DRUŠTVO
Pod partijskom šapom

Objavljeno prije
12 godinana
Objavio:
Monitor online
Usklikom Rudari srećno!, kako valja i trebuje, završio je čestitku povodom 24. septembra, dana crnogorskih rudara, predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić. Ukazao je da se rudarima moraju obezbijediti bolji uslovi rada, veća sigurnost, standardi koji važe u razvijenim zemljama Evropske unije, kao i zarade koje su ih dostojne. Istakao je da država mora da pokaže da je odlučna i sposobna da čuva i valorizuje svoja prirodna bogatstva na održiv način, uz garant zaštite radničkih prava.
Rudari su rekli da im je čestitao „tugu i žalost” i da oni nijesu „rudari i radnici, nego najamnici”.
Uskoro će još jedan praznik: Dan fabrike Radoje Dakić 3. oktobar. Bivši radnici te fabrike opet će tužnim protestima tražiti hitno izvršenje sudskih presuda koje podrazumijevaju isplatu 37 miliona eura za oko 1.650 bivših radnika. Nema.
Stigla je i vijest da je Poreska uprava zatvorila svih 38 prodavnica trgovačkog lanca Albona u Crnoj Gori u kojima je radilo 460 ljudi zbog duga za poreze i doprinose od 1,4 miliona eura. Radnici negoduju jer im firma duguje šest plata i doprinose od 2011. Na protest ih je došlo tridesetak. Iz uprave su objasnili da je radnicima, zahvaljujući internim platnim karticama, bilo omogućeno da tokom svih pet mjeseci, za koje nije isplaćena zarada, kupuju u marketima Albone sa povećanim pojedinačnim limitima. Red je da i gazda nešto zaradi.
Prosječna plata u Crnoj Gori je u avgustu bila 475 eura. Potrošačka korpa košta 800 eura. U trgovini, gdje radi više od četvrtine zaposlenih, prosječna plata je 340 eura.
Očekivalo se da će krajem godine sunce ogrijati barem radnike zaposlene na određeno vrijeme. Prije dvije godine, nakon silnih rasprava, Zakon o radu izmijenjen je kako bi bila onemogućena zloupotreba ugovora na određeno vrijeme. Propisano je da se ta vrsta ugovora ne može produžavati duže od dvije godine. Oni kojima su poslodavci ugovore stalno produžavali ne pokazujući namjeru da ih ikada zaposle za stalno, obradovali su se već tada, ali je vlada protumačila da će se izmjene Zakona o radu primjenjivati, ne na dotadašnje, već tek na ugovore koji budu zaključivani nakon što zakon stupi na snagu.
Naviklo se, trpi se, minule su i te dvije godine. Poslodavcima su prošle kao tren. Ponadali su se u mogućnost da radnike otpuste na pola godine, pa opet zaposle kao da ništa nije bilo, ali ovoga puta nije upalilo. Ministarstvo rada protumačilo je da poslodavci ne mogu zaposlenom, koji je radio dvije godine, prekinuti radni odnos dva mjeseca pa ga opet zaposliti na određeno vrijeme. Ako se, dakle, bude poštovao zakon na kraju godine poslodavci će morati da sa svim radnicima, sa kojima su imali jedan ili više ugovora o radu na određeno u ukupnom trajanju dužem od dvije godine, zaključe ugovore o radu na neodređeno ili raskinu postojeće.
Po zakonu, ugovor o radu se može zaključiti na određeno vrijeme, isključivo radi obavljanja poslova čije je trajanje iz objektivnih razloga unaprijed određeno ili je uslovljeno nastupanjem okolnosti ili događaja koji se nijesu mogli predvidjeti, a ne radi poslova koji su sistematizacijom predviđeni kao poslovi za čijim radom postoji konstantna potreba. Poslodavci su stvar vrlo ležerno tumačili, više im se isplatilo da ugovore na određeno produžavaju do beskraja. Tako se situacija drži pod kontrolom.
Nije riječ samo o privatnim poslodavcima, zna da prištedi i vlada. Prosvjetne radnike, za koje se niko ne zauzme, zapošljavala je na određeno do 10 mjeseci. Ušteda je dvostruka – ne daješ im platu preko raspusta i ne moraš da ih zaposliš za stalno. Široka su polja manipulacija, dešavalo se i da poneki savjesni direktor pripomene nastavnicama na porodiljskom odsustvu kako bi im bilo bolje da ga skrate jer, ako se u septembru ne pojave na poslu – ništa od produženja ugovora.
Privredna komora je prošle sedmice poslala zahtjev Ministarstvu rada i socijalnog staranja da hitno predloži izmjene Zakona o radu. I dalje ne bi da zapošljavaju za stalno. Za poslodavce bi, kažu, sada bio veliki teret da radnike osiguraju na stalno. Pored toga zabrinjava ih ,,što se na ovaj način desetinama hiljada građana Crne Gore uskraćuje ustavno pravo na rad, jer nakon isteka perioda od 24 mjeseca i 60 dana, njima se zakonom zabranjuje zapošljavanje kod jednog poslodavaca za razliku od drugih građana koji mogu zasnovati radni odnos na određeno vrijeme”. Sve, čak i briga o ustavnim pravima, samo ne ugovor na neodređeno.
Vlada, zasad, ništa nije rekla.
Iz sindikata su uočili još jednu mogućnost zloupotrebe. Zakonom su predviđene agencije za preuzimanje ili ustupanje radnika, kojima poslodavac može da ustupi svog zaposlenog. Poslije može i da ga preuzme. Jednostavno je: on je sad zaposlen u agenciji, a radi na svom starom radnom mjestu. Neko vrijeme.
Prema najnovijim Monstatovim podacima iz ankete o radnoj snazi za drugi kvartal ove godine, privremeni posao, odnosno ugovor o radu ograničenog trajanja ili do završetka određenog zadatka, u Crnoj Gori ima 46.600 zaposlenih radnika. Preko 27 odsto. Prava mala armija ljudi koji stalno strepe – hoće li njihov ugovor biti produžen.
Mada su i radnici koji imaju ugovor na neodređeno vrijeme daleko od sigurnosti, oni koji su zaposleni na određeno posebno su pogodan materijal za izvođenje, recimo, predizbornih čarolija. Siguran posao u direktnoj je suprotnosti sa sigurnim glasom.
I ko se pravio da ne zna, nakon Snimka je dobio crno na bijelo. Oni „naši” koji se zaposle, pa se tako dobiju četiri glasa, naravno ne moraju biti zaposleni za stalno. Mogu i na određeno, pa na sljedećim izborima – još četiri glasa. I sve tako.
Ne zna se, statistika nije zabilježila, koliko zaposlenih na određeno radi u državnim službama. U našem slučaju, za perspektivu sigurnog glasa, zapravo nije ni važno da li neko prima platu iz državnog budžeta. Nije davno bilo, lani u oktobru, kad su u privatnim firmama Geneks i Bemaks otpustili radnike koji su odbili da, uoči izbora, kao radnu uniformu, obuku DPS-ove majice. Pretvaranje privatno javnog partnerstva u privatno partijsko imali smo na djelu i u čuvenom izvještaju DPS-ovog odbora u Glavnom gradu. Partijska komisija za zapošljavanje našla je radna mjesta za 106 žena sa srednjom stručnom spremom na Rokšpedovim trafikama.
I dokument Pregled realizovanih aktivnosti po predizbornim obećanjima, koji je sačinio bivši gradonačelnik Cetinja Milovan Janković, a upravo objavio Dan sadrži fine ilustracije preplitanja interesa vladajuće partije, državnih službi i privrednih djelatnika. Ako u Bajicama fali rasvjeta na kružnom putu, DPS će da obeća, Elektrodistibucija da ostvari. Kome treba posao, takođe zna gdje da se javi. Šta bi bilo sa čojstvom i junaštvom kad čovjek ne bi glasao za onoga ko mu je zaposlio ženu. Još u Prijestonici. Zabilježeno je i da se katkad desi da obećanje o zaposlenju dobije troje ljudi, a da posao dobije jedno od njih. U tom slučaju jedan zaposleni donosi dvanaest glasova jer se ono dvoje nadaju da će, ako opet glasaju za DPS baš oni postati srećni dobitnici. DPS otvara neviđene perspektive.
I sad su ministri krenuli u pohode opštinama u kojima su raspisani izbori. I opet će obećavati i ponekoga zapošljavati, kupovati. Opozicija reaguje oštrim saopštenjem. ,,Sve što se moglo vidjeti i čuti tokom afere Snimak primjenjuje se u gradovima u kojim će uskoro biti održani izbori, od zloupotrebe državnih resursa do partijskog zapošljavanja”, ocijenjeno je iz Nove srpske demokratije. U DPS-u se, primijetili su, na kraju sve svodi na zloupotrebe. ,,To je partija kojoj je to stil i jedini način da politički preživi”. Opozicija preživljava pišući saopštenja. I tako se vrtimo u krug.
Lijepo je kad se neko sjeti da čestita praznik, samo će na sreću i rudari i ostali u Crnoj Gori, pričekati.
Miloš BAKIĆ
Komentari

Nakon pada DPS-a, nove vlasti su konstantno u sukobu sa Bemaksom. S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano nastavlja da dobija unosne poslove od države Rekord bi mogao da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura
Bivši vlasnik kompanije Bemaks i sadašnji predsjednik Odbora direktora ove kompanije Veselin Kovačević pokrenuo je tužbu za raskid kupoprodajnog ugovora, kojim je u julu 2022. prodao tu firmu Ivanu Uboviću za 750.000 eura. To je uradio nakon što je dobio rješenje Poreske uprave da treba da plati 28,5 miliona eura na ime poreza na kapitalnu dobit nastalu iz ovog ugovora.
Ivan Ubović, sin Ranka Ubovića, u julu 2022 kupio je od Kovačevića Bemaks za manje od jedan odsto njene tadašnje vrijednosti iskazane u zvaničnim izvještajima. Kompanija je, prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine, imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupan kapital je bio procijenjen na 142 miliona, a na računu je imala i neraspoređenu dobit iz ranijih godina od 141 milion eura.
Kovačević sada u žalbi na ovo poresko rješenje navodi da mu u trenutku potpisivanja ugovora nije bilo poznato da će naknadno zakon o porezu na dohodak biti mijenjan i da će imati retroaktivnu primjenu. Smatra i da sada treba prekinuti upravni postupak određivanja poreske obaveze dok Osnovni sud ne odluči o njegovoj tužbi za poništenje ugovora.
Poreska uprava je na osnovu izvještaja ovlašćenog vještaka utvrdila poresku obavezu Kovačeviću, u iznosu od 23,7 miliona eura zbog toga što je tu kompaniju u julu 2022. vrijednu 158,2 miliona eura prodao mlađem Uboviću za 750 hiljada eura. Rješenjem je utvrđena i pripadajuća kamata od 4,7 miliona eura od nastanka poreske obaveze do donošenja rješenja 20. februara ove godine.
Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica nedavno je saopštio da će Bemaks uplatiti državi 28,4 miliona eura po osnovu izbjegnutog poreza na kapitalnu dobit i obračunate kamate. Poručio je i da je ovo poruka svima da je vrijeme izbjegavanja poreza i dogovora iza zatvorenih vrata prošlo.
Nakon Bemaksovog prenosa vlasništva, kojim je višemilionska firma prodata za siću, Ministarstvo finansija, na čijem je čelu bio Aleksandar Damjanović, pokrenulo je izmjene zakona o porezu na dohodak fizičkih lica. U obrazloženju izmjena zakona naveli su da će se tako spriječiti zloupotrebe, kao i da će budžet Crne Gore ostvariti dodatne prihode. Izmjene zakona stupile su na snagu u januaru 2023.
Nakon godinu i po, potpredsjednik Vlade Momo Koprivica je 17. juna 2024. godine podnio Poreskoj upravi inicijativu za provjeru poreske obaveze u slučaju Bemaks. Poreska uprava je obavila inspekcijski nadzor i 16. januara ove godine sačinila o tome zapisnik. Rješenje je donijeto 20. februara kojim je utvrđena poreska obaveze Kovačeviću na ima poreza na kapitalnu dobit na osnovu ostvarene prodaje udjela u kompaniji Bemaks.
Veselin Kovačević tvrdi da je prodaja Bemaksa izvršena zakonito, transparentno i u skladu sa važećim propisima a da pravni osnov za preispitivanje cijene transakcije između privatnih subjekata ne postoji. Optužio je Koprivicu za instrumentalizaciju državne funkcije u svrhu predizborne kampanje u Nikšiću.
Od početka rada poslovanje ove kompanije se prepliće sa politikom. Bemaks je osnovan 2007. godine, prije ekonomske krize, u vrijeme građevinskog zamaha i očekivanja početka gradnje auto-puta. Slovio je za firmu blisko povezanu sa DPS-om. Kompanija se povezivala sa bivšim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom, za koga se tvrdilo da je njen skriveni vlasnik. Roćen je to više puta negirao. Mediji su pisali i da učešće u kompaniji imaju Ranko Ubović, Aleksandar Mijajlović, bivši premijer Igor Lukšić, kao i sada pritvoreni bezbjednjak i zamjenik direktora Uprave policije Zoran Lazović. Spekulisalo se da iza ove firme stoji takozvani klan Grand, koji se povezuje sa švercom cigareta i narkotika.
Formalno, osnivač, stopostotni vlasnik i direktor preduzeća bio je Veselin Kovačević koji je prethodno bio na čelu firme Fin Invest, jedne od firmi iz Atlas grupe Duška Kneževića.
Nakon promjene, nove vlasti su konstantno u sukobu sa ovom kompanijom. Bivši premijer Dritan Abazović je Ranka Ubovića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića krajem 2022. godine, između ostalog, optužio da su preko Bemaksa švercovali kokain i cigarete. Dodao je i da je ova kompanija eksploatacijom šljunka iz korita rijeka Morače i Cijevne nelegalno prihodovala desetine miliona. Početkom ove godine premijer Milojko Spajić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić optuživali su Bemaks da stoji iza studenskih protesta koji su uslijedili nakon tragedije na Cetinju.
S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano i nakon promjene vlasti nastavlja da na tenderima dobija unosne poslove od države. Prve godine nakon promjene vlasti 2021., Bemaks je iz budžeta povukao 19, a sljedeće 20 miliona. Za vrijeme premijera Abazovića, 2023. Bemaks bilježi rekord u poslovanju sa državom i iz budžeta naplaćuje 26,9 miliona. Tokom prošle godine iz budžeta im je uplaćeno 9,7 miliona eura. Rekord u poslovanju sa državom trebalo bi da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura.
Poslovni prihodi Bemaksa tokom prošle godine bili su 82,5 miliona eura, a kompanija zapošljava 124 radnika.
Uporedo sa građevinskim poduhvatima ovu kompaniju prati i priča o švercu. Prema dokumentu Uprave prihoda i carina iz avgusta 2022. godine, Bemaks je nastao iz kriminalnog klana Grand, preko kojeg je obavljan šverc cigareta. Ovaj dokument je upućen premijeru Abazoviću, dok je na čelu Uprave prihoda i carina bio Rade Milošević iz URA, koji je nakon par mjeseci u oktobru 2022. godine uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u švercu cigareta. Dokument u kome se navodi sistem šverca cigareta preko Bemaksa aktuelizovan je i tokom prošle godine, kada je uhapšeno više lica koja se povezuju sa kompanijom.
Prvi udar na duvansku mafiju krenuo je pred sam kraj 2023. godine hapšenjem košarkaškog trenera, vlasnika barske firme Playmaker Đorđija Pavićevića. Nakon toga, u februaru 2024. uhapšen je Aleksandar Mijajlović. Optužen je za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigareta. U decembru 2024. zbog sumnje za šverc cigareta, uhapšeni su i drugi pripadnici navodnog klana, među kojima i biznismen Saša Pekić, nezvanični suvlasnik firme Tehnomax.
Krajem marta ove godine na podgoričkom aerodromu po dolasku u Crnu Goru uhapšen je vlasnik kompanije Tehnomax Vesko Petranović. SDT sumnja da je vlasnik ove kompanije bio uključen u pružanju logistike za transport cigareta, koje su švercerskim kanalima uzimane iz skladišta Slobodne zone Luke Bar.
Kompanija Tehnomax, osnovana je 2004, ima 17 maloprodajnih objekata za prodaju bijele tehnike, TV uređaja, računara, telefona… Poslovni prihodi kompanije u 2022. bili su 49 miliona, 2023. – 54 , a prošle godine 58 miliona eura. Tokom 2017. godine bila je dobitnik prestižne nagrade za najbolju firmu u Crnoj Gori po izboru Privredne komore.
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnja da brojni kontejneri cigareta iz Luke Bar nikada nisu ni ukrcani na brodove, već je pravljena lažna dokumentacija o fiktivnom izvozu, a zapravo su paketi cigareta iz lučkih skladišta kamionima završavali u švercerskim rukama.
Kako se navodi u spisima SDT-a, osumnjičeni Aleksandar Aco Mijajlović, koji se brani sa slobode, za godinu je naručio, kupio i organizovao prevoz bar 60.000 paketa cigareta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su potom preko barske luke završavale na ilegalnom tržištu Crne Gore i drugih država.
Narudžbe su, kako piše u spisima SDT-a, praktično dogovarane na mjesečnom nivou, a prva za koji specijalni tužioci navodno imaju dokaz, dogodila se 19. novembra 2019. godine – kada je Mijajlović kupio ukupno 4.760 paketa
U akciji protiv duvanske mafije, Specijalno policijskog odjeljenja (SPO), protekle sedmice, uhapsilo je Velimira Milačića vlasnik poljoprivredne apoteke Agrarija, čije se sjedište nalazi u podgoričkom naselju Dahna. Milačiću se stavlja na teret krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.
Kompanija Agrarija posluje od 2015. godine, a u lancu ima veliki broj poljoprivrednih apoteka širom države. Prihodi ove firme su u protekle tri godine udvostručeni, pa je tako ukupan prihod 2021. bio 1.5 miliona, dok je poslovna 2023. kao i prošla godina završena sa prihodima od 3,1 miliona eura.
Službenici SPO uhapsili su i Žarka Bulatovića, vlasnika firme BatBojana. Bulatovićeva firma se godinama bavi pružanjem usluga prevoza robe kamionima, a posljednjih godina širili su biznis i u građevini. Ova firma je sa 477 hiljada poslovnih prihoda u 2022. tokom 2023. uvećala prihode na 1,1 miliona, a prošle godine ostvarila poslovne prihode od 1,4 miliona.
Protekle sedmice uhapšen je i Rožajac Mujo Mujević, koji se više od deceniju i po u obavještajno-policijskim dokumentima pominje kao jedan od ključnih švercera cigareta na sjeveru države. SDT ga sumniči da je počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.
Ime uhapšenog Muja Mujevića u kontekstu šverca cigareta pomenuto je još 2013. kad je njegov sugrađanin Maharem Fejzić iznio da je Mujević navodno glavni organizator šverca cigaretama u Rožajama, te da je još u to vrijeme imao milionski vrijednu imovinu koju je zaradio od prekograničnog šverca.
Zbog tih tvrdnji, Fejziću su stizale prijetnje, a kasnije je i pravosnažno osuđen da plati 14.000 eura zbog toga što nije dokazao tvrdnje. Uhapšeni Mujević je lišavan slobode i 2010. godine nakon što je uhvaćen u švercu cigareta vrijednih 28.500 eura.
Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović-Marković, nedavno je izjavila, da postoji direktna veza između Đorđija Pavićevića i Aleksandra Mijajlovića u švercu cigareta. Obojica su tokom protekle godine pušteni da se brane sa slobode.
,,Rat” između države i Bemaksa se nastavlja.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu

Objavljeno prije
1 sedmicana
11 Aprila, 2025
Na poziv Vlade da opštine kandiduju projekte za potencijalna ulaganja iz UAE, iz lokalnih uprava na sjeveru različito su reagovali. Nekim opštinama nedostaje prostor za krupna ulaganja, pa nijesu kandidovale projekte. S druge strane, Kolašin je ponudio stotine hektara na Bjelasici i Sinjavini kao prostor za „valorizaciju“
Nakon dvije propale zimske turističke sezone, zbog nedostatka snijega i sitema za vještačko osnježavanje, kolašinska lokalna uprava i dalje sanja krupne snove. Iako državno skijalište Kolašin 1600, koje je građane koštalo nekoliko desetina miliona eura, i hipergradnja na Bjelasici, za sada, gradu ne donose nikakve benefite, iz Opštine su za potencijalna ulaganja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) kandidovali projekte, koji podrazumijevaju i nove ski centre i nove hotele na planini.
Pored Bjelasice, prostor za gradnju turističkih kompleksa vidjeli su i na Sinjavini, iako taj dio kolašinske opštine, bar deklarativno, namjeravaju da stave pod zaštitu.
Na dvadesetak strana, aktuelna kolašinska vlast izložila je ideju o projektu, radno nazvanom Bjelasica 365, što bi, kako su Monitoru objasnili, trebalo da asocira na cjelogodišnje trajanje i diverzifikaciju turističke sezone.
„To podrazumijeva dalju turističku valorizaciju planine, koja će se oslanjati i biti pažljivo uvezana sa postojećim kapacitetima državnog i privatnog skijališta, buduće gondole, kao i ostalih turističkih kapaciteta. Naziv projekta odnosi se na cilj cjelogodišnje turističke ponude, kao i diverzifikacije kolašinskog turističkog proizvoda. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikovane su zone uz stanice gondola. Ideja se nadovezuje i na brojne projekte koji se realizuju ili planiraju u gradu“, kazali su Monitoru u lokalnoj upravi.
Prema ideji koja je poslata na adresu Vlade, a u koju je Monitor imao uvid, riječ je o novom talasu hipergradnje na planini, u onom dijelu do kojeg još nije stigao krupni kapital.
Država je nedavno pristala da finansira izgradnju gondole, koja bi povezivala grad sa Bjelasicom, a koštala između 60 i 80 miliona eura. Prema novoj ideji kolašinske vlasti, novac iz UAE mogao bi da posluži za gradnju hotela i turističkih naselja u blizini nekoliko međustanica te žičare. Svi ti kompleksi, kako su objasnili iz lokalne uprave, bili bi objedinjeni u novi Ski resort Bjelasica ESCAPE.
„Naslanjajući se na infrastrukturne potencijale PUP-a, veza grada sa skijalištem planirana je gondolom, na čijim međustanicaama su planirane razvojne turističke zone. Novi projekat ,koji bi uvezao realizovane i planirane ski kapacitete, moguće je planirati na čvorištima, odnosno stanicama gondole. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikuju se zone uz stanice gondola, a koje se nadovezuju na polaznu stanicu na obali Tare“, objašnjavaju iz kolašinske Opštine. „Predmetna trasa gondole, na obroncima Bjelasice, predstavlja nerazvijeni potencijal za kontinuiran urbani razvoj i obogaćivanje turističke ponude, ali i stvaranje uslova za održiv ekonomski razvoj“, konstatuju.
Prema toj ideji, planirani kapaciteti bi se prostirali na oko 1.400 mnv, u podnožju Ključa, jednog od vrhova Bjelasice, i bili bi infrastrukturno povezani sa gradom saobraćajnicom, dok bi gondola dodatno omogućila direktnu konekciju s gradom, ski centrom i, s druge strane, sa autoputem. Na taj način, uz sadašnju infrastrukturu privatnog i državnog skijališta Kolašin, tvrde iz Opštine, bilo bi moguće izgraditi 125 km skijaških staza, dva i po puta više u odnosu na sadašnju dužinu staza.
Iz Opštine su eventualnim investitorima poslali poruku da bi sve realizovali na državnom i dijelu privatnog zemljišta, koje je moguće otkupiti po povoljnim cijenama. Kolašinska lokalna uprava, godinama ne uspijeva da završi obavezu izgradnje komunalne infrastrukture ni za hotele i naselja koja se trenutno grade ili su završena.
Odlukom Vlade iz 2018. godine, konzorcijum „Kolašin 1600“ zakupio je na Bjelasici od države 270.000 metara kvadratnih na 90 godina. Na toj lokaciji, do koje još nije stigla ni vodovodna ni kanalizaciona mreža, trenutno je završen jedan, dva hotela su u izgradnji, a planirano je još turističkih objekata. Investitori na Bjelasici grade na osnovu Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi, a neki djelovi planine devastirani su nekontrolisanom i nesankcionisanom nelegalnom individualnom gradnjom.
Dok se u ideji za projekat Bjelasica 365 predviđa da Sinjavina bude „fabrika hrane“, drugi projekat poslat Vladi iz Kolašina, tu planinu takođe vidi kao prostor za gradnju hotela. Na konsultacijama sa sugrađanima oko ideja koje će poslati za potencijalna ulaganja iz UAE kolašinski funkcioneri nisu trošili vrijeme. Prema zvaničnim informacijama Monitora, jednu ideju za projekat je poslao potpredsjednik opštine Vasilije Ivanović (Pokret Evropa sad), a drugu predsjednik Petko Bakić (Demokrate).
U Opštini Mojkovac su, kad su predlagali projekte, bili i skromniji i jedinstveniji. Na listi njihovih želja je razvoj turističke infrastrukture na Bjelasici, tačnije, na lokaciji skijališta Žarski, u koje je do sada država uložila više miliona eura. Objasnili su da bi projekat obuhvatio „izgradnju gondola, završetak žičara, izgradnju turističkih naselja i prateće infrastrukture, čime bi se značajno povećala atraktivnost ovog kraja za domaće i strane turiste“. Pored toga, u Mojkovcu imaju ideju izgradnje luksuznih hotela i turističkih kompleksa u Podbišću, gdje Opština ima 100.000 metara kvadratnih zemljišta. Treći projekat, u kojem lokalna uprava vidi mogućnost za ulaganje, jeste restauracija i izgradnja srednjovjekovnog grada Brskovo. Kako su objasnili iz Opštine, izrada projektne dokumentacije za taj projekat je u završnoj fazi.
Lokalne uprave u Plužinama i Šavniku nijesu kandidovale nijedan projekat, jer nemaju „potencijale za velike projekte“. Iz Berana su predložili lokalitet Jelovice, uzimajući u obzir planska dokumenta, kao i prostor beranske strane Bjelasice, te revitalizaciju aerodroma. Prostor za kapital iz UAE u Plavu, na primjer, vide na planini Bogićevića „kao lokalitet sa izuzetnim potencijalom za razvoj zimskog i ljetnjeg turizma“.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva

Objavljeno prije
2 sedmicena
4 Aprila, 2025
Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika. Izgradnju postrojenja, međutim, mještani koji žive u blizini lokacija na kojima su planirana, nerijetko dočekuju „na nož“. Razlog su nedovoljna obaviještenost, ali i loša iskustva u opštinama u kojima su već izgrađena
U različitim fazama kapitalnih investicionih projekata prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda trenutno je devet crnogorskih opština. No, u nekim od njih, izazovi postoje već na samom početku priprema za relizaciju. U pojedinim opštinama na sjeveru pokazalo se da postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) koja već postoje izazvaju brojne probleme.
Slično mještanima Botuna, i u Bijelom Polju mještani više sela tvrde da nema te cijene po kojoj će dozvoliti izgradnju PPOV na Potkrajcima. Dok iz Delegacije Evropske unije (EU) i lokalne uprave navode kako je riječ o projektu koji će riješiti dugogodišnji ekološki problem Bijelog Polja i šire regije, mještani, pak, tvrde da će ih postrojenje iseliti iz svojih domova. Iz udruženja Zelena dolina Potkrajci tvrde da je „nedopustivo da se postrojenje gradi u srcu poljoprivredne zone koja može da prehrani sjever i veliki dio Crne Gore“.
„U slučaju izgradnje postrojenja bili bismo prinuđeni da napustimo ognjišta. Mještani ovdje skoro isključivo žive od poljoprivrede, a slično je i u ostalim selima. Baš ovaj dio gdje se gradi kolektor je prepoznat kao poljoprivredno dobro, i iz tog mjesta se odselilo najmanje ljudi, upravo zato što se bave poljoprivredom. Ako oni taj koncept promijene, ljudi će biti primorani da se isele. Nama nema opstanka ni rada u poljoprivredi, jer više niko neće kupovati naše proizvode“, ubijeđeni su u tom udruženju.
U Potkrajcima i još nekoliko okolnih sela kažu da je projekat za PPOV planiran više godina, a da im se za to vrijeme niko nije obratio ni sa državnog ni sa lokalnog nivoa. Tek kad su stigle mašine, saznali su, navodno, šta se i gdje gradi, ali ne i kako postrojenje funkcioniše. Zbog toga su održali više protesta do sada.
Prva asocijacija na PPOV su im, tvrde, problemi koje imaju Budvani i Pljevljaci nakon što su realizovani slični projekti. U međuvremenu, mještani više bijelopoljskih sela tražili su od Opštine da postrojenje bude građeno na lokaciji kilometar i po dalje, gdje je nenaseljeno područje.
„Poručujemo lokalnim vlastima da nas ne izlažu maltretiranju jer ćemo sigurno blokirati put. Sigurno se neće praviti na ovoj lokaciji“, kazali su mještani bijelopoljskih sela na poslednjem protestnom okupljanju.
Do Bjelopoljaca kojima ne odgovara lokacija PPOV, za sada, kao da ne stižu objašnjenja sa zvaničnih adresa da ta vrsta postrojenja „ne predstavlja ekološki problem za one koji žive u blizini objekta i da su neophodan preduslov za zaštitu životne sredine i očuvanje javnog zdravlja“.
Potpisivanje ugovora za izgradnju jednog od najvećih i najznačajnijih projekata u Bijelom Polju očekuje se do juna, a u toku je tenderski postupak za izbor projektanta i izvođača radova. U prvoj fazi, kazali su Monitoru u Opštini, izgrađen je glavni gradski kanalizacioni kolektor koji je u kompletnom iznosu od 3,1 milion eura finansiran iz sredstava Delegacije EU. Za nastavak su „sa nadležnim ministarstvima i DOO Project Consulting iz Podgorice obezbijedili novčana sredstva za realizaciju ovog projekta kreditnim zaduženjem kod Evropske investicione banke, a dio grantom od Zapadnobalkanskog investicionog okvira-WBIF“.
Lokaciju za PPOV ne namjeravaju da mijenjaju, jer je već odavno planirana planskim dokumentom.Izgradnja glavnog kolektora za otpadne vode u Bijelom Polju, prvi dio projekta, završena je 2018. godine. U međuvremenu su ažurirana idejna rješenja i inicijalne procjene uticaja na životnu sredinu, kao i priprema za tenderski postupak. Vrijeme posvećeno unapređenju postojeće tehničke dokumentacije, kako su ranije saopštili iz Delegacije EU, bilo je neophodno kako bi se uskladilo s međunarodnim standardima i poštovale relevantne nacionalne procedure. Kazali su da je sve to rađeno sa ciljem da se realizacijom projekta doprinese poboljšanju higijenskih uslova u Bijelom Polju te zaštiti izvora pijaće vode i kvaliteta životne sredine u područjima nizvodno i pod uticajem rijeke Lim.
U Pljevljima imaju već godinama PPOV, ali i brojne probleme u njegovom funkcionisanju. Kako su nedavno saopštili iz lokalne vlasti, postrojenje koje je napravljeno u selu Židovići skoro je neupotrebljivo, a za njegovo održavanje godišnje Opština izdvaja velika sredstva. Navodno, lani je u pojedinim periodima tretiralo samo petinu otpadnih voda, dok je ostatak završavao u rijeci Ćehotini. U samom startu je, kako tvrde ekolozi, napravljena greška, pa nijesu odvojena atmosferske od fekalne kanalizacije, a toliku količinu voda PPOV nije moglo da „savlada“.
Kolektor je projektovan za prosječni protok od 233,22 metra kubnih po satu, Opština za rad PPOV u Židovićima godišnje izdvaja 800.000 eura. Taj iznos podrazumijeva troškove isplate zarada zaposlenima sa doprinosima, potrošenu struju i razne hemikalije potrebne za rad postrojenja. Prema istraživanju koje je sprovedeno minule godine u Pljevljima, skoro polovina ispitanika (48,51 odsto) izrazila je nezadovoljstvo funkcionalnošću postrojenja, dok je više od trećine (32,18%) veoma nezadovoljno.
Skoro polovina ispitanika primijetila je negativne efekte PPOV na okolinu, uključujući smrad i zagađenje, a čak 65,35 odsto onih koji su učestvovali u istraživanju vjeruje da je bilo elemenata korupcije u procesu izgradnje i održavanja PPOV. U Pljevljima se sada spremaju da krenu u projekat rekonstrukcije kanalizacione mreže u gradu, odnosno razdvajanje atmosferske od kanalizacione mreže. Sredstva za to biće obezbijeđena, takođe, kroz grantove WBIF.
Mojkovac, takođe, godinama ima PPOV, ali je lani Opština bila prinuđena da se preko Ministarstva finansija, kod Evropske investicione banke (EIB), zaduži kako bi cijeli sistem za upravljanje otpadnim vodama unaprijedila. Projekat, kako su Monitoru objasnili u lokalnoj upravi, podrazumijeva odvajanje kanalizacione i atmosferske mreže u centru grada u dužini od 2.060 metara, gradnju nove kanalizacije u naseljima Ambarine, Juškovića potok i Podbišće u ukupnoj dužini od 7,99 kilometara, za potrebe 2.500 stanovnika. Drugi dio odnosi se na rehabilitaciju PPOV. Unaprjeđenje postrojenja biće projektovano u dvije faze, sa krajnjim kapacitetom od 7.300 ES (ekvivalentnih stanovnika).
Nepostojanje PPOV i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža jedan su od najvećih kolašinskih ekoloških problema. U toku su tenderi za nadzor i izvođača radova. U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine, analizirane su tri opcije, a kao najoptimalniji izabran je „konvencionalan proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja“.
Do 2012. godine za izgradnju PPOV u opštini Kolašin izdvojeno je 1,2 miliona eura. Gotovo milion eura bio je kredit od Evropske investicione banke, dok je za razvoj projekta iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Zbog nedostatka novca za izgradnju, Kolašinci od tada čekaju na PPOV.
Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


O Filipu Davidu, prosvjetitelju

IN MEMORIAM – MARIO VARGAS LJOSA: Božanski talentovani pripovjedač

SAFET SIJARIĆ “LJUBAV NA MILJACKI”: Roman o ljubavi koja prkosi smrti i pamćenju koje pobjeđuje zaborav
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
NOVA HAPŠENJA ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Pao i drugi vlasnik Tehnomaxa
-
IN ENGLISH1 sedmica
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH1 sedmica
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku
-
DRUŠTVO2 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
FOKUS2 sedmice
ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje
-
SVIJET2 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU4 sedmice
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje