Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Godine biznisa i Noć istraživača

Objavljeno prije

na

Otvoreni dani nauke, već pomalo tradicionalni, ponovo su privukli veliku pažnju crnogorskih đaka, studenata i njihovih roditelja. Razumljivo. Bila je to rijetka prilika da djeca i odrasli u Crnoj Gori imaju mogućnost da na razumljiv, zabavan i poučan način zavire u tajne astronomije, matematike, informatike, fizike i hemije.

I sve to besplatno. Kapu, zato, dolje.

Na svemu tome, podrazumijeva se, treba zahvaliti organizatoru festivala Ministarstvu nauke i njegovim strateškim partnerima. Među njima su bili: Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije, Ministarstvo kulture, Opština Cetinje (ko pomenu predstojeće lokalne izbore?) Fondacija za promociju nauke Prona i nekoliko kompanija koje (njih ili njihove vlasnike) prepoznajemo koliko po poslovnim rezultatima, toliko – ako ne i više, po neispunjenim obećanjima i kontroverzama koje ih prate.

Da bi vam bilo jasnije o čemu govorimo, evo dijela najave sa internet prezentacije Otvorenih dana nauke: ,,U Atlas Capital Centru imaćete priliku da vidite veliku matematičku izložbu Računam na matematiku, i istražite petu po redu Noć istraživača. U atrijumu Delta City-ja očekuje vas Planetarijum, veliki sferni bioskop koji priča priču o nastanku svemira. Na Univerzitetu Donja Gorica, zahvaljujući još jednoj Fabrici znanja, zavirićemo u svijet računara, dok vas u zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore očekuju neka od fantastičnih imena iz svijeta nauke, spremna da sa vama podijele svoje poglede na svijet.

Pošto se druženje uz nauku, u zvanično još neotvorenom Atlas centru, pokazalo kao prava medijska atrakcija, ministarka nauke Sanja Vlahović odlučila je da manifestaciju proširi (pretpostavljamo da su tu odluku donijeli ona i njeni saradnici) u vremenu i prostoru. Tako su Otvoreni dani nauke u Podgorici dobili svoj vikend u Tivtu. Preciznije u tivatskoj enklavi Porto Montenegro (na tom prostoru ne važe crnogorski propisi o PDV-u, akciznim robama ili urbanistički propisi).

Objašnjavajući ovaj, kako je rekla, iskorak ministarka Vlahović je pojasnila i njegove efekte: ,,Prvi efekat ove saradnje svakako jeste potvrda da velike kompanije i investitori u Crnoj Gori prepoznaju značaj promocije nauke u našem društvu, kao i širenja naučne ideje u zajednici. Zbog toga je izuzetno važno da je Porto Montenegro to prepoznao, te da smo se, kao partneri, zajedno pojavili u novoj manifestaciji u okviru Dana nauke – u Vikendu nauke u Porto Montenegru.” Tek pod B ministarka je pomenula to da je dolaskom u Tivat manifestacija koju svojim novcem finansiraju i stanovnici ovog dijela Crne Gore postala dostupna i djeci iz Boke, Budve, Petrovca… Tako vam je to u Vladi Mila Đukanovića – prioriteti se moraju poštovati.

A kanadski biznismen Piter Mank i njegov Porto Montenegro su, bez sumnje, visoko na listi prioriteta čelnika DPS-a. I to ne samo zbog zlatnih (pozlaćenih?) nalivpera koja je dijelio u oktobru 2007. godine, nakon potpisivanja ugovora kojim je postao vlasnik nekadašnjeg Mornaričko-tehničko remontnog zavoda Sava Kovačević. Pa nemaju oni uzalud ekskluzivno pravo da, suprotno važećim zakonima, u svom logotipu nose i grb Crne Gore. Ili je to zbog onih, naknadno zabašurenih, tvrdnji menadžera Porto Montenegra da oni i njihovi poslodavci u Crnoj Gori pišu i donose zakone.

Vlada je, uglavnom, Manku za nepuna 3,3 miliona eura prodala brodogradilište (30 hektara zemljišta uz obalu i dio mora Tivatskog zaliva). Pride je išlo i mnoštvo opreme nekadašnjeg Arsenala (dva plutajuća doka Mank je prodao za 5,5 miliona eura) i nekoliko zgrada u susjedstvu. Među njima je bio i nekadašnji Dom Vojske, u kome je prethodnog vikenda instaliran Planetarijum (nije lako pronaći zatvoren prostor koji zadovoljava potrebne tehničke uslove za ovu izložbu, rekli su nam verzirani u Ministarstvu nauke).

Dok su ministarka, roditelji, zadovoljna djeca i oduševljeni investitori pod kupolom Planetarijuma gledali vještački kosmos (vjerujte na riječ – divan prizor) nikome od njih nije padalo na pamet da su sve to omogućili nekadašnji radnici MTRZ, njih 472, koji su ostali bez posla da bi na temeljima nekadašnjeg Zavoda nikao luksuzni bazen sa ,,pratećim sadržajima” (nelegalno izgrađen i potom, milošću premijera i njegovih ministara, registrovan kao privremeni objekat). Kompanija Adriatic Marines, pohvalili su se njeni menadžeri ljetos, zapošljava više od 300 radnika.

Važnije od toga je da oni ,,prepoznaju značaj promocije nauke u našem društvu”, kako bi rekla ministarka Vlahović. Bez pomena vrijednosti pozitivnog publiciteta koji su dobili domaćini Dana nauke – od Pitera Manka, preko Mila Đukanovića, Veselina Vukotića i njihovih partnera iz UDG-a, do Duška Kneževića i njegove Atlas Grupe. Po svoj prilici potpuno besplatno.

Ministarka Vlahović i njeni saradnici su, manje više prećutno, ignorisali sve molbe da nas, makar površno, upute u novčane tokove prošlonedjeljne manifestacije. Šta je Ministarstvo nauke dobilo od sponzora? Da li su i koliko Dane nauke pomogla dva Ministarstva – pokrovitelji manifestacije? Koliki su bili troškovi manifestacije: zakup prostora, honorari predavača i prezentera, putni troškovi… Ovo je dio pitanja koja su ostala bez odgovora. Znaju oni kome treba polagati račune.

Otud je i muštuluk o ovogodišnjim Danima nauke stigao sa trotoara, tik pokraj raznobojne fontane koja krasi, ponovimo, još neotvoreni Atlas centar. Za zaboravne – biće otvoren na jesen. Tako makar Duško Knežević, najmanje tri godine unazad, obećava i ovdašnjoj javnosti ali i svojim partnerima, finansijerima projekta. Prvo otvaranja Atlas centra, ako ne varaju novinske arhive, najavljivano je za kraj 2009. Ali neka, biće.

Otprilike toliko traje i varakanje oko obećane modernizacije nekadašnjeg Vojno-medicinskog kompleksa u Meljinama. Konzorcijum koji je predvodila Kneževićeva Atlas Grupa postao je zvanični vlasnik bolnice u martu 2010. godine, iako je kupoprodajni ugovor potpisan skoro dvije godine ranije. Atlas Grupa obavezala se da će za sedam godina u Kompleks Meljine investirati 120 miliona. Najavljivana je izgradnja kompleksa sa bolnicom za plastičnu i kardiovaskularnu hirurgiju, dijagnostički i rehabilitacioni centar, kompleksa luksuznih vila apartmanskog tipa i moderan hotel sa mnogo, mnogo zvjezdica. Prema tom planu do sada je već trebalo da bude uloženo skoro 100 miliona. Trebalo, ali nije. I nikome ništa zbog toga.

Kako, pitaju se u sebi državni činovnici, ne pogledati kroz prste čovjeku koga su još italijanski policajci krajem prošlog vijeka, zahvaljujući presretanim telefonskim razgovorima na relaciji Crna Gora – Italija, prepoznali kao prijatelje premijera Đukanovića i drugih aktera duvanske afere? Kako stati na put osvjedočenom prijatelju Bila Klintona i Pamele Anderson spremnom da ih dovede u Crnu Goru, kad god to Vlada plati? Šta se može zamjeriti biznismenu dovoljno uticajnom da, preko svojih veza u Londonu, prijatelju i premijeru obezbijedi višemilionski kredit – prema zvaničnoj verziji – bez bilo kakvih garancija i pokrića. Na riječ!

To su, valjda, razlozi zbog kojih je Vlada, umjesto da pokrene pitanje raskidanja Ugovora u privatizaciji bolnice u Meljinama, odlučila da ponovo posluje sa Kneževićem. Tako što će, pod sloganom Računam na matematiku, u njegovo nedovršeno zdanje uvesti stotine dječaka i djevojčica da im na licu mjesta objasne kako su veze i prečice, u našem mikrokosmosu, važnije od bilo kakvog računa i računanja.

Srećom, sve je prošlo bez najmanjeg incidenta pa danas, ovdje, možemo staviti tačku na ovaj dio priče. Umjesto toga osvrnimo se na prošlonedjeljne aktivnosti ministra poljoprivrede, profesora UDG-a i povremenog biznismena Petra Ivanovića.

To će nam pomoći da shvatimo kako Otvoreni dani nauke nijesu stvoreni da bi podržavali podobne biznismene i njihove investicije, bez obzira na to koliko se ministarka Vlahović i njeni saradnici pravili da im je to važno. Zapravo Dani nauke su samo još jedna žrtva zastrašujuće alavosti ljudi koji su umislili da ovdje ne može i ne treba da postoji ništa što nije u službi njihovih privatnih projekata.

Ivanović se, dakle, prošle nedjelje ponovo bavio poslovima Dragana Brkovića, biznismena u stečaju. Nakon što je, uz premijerovu pomoć, izboksovao da Vlada još jednom finansijski pomogne čovjeka koji je prekršio sve moguće ugovore sa državom, bankama i radnicima, Ivanović je skoknuo do Kolašina da se uvjeri kako je u Brkovićevoj kompaniji Vektra Nord došlo ,,do pomaka u proizvodnji”. Otprilike, više neće prodavati balvane, nego će ih prije izvoza preraditi u daske i grede.

,,Uspjeli smo uz pomoć Vlade Crne Gore da pokrenemo proces proizvodnje, da vratimo 26 ljudi u pogone. Napravili smo plan i program do kraja godine, nabavili sirovinu i svu građu koju ćemo ovdje porezati i sva će biti namijenjena izvozu”, naglasila je Vesna Milošević, direktorica kompanije.

Niko nije pominjao da je Vek¬tra Nord, donedavno, radnicima kolašinske Impregnacije drveta i Eksport drva dugovala devet plata. Nijesu pominjali ni radnike Vektre Jakića, HTP Boke, ili povjerioce Vektre koji od Brkovićevih kompanija potražuju više od 100 miliona eura. Umjesto toga ministar je najavio nastavak druženja i nove, zajedničke poslove Đukanovićeve Vlade i Dragana Brkovića. Nije kum bilo ko. A i puno je uloženo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.

Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić,  ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.

„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.

Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara.  Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.

„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.

Lejla Kašić smatra da će i  negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.

Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.

„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.

Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.

Talas  prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.

„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.

Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić  o incidentu obavijestila ovu organizaciju,  Pusićev  angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije  Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo