Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Godine biznisa i Noć istraživača

Objavljeno prije

na

sanja-vlahovic

Otvoreni dani nauke, već pomalo tradicionalni, ponovo su privukli veliku pažnju crnogorskih đaka, studenata i njihovih roditelja. Razumljivo. Bila je to rijetka prilika da djeca i odrasli u Crnoj Gori imaju mogućnost da na razumljiv, zabavan i poučan način zavire u tajne astronomije, matematike, informatike, fizike i hemije.

I sve to besplatno. Kapu, zato, dolje.

Na svemu tome, podrazumijeva se, treba zahvaliti organizatoru festivala Ministarstvu nauke i njegovim strateškim partnerima. Među njima su bili: Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, Ministarstvo kulture, Opština Cetinje (ko pomenu predstojeće lokalne izbore?) Fondacija za promociju nauke Prona i nekoliko kompanija koje (njih ili njihove vlasnike) prepoznajemo koliko po poslovnim rezultatima, toliko – ako ne i više, po neispunjenim obećanjima i kontroverzama koje ih prate.

Da bi vam bilo jasnije o čemu govorimo, evo dijela najave sa internet prezentacije Otvorenih dana nauke: ,,U Atlas Capital Centru imaćete priliku da vidite veliku matematičku izložbu Računam na matematiku, i istražite petu po redu Noć istraživača. U atrijumu Delta City-ja očekuje vas Planetarijum, veliki sferni bioskop koji priča priču o nastanku svemira. Na Univerzitetu Donja Gorica, zahvaljujući još jednoj Fabrici znanja, zavirićemo u svijet računara, dok vas u zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore očekuju neka od fantastičnih imena iz svijeta nauke, spremna da sa vama podijele svoje poglede na svijet.

Pošto se druženje uz nauku, u zvanično još neotvorenom Atlas centru, pokazalo kao prava medijska atrakcija, ministarka nauke Sanja Vlahović odlučila je da manifestaciju proširi (pretpostavljamo da su tu odluku donijeli ona i njeni saradnici) u vremenu i prostoru. Tako su Otvoreni dani nauke u Podgorici dobili svoj vikend u Tivtu. Preciznije u tivatskoj enklavi Porto Montenegro (na tom prostoru ne važe crnogorski propisi o PDV-u, akciznim robama ili urbanistički propisi).

Objašnjavajući ovaj, kako je rekla, iskorak ministarka Vlahović je pojasnila i njegove efekte: ,,Prvi efekat ove saradnje svakako jeste potvrda da velike kompanije i investitori u Crnoj Gori prepoznaju značaj promocije nauke u našem društvu, kao i širenja naučne ideje u zajednici. Zbog toga je izuzetno važno da je Porto Montenegro to prepoznao, te da smo se, kao partneri, zajedno pojavili u novoj manifestaciji u okviru Dana nauke – u Vikendu nauke u Porto Montenegru.” Tek pod B ministarka je pomenula to da je dolaskom u Tivat manifestacija koju svojim novcem finansiraju i stanovnici ovog dijela Crne Gore postala dostupna i djeci iz Boke, Budve, Petrovca… Tako vam je to u Vladi Mila Đukanovića – prioriteti se moraju poštovati.

A kanadski biznismen Piter Mank i njegov Porto Montenegro su, bez sumnje, visoko na listi prioriteta čelnika DPS-a. I to ne samo zbog zlatnih (pozlaćenih?) nalivpera koja je dijelio u oktobru 2007. godine, nakon potpisivanja ugovora kojim je postao vlasnik nekadašnjeg Mornaričko-tehničko remontnog zavoda Sava Kovačević. Pa nemaju oni uzalud ekskluzivno pravo da, suprotno važećim zakonima, u svom logotipu nose i grb Crne Gore. Ili je to zbog onih, naknadno zabašurenih, tvrdnji menadžera Porto Montenegra da oni i njihovi poslodavci u Crnoj Gori pišu i donose zakone.

Vlada je, uglavnom, Manku za nepuna 3,3 miliona eura prodala brodogradilište (30 hektara zemljišta uz obalu i dio mora Tivatskog zaliva). Pride je išlo i mnoštvo opreme nekadašnjeg Arsenala (dva plutajuća doka Mank je prodao za 5,5 miliona eura) i nekoliko zgrada u susjedstvu. Među njima je bio i nekadašnji Dom Vojske, u kome je prethodnog vikenda instaliran Planetarijum (nije lako pronaći zatvoren prostor koji zadovoljava potrebne tehničke uslove za ovu izložbu, rekli su nam verzirani u Ministarstvu nauke).

Dok su ministarka, roditelji, zadovoljna djeca i oduševljeni investitori pod kupolom Planetarijuma gledali vještački kosmos (vjerujte na riječ – divan prizor) nikome od njih nije padalo na pamet da su sve to omogućili nekadašnji radnici MTRZ, njih 472, koji su ostali bez posla da bi na temeljima nekadašnjeg Zavoda nikao luksuzni bazen sa ,,pratećim sadržajima” (nelegalno izgrađen i potom, milošću premijera i njegovih ministara, registrovan kao privremeni objekat). Kompanija Adriatic Marines, pohvalili su se njeni menadžeri ljetos, zapošljava više od 300 radnika.

Važnije od toga je da oni ,,prepoznaju značaj promocije nauke u našem društvu”, kako bi rekla ministarka Vlahović. Bez pomena vrijednosti pozitivnog publiciteta koji su dobili domaćini Dana nauke – od Pitera Manka, preko Mila Đukanovića, Veselina Vukotića i njihovih partnera iz UDG-a, do Duška Kneževića i njegove Atlas Grupe. Po svoj prilici potpuno besplatno.

Ministarka Vlahović i njeni saradnici su, manje više prećutno, ignorisali sve molbe da nas, makar površno, upute u novčane tokove prošlonedjeljne manifestacije. Šta je Ministarstvo nauke dobilo od sponzora? Da li su i koliko Dane nauke pomogla dva Ministarstva – pokrovitelji manifestacije? Koliki su bili troškovi manifestacije: zakup prostora, honorari predavača i prezentera, putni troškovi… Ovo je dio pitanja koja su ostala bez odgovora. Znaju oni kome treba polagati račune.

Otud je i muštuluk o ovogodišnjim Danima nauke stigao sa trotoara, tik pokraj raznobojne fontane koja krasi, ponovimo, još neotvoreni Atlas centar. Za zaboravne – biće otvoren na jesen. Tako makar Duško Knežević, najmanje tri godine unazad, obećava i ovdašnjoj javnosti ali i svojim partnerima, finansijerima projekta. Prvo otvaranja Atlas centra, ako ne varaju novinske arhive, najavljivano je za kraj 2009. Ali neka, biće.

Otprilike toliko traje i varakanje oko obećane modernizacije nekadašnjeg Vojno-medicinskog kompleksa u Meljinama. Konzorcijum koji je predvodila Kneževićeva Atlas Grupa postao je zvanični vlasnik bolnice u martu 2010. godine, iako je kupoprodajni ugovor potpisan skoro dvije godine ranije. Atlas Grupa obavezala se da će za sedam godina u Kompleks Meljine investirati 120 miliona. Najavljivana je izgradnja kompleksa sa bolnicom za plastičnu i kardiovaskularnu hirurgiju, dijagnostički i rehabilitacioni centar, kompleksa luksuznih vila apartmanskog tipa i moderan hotel sa mnogo, mnogo zvjezdica. Prema tom planu do sada je već trebalo da bude uloženo skoro 100 miliona. Trebalo, ali nije. I nikome ništa zbog toga.

Kako, pitaju se u sebi državni činovnici, ne pogledati kroz prste čovjeku koga su još italijanski policajci krajem prošlog vijeka, zahvaljujući presretanim telefonskim razgovorima na relaciji Crna Gora – Italija, prepoznali kao prijatelje premijera Đukanovića i drugih aktera duvanske afere? Kako stati na put osvjedočenom prijatelju Bila Klintona i Pamele Anderson spremnom da ih dovede u Crnu Goru, kad god to Vlada plati? Šta se može zamjeriti biznismenu dovoljno uticajnom da, preko svojih veza u Londonu, prijatelju i premijeru obezbijedi višemilionski kredit – prema zvaničnoj verziji – bez bilo kakvih garancija i pokrića. Na riječ!

To su, valjda, razlozi zbog kojih je Vlada, umjesto da pokrene pitanje raskidanja Ugovora u privatizaciji bolnice u Meljinama, odlučila da ponovo posluje sa Kneževićem. Tako što će, pod sloganom Računam na matematiku, u njegovo nedovršeno zdanje uvesti stotine dječaka i djevojčica da im na licu mjesta objasne kako su veze i prečice, u našem mikrokosmosu, važnije od bilo kakvog računa i računanja.

Srećom, sve je prošlo bez najmanjeg incidenta pa danas, ovdje, možemo staviti tačku na ovaj dio priče. Umjesto toga osvrnimo se na prošlonedjeljne aktivnosti ministra poljoprivrede, profesora UDG-a i povremenog biznismena Petra Ivanovića.

To će nam pomoći da shvatimo kako Otvoreni dani nauke nijesu stvoreni da bi podržavali podobne biznismene i njihove investicije, bez obzira na to koliko se ministarka Vlahović i njeni saradnici pravili da im je to važno. Zapravo Dani nauke su samo još jedna žrtva zastrašujuće alavosti ljudi koji su umislili da ovdje ne može i ne treba da postoji ništa što nije u službi njihovih privatnih projekata.

Ivanović se, dakle, prošle nedjelje ponovo bavio poslovima Dragana Brkovića, biznismena u stečaju. Nakon što je, uz premijerovu pomoć, izboksovao da Vlada još jednom finansijski pomogne čovjeka koji je prekršio sve moguće ugovore sa državom, bankama i radnicima, Ivanović je skoknuo do Kolašina da se uvjeri kako je u Brkovićevoj kompaniji Vektra Nord došlo ,,do pomaka u proizvodnji”. Otprilike, više neće prodavati balvane, nego će ih prije izvoza preraditi u daske i grede.

,,Uspjeli smo uz pomoć Vlade Crne Gore da pokrenemo proces proizvodnje, da vratimo 26 ljudi u pogone. Napravili smo plan i program do kraja godine, nabavili sirovinu i svu građu koju ćemo ovdje porezati i sva će biti namijenjena izvozu”, naglasila je Vesna Milošević, direktorica kompanije.

Niko nije pominjao da je Vek¬tra Nord, donedavno, radnicima kolašinske Impregnacije drveta i Eksport drva dugovala devet plata. Nijesu pominjali ni radnike Vektre Jakića, HTP Boke, ili povjerioce Vektre koji od Brkovićevih kompanija potražuju više od 100 miliona eura. Umjesto toga ministar je najavio nastavak druženja i nove, zajedničke poslove Đukanovićeve Vlade i Dragana Brkovića. Nije kum bilo ko. A i puno je uloženo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo