Povežite se sa nama

INTERVJU

GOJKO PEJOVIĆ, GENERALNI INSPEKTOR AGENCIJE ZA NACIONALNU BEZBJEDNOST CRNE GORE: Unutrašnja kontrola kao ukras

Objavljeno prije

na

Gojko Pejović izabran je, na osnovu sporazuma DPS-a i dijela opozicije o formiranju Vlade izbornog povjerenja, na prijedlog Socijaldemokratske partije za generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore. Pejović ima višegodišnje radno iskustvo u crnogorskoj i jugoslovenskoj službi državne bezbjednosti. Penzionisan je 1991. godine na sopstveni zahtjev kao službenik SDB Jugoslavije. Bilo je to vrijeme kada su iz tadašnjeg MUP-a penzionisani službenici koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci.

Na početku razgovora za Monitor, gospodina Pejovića zamolili smo da prokomentariše aktuelni Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost.

– Zakon o ANB je donesen 2005. i od tada je pet puta mijenjan, što dovoljno govori o kvalitetu osnovnog zakonskog teksta. Poređenja radi, u Hrvatskoj Zakon o sigurnosno obavještajnom sustavu je donesen 2006. godine i nije mijenjan. Moja ozbiljnija zamjerka je što Zakon ne definiše precizno osnovnu djelatnost Agencije. Sve se podrazumijeva po onom – ,,može da bude, ali ne mora da znači”. Korišćena su zakonska rješenja nekih zemalja iz regiona, najviše iz slovenačkog zakona, koja nijesu najsrećnije ,,upakovana”. Tako se Agencija, odnosno njena djelatnost, može tumačiti i kao obavještajna i kao kontraobavještajna služba, što je miješanje nespojivih poslova i to sigurno može da utiče negativno na efikasnost rada. Ovako skrojen zakon uticao je i na kvalitet podzakonskih akata koji ga prate, što opet ima negativne posljedice kako na zakonitost tako i na efikasnost i profesionalnost u radu Agencije, kaže Pejović.

MONITOR: Zar nije logičnije da se Agencija zove Agencija za državnu bezbjednost?
PEJOVIĆ: Da, za sve ovo moglo bi se postaviti i pitanje – zašto ,,nacionalna bezbjednost”, a ne ,,državna bezbjednost”? Očito, živimo u vremenu kada se prioritet daje formi a ne sustini u svemu, pa i ovdje.

Poslovi unutrašnje kontrole bilo kojeg bezbjednosnog sistema su, a posebno kada su u pitanju tajne službe, veoma ozbiljni, osjetljivi i odgovorni. Za njih su potrebni stručni i profesionalni kadrovi lišeni bilo kakvih ideoloških ograničenja. Sama priroda posla, odnosno činjenica da se radi o tajnim i osjetljivim podacima, od čije zaštite često zavisi i bezbjednost države, usložnjava i poslove kontrole zakonitosti rada ovih službi. Potreba za apsolutnom nezavisnošću u radu pretpostavlja da ovi državni organi organizaciono i fizički budu odvojeni od organizacionih jedinica koje kontrolišu. Taj model se primjenjuje u skoro svim državama EU, ali u Crnoj Gori nije tako.

MONITOR: Šta je po Zakonu o ANB-u generalni inspektor?
PEJOVIĆ: Generalnog inspektora kao funkcionera imenuje Vlada Crne Gore i on je u skladu sa Zakonom samo njoj odgovoran za svoj rad. No, Zakon je jedno, podzakonski akti su drugo, a praksa nešto sasvim treće. Lex specialis se tu sasvim dobro uklopio sa svojim ograničenjima. Ne treba biti ekspert, dovoljan je i površan pogled, da bi se uočilo da je pozicija generalnog inspektora ANB-a u suštini samo formalnog karaktera, da on nema nadležnosti da ocjenjuje i analizira sa stručnog aspekta pojedine radnje ili analitičke izvještaje Agencije. Zakon mu daje ovlašćenja samo da vrši inspekcijski nadzor sa formalno-pravnog aspekta.

MONITOR: Da li je tako i u okruženju?
PEJOVIĆ: Za razliku od našeg zakona o ANB-u, na primjer hrvatski Zakon o sigurnosno–obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, pored Vijeća za nacionalnu sigurnost kao stručnog tijela koje u nadležnost ima, pored ostalog, i unutrašnju kontrolu sistema sigurnosti, predviđa poseban Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost. Pored brojnih zadataka Ured ima i obavezu da ,,analizira i ocjenjuje sigurnosno-obavještajne podatke od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, surađuje sa sigurnosno-obavještajnim agencijama u izradi strategijskih procjena i ocjena sigurnosnih pojava važnih za nacionalnu sigurnost Hrvatske”. Razlika je, dakle, ogromna. Crna Gora nema državni organ sa sličnim ovlašćenjima i ovim segmentom niko se ne bavi, ali to će se morati imati u vidu u narednoj fazi pristupnih pregovora sa EU.

MONITOR: Šta ste još uočili kad je riječ o pravnoj regulativi?
PEJOVIĆ: Iako je Zakon, kao što sam rekao, vrlo jasan kada normira da generalnog inspektora postavlja i razrješava Vlada i on za svoj rad samo njoj odgovara, u praksi je sasvim drugačije. U podzakonskim aktima, kojima se razrađuju poslovi i zadaci ANB-a, pozicija unutrašnje kontrole se ne pominje! Tu se ostavlja mogućnost jednostranog tumačenja što, naravno, ne ide u prilog jačanju nezavisne pozicije generalnog inspektora, a samim tim i efikasnosti i profesionalnosti njegovog rada. To je dovelo do toga da u praksi funkcioniše model koji neki ,,krste” kao mješoviti mada ne vidim šta je tu mješovito.

MONITOR: Pa kako onda funkcioniše unutrašnja kontrola?
PEJOVIĆ: Unutrašnja kontrola u ANB-u funkcioniše kao glavni sanitarni inspektor, koji ozbiljno i vrlo temeljno, po planu i programu koji usvoji Vlada, obavlja sanitarni pregled objekata kojima je ranije najavio tačan datum inspekcije i šta će biti predmet inspekcije. Ovo je, naravno, karikiranje stvarnosti, ali da navedem nekoliko činjenica koje je to potkrepljuju.

Organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u Kabinetu generalnog inspektora, koji je zadužen za unutrašnju kontrolu donosi Vlada, ali na prijedlog direktora ANB-a. Odabir službenika radno angažovanih u Kabinetu generalnog inspektora je u nadležnosti direktora ANB-a. Sva prava i obaveze iz radnih odnosa zaposleni u Kabinetu generalnog inspektora crpe iz Zakona o ANB, što je opet u nadležnosti direktora ANB. Kabinet generalnog inspektora nema svoj djelovodni protokol i svoj pečat, već sve funkcioniše preko arhive ANB. Generalni inspektor nema pravilnik o postupanju prilikom vršenja inspekcijskog nadzora.

U Kabinetu generalnog inspektora pune tri godine, od momenta kada je sistematizovano, nepopunjeno je radno mjesto od ključnog značaja za profesionalnu i nezavisnu kontrolu pojedinih segmenata ANB. Moja inicijativa da se to radno mjesto popuni, jer bez toga nema profesionalne kontrole, nije naišla na razumijevanje.

MONITOR: Šta se radi u slučajevima kada nešto nije definisano zakonom?
PEJOVIĆ: Ako Zakon nešto ne propisuje onda se primjenjuje praksa, ne evropska nego domaća. A kakva nam je domaća praksa nije teško pretpostaviti.

MONITOR: Da li to znači da se unutrašnjoj kontroli u ANB-u i ne pridaje odgovarajući značaj?
PEJOVIĆ: Koliki je značaj u ranijem periodu pridavan unutrašnjoj kontroli ANB govore i činjenice da u praksi nije registrovano da je parlamentarni Odbor za odbranu i bezbjednost pokazao interes da prilikom godišnje analize Izvještaja direktora ANB bude prisutan i generalni inspektor čiji je godišnji izvještaj dio izvještaja direktora ANB. Podjednako je to bilo neinteresantno i za predstavnike vlasti i opozicije. Generalni inspektor nije imao priliku da razmijeni mišljenja, bar na nivou principa i zakonskih rješenja, sa predstavnicima iz zemalja regiona i šire. Za njegov rad nijesu pokazivale interesovanje ni partnerske službe. Toliko o značaju ove pozicije za koju je bio potreban apsolutni konsenzus u Vladi.

MONITOR: Ima li u današnjoj tajnoj policiji pomaka nabolje u odnosu na vrijeme kada ste Vi bili aktivni?
PEJOVIĆ: Ima pomaka nabolje, posebno kada se imaju u vidu radni uslovi, zaštita tajnosti podataka i tehnička opremljenost. Što se tiče poštovanja zakona i ljudskih prava hoću da vjerujem da je i po tim pitanjima ostvaren određeni napredak, ali treba podsjetiti i na mogućnosti koje danas pruža ubrzani razvoj tehnike i jednoj i drugoj strani. Napomenuo bih da se zakon sa formalno-pravnog aspekta poštovao i prije devedesetih. Procedure su skoro iste, samo što je neke odluke tada odobravala izvršna vlast, a danas o tome odlučuje sudska. Forma je zadovoljena, a je li i suština – to je druga tema.

MONITOR: Da li će policija biti (zlo)upotrijebljena tokom kampanje za oktobarske izbore i na dan izbora kao što se dešavalo ranije?
PEJOVIĆ: Za kontrolu ponašanja policije u izbornom procesu nadležni su Unutrašnja kontrola MUP-a i Savjet za građansku kontrolu policije. Sve zloupotrebe tokom izbornog procesa su sada u nadležnosti Specijalnog državnog tužioca.

Ograničena ovlašćenja

MONITOR: Da li ste za ova dva mjeseca koliko obavljate tu dužnost uspjeli ponešto da iskontrolišete?
PEJOVIĆ: Iskreno, da sam u momentu kada mi je ponuđen ovaj posao znao da poslije tolikih provjera, konsenzusa i natezanja slijedi ograničeni mandat , ja ga ne bih prihvatio. Na kraju, činjenica je da generalni inspektor izabran po ovom sporazumu i zakonu nije funkcioner Vlade u punom kapacitetu. Polje djelovanja mu je ova godina, kao da je život počeo ove godine. Pri bilo kojoj kontroli susrećem se sa upozorenjem osoba čiji rad kontolišem – ovo su rješenja iz 2016., možemo Vam dati i ona ranija, ali onda kršimo zakon! Naravno da to ne dolazi u obzir, jer tamo nijesam došao da kršim zakon nego da kontrolišem da se to ne radi. Da budem precizniji: u pitanju je nametnuti generalni inspektor sa ograničenim ovlašćenjima i kapacitetima, i sve to po Lex specialisu.

Stranke bi prvo da kontrolišu tajnu policiju

MONITOR: Koliko je tajna policija značajna za državu?
PEJOVIĆ: Da tajna policija u svim državama nije veoma bitan organ ne bi se sve političke partije odmah po osvajanju vlasti trudile da prvo nju stave pod svoju kontrolu. Svježi primjer su dešavanja nakon posljednjih izbora u Hrvatskoj, a Hrvatska je članica EU i NATO. Da ne pominjem dešavanja u Turskoj. Zato je i nazavisna pozicija generalnog inspektora od ključnog značaja u sprječavanju mogućih zloupotreba.

Nepotrebno mistifikovanje

MONITOR: Vi ste, koliko znamo, jedini generalni inspektor ANB-a koji je o Agenciji ovako javno i detaljno govorio za neki medij?
PEJOVIĆ: Po pravilu funkcioneri ANB vrlo rijetko komentarišu bilo kakav događaj koji uznemiri javno mnjenje, što vrlo često dodatno nepotrebno mistifikuje rad ove službe. Mislim da se to precjenjuje, jer ima dosta toga što se nepotrebno sakriva od javnosti. Na ovu poziciju imenovan sam na osnovu posebnog sporazuma i zakona i imam dodatnu obavezu da crnogorsku javnost informišem o realnoj poziciji, posebno o onome što smatram da me onemogućava da profesionalno i nezavisno obavim posao za koji sam predložen i imenovan od strane Vlade. Smatram da potenciranje nepopunjavanja pojedinih radnih mjesta u ANB nije tajni podatak, posebno ako se to izbjegava više godina i što se može negativno odraziti na efikasnost i profesionalnost rada untrašnje kontrole.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo