Povežite se sa nama

FOKUS

GDJE JE ZAKAZALA MARKOVIĆEVA VLADA: Bezbjednost, standard, integracije

Objavljeno prije

na

Premijer Duško Marković i njegovi ministri iskoristili su godišnjicu formiranja aktuelne Vlade da se pred televizijskim kamerama pohvale učinjenim i najave još ljepše, bolje i veće – same sebe. A sve za inat i uprkos opoziciji, neistomišljenicima, kritičarima i onom dijelu javnosti koji nije u potpunosti oduševljen njihovim pregalaštvom i postignutim rezultatima.

Tako je premijer našao načina da se, između salvi samohvale, javnosti i požali. Pomalo na „nikad agresivniju političku destrukciju od strane opozicionih stranaka” (!?). Pa na opozicionu neaktivnost: „svjedoci smo da je u prethodnih godinu dana bojkot parlamenta od strane opozicionih stranaka usložnjavao političku scenu”. Na meti je bio i narod. „Vidim da je kritička javnost usmjerena prema Vladi na do sada neprimjeren način”, ocijenio je Marković. A ko je htio pažljivije da sluša i osluškuje, mogao je da čuje i uvijene zamjerke na račun prethodnika i još aktuelnog predsjednika vladajuće partije Mila Đukanovića. „Mi smo morali da se suočavamo sa ključnim izazovima stabilizacije javnih finansija, obezbjeđivanja makroekonomske stabilnosti, konkurentnosti naše ekonomije i stvaranju pretpostavki za bilo kakav rast…”, opisivao je premijer (tadašnji potpredsjednik Vlade) zatečeno stanje na početku mandata. Otprilike, da je zatečeno bilo bolje – i postigli bi više.

I zbog toga, dalo se zaključiti, stanovnici Crne Gore još uvijek ne osjećaju obećane benefite Vladine politike. Iako nam je NATO otvorio srce i vrata; autoput se gradi kao da nije bili jednogodišnjeg zastoja; BDP raste po stopi većoj od očekivane; I … Pa tu se otprilike završava stvarni spisak pozitivnih rezultata kojima se Vlada može pohvaliti nakon prve godine svog mandata.

Doduše, kada ga razložite na proste činioce on djeluje duže. Ali je odgovor na ključni zadatak ove Vlade jednako kratak i znakovit.

„Želim jasno da saopštim građanima Crne Gore da će najvažniji zadatak nove Vlade biti unaprjeđenje kvaliteta života svake porodice i svakog pojedinca u našoj zemlji”, ustvrdio je – tada još kao mandatar – Duško Marković krajem novembra prošle godine u Skupštini, tražeći podršku za sebe i svoj kabinet. „To mora biti vidljiv pomak, to se mora osjetiti realno, u svakodnevnom životu”, naglasio je.

Godinu dana kasnije Marković se pravda „znamo da ovaj boljitak najveći broj građana ne osjeća u mjeri kojoj je to neophodno…”. Pa nanovo obećava. „Mi prve ozbiljne, suštinske benefite očekujemo krajem 2020. godine”.

Ako već nijeste sami shvatili, ti vam suštinski benefiti stižu negdje u vrijeme narednih redovnih parlamentarnih izbora. A već u januaru naredne godine ponovo počinje i priča o tome sa čim su sve morali da se suoče novi/stari izborni pobjednici. Zvuči li vam ovo poznato? Tačno da povjerujete onima koji tvrde da vladajuće Demokratska partija socijalista i Srpska napredna stranka Aleksandra Vučića dijele iste spin majstore.

Tako će Marković pomenuti rast društvenog proizvoda, ali će prećutati rekordnu inflaciju. Koja i te kako doprinosi neočekivanom, cinici bi rekli i ničim izazvanom, rastu pojedinih ekonomskih pokazatelja. Inflacija istovremeno, samo što se to ne pominje, utiče na realni pad standarda stanovnika Crne Gore. Prema nedavnom istraživanju NIN-a, Crna Gora je jedina zemlja u regionu u kojoj su tokom ove godine zarade, umjesto da rastu, padale. Govorimo o realnom a ne nominalnom iznosu, pošto je prosječna zarada u Crnoj Gori, bez poreza i doprinosa, u oktobru bila ista koliko i u januaru – 511 eura.

Kako vlast voli regionalna poređenja, da malo pripomognemo.

U Rumuniji je prosječna plata za dvije i po godine porasla za blizu trećinu (31 odsto) i realno je da će nas po tom ekonomskom parametru prestići do kraja godine. A onda: u Bukureštu je jesenas usvojen zakon kojim su zarade u javnom sektoru definisane do 2022. godine. Pa se već zna kako će plate rumunskih ljekara porasti sa 1.000 na 2.700 eura, da će medicinske sestre zarađivati 900 umjesto sadašnjih 530 eura, dok će zarade profesora biti udvostručene u naredne četiri godine…

Kod nas se očekuje da će već 1. januar donijeti novi pad kupovne moći građana, pošto će stupiti na snagu zakonska odluka o povećanju stope PDV sa 19 na 21 odsto. Skupština Crne Gore tu je odluku donijela ljetos, jedva šest mjeseci nakon što je premijer na istom mjestu obećao „zadržavanje postojećih poreskih stopa” . Navodeći kako je „očuvanje konkurentnog i predvidivog poreskog sistema, krucijalno za fiskalnu stabilnost zemlje”. Naknadno je, valjda, shvatio da se vlast može čuvati i na neke druge načine.

Ne treba podsjećati kako su uz PDV rasle i akcize, uz najavu novog rasta koji bi – kako se plaše ekonomisti – mogao dodatno oživjeti siva tržišta akciznih proizvoda. Vlada je nastavila sa naplatom „kriznog poreza”, a jedna od ranijih mjera koja je ostala ispod nišana javnosti je ona o povećanju stope PDV koja se naplaćuje na računare i računarsku opremu.

Nepokolebljivi sljedbenici vlasti ovdje, po pravilu, prizivaju poznatu mantru: važno je da smo mi živi i zdravi. U prvoj deceniji DPS vladavine govorilo se samo neka je mir. Problem je, što se više ne mogu tek tako prihvatati tvrdnje o unutarcrnogorskoj kolektivnoj bezbjednosti, pošto se građani sve češće i surovije suočavaju sa rezultatima višedecenijskog braka ovdašnjih vlasti i (u međuvremenu) organizovanog kriminala.

Premijer je, istina, našao za shodno da prošle nedjelje u u parlamentu obeća kako se niko ne može igrati sa državom i kako kriminalci „neće biti mirni dok god je ugrožen bilo koji pojedinac ili država”. Marković je i saopštio kako je od 1. decembra prošle do 1. novembra ove godine izvršeno više od 4,5 hiljada kontrola članova organizovanih kriminalnih grupa i bezbjednosno interesantnih lica i da je protiv njih podnijeto 46 krivičnih prijava. ,,Želim da ovo čuju građani, ali želim da ovo čuju i kriminalci koji mogu imati namjeru da u Crnoj Gori izazivaju incidente i da ugrožavaju našu sigurnost”, poručio je Marković.

Problem je što ga, izgleda, ne čuju. Ili ne mare. Nakon dugo, dugo vremena minuli novembar bio je mjesec bez naslovnih strana koje izvještavaju o novom mafijaškom obračunu ili kakvom svirepom ubistvu iz koristoljublja.

Zatišje prija, ali svakako nije dovoljno da smetnemo sa uma da je profesorka u penziji, Durija Durka Pojatić (78), ubijena 30. oktobra u svom stanu u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici. Za ubistvo je osumnjičen njen bratanić, a javnost je dodatno uznemirena saznanjem da je do ubistva došlo nakon što je policije upozorena na problem sa učestalim nasiljem.

Sredinom oktobra policija je, u Kobiljem dolu, pronašla tijelo Pera Damjanovića (37), Nikšićanina čiji je nestanak porodica prijavila početkom septembra. Prema nezvaničnim podacima iz istrage Damjanović je mučen prije nego što je usmrćen sa pet metaka ispaljenih u leđa.

Prethodno je, sredinom septembra, u Kotoru likvidiran bivši fudbaler Goran Lenac (33). Napadač mu je pucao u glavu tokom treninga, na stadionu lokalnog fudbalskog kluba Bokelj. Samo koji dan ranije u Podgorici je ubijen Ivan Nedović (33). Po svoj prilici, našao se na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, i pokošen je rafalom koji je bio namijenjen Miliću Minji Šakoviću (30).

Sva tri ubistva su, kako smatraju verzirani, bila nastavak višegodišnjih obračuna zaraćenih narkoklanova iz Kotora. Koji su svoje pipke pružili ne samo po Balkanu, već dosežu od juga i sjevera Evrope sve do Južne Amerike. O čemu svjedoče krvavi tragovi koje ostavljaju.

Nedović je postao jedna u nizu „civilnih” žrtava tog rata ali ni njegovo ubistvo nije dalo povoda za ozbiljnije promjene u MUP-u i Upravi policije. Premijeru i Vladi očito je važnija bila politička bliskost i lična odanost čelnika crnogorske policije.

Paralelno sa obračunom kavčana i škaljaraca, na ulicama crnogorskih i srpskih gradova vodio se još jedan rat kriminalnih klanova, pod komandom Luke Bojovića s jedne i Slobodana Šaranovića sa druge strane. Nakon osam godina i makar sedam ubistava, niz smrti je, makar privremeno, zaustavljen nakon što su plaćene ubice proljetos u Budvi usmrtile Šaranovića. Egzekutorima nije zasmetalo to što su o njihovom naumu bili obaviješteni i žrtva ali i ovdašnja policija.

Razumljivo, to nije tema o kojoj premijer Marković rado govori. Mnogo mu je draža priča o, recimo, evroatlantskim integracijama. Predsjednik Vlade, vjerovatno s pravom, drži da je to jedan od glavnih rezultata njegove Vlade. „Intenzivnim diplomatskim aktivnostima doveli smo taj posao do kraja”, tvrdi Marković. Mada može se naći i čitav niz domaćih i stranih analitičara koji će reći da je, nakon 16. oktobra prošle godine i tzv. državnog udara, Crna Gora bila samo posmatrač nadmetanja u kom su glavnu riječ vodile sile sa Zapada i Istoka. Dok je vlast sve svoje neistomišljenike po NATO pitanju, ali i makar umjerene skeptike koji su se pozivali na pravo građana da se na referendumu izjasne o eventualnom ulasku u vojni savez, proglasila za izdajnike Crne Gore.

Ostao nam je nezavršen posao sa članstvom u EU. Marković tvrdi kako je Vladin cilj da do kraja mandata završi pristupne pregovore. Ne pominje, međutim, to što se već kasni. Naime, prema nekadašnjim najavama ministra evropskih poslova Aleksandra Andrije Pejovića pregovore smo trebali da završimo „do 2018. godine. Onda je nišan spušten. Pa je proklamovan cilj da do kraja ove godine otvorimo sva poglavlja. Ali, ni od toga nema ništa.

Zato stiže alibi. „U trenutku konstituisanja ove Vlade 22 poglavlja su bila otvorena i jedno privremeno zatvoreno, a danas je to brojka od 28 otvorenih i tri zatvorena poglavlja”, saopštio je Marković prošle nedjelje. Računica se ne poklapa sa podacima koje je iznio prije godinu dana. „U toku mandata prethodne Vlade u procesu evropskih integracija postigli smo zapažene rezultate – otvorili smo ukupno 24 pregovaračka poglavlja, od čega smo 2 privremeno zatvorili…”. Kako se 22 pretvorilo u 24, a dva u jedan?

Ko umije da riješi ovu nejednačinu taj će, valjda, povjerovati i ostalim računicama Markovića i prijatelja. Pa do 2020. Ili do izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo