Povežite se sa nama

MONITORING

Za Šariće u Crnoj Gori radi četiri hiljade ljudi

Objavljeno prije

na

Posmatrajući na portalu Vijesti fotografije iz Berana, nakon stravične eksplozije koja je razorila lokal u izgradnji u jednoj višespratnici u centru, više od deset parkiranih automobila i oštetila zgrade u krugu od pedeset metara, neko od posjetilaca je ostavio komentar: „Da nije ovo Bejrut”. Detonacija je odjeknula u „gluvo doba” prošlog ponedjeljka, a zatim se, pričaju stanari zgrade u čijem prizemlju se lokal nalazi, kroz noć razlijegao plač preplašene djece. Na sreću, niko nije stradao. Traume se, naučili smo to u protekle dvije decenije, podrazumijevaju kao normalna stvar i od države se za to teško naplaćuje odšteta.

Plastičnim eksplozivom, vješto postavljenim na uglu, ispod simsa,sa spoljne strane, vjerovatno u dobro odmjerenoj količini, neko je nekome poslao poruku. Pošto se lokal, na koga god se formalno knjižio, dovodi u vezu sa „vojnicima” Darka Šarića – Draškom Vukovićem i Borisom Labanom, vjeruje se da je mafija jasnu poruku uputila upravo Vukoviću.

Boris Laban je uhapšen prošle godine u akciji Balkanski ratnik, i nalazi se u Beogradu gdje mu se sudi. Draško Vuković je misteriozno nestao istog trenutka kada mu je telefonom dojavljeno da je Laban navodno zbog saobraćajnog prekršaja priveden u stanicu policije u Beranama, i od tada je bio u bjekstvu, sve do nedavno, kada se predao specijalnom tužilaštvu Srbije, pokušavajući da dobije status svjedoka saradnika u procesu protiv klana Darka Šarića.

Monitorov izvor iz policije kaže da ovaj događaj pokazuje da Vuković zna nešto važno i da bi mogao da ugrozi veliki broj ljudi koji su radili za Šariće, prije svega u Crnoj Gori.

„Za braću Šarić u Crnoj Gori je, na direktan ili indirektan način, radilo od tri do četiri hiljade ljudi. To je za crnogorske prilike velika, ako ne i najveća mreža. A u zatvoru je iz Crne Gore svega njih sedam, osam. Šta mislite, kako se ostali sada osjećaju dok Vuković pregovara sa tužilaštvom u Srbiji? On bi mogao ugroziti cjelokupnu mrežu koja i dalje funkcioniše”, kaže policijski izvor.

Prema njegovim riječima indikativna je i eksplozija koja se dvije noći ranije dogodila na ekskluzivnom hotelu Lukas Vladana Simonovića, kada je napravljena samo manja materijalna šteta.

„Simonović je takođe radio u Danskoj sa drogom i, kao i Vuković, ima Interpolovu crvenu potjernicu iz te zemlje. Postoji mogućnost i da su negdje u tim poslovima ostali ‘kratki’. Tu se radi o velikom novcu. Može biti da je opomena i odatle stigla”, dodaje izvor iz policije.

Porodice Laban i Vuković su demantovale da demolirani lokal ima veze sa njima. Za Šarićeve saradnike policija pretpostavlja da su prali novac kupovinom nekretnina, ali se pregledom katastarskih knjiga doista može utvrditi da ni Draško Vuković ni Boris Laban na svoje ime u Beranama nemaju ništa od imovine. Naivno bi bilo i povjerovati da su, dok su bili pod potjernicama, knjižili nešto na sebe. Za lokal koji je bio na meti minera ispostavilo se da je u vlasništvu izvjesnog Rajka Vešovića, iz prigradskog naselja Lužac. Bliskog Vukovićevog rođaka.

Da je Berane pokatkad znalo da uzliči na Bejrut, govori činjenica da se u ovom gradu za proteklih dvije decenije dogodilo na desetine nerasvijetljenih eksplozija, manjih ili većih, sa žrtvama ili bez žrtava. Grad na Limu je na Bliski istok najviše sličio 29. januara 2001. godine. Toga dana, tačno u osam sati ujutru, dogodila se najstrašnija eksplozija, ne samo u Beranama, nego i na širim prostorima, koja je u smrt odnijela šest ljudi. Sa više kilograma razornog eksploziva do temelja je srušena višespratna kuća braće Martinović, takođe u strogom centru. Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu – Igor Cimeša (20) i Biljana Radović (28), kao i Srđan Stamenković, koji je unio eksploziv. Njihovi leševi nekoliko dana traženi su u ruševinama. Nekim čudom ovu eksploziju preživio je jedino pomoćni radnik Ranko Bućković, koji je spavao u potkrovlju.

,,Padala je neka sitna kiša toga jutra. Kišobran sam spustio nisko ne gledajući okolo. Kada je puklo mislio sam da je grom. Ni u bolnici nijesam znao šta se zapravo dogodilo, dok nijesam čuo od drugih”, prisjeća se za Monitor jedan od onih koji se slučajno zatekao u blizini i kasnije bio svjedok na suđenju, na žalost, bez velike koristi, jer se ničega nije sjećao.

Taj čovjek je od siline eksplozije i udarca u zid susjedne zgrade zadobio frakturu lobanje, zbog koje i danas ima zdravstvenih problema. Ne želi da mu se ime povlači po novinama.

,,Dosta sam se vukao po sudovima, a nikakve koristi nijesam imao. Kažu da sačekam da se otkriju počinioci i nalogodavci, pa da onda tražim od njih odštetu. Smiješno”, kaže.

Eksploziv je unesen u suteren kuće, ispod lokala Holivud i postavljen vješto uz noseće stubove. Ono što je uslijedilo, bilo je kao u filmovima. Kada je puklo, prema riječima očevidaca, izgledalo je kao da se kuća podigla u vazduh i da lebdi, a onda su se tone betona srušile kao kula od karata.

Više od deset godina ne zna se ko je podmetnuo eksploziv, a javnost je prvi put nedavno na snimku svadbe Safeta Kalića na YouTube imala priliku da se prisjeti lika Duška Martinovića. U jednom kadru ovaj robusni mladić dočekuje mladence po slijetanju helikoptera, a u drugom ih, ljubeći se, pozdravlja i čestita im. Onda slijedi zamrznuti kadar i propratni tekst uz njegovu fotografiju: ,,Duško Martinović, trgovac oružjem i drogom. Ubijen u svojoj kući u Beranama u eksploziji tempirane bombe”.

Ti snimci su aktuelizovali pitanje ko je zapravo bio taj Beranac i zašto je ubijen. Otvoren je i prostor da se iznova postavi pitanje ko su Martinovićeve ubice i naručioci. Viši sud je prije dvije godine oslobodio do tada označenog nalogodavca Milovana Đukića, a Apelacioni sud je tu presudu potvrdio prošle godine. Javnost se pita smije li se tek tako prepustiti zaboravu šestostruko ubistvo? Da li eventualno neko novo svjetlo na taj strašni događaj može baciti saznanje da je pokojni Duško Martinović bio prijatelj Safeta Kalića?

Među eksplozije koje se u Beranama pamte svakako spada i ona kada je demoliran stan bivšeg načelnika policije u ovom gradu Dragana Mazića. Tada samo pukom srećom nije stradao niko od njegove porodice, niti bilo ko od stanara zgrade u kojoj je paklena sprava podmetnuta.

Nerasvijetljeno je ostalo i ko je i zbog čega postavio eksploziv pod džip još jednog beranskog načelnika – Nova Veljića, ispred zgrade u kojoj je tada stanovao. Ostalo je samo da se nagađa koja je to mogla biti kriminalna grupa, koja je bila policijski ,,nagažena”.

Posljednje eksplozije u Beranama kao da su vratile sat unazad, i sada se zebnja uvukla u stanovništvo grada na Limu. Šta ako ,,plastika” počne opet da ,,gruva”? Ako počnu obračuni.

,,Mene je samo strah da kriminalci ne posegnu za napravama na daljinsko aktiviranje putem mobilnog telefona, koje se sada na tržištu mogu nabaviti za svega dvije do dvije i po hiljade eura. U Crnoj Gori postoji samo četiri-pet ljudi koji znaju da to izrade. Policija tačno zna koji su to kriminalci. Ali nije nikakav problem da se takve sprave nabave u Bosni i Hrvatskoj gdje je poslije ratova ostalo mnogo više stručnjaka za takvu vrstu eksploziva”, otkriva Monitorov izvor iz policije.

U svakom slučaju, biće zanimljivo sačekati 21. novembar i prvi izlazak Draška Vukovića pred sudije u Beogradu. Tada će se znati da li je prihvaćen kao svjedok saradnik. Poslije toga će biti jasno i u kojem pravcu će istraga protiv Šarića dalje teći. Nije nebitno šta će Vuković ispričati u trenutku dok Federalni istražni biro steže obruč i oko Nasera Keljmendija, kod koga se, u Sarajevu, kako se spekulisalo, jedno vrijeme Darko Šarić krio.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo