Povežite se sa nama

MONITORING

Šta nam predsjednik neće reći

Objavljeno prije

na

Srpska Mitropolija crnogorsko-primorska (MPC) „kanonski predstavnik pravoslavlja u Crnoj Gori”, ponavlja Filip Vujanović i za široke mase raspaljuje pirotehniku identitetskih pitanja, robe u čiji kurentni plasman na crnogorsko političko tržište ne treba sumnjati. Uspijeva mu svaki put privući medijsku pozornost i navodno disidentskim tezama otvoriti sezonu gledanja u pasulj – hoće li se DPS-a pocijepati?

Kao, biva, protivan je crnogorstvujušćoj doktrini Mila Đukanovića. A njemu Vujanović duguje svoju poznatost, jer je advokatskog šampiona titogradske zonske lige promovisao u ministra pravde; tamo je žmurio na ratne zločine, kasnije bio ministar policije dok je njegova Udba švercovala cigarete i ostalu akciznu robu.

Đukanović mu je 2008. bio šef izbornog štaba i dao nalog da se uplati oko milion eura partijskih para za kampanju; prethodno je velikodušno odbio da se, tada u privremenoj hibernaciji, aktivira kao predsjednik države i partijskim drugovima objasnio da je Filip ,,logično rješenje”.

Kriminal, korupcija ili ratni zločini otuda ,,logično” nijesu teme kojima se kroz medije bavi Vujanović, predsjednik države u drugom mandatu. Jer je, opisali smo te činjenice detaljno više puta, kao premijer i ministar u dva resora i tri mandata bio aktivni protagonista višegodišnjih mućki sa cijenama struje u bermudskom trouglu Elektroprivreda – KAP – EFT-e (firme u kojoj je sjedio njegov savjetnik za ekonomska pitanja Vojin Lazarević). Morinj, deportacije, Bukovica – ništa se na tome nije radilo dok je kontrolisao pravosuđe i policiju. Vujanović je međutim otvarao Luku Risan sa Draganom Fricom Dudićem i branio ,,zakonitost” kriminalne šeme neoporezovanog prometa na benzinskim pumpama Safeta Saja Kalića…

No, ne samo to. Vujanović je upućen u mantre s kraja 1990-ih oko upisivanja MPC, odnosno raznih organizacionih jedinica i povezanih lica (građanin Risto Ćirov Radović posjedovao čak 59 listova nepokretnosti) Srpske pravoslavne crkve, kao katastarskih vlasnika crkava i manastira, ali i miliona metara kvadratnih zemljišta.

Tako da, prema službenim podacima s početka godine, SPC u Crnoj Gori sada ima 11.184.984 kvadrata zemljišta, šuma i livada, kao i 523 objekta ukupne površine 61.689 kvadrata!

Ovako impozantan katastarski saldo ne bi bio upitan da su se ,,ispravke” radile na transparentan način, kako priliči u zemljama gdje je nacionalizacija obavljana nakon 1945. bez pravedne nadoknade. Međutim postoje ozbiljni prigovori – ne samo da SPC nije izgradila niti bila, liše egzemplara, vlasnica crkvi koje su do 1918. bile svojina crnogorske države – već da se to radilo mimo postojeće procedure .

Najvažniji od prigovora glasi – SPC (njena Mitropolija sa katedrom na Cetinju), ni onda ni danas nije imala besprijekoran status pravnog lica; naime nikada se nije registrovala na osnovu još važećeg Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica. Tvrdilo se da je ,,starija od Crne Gore”, iako kao eparhija u sastavu SPC pod nazivom Mitropolija crnogorsko-primorska postoji tek od 1929. godine.

Slično vele i u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj; i tamo su ,,od davnina” premda su pod Patrijaršijom u Beogradu osnovani 2001. godine!

Takva kvazi-pravna tumačenja očigledno su u suprotnosti sa postojećim poretkom. U čl. 4 Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica se propisuje imperativ da ,,djelatnost vjerskih zajednica mora biti u skladu sa Ustavom i zakonom”.

Krajem 1990-ih, tokom ,,ispravki” katastra, Vujanović je bio premijer – jedno vrijeme i v.d. ministra vjera! – a ondašnja Direkcija za imovinu upravni organ njegove Vlade. Pokušano je da se uglavnom svi pravoslavni sakralni objekti, koji čine većinu od preko 200 uredno popisanih spomenika kulture i istorijskih spomenika za čiju zaštitu je odgovorna i nadležna isključivo država, kao i pripadajuće profane nekretnine – dotad vođeni na manastire, bratstva, opštine ili sela – preregistruju na SPC. No, to nije izvedeno u potpunosti. Naime, u jednom trenutku se ispostavilo pitanje aktivne legitimacije SPC, jer njena Mitropolija (ni)je imala status pravnog lica.

Vujanovićeva vlada, preko Sekretarijata za zakonodavstvo, pribjegla je triku, izdajući 2. oktobra 1998. akt sa dvosmislenim tumačenjem po zahtjevu Amfilohija (Radovića) da se izjasni ,,o pravnom statusu MPC”.

Pozivajući se na Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977, Sekretarijat je, u bitnom, odgovorio da MPC može imati ,,svojinska ovlašćenja, koja proizilaze iz svojstva pravnog lica, u pogledu svoje imovine, osim imovine koja je posebnim zakonskim propisima proglašena spomenicima kulture ili istorijskim spomenicima u odnosu na koje se svojinska ovlašćenja ostvaruju na način propisan posebnim zakonom”.

Iako je jasno je kako se svojstvo pravnog lica stiče samo upisom u registar a ne mišljenjem Vujanovićeve vlade, citirani akt do sada je jedina što MPC predočava kao odgovor na tvrdnje da djeluje van pravnog poretka Crne Gore.

Vujanović ni u to doba nije solirao kolaboraciju sa Amfilohijem. MPC i njen mitropolit krajem 1990-ih su podržavali DPS – Milo Đukanović je nalagao srpski badnjak pred Cetinjskim manastirom.

Iz MPC-a sada tvrde kako im je Vujanović svojevremeno dao i izvjesne ,,pismene garancije” da će ,,država zaštiti crkvenu imovinu”. Potpuno je van pameti pomisliti da se to desilo mimo znanja Đukanovića.

Sa daljim katastarskim ,,ispravkama” u korist MPC trebalo je nastaviti i na osnovu Zakona o pravednoj restituciji (usvojen juna 2002), koji je predviđao i povraćaj imovine vjerskim zajednicama. Apetite su objavili pravni savjetnici MPC: traže čak trećinu teritorije Crne Gore!

No, uslijedila je promjena: usvajanjem novog Zakona o povraćaju svojinskih prava i obeštećenja, koji je stupio na snagu aprila 2004, anulirana je nedvosmislena opcija da vjerske zajednice i bez specifičnih dokaza i procedura mogu povratiti imovinu na koju polažu prava. Djelimična ispravka uslijedila je 2007, nakon izmjena pomenutog zakona, kada je određen rok od tri mjeseca da vjerske zajednice dostave dokaze od značaja za identifikaciju bivših vlasnika; MPC je, skupa sa druge dvije srpske eparhije koje djeluju u Crnoj Gori, objavila kako je dostavila 129 svojih dokaza kojima potražuje na hiljade hektara.

Dio spora je stigao i do Suda ua ljudska prava u Strazburu, po tužbama MPC i Eparhije budimljansko-nikšićke. No, tamo se neće riješiti pitanje vlasništva nad crkvama i nepokretnostima, jer su većina tužbi zbog ćutanja administracije iz perioda 2004. ili 2005. godine.

Na drugoj strani, ispostavilo se da je pravna legitimacija, barem za Eparhiju budimljansko-nikšićku, pred Sudom u Strazburu – upis u registar vjerskih zajednica Ministarstva vera i dijaspore Republike Srbije! MPC nije objavila, mada je to proljetos javno obećao Amfilohije, kako će se ispisati iz tog istog registra.

U međuvremenu, mitropolit crnogorsko-primorski kešira ili otuđuje crkvenu imovinu, što je u nekadašnjoj Kraljevini Crnoj Gori bilo izričito zabranjeno. On je 10. jula 2008. oko 2.500 kvadrata na Luštici izdao u zakup na 99 godina supruzi srpskog tajkuna Miroslava Miškovića za 590.000 eura. Privatizacijom hotela Avala u Budvi u zatvorenom krugu poravnanja, Budvanska rivijera je MPC-u iskeširala 628.174 njemačkih maraka. Godišnje novčane prihode MPC je proljetos Amfilohije procijenio na oko 2,5 miliona eura, dok Poreska uprava Crne Gore nema evidenciju poslovanja MPC-a, itd.

Svi ovi primjeri su djelić samo naizgled složenog kompleksa, koji je, na drugoj strani, jednostavan, jer zahtjeva odgovor na jedno jedino pitanje: ko je vlasnik pravoslavnih sakralnih objekata i pripadajućih nepokretnosti u Crnoj Gori?

Pitanja imovine su svjetovna a ne kanonska; upravo su, začudo, kanoni (nikad nije precizirano: koji tačno kanoni?) omiljena tema Filipa Vujanovića a ne njegova uža specijalnost – pravna struka.

Niti jedna Vlada DPS-a od kraja 1990-ih – a premijeri su bili Vujanović, Đukanović, Željko Šturanović i Igor Lukšić – nikada nije objavila podatke na osnovu kojeg zakona ili drugog propisa, sudske odluke ili ugovora ili bilo čega drugog je odobrila promjene titulara pravoslavnih sakralnih objekata i pripadajuće imovine u katastarskim knjigama u korist MPC?

Ukoliko takvih dokaza nema – jasno je da se radilo o teškim zloupotrebama službenog položaja.

Međutim, ni MPC i srodni entiteti Srpske crkve, ni sada nemaju razloga za prećerano zadovoljstvo ili optimizam. Iako su upisani kao vlasnici većine posjedovnih listova nad spornom imovinom, podaci u katastarskim knjigama nijesu dokaz o svojini, već o posjedu.

Upisi u katastar su samo pretpostavke o postojanju prava svojine a pretpostavka postaje neoboriva tek ako se dokumentima na zakonit način dokaže osnova i načina sticanja svojine. Prevedeno: pretpostavka o svojini u katastru nije neprikosnovena, već oboriva!

Zbog čega se pitanje crkvene imovine konačno ne uredi donošenjem novog zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, već je na snazi onaj iz 1977. koji se selektivno primjenjuje?

Odgovor je u činjenici da bi DPS izgubila status licenciranog tumača i arbitra identitetskih pitanja.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo