 6. 2026) kojim se odbija zahtjev radnika Vektra Boke za uvođenjem stečaja u ovo nekada respektabilno hotelsko-turističko preduzeće u Herceg Novom. Vektra Boku je još 2007. preuzeo kontroverzni biznismen Dragan Brković, kum bivšeg šefa režima Mila Đukanovića. Od pompeznih najava investicija i modernizacije nije bilo ništa, dok je imovina Vektra Boke rastakana i opterećivana raznim kreditima koji su koristile ili izvlačile druge Brkovićeve firme. Krivični postupak koji je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo protiv Brkovića, njegovih sinova i Milića Popovića zbog zlopotreba, pranja novca i pribavljanja protivzakonite imovinske koristi tapka u mjestu.
Zahtjev za stečaj je podnijet 22. 12. 2025. godine sa prvopotpisanim Danilom Matijaševićem, izvršnim direktorom Ellena Group (posjeduje trećinu akcija Vektra Boke) kome se pridružilo još 14 radnika s ukupnim potraživanjem od 260.000 eura za neisplaćene zarade iz 2023. i 2024. Ova odluka je objavljena nakon što su poslanici Vasilije Čarapić (PES) i Bogdan Božović (SNP) prošle sedmice podnijeli zahtjev za hitno održavanje kontrolnog saslušanja u Skupštini radi zaštite državnog kapitala i imovine, neispunjavanje investicionih i drugih obaveza i zaštite prava radnika (oko 200, bivših i sadašnjih).
Sagledavajući cjelokupno stanje u Vektra Boki, 260.000 eura neisplaćenih zarada se može svrstati u manje probleme u kompaniji. Račun Vektra Boke je u konstantnoj blokadi još od 2019. godine s potraživanjima koja su narasla na preko 11 miliona eura. Skupština akcionara koja je bila zakazana za 9. 3. 2026. u cilju usaglašavanja akata društva u skladu sa novim Zakonom o privrednim društvima nije održana. Početkom februara ove godine predsjednik odbora direktora Mitar Bulatović je podnio neopozivu ostavku, a sredinom februara i član borda Slobodan Đokić. Time je bord de facto prestao postojati. Izvršnom direktoru Vektra Boke Miliću Popoviću je istekao mandat uključujući i naknadnih 60 dana na koje ima pravo po Statutu biti vršilac dužnosti, navodi se u predstavci od 24. 4. 2026. Ellena Group Privrednom sudu. Novog direktora nema ko ni izabrati, stoga se traži od Privrednog suda da postavi privremenog zastupnika u Vektra Boki. Iako je rok da sud u osam dana odluči o ovom zahtjevu, Privredni sud nije reagovao ni nakon dva mjeseca.
Štaviše, policija je u maju podnijela i prijavu protiv Milića Popovića zbog zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju. Sumnjiči se da je „nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju javnog izvršitelja kojim je bilo zabranjeno raspolaganje imovinom izvršnog dužnika Vektra Boka AD, za List nepokretnosti 502 KO Topla (kompleks Hotela Igalo), prekoračio granice svojih ovlašćenja i postupio suprotno odredbama Zakona o izvršenju i obezbjeđenju”, naveli su iz policije.
Privredni sud se na ove katastrofalne okolnosti nije obazirao. U svom rješenju od 15. 6. da odbije uvođenje stečaja, Privredni sud se samo osvrnuo na to da bivši/aktuelni radnici i povjerioci (Danilo Matijašević i još trojica) s potraživanjem od 21.5 hiljada eura nisu stečajni povjerioci pa ne mogu predlagati otvaranje stečaja. Oni su, naime, postali razlučni povjerioci što im daje pravo da se namire iz te imovine prije drugih povjerilaca. Ostali radnici koji su se priključili kao drugi povjerioci za 240.000 ne mogu postati supredlagači već samo posebnim prijedlogom inicirati stečaj. Zakon o stečaju ne poznaje razliku između stečajnih i razlučnih povjerilaca. Član 13 kaže da je valjani razlog za stečaj kada „povjerilac koji u izvršnom postupku… nije mogao namiriti svoje potraživanje bilo kojim sredstvom izvršenja u roku od 45 dana od dana pokretanja izvršnog postupka”.
Sudiji Popoviću je za ovakvo rješenje trebalo skoro sedam mjeseci. Na to rješenje postoji pravo žalbe Apelacionom sudu.
U ranijim slučajevima, za vrijeme Blaža Jovanića i Vesne Medenice, Privredni sud je bez problema uvodio stečaj za najmanje sitnice kada su postojali apetiti moćnih miloističkih lobija. Monitor je već pisao da je u slučaju Nivel Investa iz Budve, koji je posjedovao višemilionsku imovinu blizu obale, uveden stečaj zbog 111.000 eura po osnovu jemstva prema Prvoj banci. Sudija Dragan Vučević je tada odbio dozvoliti Stevanu Đukiću, izvršnom direktoru Nivel Investa, realizaciju dogovorene prodaje pet stanova za 2.5 miliona kako bi riješio jemstvo Prvoj banci i odblokirao račun firme. Kasnije su privredne sudije, stečajni upravnici i osobe bliske njima razgrabili dio stanova Nivel Investa po navodima Đukića u krivičnoj prijavi SDT-u.
U slučaju kompanije UEP Montenegro irskog biznismena Luisa Megvajera Jovanićev sud je uveo stečaj u isto vrijeme kad i Nivel Investu zbog potraživanja od samo 2.000 eura. Megvajer je ranije rekao Monitoru da je nekoliko puta pokušao platiti dug deponiranjem novca na račun Privrednog suda ali je odbijen pod izgovorom da uplata mora ići preko računa UEP-a koji je bio u blokadi. UEP Montenegro je imao 25 odsto akcija Hotela Fjord (procijenjen na 16 miliona eura) i 30 odsto bivše zgrade Jugooceanije Kotor (procijenjene na 11 miliona). Megvajer se javno požalio Đukanoviću da mu je Branimir Gvozdenović tražio asistenciju od dva miliona eura za rješavanje problema.
Blažo Jovanić i njegov kum Sreten Mrvaljević su takođe imali uloge u Vektra Boki u prethodnom stečaju i Planu reorganizacije (2017–2022) koja je propala. Dragan Vučević je bio stečajni sudija u Brkovićevoj Vektri Montenegro u bankrotu i krajem prošle godine je otišao u penziju.
Kao i u slučaju Nivel Investa, manjinski akcionari Vektra Boke optužuju Mrvaljevića za priznavanje fiktivnih faktura od 2.4 miliona u Vektra Montenegru u stečaju (večinski vlasnik Vektra Boke) kao i neosporavanje kredita od 3.25 miliona kod Crnogorske komercijalne banke (CKB) od kojih je u Vektra Boku leglo samo 168.000. Mrvaljević je uhapšen kad i Jovanić i protiv njega se vodi krivični postupak.
Brkovićeve investicije u Vektra Boki su i više nego upitne. Iako je po privatizacionom ugovoru potpisanom 10. 12. 2007. Brkovićeva Vektra Montenegro trebala biti pod kontrolom Savjeta za privatizaciju i njenog Kontrolora u vezi ispunjenja investicionih obaveza u Vektra Boki, to se nije desilo. U odgovoru od 18. 6. 2026. Ellena Groupi, na zahtjev za uvid u investiciona ulaganja u Vektra Boku sa svim fakturama, računima, građevinskim knjigama i dnevnicima itd., Savjet za privatizaciju je odgovorio da „dokumentacija… nije u njegovom posjedu”. Da samo posjeduje Aneks ugovora s Vektra Montenegrom kojim se Brković obavezao uložiti 64, umjesto prvotnih 50 miliona.
Savjet za privatizaciju, u odgovoru u koji je Monitor imao uvid, takođe navodi da nema ni „četiri fakture od po 612.000 eura koje su priznate u Planu reorganizacije (Vektra Boke) od strane stečajnog upravnika Sretena Mrvaljevića”. Savjet je uputio na Privredni sud i Ministarstvo turizma kako bi eventualno tamo dobili traženu dokumentacuju. Matijašević se u razgovoru za Monitor požalio da mu Privredni sud ne dozvoljava pristup. Na isto su se ranije žalili i zastupnici i umješači Nivel Investa i Luis Megvajer. SDT i specijalna tužiteljka Ana Perović Vojinović se do sada nije oglašavala na veliki broj krivičnih prijava i pritužbi vezanih za poslovanje Vektra Boke.
Odbijanje Privrednog suda da uvede stečaj će najviše pogoditi radnike „jer Zakon o stečaju predviđa da su radnici prvi isplatni red” ističe bivši radnik Vojin Miljanić za RTHN. Drugi ocjenjuju da bi otvaranjem stečaja isplivale mutne radnje za vrijeme Plana reorganizacije i planirano isisavanje miliona eura Brkoviću i Jovanićevoj ekipi iz Privrednog suda kojoj se sudi za druge slične stvari.
Matijašević (Ellena Group) zamjera i državi da nije prijavila razlučno potraživanje pošto većinske akcije Vektra Montenegro (sada u stečaju bankrotstva) u Vektra Boki imaju teret u ulaganju koje nikad nije realizovano shodno privatizacionom ugovoru. U razgovoru za Monitor Zaštitnica imovinsko pravnih interesa (ZIPI) Crne Gore Bojana Ćirović odbacuje navode da je država neaktivna i da 64 miliona neulaganja nisu razlučno potraživanje već razlog za raskid ugovora.
Ipak, za sada nije došlo do raskida ugovora zbog složenosti situacije. Savjet za privatizaciju po ugovoru ima pravo na jednostrani raskid ugovora ukoliko dođe do pokretanja stečajnog postupka nad kupcem (što se već desilo) ili nedostavljanja neke od garancija za izvršenje posla ili nedostavljanja mjenice kao sredstvo obezbjeđenja obaveze kupca. U slučaju raskida država bi morala vratiti i 70 odsto kupoprodajne cijene kupcu u slučaju da je izvršio više od 50 odsto ukupnog investicionog programa – što se svako slaže da nije slučaj. Do sada država nije aktivirala Brkoviću nikakve garancije.
Ćirović se slaže da investicija „nije na pravi način kontrolisana” i da je sadašnja nomenklatura naslijedila složene probleme iz perioda ranije vlasti. Postojeći krivični postupci i more novih krivičnih prijava samo usložnjavaju već teško rješiv gambit.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
OTVARANJE SVETOG STEFANA NAKON PET GODINA: Aman ili Janu – novo poglavlje najpoznatijeg crnogorskog ostrva
Objavljeno prije
3 danana
27 Juna, 2026
Ponovno otvaranje hotela, nekadašnjeg bisera crnogorske turističke ponude, donosi i nova pravila luksuza i novo brendiranje ponude. Kako se nezvanično saznaje, cijene smještaja u sobama i apartmanima na Svetom Stefanu kreću se od početnih 1.500 eura po noćenju sa doručkom. Najskuplja je i najveća vila 22, nekadašnja kultna vila Svetog Stefana, vila 118, koja raspolaže sopstvenim bazenom i izuzetnim pogledom na more, u kojoj boravak od minimum dvije noći dostiže cijenu do 6.000 eura
Nakon višegodišnjeg zastoja i arbitražnog postupka, postignut je dogovor koji je omogućio povratak ekskluzivnog turističkog kompleksa na svjetsko turističko tržište. Vlada Crne Gore i zakupac Aidwey Investment koga zastupa kompanija Adriatic properties iz Budve, ovim su stavili tačku na jedno od najosjetljvijih pitanja turističke privrede i pozicije najpoznatijeg crnogorskog ostrva u svijetu luksuznih putovanja.
Zatvaranje elitnog ljetovališta sa hotelima Sveti Stefan i Miločer 2021. godine predstavljalo je ne samo poslovni problem za državu i zakupca, već ozbiljni udarac međunarodnom imidžu Crne Gore kao adrese visokog turizma.
Gvozdeni lanci koji su „krasili“ kapiju hotela Sveti Stefan dugih pet ljeta, biće skinuti 1. jula, kada se očekuje svečano otvaranje hotela i prijem prvih gostiju. Iz kompanije Adriatic navode da postoji veliko interesovanje gostiju za odmor u kućama i apartmanima na Svecu, te da u tom pogledu očekuju veoma uspješan povratak.
Hotel Miločer počeo je sa radom 22. maja, kada je u potpunosti popunjen, što i nije bilo teško s obzirom na to da raspolaže sa osam apartmana.
Ponovno otvaranje hotela, nekadašnjeg bisera crnogorske turističke ponude, donosi i nova pravila luksuza i novo brendiranje ponude. Kako se nezvanično saznaje, cijene smještaja u sobama i apartmanima na Svetom Stefanu kreću se od početnih 1.500 eura po noćenju sa doručkom. Najskuplja je i najveća vila 22, nekadašnja kultna vila Svetog Stefana, vila 118, koja raspolaže sopstvenim bazenom i izuzetnim pogledom na more, u kojoj boravak od minimum dvije noći dostiže cijenu do 6.000 eura.
Apartmani u starom hotelu Miločer, nekadašnjem letnjikovcu članova dinastije Karađorđević, prodaju se po cijeni većoj od 1.500 eura za noć, zavisno od posebnih uslova i želja gostiju.
Stigla su i dva nova gastronomska brenda na Sveti Stefan. Restoran japanske kuhinje modernijeg, savremenog koncepta iz lanca restorana Zuma. Otvoren je novi grčki restoran Nammos, koji donosi tradicionalnu mediteransku kuhinju.
Za korišćenje plažnog mobilijara na hotelskim plažama u Miločeru i na Svetom Stefanu istaknute su nove cijene. Iznajmljivanje kompleta od dvije ležaljke sa suncobranom staje 240 eura na dan. Uz ovaj iznos gost dobija osvežavajuća posluženja, vodu, sokove, voće…
Poznata mala Kraljičina plaža zadržala je isti status koji joj je zakupac odredio na samom startu ugovora o zakupu, 2007. godine. Ova pješčana uvala, jedno od najljepših prirodnih kupališta Crnogorskog primorja, i ove godine je nepristupačni, zabranjeni dio turističkog kompleksa, rezervisan isključivo za goste hotela, na kome je svima, pa i starosjediocima okolnih naselja, pristup ograničen.
Javna staza pored plaže ponovo je zatvorena gvozdenima kapijama sa obje strane, koje je nedavno postavio zakupac i time vratio problem tamo gdje je prije pet godina nastao.
Podsjećamo da su uoči turističke sezone 2021. mještani Pržna i Svetog Stefana porušili metalne kapije kojima je bio onemogućen prolazak pored plaže. Rušenje kapija izazvalo je revolt zakupca i kompanije Aman, koji su obustavili rad hotela i pokrenuli arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa obrazloženjem da ne mogu garantovati privatnost, ekskluzivnost i mir svojim gostima.
Ishod je poznat, nakon pet godina postignut je obostrani dogovor o odustajanju od arbitraže, potpisan sporazum kojim su se saglasile obje strane. Po tom sporazumu, koji je djelimično predstavljen u javnosti, kapija na Kraljičinoj plaži više nema. Prolaz je obezbijeđen svima. Navedeno je i da će Kraljičina plaža biti u režimu korišćenja za sve one koji žele da plate postavljeni mobilijar. Ispostavilo se da je neko obmanuo građane. Vlada ili Adriatic properties.
Vraćanje kapija na Kraljičinu plažu izazvalo je ogorčenje mještana. Članovi Savjeta Mjesne zajednice (MZ) Sveti Stefan podnijeli su krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru protiv Adriatic properties d. o. o. iz Budve i drugih državnih i opštinskih organa i subjekata, zbog osnovane sumnje da su počinili krivična djela povreda slobode kretanja i nastanjivanja i neizvršavanje sudske odluke. Jer je zakupac suprotno važećoj pravosnažnoj presudi, ponovo postavio ograde koje onemogućavaju prolaz šetalištem od Svetog Stefana do Miločerskog parka, pored Kraljičine plaže, od 8 do 20 časova.
Podnijeli su i zahtjev Komunalnoj inspekciji Opštine Budva sa zahtjevom za uklanjanje nelegalno postavljenog objekta na javnom šetalištu uz Kraljičinu plažu.
Niko se iz Vlade ne oglašava ovim povodom, da upozori i opomene zakupca da poštuje taze potpisan sporazum. Ili u papirima o poravnanju nikakvog dogovora oko Kraljičine plaže nije ni bilo.
Upornost zakupca da gvozdenim kapijama brani prilaz Kraljičinoj plaži ima svoje dublje razloge. Tokom petogodišnje pauze u radu hotela Sveti Stefan dogodile su se pomjene i u kompaniji Aman koja obavlja posao hotelskog operatera i pod čijim znakom Aman Sveti Stefan luksuzuni hotel otvara novu turističku sezonu.
Vlasnik Amana, ruski milijarder Vladislav Doronjin, razvio je u okviru iste kompanije novi brend JANU.
„Janu na sanskritu – duša, predstavlja vizionarski hotelski i rezidencijalni brend koji živi u ritmu svoje destinacije. Kao dio porodice Aman, Janu daje energiju i inspiriše trnasformisanim prostorima, inovativnim restoranima i velness sadržajima. Spajajući 35-godišnje nasljeđe Aman grupe sa stručnošću osnivača i izvršnog direktora Vlada Doronjina u razvoju ultra luksuznih nekretnina, kompanija Janu uspješno rezidizajnira putovanja..“, stoji na zvaničnom sajtu Doronjina.
Amanova marka Janu u svijetu u gotovo svim novim projektima pored hotela gradi rezidencijalne objekte visoke kategorije za prodaju na tržištu nekretnina. Tako je i u Miločeru, gdje je poslovni fokus Doronjina prešao sa klasičnog Aman resorta na razvoj Janu rezidencija uz novi hotel u miločerskom parku, pod imenom Janu Montenegro, iako Aman nije formalno napustio Sveti Stefan.
Projekat Janu Montenegro predstavlja centralni dio budućeg razvoja Miločera. Država je priznala pravo investitora da nastavi započetu gradnju na osnovu ranije izdatih dozvola. Na sajtu kompanije Janu, budući apartmani i rezidencijalni objekti prodaju se uz napomenu da će kupci luksuznih nekretnina imati pirvilegovan pristup Kraljičinoj plaži.
„Smješten na osamljenoj litici, obuhvatajući hotel i rezidencije brenda Janu, Janu Montenegro se nalazi u priobalnom pejzažu sa privilegovanim pristupom Kraljičinoj plaži, jednoj od najljepših plaža duž jadranske obale…, među borovima, maslinama i kedrima sa pogledom na zaliv,“ navodi se na zvaničnom sajtu kompanije Janu, u opisu projekta u miločerskom parku koji na tržište stiže – „uskoro“.
Ekskluzivnost prostora direktno povećava vrijednost budućih stanova i apartmana. U međunarodnoj praksi luksuznih resorta privatna plaža, kontrolisan pristup i ograničeno korišćenje prostora, predstavljaju ključne argumente za prodaju skupih rezidencija. Ponovno ograđivanje Kraljičine plaže radi se sa ciljem očuvanja privatnosti kupaca budućeg Janu kompleksa.
Upravo na Kraljičinoj plaži u Miločeru sudarili su se javni interes i logika luksuznog nekretninskog biznisa milijardera Vladimira Doronjina i zakupca Adriatic propertiesa za koje interesi zajednice nemaju nikakvog značaja.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
DEPOLITIZACIJA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: SLUČAJ EPCG: Partijska se ne poriče
Objavljeno prije
1 sedmicana
20 Juna, 2026
Skupština akcionara EPCG usvojila je novi Statut kompanije. Time je, kažu, ispunjena obaveza usklađivanja akata, organizacije i poslovanja EPCG sa odredbama Zakona o privrednim društvima. No, i površna analiza pokazuje da se desilo tek partijsko usklađivanje
Skupština Crne Gore usvojila je u utorak Zakon o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu države. Tim propisom se, saopšteno je iz Ministarstva finansija, uvodi novi sistem upravljanja državnim kapitalom zasnovan na profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti.
„Jedna od najvažnijih novina odnosi se na profesionalizaciju upravljačkih struktura u državnim preduzećima. Uvode se jasni i strogi kriterijumi za izbor kandidata, nezavisna komisija koja vrši selekciju, kao i obaveza da članovi organa upravljanja posjeduju odgovarajuće znanje, iskustvo i kompetencije. Članovi organa upravljanja će biti birani po sprovedenom javnom konkursu“, naveli su iz resora ministra Novice Vukovića. „Prostor za diskreciono odlučivanje i politički uticaj biće značajno sužen, dok će rezultati i učinak biti ključni pokazatelji uspješnosti”.
Usvajanje ovako bitnog propisa, nakon što je Vladin prijedlog na čekanju u parlamentu proveo skoro četiri mjeseca, prošao je bez pripadajuće pažnje javnosti. Izostale su čak i očekivane samohvale zvaničnika.
Dio te tišine mogao bi se pravdati očekivanjima da usvojeni Zakon, takav kakav je, neće dovesti do najavljene profesionalizacije i depolitizacije menadžmenta državnih kompanija. Pošto je za tako nešto potrebna veća sila od zakonskog akta sa nepunih 70 članova (25 stranica).
„Zakon još uvijek daje ogromne diskrecione mogućnosti da ukoliko političke partije budu željele da njihovi prvaci budu u organima upravljanja privrednih društava u vlasništvo države, oni to i budu“, ocijenio je Marko Sošić iz Instituta alternativa.
Vladajuća politička elita, poput njihovih prethodnika, nema stvarnu namjeru da se odrekne privilegije raspolaganja i upravljanja (preostalom) državnom imovinom. Sa naglaskom na njeno korišćenje u cilju jačanja političko-finansijske infrastrukture. Partijske i lične. Zato je ovaj Zakon usvojen pod moranje, da bi se ispunila očekivanja Brisela. Istovremeno, iznalaze se modeli za što je moguće duže održavanje postojećeg stanja u kome je partijska knjižica važnija od profesionalnih referenci.
Za potvrdu te teze, nećemo se pozvati na primjer, recimo, Luke Bar. Bilo bi suviše lako. Koliko proše nedjelje, zaposleni tog državnog preduzeća uputili su Vladi Milojka Spajića zahtjev da se „javno, pisano i nedvosmisleno” izjasni o budućnosti preduzeća na kome je, nekada, projektovana ekonomska budućnost Crne Gore. Od 490 zaposlenih, 451 potpisao je zahtjev kojim se traži odgovor na pitanje: da li se Luka Bar razvija kao državna strateška kompanija ili se, kroz nejasne aranžmane i odluke donesene bez učešća zaposlenih, priprema teren za njeno prepuštanje tuđim interesima? Zvaničan odgovor se čeka.
Po sličnom principu, bilo bi neozbiljno primjenu decembarskog Zakona o privrednim društvima i ovonedjeljnog Zakon o upravljanju privrednim društvima u vlasništvu države provjeravati na primjeru Plantaža AD. U toj državnoj kompaniji, duže od godinu dana, od javnosti kriju čak i podatke o školskoj spremi i radnom iskustvu izvršnog direktora Igora Čađenovića.
Da pođemo od glave državnog preduzetništva. Elektroprivreda Crne Gore je „najveća, najvrjednija, najvažnija, najbolja…”, kompanija u državnom vlasništvu. Kad u njoj zažive pomenuti zakoni, pola priče biće ispričano. Samo treba imati strpljenja da se to i desi.
Skupština akcionara EPCG usvojila je u ponedjeljak novi Statut kompanije. Time je, kažu, ispunjena obaveza usklađivanja akata, organizacije i poslovanja EPCG sa odredbama Zakona o privrednim društvima. „Donošenjem ovog akta, EPCG blagovremeno sprovodi proces usklađivanja sa novim zakonskim okvirom, imajući u vidu da rok za usklađivanje, propisan Zakonom o privrednim društvima, ističe upravo danas“, navodi se u saopštenju nakon Skupštine akcionara.
Zgodno se namjestilo, pa je rok za usklađivanje pravnih akata sa Zakonom o privrednim društvima isticao dan prije nego što je Zakon o upravljanju u državnim preduzećima usvojen u Skupštini. Da je, primjera radi, predsjednik parlamenta Andrija Mandić taj propis stavio na dnevni red prije 10-20 dana, Odbor direktora EPCG, predvođen Milutinom Đukanovićem, bi morao kompanijski Statut prilagoditi i odredbama tog Zakona. Makar onima čija primjena nije prolongirana da početka naredne godine.
Ne bi to bio baš jednostavan posao.
Površna analiza pokazuje kako usvojeni Statut EPCG, suprotno tvrdnjama, nije usklađen sa važećim Zakonom o privrednim društvima. Uzmimo za primjer: Statut EPCG ne prepoznaje rodnu zastupljenost u organima upravljanja; politika naknada (naglasak je na novcu koji se, stalno ili periodično, dijeli menadžmentu mimo redovne plate) je definisana mnogo paušalnije nego što to propisuje krovni Zakon; nema dijela koji se odnosi na periodičnu procjenu rada Odbora direktora i komisija koje on imenuje (nema godišnje evaluacije rada Odbora, predsjednika odbora …), Odbor direktora namjerava zadržati nadležnosti koje novi Zakon prebacuje na komisiju za imenovanja…
Manjinski akcionari analizirali su još detaljnije. Tako je Nataša Backović ukazala na problematičan sadržaj člana 93 novog Statuta koji propisuje da članovi organa preduzeća „ne odgovaraju za štetu koja nastane kao rezultat sprovođenja odluka Skupštine akcionarskog društva“, odnosno, da ,, pravo akcionarskog društva da zahtijeva naknadu štete u skladu sa ovim članom zastarijeva u roku od 5 godina od dana nastanka štete“.
EPCG i njen menadžment nijesu zakonodavni organ da odlučuju o rokovima zastare, obrazložila je.
Dejan Mijović ukazuje na kumulativne efekte izmjena kompanijskog Statuta, ukazujući na tri grupe odredbi koje „djeluju sinergijski, odnosno u istom pravcu” – član 93 potencijalno ograničava odgovornost organa upravljanja za štetu; članovi 121 i 122 omogućavaju da se finansijske posljedice eventualno štetnih odluka apsorbuju u ukupnim, agregiranim rezultatima Društva; članovi 133 i 134 značajno proširuju mogućnost ograničavanja pristupa informacijama koje su ključne za detektovanje loših odluka i utvrđivanje te iste odgovornosti.
Mijović te primjedbe stavlja u kontekst rekonstrukcije TE Pljevlja koju je već problematizovao pred nadležnim organima. „Posmatrane zajedno, ove odredbe stvaraju osnovanu sumnju da njihov praktični, sistemski efekat može biti otežavanje ili opstrukcija budućih postupaka za utvrđivanje odgovornosti i naknadu štete”.
Kada bi u kontekst stavili i Zakon o upravljanju u državnim preduzećima, slika bi bila zanimljivija. A ideja autora prepoznatljivija.
Novi Statut EPCG definiše Revizorski odbor kao posebno tijelo koje nadzire finansijsko izvještavanje, interne kontrole, upravljanje rizicima i rad interne revizije. U opisu tog tijela i njegovih nadležnosti naglašena je nezavisnost.
Međutim, članove Revizorskog odbora bira Odbor direktora. On utvrđuje visinu naknade koju primaju članovi i ocjenjuje njihov rad. Ovonedjeljni zakon predviđa mnogo jači sistem komisija i procedura imenovanja kroz konkursni postupak i komisije za imenovanja.
Da ne otvaramo priču u depolitizaciji menadžmenta. Koja će na dnevni red doći u najboljem slučaju, tek poslije sljedećih parlamentarnih izbora.
Do tada, ostajemo nemoćni pred informacijama poput one iz izvještaja revizora za prošlu godinu, gdje se navodi da je prosječna cijena uvoznog MWh bila 106 eura, dok je EPCG tu struju građanima prodavala po cijeni od 55 eura. Ko je donio odluku da EPCG, odnosno država i građani kao njeni vlasnici, po svakom uvoznom megavatu izgube oko 49 eura? I kako se to uklapa sa vladinom pričom o „profesionalnosti, transparentnosti i odgovornosti” u državnim preduzećima? Odgovori su negdje „po dubini” kadrovske politike vladajućih.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

New Trump’s strategy can be a threat to the unity of Europe
EU INTEGRACIJE U SJENCI PARTIJSKIH KALKULACIJA: Ustav za pogađanje
STEČAJNA MAFIJA: ISPARAVANJE MILIONA U VEKTRA BOKI: Privredni sud, SDT i država ćute
Izdvajamo
-
INTERVJU2 sedmiceRADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Crna Gora nema bolje rješenje od pridruživanja EU
-
DRUŠTVO3 sedmiceDVA FEMICIDA U DVA DANA: Ravnodušnost sistema ubija
-
DRUŠTVO3 sedmiceNASTAVLJA SE NELEGALNA GRADNJA KOMPANIJE CARINE U BAOŠIĆIMA: Pod ministrovim kišobranom
-
SVIJET3 sedmiceUOČI MUNDIJALA 2026.: Između profita, kriminala i geopolitike
-
Izdvojeno3 sedmicePUTINOVI JASTREBOVI I EKONOMSKA KRIZA U RUSIJI: Očaj Kremlja može postati prijetnja Evropi
-
FOKUS3 sedmiceIZVOZ ĆACIJA U CRNU GORU: Vučić pojačava tempo
-
INTERVJU3 sedmiceMIODRAG LEKIĆ, POLITIČAR I DIPLOMATA: Otkriti sve činjenice i motive mutne operacije u Tivtu
-
Izdvojeno3 sedmiceBUDVA: PRVI SMJEŠTAJNI OBJEKTI NA OSTRVU SV. NIKOLA: Ministar Radunović ucrtao kamp na parceli porodice Pavličić
