Povežite se sa nama

INTERVJU

FRA MARKO ORŠOLIĆ, DIREKTOR MEĐUNARODNOG INTERKULTURNOG I MULTIRELIGIJSKOG CENTRA ,,ZAJEDNO” U SARAJEVU: Glas u pustinji

Objavljeno prije

na

S propašću komunizma, crkve su se vratile svojoj ranijoj ambiciji da učestvuju ne samo u životu društva – što u izvjesnoj mjeri ima veze s njihovim „duhovnim poslanjem” već i u donošenju političkih odluka. Formalno odvojenim od države, bez njihovog mišljenja i podrške naši „moderni” političari nijesu spremni da se bave svojim poslom. Sa druge strane, crkvene aktivnosti su se na našim prostorima u velikoj mjeri udaljile od brige o drugima, pa čak i o svojim vjernicima. Sve je ovo izgleda stvorilo svojevrsnu hipokriziju, pa je ne samo unutar crkava, malo onih koji bi ih „reformisali” vraćajući ih osnovnim vrijednostima vjere, već i među „civilima” gotovo da nema umnih glava spremnih da o ovome govore. Zato se djelovanje našeg sagovornika franjevca Marka Oršolića, teologa i publiciste, čini kao „glas u pustinji”. Njegov javni angažman, verbalno načelan, ali i pokazan – kada se radi o neposrednoj pomoći ljudima da unaprijede svoj ovozemaljski život, donio mu je epitete „marksologa” i „crvenog fratra”. On ne krije da je proučavalac marksizma, a u svakodnevici „okorjeli antifašista”, koji je za mnoge „jeretično” kritikovao odnos hrvatskog katoličkog vrha prema ustaštvu. Njegova najnovija knjiga Zlodusima nasuprot – religija i nacionalsocijalizam imala je više izdanja, a dobitnik je pored Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, i međunarodne nagrade za ekumenizam Abt Emanuel i Povelje slobode.

MONITOR: Nakon izjave Angele Merkel o stanju multikulturalizma u Njemačkoj, ova tema sve više dobija na političkoj težini. Malo ko, međutim, pominje da je u pitanju greška u samoj paradigmi – umjesto interkulturalizma tražio se multikulturalizam?
ORŠOLIĆ: Nije problem teorijske prirode nego praktične državne politike. Sve evropske države žele biti države dominirajuće nacije i predstaviti se kao stvarne demokracije, tj.vladavine naroda, a stvarno dominiraju nacije. Nacija je vezana uz jezik, kulturu, religiju, način života. A ako to sve ne posjedujete, onda naciju vežete uz emocije, mitove i sve čega se dohvatite – ako imamo tri jezika zašto nemamo prevođenja u parlamentu. Recimo, pismo vam postane srpsko ili hrvatsko, a ono je latinično ili ćirilično. Jednom riječju, mehaničko shvaćanje multikulturalizma nije primjenljivo u praktičnom životu. Za državljanstvo jedne velike zemlje nužno je služiti se dominirajućim jezikom i imati mogućnosti da budeš integriran, iako nisi kulturološki absorbiran.

MONITOR: Kakva je budućnost Bosne kada se radi o interkulturalizmu za koji smo vjerovali da tu postoji i da štiti BiH i njene građane od novih sukoba. I tako sve do 1992…
ORŠOLIĆ: U Bosni i Hercegovini ima mnogo problema koje su proizvele nacionalne ideologije koje su donijele Ustav 1990. i u njemu odredbu o tri jezika. Jezik se veže jednom uz naciju (srpski, hrvatski) drugi put uz narod (bosanski) i stvaraju se zabune. Jezik se ovdje uzima kao elemenat nacionalne identifikacije, a jezik je sredstvo komunikacije.

MONITOR: Vi ste gotovo jedinstveni u reagovanju na temu – šta sa Dejtonskim sporazumom. Predlažete da se on prvo realizuje, prije nego što se pristupi njegovoj izmjeni ili zamjeni?
ORŠOLIĆ: Svakako. Kad se Dejtonski sporazum ostvari, on će svakako postati suvišan.

MONITOR: Imali ste rezerve u vezi sa načinom izvođenja vjeronauke u državnim školama, što je neobično za čovjeka crkve. Danas u Crnoj Gori postoji sličan problem. Tu je još složenije – više pravoslavnih crkava. Šta biste vi predložili, kako da se izvodi nastava vjeronauke i da li je uopšte to način da država širi polje vjerskih sloboda i prava?
ORŠOLIĆ: Uvođenje djece u vjeru je nezaobilazna obaveza roditelja i vjerskih zajednica. Tu ih adekvatno ne može zamijeniti škola ili država. Međutim, opće humanističko obrazovanje trebalo bi dati mladom čovjeku tokom školovanja, temeljna znanja o religijama (u Evropi o judaizmu, kršćanstvu i islamu). Inače, ova oblast je veoma delikatna i trebalo bi tražiti najbolja rješenja. Slovenački katolički biskupi nisu za vjeronauk u školama.

MONITOR: Čini se da se nakon jugoslovenskih ratova, u sadašnjem miru i imperativu regionalne saradnje i dobrosusjedstva, nove nacionalne države iznutra dijele po sličnim pitanjima koja su bila povod raspada SFRJ. Sada je, recimo, pitanje jezika postalo žestoko političko pitanje u Crnoj Gori, a o tom problemu ste i sami govorili kada se radi o BiH… Kako ga riješiti?
ORŠOLIĆ: Prvo, jezik je sredstvo sporazumijevanja, a ne identifikacije. Drugo, trebalo bi prihvatiti ono što dogovore lingvisti. Treće, trebalo bi se čuvati izmišljanja novih jezika, jer samo problem usložnjavaju.

MONITOR: Iz vaših tekstova i intervjua izgleda da nacionalne stranke smatrate ne samo anahronim već i veoma štetnim za modernizaciju ovog dijela Balkana. Ali, kako objašnjavate slabosti alternative ovim strankama ili još više nacionalizmu kao ideologiji?
ORŠOLIĆ: Bosansko-hercegovačke nacionalne ideologije polaze od krive pretpostavke da je BiH srpska, bošnjačka, hrvatska i ostalih građana, a BiH je milenijska historijska tvorevina u kojoj žive Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Jevreji, Romi i mnogi drugi građani. I Savez komunista je 70-ih godina prošlog stoljeća jako forsirao ideju o srpskoj, hrvatskoj, muslimanskoj (bošnjačkoj), jevrejskoj književnosti, pa su fra Grgu Martića strpali u hrvatsku književnost, a on se smatrao bosansko-hercegovačkim književnikom. Što uvijek ljude etiketirati? Važno je da li je netko dobar ili loš književnik.

MONITOR: Naši su građani evidentno osiromašili, većina nema dovoljno za osnovne potrebe preživljavanja, a znatan broj je i ispod granice siromaštva. Vi ste tome posvećivali veliku pažnju. Kako tumačite najnoviji papin govor povodom godišnjice napada na SAD, gdje je pomenuo siromašenje i pravo ljudi na rad?
ORŠOLIĆ: Siromaštvo je veliki problem u svakoj zemlji. Stravični su podaci o nepravednoj raspodjeli i o činjenici da bogati postaju sve bogatiji a siromašni sve siromašniji. U BiH vjernici ne čini dovoljno za siromašne osim, ako im netko izvana ne pruži sredstva. U svakoj religiji postoji opcija za siromašne. Ne misli se na siromašne katolike nego ljude – ako vi kao vjernik želite to provesti u djelo brzo vas proglase izdajicom jer zanemarujete svoje vjernike. Ti zaboravljaju, ako su kršćani da je Isus Krist umro za sve ljude, a ne samo za Hrvate-katolike. Zašto mi ne bismo dio svoga vremena, pažnje i novca poklonili potrebnima?

MONITOR: Ove se godine obilježava godišnjica Andrićeve Nobelove nagrade. Ivo Andrić je najveći dio svoje književnosti zasnivao na bosanskim temama, istorijskim ali i lokalno-univerzalnim. Kako vama izgledaju ova sporenja – čiji je Andrić?
ORŠOLIĆ: Veoma dobro razumijem Andrića i njegove razne dileme oko svrstavanja. Veliki umovi pripadaju cijelom čovječanstvu. Možete ih negdje svrstati, ali nikako mimoići. Isto tako ne bi trebalo velike književnike kao Njegoša s našeg aspekta procjenjivati nego razumjeti u njegovom vremenu i eventualno u pedagoškom procesu razjasniti, a ne mimoilaziti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo