Povežite se sa nama

MONITORING

Šta nam predsjednik neće reći

Objavljeno prije

na

Srpska Mitropolija crnogorsko-primorska (MPC) „kanonski predstavnik pravoslavlja u Crnoj Gori”, ponavlja Filip Vujanović i za široke mase raspaljuje pirotehniku identitetskih pitanja, robe u čiji kurentni plasman na crnogorsko političko tržište ne treba sumnjati. Uspijeva mu svaki put privući medijsku pozornost i navodno disidentskim tezama otvoriti sezonu gledanja u pasulj – hoće li se DPS-a pocijepati?

Kao, biva, protivan je crnogorstvujušćoj doktrini Mila Đukanovića. A njemu Vujanović duguje svoju poznatost, jer je advokatskog šampiona titogradske zonske lige promovisao u ministra pravde; tamo je žmurio na ratne zločine, kasnije bio ministar policije dok je njegova Udba švercovala cigarete i ostalu akciznu robu.

Đukanović mu je 2008. bio šef izbornog štaba i dao nalog da se uplati oko milion eura partijskih para za kampanju; prethodno je velikodušno odbio da se, tada u privremenoj hibernaciji, aktivira kao predsjednik države i partijskim drugovima objasnio da je Filip ,,logično rješenje”.

Kriminal, korupcija ili ratni zločini otuda ,,logično” nijesu teme kojima se kroz medije bavi Vujanović, predsjednik države u drugom mandatu. Jer je, opisali smo te činjenice detaljno više puta, kao premijer i ministar u dva resora i tri mandata bio aktivni protagonista višegodišnjih mućki sa cijenama struje u bermudskom trouglu Elektroprivreda – KAP – EFT-e (firme u kojoj je sjedio njegov savjetnik za ekonomska pitanja Vojin Lazarević). Morinj, deportacije, Bukovica – ništa se na tome nije radilo dok je kontrolisao pravosuđe i policiju. Vujanović je međutim otvarao Luku Risan sa Draganom Fricom Dudićem i branio ,,zakonitost” kriminalne šeme neoporezovanog prometa na benzinskim pumpama Safeta Saja Kalića…

No, ne samo to. Vujanović je upućen u mantre s kraja 1990-ih oko upisivanja MPC, odnosno raznih organizacionih jedinica i povezanih lica (građanin Risto Ćirov Radović posjedovao čak 59 listova nepokretnosti) Srpske pravoslavne crkve, kao katastarskih vlasnika crkava i manastira, ali i miliona metara kvadratnih zemljišta.

Tako da, prema službenim podacima s početka godine, SPC u Crnoj Gori sada ima 11.184.984 kvadrata zemljišta, šuma i livada, kao i 523 objekta ukupne površine 61.689 kvadrata!

Ovako impozantan katastarski saldo ne bi bio upitan da su se ,,ispravke” radile na transparentan način, kako priliči u zemljama gdje je nacionalizacija obavljana nakon 1945. bez pravedne nadoknade. Međutim postoje ozbiljni prigovori – ne samo da SPC nije izgradila niti bila, liše egzemplara, vlasnica crkvi koje su do 1918. bile svojina crnogorske države – već da se to radilo mimo postojeće procedure .

Najvažniji od prigovora glasi – SPC (njena Mitropolija sa katedrom na Cetinju), ni onda ni danas nije imala besprijekoran status pravnog lica; naime nikada se nije registrovala na osnovu još važećeg Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica. Tvrdilo se da je ,,starija od Crne Gore”, iako kao eparhija u sastavu SPC pod nazivom Mitropolija crnogorsko-primorska postoji tek od 1929. godine.

Slično vele i u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj; i tamo su ,,od davnina” premda su pod Patrijaršijom u Beogradu osnovani 2001. godine!

Takva kvazi-pravna tumačenja očigledno su u suprotnosti sa postojećim poretkom. U čl. 4 Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica se propisuje imperativ da ,,djelatnost vjerskih zajednica mora biti u skladu sa Ustavom i zakonom”.

Krajem 1990-ih, tokom ,,ispravki” katastra, Vujanović je bio premijer – jedno vrijeme i v.d. ministra vjera! – a ondašnja Direkcija za imovinu upravni organ njegove Vlade. Pokušano je da se uglavnom svi pravoslavni sakralni objekti, koji čine većinu od preko 200 uredno popisanih spomenika kulture i istorijskih spomenika za čiju zaštitu je odgovorna i nadležna isključivo država, kao i pripadajuće profane nekretnine – dotad vođeni na manastire, bratstva, opštine ili sela – preregistruju na SPC. No, to nije izvedeno u potpunosti. Naime, u jednom trenutku se ispostavilo pitanje aktivne legitimacije SPC, jer njena Mitropolija (ni)je imala status pravnog lica.

Vujanovićeva vlada, preko Sekretarijata za zakonodavstvo, pribjegla je triku, izdajući 2. oktobra 1998. akt sa dvosmislenim tumačenjem po zahtjevu Amfilohija (Radovića) da se izjasni ,,o pravnom statusu MPC”.

Pozivajući se na Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977, Sekretarijat je, u bitnom, odgovorio da MPC može imati ,,svojinska ovlašćenja, koja proizilaze iz svojstva pravnog lica, u pogledu svoje imovine, osim imovine koja je posebnim zakonskim propisima proglašena spomenicima kulture ili istorijskim spomenicima u odnosu na koje se svojinska ovlašćenja ostvaruju na način propisan posebnim zakonom”.

Iako je jasno je kako se svojstvo pravnog lica stiče samo upisom u registar a ne mišljenjem Vujanovićeve vlade, citirani akt do sada je jedina što MPC predočava kao odgovor na tvrdnje da djeluje van pravnog poretka Crne Gore.

Vujanović ni u to doba nije solirao kolaboraciju sa Amfilohijem. MPC i njen mitropolit krajem 1990-ih su podržavali DPS – Milo Đukanović je nalagao srpski badnjak pred Cetinjskim manastirom.

Iz MPC-a sada tvrde kako im je Vujanović svojevremeno dao i izvjesne ,,pismene garancije” da će ,,država zaštiti crkvenu imovinu”. Potpuno je van pameti pomisliti da se to desilo mimo znanja Đukanovića.

Sa daljim katastarskim ,,ispravkama” u korist MPC trebalo je nastaviti i na osnovu Zakona o pravednoj restituciji (usvojen juna 2002), koji je predviđao i povraćaj imovine vjerskim zajednicama. Apetite su objavili pravni savjetnici MPC: traže čak trećinu teritorije Crne Gore!

No, uslijedila je promjena: usvajanjem novog Zakona o povraćaju svojinskih prava i obeštećenja, koji je stupio na snagu aprila 2004, anulirana je nedvosmislena opcija da vjerske zajednice i bez specifičnih dokaza i procedura mogu povratiti imovinu na koju polažu prava. Djelimična ispravka uslijedila je 2007, nakon izmjena pomenutog zakona, kada je određen rok od tri mjeseca da vjerske zajednice dostave dokaze od značaja za identifikaciju bivših vlasnika; MPC je, skupa sa druge dvije srpske eparhije koje djeluju u Crnoj Gori, objavila kako je dostavila 129 svojih dokaza kojima potražuje na hiljade hektara.

Dio spora je stigao i do Suda ua ljudska prava u Strazburu, po tužbama MPC i Eparhije budimljansko-nikšićke. No, tamo se neće riješiti pitanje vlasništva nad crkvama i nepokretnostima, jer su većina tužbi zbog ćutanja administracije iz perioda 2004. ili 2005. godine.

Na drugoj strani, ispostavilo se da je pravna legitimacija, barem za Eparhiju budimljansko-nikšićku, pred Sudom u Strazburu – upis u registar vjerskih zajednica Ministarstva vera i dijaspore Republike Srbije! MPC nije objavila, mada je to proljetos javno obećao Amfilohije, kako će se ispisati iz tog istog registra.

U međuvremenu, mitropolit crnogorsko-primorski kešira ili otuđuje crkvenu imovinu, što je u nekadašnjoj Kraljevini Crnoj Gori bilo izričito zabranjeno. On je 10. jula 2008. oko 2.500 kvadrata na Luštici izdao u zakup na 99 godina supruzi srpskog tajkuna Miroslava Miškovića za 590.000 eura. Privatizacijom hotela Avala u Budvi u zatvorenom krugu poravnanja, Budvanska rivijera je MPC-u iskeširala 628.174 njemačkih maraka. Godišnje novčane prihode MPC je proljetos Amfilohije procijenio na oko 2,5 miliona eura, dok Poreska uprava Crne Gore nema evidenciju poslovanja MPC-a, itd.

Svi ovi primjeri su djelić samo naizgled složenog kompleksa, koji je, na drugoj strani, jednostavan, jer zahtjeva odgovor na jedno jedino pitanje: ko je vlasnik pravoslavnih sakralnih objekata i pripadajućih nepokretnosti u Crnoj Gori?

Pitanja imovine su svjetovna a ne kanonska; upravo su, začudo, kanoni (nikad nije precizirano: koji tačno kanoni?) omiljena tema Filipa Vujanovića a ne njegova uža specijalnost – pravna struka.

Niti jedna Vlada DPS-a od kraja 1990-ih – a premijeri su bili Vujanović, Đukanović, Željko Šturanović i Igor Lukšić – nikada nije objavila podatke na osnovu kojeg zakona ili drugog propisa, sudske odluke ili ugovora ili bilo čega drugog je odobrila promjene titulara pravoslavnih sakralnih objekata i pripadajuće imovine u katastarskim knjigama u korist MPC?

Ukoliko takvih dokaza nema – jasno je da se radilo o teškim zloupotrebama službenog položaja.

Međutim, ni MPC i srodni entiteti Srpske crkve, ni sada nemaju razloga za prećerano zadovoljstvo ili optimizam. Iako su upisani kao vlasnici većine posjedovnih listova nad spornom imovinom, podaci u katastarskim knjigama nijesu dokaz o svojini, već o posjedu.

Upisi u katastar su samo pretpostavke o postojanju prava svojine a pretpostavka postaje neoboriva tek ako se dokumentima na zakonit način dokaže osnova i načina sticanja svojine. Prevedeno: pretpostavka o svojini u katastru nije neprikosnovena, već oboriva!

Zbog čega se pitanje crkvene imovine konačno ne uredi donošenjem novog zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, već je na snazi onaj iz 1977. koji se selektivno primjenjuje?

Odgovor je u činjenici da bi DPS izgubila status licenciranog tumača i arbitra identitetskih pitanja.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo