Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Strah od činjenica

Objavljeno prije

na

ana-kolarevic-33

„Odrasla sam u porodici u kojoj su svetinje čast i poštenje. Vi iz Monitora treba od mene da naučite šta su te kategorije”, saopštila je Ana Kolarević na prošlonedjeljnom suđenju našem listu. Kolarevićeva je od Monitora tražila 100 hiljada eura zbog duševnih bolova. „Žalim vas”, rekla je sa visine advokatica familije, dok je iskrio broš na sivom kompletu, koji se takođe presijavao.

Sestra premijera Mila Đukanovića pozvana je na suđenje da se izjasni o težini svojih patnji. Na sudu nije htjela da svjedoči ni o objavljenim činjenicama u tekstovima zbog kojih je tužila Monitor, ni o emocijama jer se „o emocijama ne govori u civilizovanom svijetu”. „Moćna sam, mnogo sam moćna, jer je na mojoj strani istina”, rekla je, dok je mnogobrojni advokatski tim sa podsmjehom pratio izjave predstavnika odbrane.

U Aninom svijetu moćnih valjda se samo govori jezikom novca, koji sestri premijera Mila Đukanovića ne nedostaje, zbog poslova do kojih je došla, kako tvrdi, „zahvaljujući radu, istini, i odličnom uspjehu u školi”. Njeni časni poslovi, međutim, često završavaju na sudu. Baš tog dana mediji su objavili da je njen štićenik, biznismen Zoran Ćoćo Bećirović dobio spor pred Visokim sudom pravde u Londonu.

Bećirović je spor pokrenuo da bi dokazao dio vlasništva u kompaniji Beppler & Jacobson Ltd koja između ostalog posjeduje budvanski hotel Avala. Uprkos tome što, prema svjedočenju njegovog partnera, nije ulagao novac, uspio je da dobje spor. Jer je dokazano i na sudu da je u Avalu – uložio prijateljstvo i veze sa familijom.

Avala je Beppleru data najviše zahvaljujući presudi Vrhovnog suda Crne Gore u čijem je vijeću bila sutkinja Ana Kolarević. Odmah nakon te presude Kolarevićeva je napustila sud i prešla u advokaturu. Bećirović je bio jedan od njenih prvih klijenata. Ostalo je istorija.

Svjedočenje pred londonskim sudom dodatno je podstaklo sumnje da je u temelju privatizacije Avale ugrađena visoka korupcija povezana sa premijerom Đukanovićem. Taj, jedan od najljepših crnogorskih hotela prije više godina, ustupljen je u bescjenje nepoznatoj londonskoj firmi, koju je zastupao Bećirović.

Rus Igor Lazurenko, sa kojim se Bećirović sporio oko vlasništva u Avali na sudu u Londonu je potvrdio da je u aranžman oko kupovine hotela ušao sa Bećirovićem – zbog njegovih veza sa crnogorskim vrhom, prije svega sa Đukanovićem.

„Shvatio sam da je Bećirović poznat i dobro povezan u Crnoj Gori, koja je mala zemlja sa malim krugom moći. U stvari, on je bio veoma blizak sa Milom Đukanovićem koji je dugo bio na poziciji premijera i predsjednika države. Kako god, Crna Gora je takođe veoma siromašna zemlja i nisam stekao utisak da je Bećirović bogat…”, rekao je Lazurenko.

Prema tvrdnjama ruskog vlasnika upravo zbog tih veza Bećirović je dobio prvih 20 odsto akcija u kompaniji, u koju nije uložio ni centa. Dodatnih pet posto je dobio kasnije, a posljednju, zlatnu akciju koja mu je donijela mogućnost da odlučuje, Bećirović je, prema tvrdnjama Lazurenka, osvojio nakon presude Vrhovnog suda da se tender za Avalu ne poništi, što je naložio Savjet za privatizaciju. Tu presudu je, ponovimo, donijela Ana Kolarević.

Prema pisanju štampe Avala će nakon presude londonskog suda najvjerovatnije ići na prodaju jer Lazurenko nema novca da isplati Bećiroviću 25 odsto vlaništva. Prije godinu i po Bećirović je bukvalno „istjeran” iz hotela, nakon što su vlasništvo preuzeli ruski biznismeni sa kojima je bio u ortakluku. Bećirović je zbog toga podnio tužbu u Londonu, gdje je firma registrovana.

Kada je Kolarevićeva hotel Avalu dodijelila Beppleru, o čemu je Monitor više puta pisao, ta kompanija je u britanskom registru osnovana za djelatnost drumskog transporta i nije imala nikakve reference za hotelijerske poslove što je bio jedan od uslova tendera. Prema dokumentima iz britanskog registra, koje je Monitor objavio, stajalo je da je ova kompanija u momentu kada je konkurisala za Avalu posjedovala akcija u vrijednosti od – dvije funte!

Kolarevićeva je donijela presudu u korist Beppler-a iako je još tokom privatizacinog procesa Mark Harison, tada zvanični pravni savjetnik ovdašnjih privatizacionih vlasti upozorio Savjet i Tendersku komisiju da se u najmanju ruku radi o sumnjivoj kompaniji. On je upozorio da je ta kompanija formirana samo pet mjeseci prije nego što je krenuo tenderski proces za prodaju Avale; da nema dosije o predatim bilansima; da je registrovana kao preduzeće za drumski saobraćaj, da su oba direktora koji vode firmu ,,iz domena of-šor jurisdikcije”.

Harison je istakao i da je većinski vlasnik Beppler-a kompanija sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, opet of-šor firma, što ga navodi na zaključak da se glavni vlasnik ne zna.

Uzalud upozorenja. Avala je prodata za 3.200.000 eura, iako je danska kompanija Merienlist hoteli i kasina, sa odličnim referencama u hotelijerstvu, ponudila čak 7.500.000 eura!

Mnogi izvori tvrdili su da je Bećirović u stvari samo front za Đukanovića i njegovu familiju, te da je zastupnik kompanije koja je od preuzimanja Avale narasla i posjeduje cijeli lanac firmi i ogromne nekretnine.

Ta sumnjiva privatizacija nikada nije bila pod lupom našeg pravosuđa. Ovdje nikada nijesu ispitani ni detalji oko uloge Ane Kolarević u privatizaciji Telekoma. Zbog još jednog časnog posla u koji je bila uključena premijerova sestra, Mađarski Telekom isplatio je blizu 100 miliona dolara američkim berzanskim vlastima zbog poravnanja i sumnjičenja za korupciju.

Američka komisija za hartije od vrijednosti tvrdila je da je tokom privatizacije Crnogorskog Telekoma potpisano više fiktivnih ugovora, preko kojih je navodno isplaćivan milionski mito. Jedan od tih ugovora potpisan je sa kompanijom Sigma za koju je radila Ana Kolarević. Tužilaštvo još nije pokrenulo postupak vezan za ove tvrdnje, iako se činjenice utvrđuju dugi niz godina. Istraga se vodi još od 2006.

Još jedan od poslova u koji je bila uključena sestra premijera, privatizacija nikšićke Željezare, završio je na međunarodnom sudu. Kolarevićeva je bila u upravnom odboru Željezare Nikšić pošto je fabriku preuzela MNSS. Ta of-šor kompanija skrivene vlasničke strukture, po uhodanoj je šemi isisavala profit, a ubirala subvencije i garancije od države. Umjesto da ulažu u modernizaciju Željezare, vlasnici MNSS su novac deponovali u Prvu banku familije Đukanović. Konačno MNSS je napustila uništenu fabriku, ostavila građanima da vraćaju milionske kredite. Spor pred međunarodnim arbitražnom sudom mogao bi crnogorske građane koštati dodatnih stotinu miliona.

Ni o jednom od ovih poslova Ana Kolarević nije htjela da govori tokom svjedočenja u procesu protiv Monitora, iako je naše uporno istraživanje o ovim poslovima poslužilo da pokrene tužbu i traži nadoknadu za duševne bolove od 100.000 eura. „Stavljajući moje slike na naslovnu stranu, oni su samo htjeli da podignu tiraž”. Kolarevićevoj kao da nije jasno da je ona na naslovnim stranicama bila zbog javnog interesa, a da je zbog praćenja njenih poslova i poslova familije, Monitor sa ostalim kritičkim medijima pod najvećim pritiskom vlasti. O tome se govori i u brojnim izvještajima međunarodnih institucija za zaštitu slobode medija. Zbog spora koji je pokrenula protiv Dana, Vijesti i Monitora, reagovala je i zastupnica Evropskog parlamenta Ulrike Lunaček.

Kolarevićeva i njeni punomoćnici posebno su isticali na sudu da se protiv nje ne vodi krivični postupak niti postoji sudska presuda protiv nje.

Tako će biti dok ovu zemlju vodi Anin brat. Kada se oslobodi pravosuđe koje je i po ocjenama mnogih međunarodnih instanci zarobljeno i pod kontrolom politike, moglo bi biti drugačije. Zbog toga duševne boli ima Ana.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo