Povežite se sa nama

INTERVJU

GOJKO PEJOVIĆ, GENERALNI INSPEKTOR AGENCIJE ZA NACIONALNU BEZBJEDNOST CRNE GORE: Unutrašnja kontrola kao ukras

Objavljeno prije

na

Gojko Pejović izabran je, na osnovu sporazuma DPS-a i dijela opozicije o formiranju Vlade izbornog povjerenja, na prijedlog Socijaldemokratske partije za generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore. Pejović ima višegodišnje radno iskustvo u crnogorskoj i jugoslovenskoj službi državne bezbjednosti. Penzionisan je 1991. godine na sopstveni zahtjev kao službenik SDB Jugoslavije. Bilo je to vrijeme kada su iz tadašnjeg MUP-a penzionisani službenici koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci.

Na početku razgovora za Monitor, gospodina Pejovića zamolili smo da prokomentariše aktuelni Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost.

– Zakon o ANB je donesen 2005. i od tada je pet puta mijenjan, što dovoljno govori o kvalitetu osnovnog zakonskog teksta. Poređenja radi, u Hrvatskoj Zakon o sigurnosno obavještajnom sustavu je donesen 2006. godine i nije mijenjan. Moja ozbiljnija zamjerka je što Zakon ne definiše precizno osnovnu djelatnost Agencije. Sve se podrazumijeva po onom – ,,može da bude, ali ne mora da znači”. Korišćena su zakonska rješenja nekih zemalja iz regiona, najviše iz slovenačkog zakona, koja nijesu najsrećnije ,,upakovana”. Tako se Agencija, odnosno njena djelatnost, može tumačiti i kao obavještajna i kao kontraobavještajna služba, što je miješanje nespojivih poslova i to sigurno može da utiče negativno na efikasnost rada. Ovako skrojen zakon uticao je i na kvalitet podzakonskih akata koji ga prate, što opet ima negativne posljedice kako na zakonitost tako i na efikasnost i profesionalnost u radu Agencije, kaže Pejović.

MONITOR: Zar nije logičnije da se Agencija zove Agencija za državnu bezbjednost?
PEJOVIĆ: Da, za sve ovo moglo bi se postaviti i pitanje – zašto ,,nacionalna bezbjednost”, a ne ,,državna bezbjednost”? Očito, živimo u vremenu kada se prioritet daje formi a ne sustini u svemu, pa i ovdje.

Poslovi unutrašnje kontrole bilo kojeg bezbjednosnog sistema su, a posebno kada su u pitanju tajne službe, veoma ozbiljni, osjetljivi i odgovorni. Za njih su potrebni stručni i profesionalni kadrovi lišeni bilo kakvih ideoloških ograničenja. Sama priroda posla, odnosno činjenica da se radi o tajnim i osjetljivim podacima, od čije zaštite često zavisi i bezbjednost države, usložnjava i poslove kontrole zakonitosti rada ovih službi. Potreba za apsolutnom nezavisnošću u radu pretpostavlja da ovi državni organi organizaciono i fizički budu odvojeni od organizacionih jedinica koje kontrolišu. Taj model se primjenjuje u skoro svim državama EU, ali u Crnoj Gori nije tako.

MONITOR: Šta je po Zakonu o ANB-u generalni inspektor?
PEJOVIĆ: Generalnog inspektora kao funkcionera imenuje Vlada Crne Gore i on je u skladu sa Zakonom samo njoj odgovoran za svoj rad. No, Zakon je jedno, podzakonski akti su drugo, a praksa nešto sasvim treće. Lex specialis se tu sasvim dobro uklopio sa svojim ograničenjima. Ne treba biti ekspert, dovoljan je i površan pogled, da bi se uočilo da je pozicija generalnog inspektora ANB-a u suštini samo formalnog karaktera, da on nema nadležnosti da ocjenjuje i analizira sa stručnog aspekta pojedine radnje ili analitičke izvještaje Agencije. Zakon mu daje ovlašćenja samo da vrši inspekcijski nadzor sa formalno-pravnog aspekta.

MONITOR: Da li je tako i u okruženju?
PEJOVIĆ: Za razliku od našeg zakona o ANB-u, na primjer hrvatski Zakon o sigurnosno–obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, pored Vijeća za nacionalnu sigurnost kao stručnog tijela koje u nadležnost ima, pored ostalog, i unutrašnju kontrolu sistema sigurnosti, predviđa poseban Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost. Pored brojnih zadataka Ured ima i obavezu da ,,analizira i ocjenjuje sigurnosno-obavještajne podatke od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, surađuje sa sigurnosno-obavještajnim agencijama u izradi strategijskih procjena i ocjena sigurnosnih pojava važnih za nacionalnu sigurnost Hrvatske”. Razlika je, dakle, ogromna. Crna Gora nema državni organ sa sličnim ovlašćenjima i ovim segmentom niko se ne bavi, ali to će se morati imati u vidu u narednoj fazi pristupnih pregovora sa EU.

MONITOR: Šta ste još uočili kad je riječ o pravnoj regulativi?
PEJOVIĆ: Iako je Zakon, kao što sam rekao, vrlo jasan kada normira da generalnog inspektora postavlja i razrješava Vlada i on za svoj rad samo njoj odgovara, u praksi je sasvim drugačije. U podzakonskim aktima, kojima se razrađuju poslovi i zadaci ANB-a, pozicija unutrašnje kontrole se ne pominje! Tu se ostavlja mogućnost jednostranog tumačenja što, naravno, ne ide u prilog jačanju nezavisne pozicije generalnog inspektora, a samim tim i efikasnosti i profesionalnosti njegovog rada. To je dovelo do toga da u praksi funkcioniše model koji neki ,,krste” kao mješoviti mada ne vidim šta je tu mješovito.

MONITOR: Pa kako onda funkcioniše unutrašnja kontrola?
PEJOVIĆ: Unutrašnja kontrola u ANB-u funkcioniše kao glavni sanitarni inspektor, koji ozbiljno i vrlo temeljno, po planu i programu koji usvoji Vlada, obavlja sanitarni pregled objekata kojima je ranije najavio tačan datum inspekcije i šta će biti predmet inspekcije. Ovo je, naravno, karikiranje stvarnosti, ali da navedem nekoliko činjenica koje je to potkrepljuju.

Organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta u Kabinetu generalnog inspektora, koji je zadužen za unutrašnju kontrolu donosi Vlada, ali na prijedlog direktora ANB-a. Odabir službenika radno angažovanih u Kabinetu generalnog inspektora je u nadležnosti direktora ANB-a. Sva prava i obaveze iz radnih odnosa zaposleni u Kabinetu generalnog inspektora crpe iz Zakona o ANB, što je opet u nadležnosti direktora ANB. Kabinet generalnog inspektora nema svoj djelovodni protokol i svoj pečat, već sve funkcioniše preko arhive ANB. Generalni inspektor nema pravilnik o postupanju prilikom vršenja inspekcijskog nadzora.

U Kabinetu generalnog inspektora pune tri godine, od momenta kada je sistematizovano, nepopunjeno je radno mjesto od ključnog značaja za profesionalnu i nezavisnu kontrolu pojedinih segmenata ANB. Moja inicijativa da se to radno mjesto popuni, jer bez toga nema profesionalne kontrole, nije naišla na razumijevanje.

MONITOR: Šta se radi u slučajevima kada nešto nije definisano zakonom?
PEJOVIĆ: Ako Zakon nešto ne propisuje onda se primjenjuje praksa, ne evropska nego domaća. A kakva nam je domaća praksa nije teško pretpostaviti.

MONITOR: Da li to znači da se unutrašnjoj kontroli u ANB-u i ne pridaje odgovarajući značaj?
PEJOVIĆ: Koliki je značaj u ranijem periodu pridavan unutrašnjoj kontroli ANB govore i činjenice da u praksi nije registrovano da je parlamentarni Odbor za odbranu i bezbjednost pokazao interes da prilikom godišnje analize Izvještaja direktora ANB bude prisutan i generalni inspektor čiji je godišnji izvještaj dio izvještaja direktora ANB. Podjednako je to bilo neinteresantno i za predstavnike vlasti i opozicije. Generalni inspektor nije imao priliku da razmijeni mišljenja, bar na nivou principa i zakonskih rješenja, sa predstavnicima iz zemalja regiona i šire. Za njegov rad nijesu pokazivale interesovanje ni partnerske službe. Toliko o značaju ove pozicije za koju je bio potreban apsolutni konsenzus u Vladi.

MONITOR: Ima li u današnjoj tajnoj policiji pomaka nabolje u odnosu na vrijeme kada ste Vi bili aktivni?
PEJOVIĆ: Ima pomaka nabolje, posebno kada se imaju u vidu radni uslovi, zaštita tajnosti podataka i tehnička opremljenost. Što se tiče poštovanja zakona i ljudskih prava hoću da vjerujem da je i po tim pitanjima ostvaren određeni napredak, ali treba podsjetiti i na mogućnosti koje danas pruža ubrzani razvoj tehnike i jednoj i drugoj strani. Napomenuo bih da se zakon sa formalno-pravnog aspekta poštovao i prije devedesetih. Procedure su skoro iste, samo što je neke odluke tada odobravala izvršna vlast, a danas o tome odlučuje sudska. Forma je zadovoljena, a je li i suština – to je druga tema.

MONITOR: Da li će policija biti (zlo)upotrijebljena tokom kampanje za oktobarske izbore i na dan izbora kao što se dešavalo ranije?
PEJOVIĆ: Za kontrolu ponašanja policije u izbornom procesu nadležni su Unutrašnja kontrola MUP-a i Savjet za građansku kontrolu policije. Sve zloupotrebe tokom izbornog procesa su sada u nadležnosti Specijalnog državnog tužioca.

Ograničena ovlašćenja

MONITOR: Da li ste za ova dva mjeseca koliko obavljate tu dužnost uspjeli ponešto da iskontrolišete?
PEJOVIĆ: Iskreno, da sam u momentu kada mi je ponuđen ovaj posao znao da poslije tolikih provjera, konsenzusa i natezanja slijedi ograničeni mandat , ja ga ne bih prihvatio. Na kraju, činjenica je da generalni inspektor izabran po ovom sporazumu i zakonu nije funkcioner Vlade u punom kapacitetu. Polje djelovanja mu je ova godina, kao da je život počeo ove godine. Pri bilo kojoj kontroli susrećem se sa upozorenjem osoba čiji rad kontolišem – ovo su rješenja iz 2016., možemo Vam dati i ona ranija, ali onda kršimo zakon! Naravno da to ne dolazi u obzir, jer tamo nijesam došao da kršim zakon nego da kontrolišem da se to ne radi. Da budem precizniji: u pitanju je nametnuti generalni inspektor sa ograničenim ovlašćenjima i kapacitetima, i sve to po Lex specialisu.

Stranke bi prvo da kontrolišu tajnu policiju

MONITOR: Koliko je tajna policija značajna za državu?
PEJOVIĆ: Da tajna policija u svim državama nije veoma bitan organ ne bi se sve političke partije odmah po osvajanju vlasti trudile da prvo nju stave pod svoju kontrolu. Svježi primjer su dešavanja nakon posljednjih izbora u Hrvatskoj, a Hrvatska je članica EU i NATO. Da ne pominjem dešavanja u Turskoj. Zato je i nazavisna pozicija generalnog inspektora od ključnog značaja u sprječavanju mogućih zloupotreba.

Nepotrebno mistifikovanje

MONITOR: Vi ste, koliko znamo, jedini generalni inspektor ANB-a koji je o Agenciji ovako javno i detaljno govorio za neki medij?
PEJOVIĆ: Po pravilu funkcioneri ANB vrlo rijetko komentarišu bilo kakav događaj koji uznemiri javno mnjenje, što vrlo često dodatno nepotrebno mistifikuje rad ove službe. Mislim da se to precjenjuje, jer ima dosta toga što se nepotrebno sakriva od javnosti. Na ovu poziciju imenovan sam na osnovu posebnog sporazuma i zakona i imam dodatnu obavezu da crnogorsku javnost informišem o realnoj poziciji, posebno o onome što smatram da me onemogućava da profesionalno i nezavisno obavim posao za koji sam predložen i imenovan od strane Vlade. Smatram da potenciranje nepopunjavanja pojedinih radnih mjesta u ANB nije tajni podatak, posebno ako se to izbjegava više godina i što se može negativno odraziti na efikasnost i profesionalnost rada untrašnje kontrole.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo