Povežite se sa nama

MONITORING

NAIZMJENIČNE PRIČE O STRUJI: Obnovljivi haos

Objavljeno prije

na

perucica

Dok su se mnogi, u raznim prilikama pitali gdje i šta čini, predsjednik Crne Gore bio je, sva prilika, posvećen izučavanju pitanja energije, emisije štetnih gasova, klimatskih promjena i zaštite životne sredine kao takve. Evo neko doba hoda po svijetu i objašnjava kako ćemo, kroz koju godinu, postati uzor zemlja, sa zelenom energijom i minimalnom emisijom gasova koji izazivaju efekat staklene bašte.

Ovih dana Vujanović je na svjetkom samitu o energetskoj budućnosti u Abu Dabiju objasnio kako Crna Gora, kao članica Energetske zajednice, ima za cilj dostizanje udjela energije iz obnovljivih izvora od 33 odsto u ukupnoj bruto potrošnji finalne energije do 2020. godine. Fino.

Predsjednik misli globalno. Ukazao je da će do 2050, globalnoj populaciji trebati približno 80 odsto više energije nego danas. Zadovoljavanje tako rastuće tražnje nameće, kaže, ogromnu obavezu drastičnog smanjenja emisija gasova staklene bašte, kako bi se izbjegle najgore posljedice klimatskih promjena.

,,Zato je neophodno povećati učešće energije iz čistih izvora, uključujući izvore obnovljive energije, uz postepeno ukidanje fosilnih goriva. Tu je već i ostvaren značajan napredak – upotreba obnovljive energije dostigla je rekordni nivo u 2015. godini i nadmašila povećanje upotrebe fosilnih goriva u periodu od 2011. godine”, rekao je Vujanović.

Samo malo pažljivije čitanje onoga što Vujanović priča otkriva savršen nesklad: ako ćemo do 2020, za dvije – tri godine dakle, imati 33 odsto energije iz obnovljivih izvora, kako to da oni još od 2015. nadmašuju upotrebu fosilnih goriva? Odgovor se skriva u nejasnom definisanju toga šta su obnovljivi izvori energije. Predsjednik jednom računa male i mini hidroelektrane, vjetroelektrane i korištenje sunčeve energije, drugi put mu u računicu ulaze velike hidroelektrane.

Po definiciji, obnovljivi izvori energije su oni koji se nalaze u prirodi i obnavljaju se u cjelosti ili djelimično, posebno energija vodotokova, vjetra, neakumulirana sunčeva energija, biomasa, geotermalna energija i dr.

Hidroelektrane, velike i male, nedvojbeno su obnovljivi izvori energije. Prema podacima sa sajta Elektroprivrede Crne Gore HE Perućica je u 2015. godini proizvela 783,36 gigavat sati električne energije. Hidroelektrana Piva je 2015. proizvela 631,04 GWh. Iste godine u termoelektrani Pljevlja proizvedeno je 1411,6 GWh energije. Kad se zbroje dvije hidroelektrane proizvodnja im je 1414 GWh račun pokazuje da iz obnovljivih i neobnovljivih izvora električne energije dobijamo – isto. Ako se u računicu uključe i male elektrane, obnovljivi izvori su u maloj prednosti.

U sklopu EPCG radi sedam malih elektrana: Podgor, Šavnik, Rijeka Mušovića, Rijeka Crnojevića, Lijeva Rijeka, Slap Zete i Glava Zete. ,,Ukupna energija koju ove elektrane mogu da proizvedu je približna onoj koju HE Perućica proizvede za četiri dana objašnjava za Monitor dobro upućena sagovornica. Prema nekim izvorima, kad bi bile izgrađene sve moguće male elektrane, proizvodile bi 425 GWh godišnje. Premda, stručnjaci se ograđuju jer smatraju da hidropotencijal crnogorskih rijeka nije dobro procijenjen.

Kako je za TVCG rekla ministarka ekonomije Dragica Sekulić u ovom trenutku je potpisano 25 ugovora i izdate su koncesije za 49 malih elektrana. Najavila je da će uslijediti ,,utišavanje” davanja ove vrste koncesija i objasnila da su one izdate na ,,20 do 30 godina” a da je radni vijek minielektrana sto godina. Država im garantuje otkup i cijenu 12 godina. I ona je ocijenila da smo ,,jako blizu” procenta od 33 odsto energije dobijene iz obnovljivih izvora ,,u smislu potpisanih ugovora i izdatih koncesija”.

Grešna duša mogla bi pomisliti da se priča o obnovljivim izvorima u kojoj se računaju samo male i vjetroelektrane koristi kako bi se, poznati interesi porodice bivšeg premijera Mila Đukanovića, koji je koncesije za mini eklektrane dao sinu, upakovali u evropske standarde i svjetske težnje. Sve u cilju dobijanja zelene energije, u skladu sa propisima EU, građani Crne Gore uz račun plaćaju stavku OIE – obnovljivi izvori energije. Na računu od oko sto eura, koliko otprilike potroše oni koji se griju na struju, ta naknada iznosi euro i po. Iz naših u njihove džepove.

Kad se hvale udjelom obnovljivih izvora u proizvodnji energije, zvaničnici izostavljaju priču o drugom bloku Termoelektrane. Kako će taj veliki neobnovljivi izvor uticati na zastupljenost obnovljivih izvora, niko javno ne računa. Još jedna tema koju radije izostavljaju su evropski propisi prema kojima bi Termoelektrana nakon 31. decembra ove godine smjela da radi sa ograničenim kapacitetom.

TA Pljevlja puštena je u rad 1982. Prema direktivi EU elektrane koje spadaju u grupu tzv. postojećih elektrana – koje su dobile građevinsku dozvolu ili dozvolu za rad prije 1. jula 1992. godine – u periodu od 1. januara 2018. godine do 31. decembra 2023. godine mogu raditi ukupno 20.000 sati. Poslije 1. januara 2024. ne mogu raditi ako ne udovoljavaju kriterijumu ograničenja emisija nekih polutanata (SO2, NOx i čestica prašine), piše u Strategiji razvoja energetike do 2030. urađene 2014. Tada je 2018-a izgledala daleko.

Na pitanje hoće li postojeća termoelektrana biti modernizovana i nastaviti da radi, ako i kad počne da radi čuvena TE Pljevlja II – javnost ne zna odgovor. U Vladinoj Strategiji piše da bi nova termoelektrana mogla da proizvodi godišnje 1360 GWh. Ako se stari blok zatvori kad se otvori novi – imaćemo struje približno kao i sad.

,,Obnovljivi izvori električne energije, bez velikih elektrana, pored pozitivnih, efekata, imaju i neke negativne efekte u elektroenergetskom sistemu”, priznaje Vlada u Strategiji razvoja energetike. Prosto: kad koristiš vjetar, zavisiš od toga koliko duva, potok na kojem je mini elektrana, ako nema kiše, presuši.

,,Probleme” sa prirodom ovih dana imaju i velike hidroelektrane. U akumulacijama je nizak nivo vode i struju trenutno uglavnom dobijamo iz Pljevalja. Pojednostavljeno, objašnjavaju upućeni, najjeftinija struja u Crnoj Gori dobija se iz Perućice koja je dijelom akumulaciona, dijelom protočna elektrana. Tom energijom najteže je ,,upravljati” jer proizvodnja zavisi od količine vode – može da se jednim dijelom smanji, ali ne i da se ,,uštedi”. Nešto je drugačije sa Pivom, koja, kao velika akumulacija, može da se koristi po potrebi. Ako ima dovoljno vode.

Priča o struji u Crnoj Gori prepuna je nepoznanica začinjenih, kad treba, prstohvatom mistifikacije. Jednoga dana stigne vijest da izgradnja drugog bloka TA samo što nije počela, narednog nas izvijeste o problemima u češkim bankama zbog kojeg se ne zna hoće li i kad će stići investitor iz te zemlje; priča o hidroelektrani na Morači naizmjenično bukti i zamire; male i vjetroelektrane se, po potrebi, dižu u zvijezde ili se nihova izgradnja ,,utišava”. Nije poznat nikakav plan države u vezi sa snabdijevanjem najvećeg potrošača u Crnoj Gori – KAP –a. Godinama su im građani plaćali struju, sad je kupuju drugdje, hoće li im zatrebati ovdje proizvedena struja i hoće li im je država opet velikodušno obezbijediti – ne zna se.

Svašta se može uočiti, samo ne ozbiljan državni plan. Htio čovjek, ne htio, poređenja mu grebu po vratima. Struja je u Crnu Goru stigla samo 28 godina nakon što je u Njujorku izgrađena prva električna centrala na svijetu. Povodom krunisanja Nikole I Petrovića, 1910. na Cetinju je puštena u rad prva električna centrala u Crnoj Gori. Struja koju sada trošimo potiče u ogromnom procentu iz tri izvora napravljena tokom 22 godine – od 1960, kada je u rad puštena HE Perućica, preko 1976. od kad radi Piva, do 1982. i početka rada TA Pljevlja.

Ovoj vlasti, na neki način simbolično, najuspješniji posao za više od četvrt vijeka je tunel. Onaj kroz Sozinu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo