Povežite se sa nama

MONITORING

NAIZMJENIČNE PRIČE O STRUJI: Obnovljivi haos

Objavljeno prije

na

Dok su se mnogi, u raznim prilikama pitali gdje i šta čini, predsjednik Crne Gore bio je, sva prilika, posvećen izučavanju pitanja energije, emisije štetnih gasova, klimatskih promjena i zaštite životne sredine kao takve. Evo neko doba hoda po svijetu i objašnjava kako ćemo, kroz koju godinu, postati uzor zemlja, sa zelenom energijom i minimalnom emisijom gasova koji izazivaju efekat staklene bašte.

Ovih dana Vujanović je na svjetkom samitu o energetskoj budućnosti u Abu Dabiju objasnio kako Crna Gora, kao članica Energetske zajednice, ima za cilj dostizanje udjela energije iz obnovljivih izvora od 33 odsto u ukupnoj bruto potrošnji finalne energije do 2020. godine. Fino.

Predsjednik misli globalno. Ukazao je da će do 2050, globalnoj populaciji trebati približno 80 odsto više energije nego danas. Zadovoljavanje tako rastuće tražnje nameće, kaže, ogromnu obavezu drastičnog smanjenja emisija gasova staklene bašte, kako bi se izbjegle najgore posljedice klimatskih promjena.

,,Zato je neophodno povećati učešće energije iz čistih izvora, uključujući izvore obnovljive energije, uz postepeno ukidanje fosilnih goriva. Tu je već i ostvaren značajan napredak – upotreba obnovljive energije dostigla je rekordni nivo u 2015. godini i nadmašila povećanje upotrebe fosilnih goriva u periodu od 2011. godine”, rekao je Vujanović.

Samo malo pažljivije čitanje onoga što Vujanović priča otkriva savršen nesklad: ako ćemo do 2020, za dvije – tri godine dakle, imati 33 odsto energije iz obnovljivih izvora, kako to da oni još od 2015. nadmašuju upotrebu fosilnih goriva? Odgovor se skriva u nejasnom definisanju toga šta su obnovljivi izvori energije. Predsjednik jednom računa male i mini hidroelektrane, vjetroelektrane i korištenje sunčeve energije, drugi put mu u računicu ulaze velike hidroelektrane.

Po definiciji, obnovljivi izvori energije su oni koji se nalaze u prirodi i obnavljaju se u cjelosti ili djelimično, posebno energija vodotokova, vjetra, neakumulirana sunčeva energija, biomasa, geotermalna energija i dr.

Hidroelektrane, velike i male, nedvojbeno su obnovljivi izvori energije. Prema podacima sa sajta Elektroprivrede Crne Gore HE Perućica je u 2015. godini proizvela 783,36 gigavat sati električne energije. Hidroelektrana Piva je 2015. proizvela 631,04 GWh. Iste godine u termoelektrani Pljevlja proizvedeno je 1411,6 GWh energije. Kad se zbroje dvije hidroelektrane proizvodnja im je 1414 GWh račun pokazuje da iz obnovljivih i neobnovljivih izvora električne energije dobijamo – isto. Ako se u računicu uključe i male elektrane, obnovljivi izvori su u maloj prednosti.

U sklopu EPCG radi sedam malih elektrana: Podgor, Šavnik, Rijeka Mušovića, Rijeka Crnojevića, Lijeva Rijeka, Slap Zete i Glava Zete. ,,Ukupna energija koju ove elektrane mogu da proizvedu je približna onoj koju HE Perućica proizvede za četiri dana objašnjava za Monitor dobro upućena sagovornica. Prema nekim izvorima, kad bi bile izgrađene sve moguće male elektrane, proizvodile bi 425 GWh godišnje. Premda, stručnjaci se ograđuju jer smatraju da hidropotencijal crnogorskih rijeka nije dobro procijenjen.

Kako je za TVCG rekla ministarka ekonomije Dragica Sekulić u ovom trenutku je potpisano 25 ugovora i izdate su koncesije za 49 malih elektrana. Najavila je da će uslijediti ,,utišavanje” davanja ove vrste koncesija i objasnila da su one izdate na ,,20 do 30 godina” a da je radni vijek minielektrana sto godina. Država im garantuje otkup i cijenu 12 godina. I ona je ocijenila da smo ,,jako blizu” procenta od 33 odsto energije dobijene iz obnovljivih izvora ,,u smislu potpisanih ugovora i izdatih koncesija”.

Grešna duša mogla bi pomisliti da se priča o obnovljivim izvorima u kojoj se računaju samo male i vjetroelektrane koristi kako bi se, poznati interesi porodice bivšeg premijera Mila Đukanovića, koji je koncesije za mini eklektrane dao sinu, upakovali u evropske standarde i svjetske težnje. Sve u cilju dobijanja zelene energije, u skladu sa propisima EU, građani Crne Gore uz račun plaćaju stavku OIE – obnovljivi izvori energije. Na računu od oko sto eura, koliko otprilike potroše oni koji se griju na struju, ta naknada iznosi euro i po. Iz naših u njihove džepove.

Kad se hvale udjelom obnovljivih izvora u proizvodnji energije, zvaničnici izostavljaju priču o drugom bloku Termoelektrane. Kako će taj veliki neobnovljivi izvor uticati na zastupljenost obnovljivih izvora, niko javno ne računa. Još jedna tema koju radije izostavljaju su evropski propisi prema kojima bi Termoelektrana nakon 31. decembra ove godine smjela da radi sa ograničenim kapacitetom.

TA Pljevlja puštena je u rad 1982. Prema direktivi EU elektrane koje spadaju u grupu tzv. postojećih elektrana – koje su dobile građevinsku dozvolu ili dozvolu za rad prije 1. jula 1992. godine – u periodu od 1. januara 2018. godine do 31. decembra 2023. godine mogu raditi ukupno 20.000 sati. Poslije 1. januara 2024. ne mogu raditi ako ne udovoljavaju kriterijumu ograničenja emisija nekih polutanata (SO2, NOx i čestica prašine), piše u Strategiji razvoja energetike do 2030. urađene 2014. Tada je 2018-a izgledala daleko.

Na pitanje hoće li postojeća termoelektrana biti modernizovana i nastaviti da radi, ako i kad počne da radi čuvena TE Pljevlja II – javnost ne zna odgovor. U Vladinoj Strategiji piše da bi nova termoelektrana mogla da proizvodi godišnje 1360 GWh. Ako se stari blok zatvori kad se otvori novi – imaćemo struje približno kao i sad.

,,Obnovljivi izvori električne energije, bez velikih elektrana, pored pozitivnih, efekata, imaju i neke negativne efekte u elektroenergetskom sistemu”, priznaje Vlada u Strategiji razvoja energetike. Prosto: kad koristiš vjetar, zavisiš od toga koliko duva, potok na kojem je mini elektrana, ako nema kiše, presuši.

,,Probleme” sa prirodom ovih dana imaju i velike hidroelektrane. U akumulacijama je nizak nivo vode i struju trenutno uglavnom dobijamo iz Pljevalja. Pojednostavljeno, objašnjavaju upućeni, najjeftinija struja u Crnoj Gori dobija se iz Perućice koja je dijelom akumulaciona, dijelom protočna elektrana. Tom energijom najteže je ,,upravljati” jer proizvodnja zavisi od količine vode – može da se jednim dijelom smanji, ali ne i da se ,,uštedi”. Nešto je drugačije sa Pivom, koja, kao velika akumulacija, može da se koristi po potrebi. Ako ima dovoljno vode.

Priča o struji u Crnoj Gori prepuna je nepoznanica začinjenih, kad treba, prstohvatom mistifikacije. Jednoga dana stigne vijest da izgradnja drugog bloka TA samo što nije počela, narednog nas izvijeste o problemima u češkim bankama zbog kojeg se ne zna hoće li i kad će stići investitor iz te zemlje; priča o hidroelektrani na Morači naizmjenično bukti i zamire; male i vjetroelektrane se, po potrebi, dižu u zvijezde ili se nihova izgradnja ,,utišava”. Nije poznat nikakav plan države u vezi sa snabdijevanjem najvećeg potrošača u Crnoj Gori – KAP –a. Godinama su im građani plaćali struju, sad je kupuju drugdje, hoće li im zatrebati ovdje proizvedena struja i hoće li im je država opet velikodušno obezbijediti – ne zna se.

Svašta se može uočiti, samo ne ozbiljan državni plan. Htio čovjek, ne htio, poređenja mu grebu po vratima. Struja je u Crnu Goru stigla samo 28 godina nakon što je u Njujorku izgrađena prva električna centrala na svijetu. Povodom krunisanja Nikole I Petrovića, 1910. na Cetinju je puštena u rad prva električna centrala u Crnoj Gori. Struja koju sada trošimo potiče u ogromnom procentu iz tri izvora napravljena tokom 22 godine – od 1960, kada je u rad puštena HE Perućica, preko 1976. od kad radi Piva, do 1982. i početka rada TA Pljevlja.

Ovoj vlasti, na neki način simbolično, najuspješniji posao za više od četvrt vijeka je tunel. Onaj kroz Sozinu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo