Povežite se sa nama

MONITORING

GAŠENJE INFORMERA I DRUGE MEDIJSKE PRIČE: Pedeset nijansi propagande

Objavljeno prije

na

U Novu godinu, na radost svih koji drže do odgovornog javnog govora, ušli smo bez domaćeg ogranka beogradskog tabloida Informer. Ugašen je nakon skoro tri godine postojanja.

Posljednji broj Informera CG izašao je 30. decembra prošle godine. List je u Crnoj Gori izdavalo preduzeće Insajder tim, koje je kao dio stranog privrednog društva osnovano u Podgorici u februaru 2014. Prema podacima ovdašnjeg centralnog registra, crnogorski ogranak vodio je Novak Uskoković, dok se kao ovlašćeno lice srpskog Insajder tima, u beogradskoj Agenciji za privredne registre navodi Dragan J. Vučićević, urednik tamošnjeg Informera.

Od osnivanja do gašenja, Informer CG vodio je prljave medijske hajke protiv kritičara crnogorskog režima. Jedna od najprljavihih je afera kojom se pokušala diskreditovati direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović. Nakon toga mete su se samo ređale: vlasnici medija koje bivši crnogorski premijer Milo Đukanović ne kontroliše, opozicioni lideri, kao i svi drugi koji su zasmetali vlastima.

Za Informer u Crnoj Gori više izvora tvrdilo je da je osnovan isključivo sa jednim ciljem – da diskredituje Đukanovićeve protivnike. Takođe, tvrdilo se da njime, kao i drugim privatnim medijima, iz sijenke koordinira Vladimir Beba Popović, a list se povezuje i sa novcem i moći prijatelja crnogorskog premijera Mila Đukanovića Stanko Subotić, za šta ne postoje dokumentovani tragovi.

Urednik Danasa, Draža Petrović podsjetio je svojevremeno da je za Subotića javnost prvi put saznala kada je beogradski tabloid Panorama, koji je uređivao Vučićević, današnji glavni urednik beogradskog Informera, plasirao priču da je bivši premijer Srbije Zoran Đinđić letio na državno putovanje u Dubai Subotićevim privatnim avionom. ,,Ispostavilo se da je Panorama napravljena uglavnom da bi plasirala tu storiju, jer se posle samo nekoliko brojeva ugasila”, pisao je Petrović.

,,Vladimir Beba Popović, tabloid Informer i TV Pink, udarna su trojka srpsko-crnogorskog medijskog nasilja”, ustvrdio je nedavno i Ratko Knežević, bivši šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu i nekada Đukanovićev blizak prijatelj.

Sam Beba Popović je u gostovanju na beogradskoj televiziji B92, a nakon što je crnogorski Informer objavio aferu kojom je pokušao diskreditovati Vanju Ćalović, kazao da beogradski Informer kontroliše Vlada Srbije. Ćalovićeva je javno optužila Popovića da stoji iza afere, nakon čega ju je Popović tužio u Podgorici i dobio spor.

,,Vlada Srbije na čelu sa Aleksandrom Vučićem kontroliše TV Pink i Informer u Srbiji,” kazao je Popović tada. Za Informer u Crnoj Gori je rekao da ,,objavljuje sve što mu se pošalje i da je do nedavno objavljivao tekstove u kojima se napadaju Đukanovićevi saradnici”.

Nakon dolaska Popovića u Crnu Goru, koji važi za neformalnog medijskog savjetnika premijera Đukanovića, medijske hajke na Đukanovićeve kritičare postale su prljavije.

,,Vladimir Beba Popović se nalazi u komandnom centru štaba režima Mila Đukanovica. Popović upravlja propagandnom mašinerijom Mila Đukanovića – Informerom, Pobjedom, RTCG i ostalim prorežimskim medijima koje mesecima bezkrupuloznim lažima napadaju opoziciju Crne Gore”, pisao je i beogradski tabloid Kurir.

Prema nezvaničnim informacijama, Informer CG je ugašen zbog finansijskih problema.Navodno je, prema nekim izvorima, gašenje ovog tabloda povezano sa strahom od tužbi i žalbama predstavnika Srba u Crnoj Gori, koji su se Vučiću žalili na pisanje Informera.

,,Nešto se sasvim sigurno dešava u vrhu balkanske konfederacije, kako je zovu. Cane neće više da finansira Informer. Odnosi Caneta i Vučića su se pokvarili, ali za sada nije jasno zbog čega. Moguće da Darko Šarić nije zadovoljan time što je još u zatvoru “, kaže za Monitor dobro upućeni izvor.

Direktor dnevnog lista Vijesti Željko Ivanović ocijenio je da gašenje Informera ne može sanirati štetu koju je taj tabloid napravio.

,,Vijest o vraćanju batine zvane Informer srpskom premijeru Vučiću ne bih svrstao u ohrabrujuće signale na početku 2017, jer šteta koju je ta najslabija karika propagandne hobotnice napravila ne može se sanirati sve dok sličnu sudbinu ne doživi ostatak hobotnice oličen u Pinku i kopiji izdanja Informera koje izlazi u CG pod imenom Dnevne novine”, kazao je on.

Crnogorskom režimu informera svakako ne nedostaje. Pri tom, njih u najvećem djelu finansiraju crnogorski građani, pa nema straha da će kesa presušiti.

Prema podacima Centra za građansko obrazovanje (CGO) iz decembra prošle godine i 2015. godine su sredstva iz državnih fondova namjenjenja za oglašavanje završilo je, netransparentno i bez očite ekonomske logike, provladinim medijima. Najveći dio novca otišao je medijima u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa koji je u Crnoj Gori kupio četiri medija bez jasne ekonomske računice, o čemu je Monitor već pisao. Istovremeno je, kao vladin strateški partner, zagospodario crnogorskom obalom. Statis trenutno posjeduje četiri medija – dnevne listove Pobjeda i Dnevne novine i dva portala – CDM i portal Analitika.

Prema podacima CGO od ukupnog iznosa od 1.718.496,42 eura koji su državni organi za oglašavanje izdojili u 2015. godini, najviše je novca kada su u pitanju dnevni listovi otišlo Pobjedi – 223,264.40 eura, a kada se radi o portalima, većina novca otišla je portalu Analitika. Tiraži i čitanost državne organe ne zanimaju kad je u pitanju oglašavanje, pa je portal Vijesti, recimo, iako jedan od najčitanijih, bio potpuno nezanimljiv za njih.

,,Portal Analitika prihodovao je 73 odsto svih sredstava koje su organi javnog sektora uložili u portale”, saopštili su iz CGO.

,,Država vrši neprimjeren uticaj na medijsko tržište, kroz netransparentna i selektivna finansijska izdvajanja javnih sredstava, putem oglašavanja i reklamiranja. Tome doprinosi i postojeća ekonomska kriza i smanjenje marketinških ulaganja preduzeća, uz istovremeno povećanje učešća države, što otvara dodatan prostor za oblikovanje medijske scene, u odnosu na interese vladajuće političke strukture, a kroz zloupotrebu državnih resursa”, ocijenili su iz te organizacije.

Vlast takođe i dalje drži pod kontrolom i RTCG, iako se krajem prošle godine pojavio tračak nade da se Savjet te medijske kuće odmetnuo od vlasti kada je smijenio dugogodišnjeg direktora Rada Vojvodića, a na njegovo mjesto doveo Andrijanu Kadiju, nakon što se ona našla u nemilosti vlasti. Ipak, to ne bi bio prvi put da vladajuća partija iskoristi priliku da preko svojih u Savjetu, zamijeni svoje na čelu RTCG. Šanse da se RTCG izbavi iz političkog zagrljaja vladajuće partije skoro da su nikakve nakon zakonskih izmjena kojima parlamentarna većina može da glasa za članove Savjeta RTCG, a javni servis je prešao na model finansiranja iz budžeta, nakon što je propao model finansiranja preko računa.

Očito je da se pored fiksnih 1, 2 odsto iz budžeta koliko se izdvaja za javni servis, vlast dodatno preusmjerava priličnu svotu novca crnogorskih obveznika, ne bi li ugušila kritiku i slobodnu riječ. Uz sve treba im i pomoć tajkuna iz regiona. Prema nekim izvorima, možda će Informer zamijeniti novi medijski projekat režima, novi pokušaj da se udari na kritičare, što u medijima, što u opoziciji i civilnom sektoru.

Ove dvije decenije pokazale su ipak jedno. Uzalud je. Oni medije kojima se vjeruje napraviti ne mogu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I GENOCID U SREBRENICI: Rezolucija o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upornost negatora genocida u Srebrenici svjedoči kako se i aktuelna priča o rezoluciji UN ne tiče samo onoga što se desilo u BiH u ljeto 1995. Jednako tako ona je usmjerena na pitanje naše budućnosti

 

Prijedlog Rezolicije UN o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici nanovo je uzburkao duhove u regionu.

Podrška tom dokumentu je dug prema prošlosti i zalog za budućnost, cijeni većina sa prostora bivše SFR Jugoslavije.  BiH, Slovenija, Sjeverna Makedonija i Hrvatska našle su se među kosponzorima Rezolucije koju su Skupštini UN predožile Njemačka i Ruanda. Kosovo, koje nije član UN, takođe je podržalo usvajanje Rezolucije.

Srpski zvaničnici protive se Rezoluciji i vode kampanju protiv njenog usvajanja, insistirajući da se u Srebrenici nije dogodio genocid.  Intenzivno lobiraju protiv njenog usvajanja uz tvrdnju da je “usmjerena protiv srpskog naroda”, iako se u tekstu Rezolucije ne pominju ni jedan narod ili država. Insistira se na procesuiranju nekažnjenih zločinaca, osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenih zločinaca.

Crna Gora je  po običaju podijeljena. Nekako iz druge ruke,  prije nekoliko dana,  dobili smo dojavu  o tome kako će se držati zvanična Podgorica prilikom glasanja u UN. Tokom Spajićeve posjete Njemačkoj, Milan Nič,  jedan od njegovih sagovornika,  objavio je kako im je crnogorski premijer saopštio da će njegova Vlada podržati Rezoluciji, ali je neće kosponzorisati.

Još od aprila ovamo  brojni poredstavnici civilnog sektora tražili su od zvaničnika da se izjasne.  “Budući da se podrazumijeva da će Crna Gora glasati za Rezoluciju, smatramo da treba da učini i korak više i pridruži se grupi od trenutno 18 država svijeta koje su je kosponzorisale i koje razumiju važnost izgradnje mira”, navodi se u inicijativi tridesetak NVO upućenoj premijeru Milojku Spajiću sredinom aprila. Od tada se broj potpisnika višestruko uvećao (stotinjak udruženja i NVO i više od 300 pojedinaca). Pošto Vlada nije reagovala uslijedile su dodatne reakcije.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji

 

 

Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.

Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.

I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.

Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.

Prije nego što sebi zamjerite kako ste mogli propustiti tako važne informacije, evo šta na istu temu kaže premijer: “Javnost će biti blagovremeno obaviještena koliko će biti korigovani doprinosi za penzije”. Dakle, da li smo upoznati, ili ćemo to tek biti, sa zakonskim promjenama koje će i te kako uticati na našu finansijsku budućnost?

Premijer i ministar se, izgleda, slažu kako će osnovne smjernice o reformi sistema penzionog osiguranja dati vladina fiskalna strategija. Ali različito govore o tome kada ćemo biti u prilici da vidimo taj dokument. Fiskalnu strategiju vlada će usvojiti, najavljivao je Spajić krajem prošle godine, u prvom kvartalu (januar-mart) 2024. Onda se korigovao, obećavajući kako će fiskalna strategija biti usvojena u aprilu. Prošle nedjelje ministar finansija saopštava novi termin za usvajanje. –jun.

“Kroz fiskalnu strategiju, koju ćemo kao dokument predstaviti Skupštini na kraju drugog kvartala, predviđeni su normativi i zakonski okviri. Sve izmjene koje su planirane u ovoj godini će biti potkrijepljene i tu jasno definisane”, kazao je Vuković. Kao  dobru vijest, naglasio je da se o sadržini tog dokumenta, baš kao i o program Evropa sad 2, razgovaralo sa partnerima iz svijeta međunarodnih finansija.

“MMF nam je bio u gostima u februaru i imali smo dvije nedjelje intenzivnih razgovora o svim izazovima u Crnoj Gori i rješenjima koja (vlada) želi da ponudi građanima”, naveo je pokušavajući da razuvjeri sumnjičave: “Podsjetiću, kada je bila realizacija programa Evropa sad 1, takođe je postojala određena skepsa da taj program neće uspjeti…”.

Da se prisjetimo tih intenzivnih razgovora o rješenjima koje vlada želi da ponudi građanima. “Misija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) nije vidjela program Evropa Sad 2 pa ne možemo detaljnije da ga komentarišemo”. Ovo je, na kraju posjete Podgorici, novinarima rekao  šef Misije MMF za Crnu Goru Srikant Seshadri. Prisutni zvaničnici Vlade i CBCG nijesu imali primjedbi, mada izrečeno baš i ne zvuči kao podrška bučno najavljivanoj Evropi sad 2 (premijer je nedavno pomenuo i Evropu sad 3).

Može biti da je ministar finansija napravio lapsus govoreći o podršci koje, suštinski, nema. Ali to nije bila jedina “nepreciznost” tokom njegovog intervjua u Vašingotonu. Na pitanje o inflaciji i njenim posljedicama “po džepove građana”, Vuković odgovora kako je “inflacija  u februaru bila na nivou 4,5 odsto i ona je u silazećem trendu”. Međutim, na opasku novinara “čini mi se da je u tom martu bio rast od 5,5 odsto”, ministar – promijeni temu. Nije, izgleda,  očekivao da će sa druge strane Atlantskog okeana insistirati na detaljima tipa da li inflacija u Crnoj Gori raste ili opada.

Problem je zašto vjerovati Vladi, kada je većina obećanog još obavijeno velom tajne i neizvijesnosti. Čak bi i obećanje da će fiskalna strategija, kao svojevrsna mapa puta najavljenih reformi, biti u Skupštini  krajem juna mogli posmatrati u poprilično problematičnom kontekstu.

Naime, prvo (proljećno) redovno zasjedanje parlamenta traje do kraja jula. A jesenje, drugo, počinje prvog radnog dana u oktobru. Poslanici  će biti u ozbiljnom cajtnotu ukoliko Vlada bude insistirala da se ponuđena reformska dokumenta i propisi, koji će u Skupštinu – valjda – stići krajem juna,  usvoje do ljetnjeg raspusta. U tom slučaju, skoro pa da neće biti vremena ni za formalnu javnu raspravu a kamo li za ozbiljnu i detaljnu analizu vladinih namjera.

Opet, ostavili  se sav  posao za jesen, u pitanje dolaze rokovi za ispunjenje obećanja koja su tadašnjim čelnicima pokreta Evropa sad donijela funkcije predsjednika države i premijera, a njihovom poslaničkom klubu poziciju najbrojnijeg u Skupštini.   To bi svakako bila manja šteta nego da se  ozbiljna pitanja rješavaju preko koljena.

Izvršne vlasti u Crnoj Gori nijesu jedine koje insistiraju na reformi postojećeg sistema penzionog osiguranja. Čitava Evropa govori o tome već par decenija. Kod nas je, međutim, malo teže pohvatati šta je stvarni naum vlasti.  Zajednički problem svih država sljedbenika penzionog osiguranja po sistemu međugeneracijske solidarnosti proizvod je smanjenog broja onih koji pune PIO kasu (natalitet, izmještanje industrije…) i produženje životnog vijeka penzionera. Države su prinuđene izdvajati sve veća sredstva kako bi nadomjestile manjak prikupljenog novca. Alternativa – da se buduće penzije umanje u odnosu na prosječne plate, ocijenjena je kao nepoštena prema onima koji su penziju  zaradili nekadašnjim izdvajanjima u fond. Pa tako i neprihvatljiva.

Njemačka vlada planira da za nekoliko procenata podigne stope doprinosa za penzijsko osiguranje i, istovremeno, obezbijedi velike količine novca koje bi država investirala u ime penzionih fondova. Tako bi oni, na ime očekivanih prinosa i dividendi, dobili dodatna sredstva za isplatu penzija.

Drugu priču imamo u Crnoj Gori. Vlast insistira na reformi penzionog sistema. Ali, kao osnovni motiv ne navodi smanjenje budžetskih davanja za namirenje troškova Fonda PIO. Ona, istina, od prošle godine i nijesu ekstremno velika. Ovdje se kao glavni razlog reforme navodi namjera da se povećaju plate. Ili se tako predstavlja javnosti.

Ispada da ćemo penzioni sistem unaprijediti tako što ćemo povećati dotacije Fondu PIO novcem koji se u državnu kasu sliva po nekom drugom osnovu (porezi, akcize…). Istovremeno ćemo smanjiti procenat doprinosa koji za penziono osiguranje plaćaju zaposleni i njihovi poslodavci.Sve to, kaže premijer, neće uticati na sadašnje penzije ili na one u doglednoj budućnosti.

Teško je zamisliti  održiv sistem koji bi  funkcionisao na taj način, bez stalnih dotacija (kredita) sa strane. Problemi se čine izgledni i sa aspekta javnih i iz perspektive ličnih finansija. U najgorem slučaju država bi se mogla naći pred bankrotom (svjež je primjer Grčke) dok bi penzioneri, prije budući nego sadašnji, umjesto očekivanih primanja za koje su decenijama izdvajali, treće doba mogli dočekati sa staračkim naknadama. To je  ljepši naziv za socijalnu pomoć.

Ima, ipak, afirmisanih društvenih analitičara koji ne odbacuju naznačenu ideju Milojka Spajića i Vlade. “Ako bi građani sami odlučivali đe će i što će činjeti sa svojim novcem, ako bi sami plaćali zdravstveno osiguranje, sami kreirali svoj penzioni fond, možda bi ovo društvo bilo pravednije i bogatije”, piše Ljubo Filipović. “Ako želimo da napredujemo, da budemo bogato društvo, treba da budemo spremni da preuzmemo svoju sudbinu u svoje ruke. Ako napravimo taj korak napravićemo od političara ne gospodare, nego sluge… Ali do toga je dug put i na tome treba raditi.”

Na tome treba raditi. Možda je to ključna teza priče o budućoj penzionoj reformi. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme,  ona može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Odgovorno osmišljena, pažljivo pripremljena i brižljivo provedena – od neophodne finansijske infrastrukture do edukacije građana i kontrole svih aktera – nudi priliku.

Samo je još mnogo nepoznatih u tom rebusu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo