Povežite se sa nama

MONITORING

NOVA BUDVANSKA VLAST SPREMA MORATORIJUM NA GRADNJU STANOVA: Vlada podriva lokalnu upravu

Objavljeno prije

na

U jednom od svojih intervjua novi ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović kazao je, kako će i životna sredina biti u fokusu njegovog rada. ,,Prostor kojim raspolažemo dragocjen je a njegovo očuvanje obaveza koju imamo prema nama samima i budućim generacijama. To ne znači da ne treba da na najbolji način oživimo turističku ponudu na tim prostorima, naprotiv. Znam da u svijetu postoji mnogo provjerenih načina da razvoj bude u funkciji očuvanja prirode i na opšte zadovoljstvo i dobrobit stanovništva”, izjavio je nedavno Radulović.

Za očekivati je da takve pozitivne primjere iz svijeta ministar primijeni kod kuće, pogotovo na području budvanske rivijere. Pred ministrom Radulovićem stoje veliki izazovi kada je u pitanju očuvanje prirodnih resursa na teritoriji opštine Budva. Kakav je učinak njegovih prethodnika u ovoj regiji, širokoj javnosti i građanima Budve dobro je poznato.

Ministarstvo održivog razvoja i turizma zasuto je zahtjevima za izdavanje građevinskih dozvola za izgradnju ogromnih stambenih i turističkih kompleksa mješovite namjene u Budvi i Miločeru, od strane vlasnika zemljišta i investitora koji žure da dobiju odobrenja za gradnju prije nego što nova budvanska vlast realizuje predizborna obećanja o stavljanju van snage detaljnih urbanističkih planova.

Već na prvoj redovnoj sjednici novog saziva lokalnog parlamenta zakazanoj za 26. januar, predsjednik Opštine Dragan Krapović predložiće odbornicima usvajanje odluke o suspenziji detaljnih urbanističkih planova Budva-centar i Petrovac-centar. Traži se uvođenje moratorijuma na dalju gradnju stanova u opštini u situaciji kada većina novoizgrađenog stambenog prostora nije prodata, kada su najatraktivnije lokacije na rivijeri već zabetonirane ogromnim stambenim zgradama i kompleksima.

Planira se i obustava gradnje condo i apart hotela, koji su samo drugi naziv za klasičnu stanogradnju namijenjenu tržištu.

Biće to pokušaj sanacije teško oštećenog i uzurpiranog prostora budvanske rivijere kroz reviziju ostalih planova i lokalnih studija lokacija. Moratorijum se, međutim, ne odnosi na izgradnju hotela i porodičnih kuća površine do 500 kvadrata i infrastrukturnih objekata, čime se izbija argument onima koji se tome protive, kako će suspenzija planova zaustaviti redovan život i razvoj grada.

Nova lokalna vlast u Budvi priprema jednu od najznačajnijih odluka u posljednjih deset godina u oblasti planiranja prostora i urbanizma. Najavljuje suspenzuju svih planova koje je prethodna vladajuća garnitura DPS-a donosila uz veliku pompu i bezrezervnu podršku vlasti i struke u Crnoj Gori, prije svih Vlade i njenih resornih ministarstava, strukovnih državnih institucija, nadležnih zaštitarskih agencija i uprava, profesora Arhitektonskog fakulteta iz Podgorice uz poseban doprinos beogradskog Arhitektonskog fakulteta i njihovog planera Miodraga Ralevića.

Betoniranje Budve bio je dugogodišnji državni projekat koji će nova lokalna uprava, kako se očekuje, odbaciti glasovima većine odbornika. Biće to direktan udarac na interese graditelja, od kojih su mnogi pokrenuli procedure dobijanja odobrenja za gradnju u lokalnoj upravi i Ministarstvu održivog razvoja.

Ministar Radulović ekspresno je riješio neke od takvih zahtjeva, u skladu sa važećim planom.

Krajem decembra prošle godine zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za gradnju turističko-hotelskog kompleksa na prostoru Jadranskog sajma podnijela je podgorička kompanija Safiro Beach Resort, čiji je osnivač kompanije Expom hotel partner ltd., registrovana na Kipru.

Ova kompanija dobila je 2014. godine urbanističko-tehničke uslove za gradnju kompleksa ukupne površine 68.000 kvadrata. Što odgovara površini jednog i po Starog grada Budva.

Uslove ,,za izgradnju objekata” ne precizirajući koje namjene, potpisala je bivša pomoćnica ministra u Ministarstvu održivog razvoja, Sanja Lješković-Mitrović.

Ministra Radulovića zapalo je da izda građevinsku dozvolu i odobri gradnju betonske grdosije takozvane mješovite namjene, na eskluzivnoj lokaciji pored Slovenske plaže. Dovoljno je vidjeti kompjutersku animaciju ovog stambeno-poslovno-hotelskog čudovišta pa prosuditi koliko je ,,u funkciji očuvanja prirode i na opšte zadovoljstvo i dobrobit stanovništva” Budve.

Projekat zahvata urbanističku parcelu od 15.000 kvadrata koju je vlasnik zemljišta Jadranskog sajma, Duško Knežević, prenio na Safiro beach resort, kompaniju koja se povezuje sa članovima porodice bivšeg ministra Branimira Gvozdenovića.

Ministar je primio i kontroverzni zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za gradnju hotela i stanova u Miločeru. Zakupac elitnog crnogorskog ljetovališta, Petros Statis, podnio je zahtjev preko kompanije HTP Miločer, kao vlasnika zemljišta. Zahtjev je odbijen uz upozorenje da se građevinska dozvola, shodno zakonu, izdaje na zahtjev investitora. U ovom slučaju, kompanije Adriatic properties.

Poslednjeg dana 2015. godine Statis je dobio urbanističko- tehničke uslove za gradnju hotela, vila, apartmana i stanova u Miločeru i na Svetom Stefanu, čija ukupna površina iznosi oko 45.000 kvadrata. Međutim, zatražena je građevinska dozvola samo za gradnju u Miločeru gdje je na mjestu starog hotela Kraljičina plaža predviđena izgradnja novog. Pored hotela, u neizgrađenom dijelu miločerskog parka, planirana je gradnja oko 66 luksuznih stanova za tržište, poslovni prostori, garaže i drugi sadržaji.

Možda će zbog moralnih obaveza ,,prema sebi samome kao i prema budućim generacijama” ministar Radulović odbiti da izda dozvolu za gradnju stanova u Miločeru.

U tome će imati punu podršku lokalne vlasti koja se protivi devastaciji Miločera. Gradnja stanova u Miločeru bila je jedna od ključnih odrednica u kampanji gotovo svih opozicionih stranaka. Predsjednik Krapović bio je najglasniji u osudi Vlade koja je donijela odluke o urbanizaciji Miločera bez učešća lokalne uprave.

,,Nećemo dozvoliti da se nadležnosti Opštine derogiraju i zaobilaze kako kome odgovara. Sada u Budvi imamo većinu koja je u predizbornoj kampanji rekla da se ne slaže sa dosadašnjim načinom upravljanja resursima Budve i to na svim nivoima… Želimo zaustaviti izgradnju kapaciteta mješovite namjene i devastaciju miločerskog parka,” kazao je Krapović

Međutim, nije baš najjasnije na koji način će lokalna uprava spriječiti zakupca, Grka Petrosa Statisa i ekipu koja stoji iza njega, iz of šor kompanije Adwey Investment, registrovane na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, koja namjerava graditi u Miločeru.

U Miločeru, zatim na dijelu zaleđa velike miločerske plaže kao i na prostoru Svetog Stefana planirana je gradnja koja nije predviđena nijednim planskim dokumentom. Upravo je iz tog razloga bivši ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović mijenjao Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata kojim je omogućeno Vladi da u takvim situacijama proglasi javni interes i sama, preko nadležnog resora, utvrđuje urbanističke parametre i određuje uslove za gradnju objekata. Ovako prilagođen zakon prošao je u Skupštini jednako kao i aneksi na osnovni ugovor o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer, kojima je gradnja stanova u Miločeru dozvoljena a zemljište ustupljeno na period od 90, umjesto prethodno utvrđenih 30 godina.

Vlada nije dala odgovor ni kako je interes kompanije čiji su vlasnici javnosti nepoznati, postao javni, odnosno interes građana Budve i Crne Gore.

Součeni sa prijetnjama nove vlasti, u Ministarstvu su nedavno izmijenili tekst odluke o urbanističko-arhitektonskom rješenju hotelskog rizorta Miločer. Izbačeno je pozivanje na Prostorni plan opštine, pa je dato rješenje postalo sastavni dio planskog dokumenta šire teritorijalne cjeline, ma šta to bilo. Širi planski dokument od PPO za opštinu trenutno ne postoji, osim Prostornog plana Crne Gore, u kome takvi zahvati po Miločeru i Svecu nisu predviđeni.

Odluka budvanske vlasti o stopiranju gradnje stanova na području cijele opštine najprije bi mogla da se odnosi na Miločer, jer kako zabraniti stanogradnju u budvanskom polju, ili u Petrovcu na primjer, a isto dozvoliti u Miločeru.

Prilikom odlučivanja o građevinskoj dozvoli ministru Raduloviću može od pomoći biti Deklaracija o zaštiti Miločerskog parka i neposrednog zaleđa Svetog Stefana, koju su usvojili odbornici u budvanskom parlamentu u julu prošle godine.

Dokument je dobio podršku 25 odbornika svih partija složnih u ocjeni da kompleks Miločera i Svetog Stefana u sadašnjem stanju predstavlja spomenik prirode, arhitekture i kulturnog pejzaža, te kao takav čini prostor od opšteg interesa.

Da li će takav ostati za buduća neka pokoljenja, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo