Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pod partijskom šapom

Objavljeno prije

na

Usklikom Rudari srećno!, kako valja i trebuje, završio je čestitku povodom 24. septembra, dana crnogorskih rudara, predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić. Ukazao je da se rudarima moraju obezbijediti bolji uslovi rada, veća sigurnost, standardi koji važe u razvijenim zemljama Evropske unije, kao i zarade koje su ih dostojne. Istakao je da država mora da pokaže da je odlučna i sposobna da čuva i valorizuje svoja prirodna bogatstva na održiv način, uz garant zaštite radničkih prava.

Rudari su rekli da im je čestitao „tugu i žalost” i da oni nijesu „rudari i radnici, nego najamnici”.

Uskoro će još jedan praznik: Dan fabrike Radoje Dakić 3. oktobar. Bivši radnici te fabrike opet će tužnim protestima tražiti hitno izvršenje sudskih presuda koje podrazumijevaju isplatu 37 miliona eura za oko 1.650 bivših radnika. Nema.

Stigla je i vijest da je Poreska uprava zatvorila svih 38 prodavnica trgovačkog lanca Albona u Crnoj Gori u kojima je radilo 460 ljudi zbog duga za poreze i doprinose od 1,4 miliona eura. Radnici negoduju jer im firma duguje šest plata i doprinose od 2011. Na protest ih je došlo tridesetak. Iz uprave su objasnili da je radnicima, zahvaljujući internim platnim karticama, bilo omogućeno da tokom svih pet mjeseci, za koje nije isplaćena zarada, kupuju u marketima Albone sa povećanim pojedinačnim limitima. Red je da i gazda nešto zaradi.

Prosječna plata u Crnoj Gori je u avgustu bila 475 eura. Potrošačka korpa košta 800 eura. U trgovini, gdje radi više od četvrtine zaposlenih, prosječna plata je 340 eura.

Očekivalo se da će krajem godine sunce ogrijati barem radnike zaposlene na određeno vrijeme. Prije dvije godine, nakon silnih rasprava, Zakon o radu izmijenjen je kako bi bila onemogućena zloupotreba ugovora na određeno vrijeme. Propisano je da se ta vrsta ugovora ne može produžavati duže od dvije godine. Oni kojima su poslodavci ugovore stalno produžavali ne pokazujući namjeru da ih ikada zaposle za stalno, obradovali su se već tada, ali je vlada protumačila da će se izmjene Zakona o radu primjenjivati, ne na dotadašnje, već tek na ugovore koji budu zaključivani nakon što zakon stupi na snagu.

Naviklo se, trpi se, minule su i te dvije godine. Poslodavcima su prošle kao tren. Ponadali su se u mogućnost da radnike otpuste na pola godine, pa opet zaposle kao da ništa nije bilo, ali ovoga puta nije upalilo. Ministarstvo rada protumačilo je da poslodavci ne mogu zaposlenom, koji je radio dvije godine, prekinuti radni odnos dva mjeseca pa ga opet zaposliti na određeno vrijeme. Ako se, dakle, bude poštovao zakon na kraju godine poslodavci će morati da sa svim radnicima, sa kojima su imali jedan ili više ugovora o radu na određeno u ukupnom trajanju dužem od dvije godine, zaključe ugovore o radu na neodređeno ili raskinu postojeće.

Po zakonu, ugovor o radu se može zaključiti na određeno vrijeme, isključivo radi obavljanja poslova čije je trajanje iz objektivnih razloga unaprijed određeno ili je uslovljeno nastupanjem okolnosti ili događaja koji se nijesu mogli predvidjeti, a ne radi poslova koji su sistematizacijom predviđeni kao poslovi za čijim radom postoji konstantna potreba. Poslodavci su stvar vrlo ležerno tumačili, više im se isplatilo da ugovore na određeno produžavaju do beskraja. Tako se situacija drži pod kontrolom.

Nije riječ samo o privatnim poslodavcima, zna da prištedi i vlada. Prosvjetne radnike, za koje se niko ne zauzme, zapošljavala je na određeno do 10 mjeseci. Ušteda je dvostruka – ne daješ im platu preko raspusta i ne moraš da ih zaposliš za stalno. Široka su polja manipulacija, dešavalo se i da poneki savjesni direktor pripomene nastavnicama na porodiljskom odsustvu kako bi im bilo bolje da ga skrate jer, ako se u septembru ne pojave na poslu – ništa od produženja ugovora.

Privredna komora je prošle sedmice poslala zahtjev Ministarstvu rada i socijalnog staranja da hitno predloži izmjene Zakona o radu. I dalje ne bi da zapošljavaju za stalno. Za poslodavce bi, kažu, sada bio veliki teret da radnike osiguraju na stalno. Pored toga zabrinjava ih ,,što se na ovaj način desetinama hiljada građana Crne Gore uskraćuje ustavno pravo na rad, jer nakon isteka perioda od 24 mjeseca i 60 dana, njima se zakonom zabranjuje zapošljavanje kod jednog poslodavaca za razliku od drugih građana koji mogu zasnovati radni odnos na određeno vrijeme”. Sve, čak i briga o ustavnim pravima, samo ne ugovor na neodređeno.

Vlada, zasad, ništa nije rekla.

Iz sindikata su uočili još jednu mogućnost zloupotrebe. Zakonom su predviđene agencije za preuzimanje ili ustupanje radnika, kojima poslodavac može da ustupi svog zaposlenog. Poslije može i da ga preuzme. Jednostavno je: on je sad zaposlen u agenciji, a radi na svom starom radnom mjestu. Neko vrijeme.

Prema najnovijim Monstatovim podacima iz ankete o radnoj snazi za drugi kvartal ove godine, privremeni posao, odnosno ugovor o radu ograničenog trajanja ili do završetka određenog zadatka, u Crnoj Gori ima 46.600 zaposlenih radnika. Preko 27 odsto. Prava mala armija ljudi koji stalno strepe – hoće li njihov ugovor biti produžen.

Mada su i radnici koji imaju ugovor na neodređeno vrijeme daleko od sigurnosti, oni koji su zaposleni na određeno posebno su pogodan materijal za izvođenje, recimo, predizbornih čarolija. Siguran posao u direktnoj je suprotnosti sa sigurnim glasom.

I ko se pravio da ne zna, nakon Snimka je dobio crno na bijelo. Oni „naši” koji se zaposle, pa se tako dobiju četiri glasa, naravno ne moraju biti zaposleni za stalno. Mogu i na određeno, pa na sljedećim izborima – još četiri glasa. I sve tako.

Ne zna se, statistika nije zabilježila, koliko zaposlenih na određeno radi u državnim službama. U našem slučaju, za perspektivu sigurnog glasa, zapravo nije ni važno da li neko prima platu iz državnog budžeta. Nije davno bilo, lani u oktobru, kad su u privatnim firmama Geneks i Bemaks otpustili radnike koji su odbili da, uoči izbora, kao radnu uniformu, obuku DPS-ove majice. Pretvaranje privatno javnog partnerstva u privatno partijsko imali smo na djelu i u čuvenom izvještaju DPS-ovog odbora u Glavnom gradu. Partijska komisija za zapošljavanje našla je radna mjesta za 106 žena sa srednjom stručnom spremom na Rokšpedovim trafikama.

I dokument Pregled realizovanih aktivnosti po predizbornim obećanjima, koji je sačinio bivši gradonačelnik Cetinja Milovan Janković, a upravo objavio Dan sadrži fine ilustracije preplitanja interesa vladajuće partije, državnih službi i privrednih djelatnika. Ako u Bajicama fali rasvjeta na kružnom putu, DPS će da obeća, Elektrodistibucija da ostvari. Kome treba posao, takođe zna gdje da se javi. Šta bi bilo sa čojstvom i junaštvom kad čovjek ne bi glasao za onoga ko mu je zaposlio ženu. Još u Prijestonici. Zabilježeno je i da se katkad desi da obećanje o zaposlenju dobije troje ljudi, a da posao dobije jedno od njih. U tom slučaju jedan zaposleni donosi dvanaest glasova jer se ono dvoje nadaju da će, ako opet glasaju za DPS baš oni postati srećni dobitnici. DPS otvara neviđene perspektive.

I sad su ministri krenuli u pohode opštinama u kojima su raspisani izbori. I opet će obećavati i ponekoga zapošljavati, kupovati. Opozicija reaguje oštrim saopštenjem. ,,Sve što se moglo vidjeti i čuti tokom afere Snimak primjenjuje se u gradovima u kojim će uskoro biti održani izbori, od zloupotrebe državnih resursa do partijskog zapošljavanja”, ocijenjeno je iz Nove srpske demokratije. U DPS-u se, primijetili su, na kraju sve svodi na zloupotrebe. ,,To je partija kojoj je to stil i jedini način da politički preživi”. Opozicija preživljava pišući saopštenja. I tako se vrtimo u krug.

Lijepo je kad se neko sjeti da čestita praznik, samo će na sreću i rudari i ostali u Crnoj Gori, pričekati.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo