Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Grad u potonuću

Objavljeno prije

na

Crnogorske vlasti su izvukle pouku iz posljednjih parlamentarnih i predsjedničkih izbora, kada se radi o Rožajama. Bez prljavog novca, DPS je naglo počela da gubi biračko tijelo u ovom siromašnom gradu na sjeveru države. Dok je u štabu DPS-a tokom izbornih kampanja sjedio brat odbjeglog narkodilera Safeta Kalića Mersudin Kalić, koji je već dvije godine u istražnom zatvoru u Bijelom Polju zbog sumnje za pranje novca, stvari su za ovu partiju stajale mnogo bolje. Zato neće biti iznenađenje ako ga pred naredne lokalne izbore, čiju kampanju su započeli, puste da se brani sa slobode. Oduzeta imovina, vrijedna dvadeset osam miliona eura, Kalićima je na indirektan način već vraćena.

Da bez Kalića situacija u gradu na Ibru ne stoji dobro, govore i podaci koje smo mogli pročitati ovih dana. Najmanje deset hiljada stanovnika Rožaja zavisno je od neke vrste socijalne pomoći, dok je besplatne školske udžbenike, namijenjene najugroženijima, dobilo oko četrdeset odsto učenika.

Da slika ne bude gora, Rožajcima su pomogli rođaci iz inostranstva. U prvih osam mjeseci ove godine, prema pisanjuVijesti, građanima Rožaja je, posredstvom Vestern uniona, od rođaka iz svih djelova svijeta stiglo skoro milion i dvjesta hiljada eura. To je, ipak, za tri odsto manje u odnosu na isti period prošle godine, što govori o tome da i rođacima u inostranstvu počinje da ponestaje.

Vlasti su zato odlučile da nešto preduzmu, a najlakši način je da se pomire sa Kalićima. Početni koraci su preduzeti, kada je nedavno Uprava za imovinu dala rožajskoj firmi R&D šped u zakup Safetovu privremeno oduzetu imovinu. Rožajska firma koja je zakupac imovine odbjeglog narkobosa registrovana je na Zufera Šutkovića.

Da je zakupac Zufer Šutković blizak sa Kalićima, govori podatak da je ovih dana zajedno sa Safetovim rođakom i lokalnim funkcionerom, gradonačelnikovim savjetnikom za poljoprivredu Hanefijom Nurkovićem i Muratom Musićem, stricem Sajovog najbližeg saradnika koji je trenutno u zatvoru Suvada Musića Batka, založio kuću kao jemstvo da se Mesrudin Kalić pusti iz pritvora, kako bi se u daljem postupku branio sa slobode.

Safet je svoju porodičnu imperiju u Rožajama počeo da pravi najprije izgradnjom velelepne benzinske pumpe M- petrol, sa svim pratećim sadržajima, i kancelarijom-kabinetom, dostojnom predsjedničkih rezidencija. Nekoliko godina je ostalo na tome, a onda su značajnija ulaganja krenula kupovinom HTP Turjak, upravo posredstvom firme M -petrol. Ova firma, koja je do tog trenutka imala 36 radnika, počela je naglo da se širi, a Kalići da obilatije ulažu novac u svoj rodni grad. Do tada su uglavnom dijelili pomoć – kome je god trebalo, i ko god je zatražio. I za crkvu i za džamiju. Tako su Kalići ušli u socijalnu sferu.

HTP Turjak prodat je na berzi, za samo dva dana, početkom marta 2005. godine. Novi vlasnik je najprije kupio u paketu trideset odsto akcija državnih fondova i Zavoda za zapošljavanje po cijeni od 165 hiljada eura. Zatim je u najkraćem roku, praktično preko noći, jednog vikenda, krenula priča o kupovini akcija ove firme koje je M-petrol otkupljivao po 1 euro, duplo više od njihove vrijednosti na berzi, i radnici su prodavali trčeći. M-petrol je tako već nakon dva dana prešao 52 odsto.

Ostala su bez odgovora pitanja bivših radnika zašto je preduzeće prodato tako na berzi i zašto nije prodavan dio po dio, da bi se postigla veća cijena. Kada im je član tadašnjeg borda direktora Slobodan Leković saopštio da će akcije Fonda PIO biti stavljene na prodaju, radnici su predlagali da se sami organizuju i da ih kupe. M-petrol ih je jednostavno, uz nečiju podršku, u tome preduhitrio. Ali, u odnosu na ono što je uslijedilo u pogledu investicija, za prodaju HTP Turjak ni u kom slučaju se ne bi moglo reći da je bila loša.

Porijeklo novca kojim se sve to radilo, niko godinama nije pominjao. Hotel Rožaje je, uostalom, otvorio tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić. U gradu koji je ubrzano propadao usljed pljačkaških privatizacija privrednih preduzeća, odjednom su ostale da rade samo Kalićeve firme. Tu se uhljebilo pedeset porodica. Kalić je postao glavni poslodavac u gradu na Ibru.

Onda su, pod pritiskom međunarodne javnosti, crnogorske vlasti u julu 2011. godine uhapsile Safetovog brata Mersudina i suprugu Aminu Kalić. Safet je uspio da izbjegne hapšenje, jer je, navodno, bio na poslovnom putu sa kojeg se nije vratio. Vjeruje se da je od tada u Turskoj, u kući koju posjeduje na Bosforu.

Specijalno tužilaštvo, podsjetimo, Kaliće tereti da su u periodu od 2006. do 2011. godine kroz finansijske transakcije u Crnoj Gori legalizovali veliku količinu novca sumnjivog porijekla. Navodno su samo preko CKB u Rožajama oprali više od sedam miliona gotovine. Tim novcem Kalići su navodno plaćali rate za kredite koje su od te banke podigli preko svojih preduzeća, ali i plaćali dobavljače i novac prebacivali na privatne račune. To je vjerovatno samo djelić novca koji je legalizovan. Veći dio je ubačen u sistem preko privatizacije, kupovine nekretnina, trgovinom naftom i drugim robama.

Prema ranijim istraživanjima Monitora, Safet Kalić je pored stotina hiljada kvadrata u nekretninama, sa rodbinom poslovao preko razgranate mreže preduzeća. U registru Privrednog suda na njegovo se ime vode tri preduzeća – Daut&Daut, Eye Security i Tajson, na čijem je čelu njegova supruga Amina. Safet je povezan i sa rožajskim preduzećem M- petrol, koje su osnovali njegova sestra Mersada i zet Ernest Šabotić.

Monitor je takođe pisao da je Kalić u Rožajima, a i šire, razvijao biznis, iako su ga srpska i bosanska policija ranije označile kao jednog od glavnih narkobosova u regionu. Tako ga je označio srpski MUP još 2003. godine, tokom akcije Sablja, kada su se tamošnje vlasti nakon ubistva Zorana Đinđića obračunavale sa organizovanim kriminalom.

Safeta Kalića i u Bosni i Hercegovini povezuju sa trgovinom narkotika. U projektu koji su udruženo radili novinari istraživači iz regiona, Kalić se uz Nasera Keljmendija, označava i kao jedan od partnera Darka Šarića. Da je u kumovskim vezama sa Duškom, bratom Darka Šarića, Safet je potvrdio pred sudom, tokom suđenja grupi čiji su pripadnici, prema optužnici, baš u njegovom stanu pripremali ubistvo barskog biznismena Veselina Bujića.

U Crnoj Gori Kalić se pominjao kao bezbjednosno interesantna osoba, kako ga je vidjela i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB). Ona ga je prije nekoliko godina u jednom od svojih izvještaja, koji je procurio u javnost, tretirala kao pripadnika takozvanog rožajskog klana. Crnogorska policija i tužilaštvo ipak su čekali cijelu deceniju da bi krenuli u akciju.

Kako je u jednom procesu protiv Monitora sam objasnio, početni kapital od 160 hiljada maraka zaradio je baveći se statistikom u Njemačkoj. To je, navodno, uložio u hotelijerstvo na opustošenom sjeveru Crne Gore i postao milioner. Zaludu zvanični podaci pokazuju da je, praktično, svako Kalićevo preduzeće poslovalo sa gubitkom. On je preuzeo u posjed cijeli jedan grad i okolinu.

Nema nikakve sumnje da su ključevi ovog grada dugo bili u njegovim rukama, a on je crnogorskim vlastima uzvraćao tako što je obilato pomagao njihove političke kampanje. Džakovi novca su se s prvim polumrakom nosili čaršijom, od kuće do kuće, a izlaznost naglo poslije toga povećavala, i naravno, DPS ubjedljivo pobjeđivao. Već prvi izbori bez Kalićevih para za DPS su bili katastrofalni. Zato se sada, na početku kampanje za lokalne izbore, vraća oduzeta imovina i pokreće pitanje puštanja Safetovog brata iz pritvora. DPS će preko Kalića pokušati da zadrži vlast u gradu na Ibru, koja im je, prema rezultatima parlamentarnih i predsjedničkih izbora, potpuno izmakla.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo