Povežite se sa nama

MONITORING

GRANIČNI SPOROVI BIVŠIH SFRJ REPUBLIKA: Omeđena pamet

Objavljeno prije

na

Pitali hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, uoči dugo očekivanog susreta sa slovenačkim kolegom Mirom Cerarem oko graničnog spora između dvije zemlje, da li je Hrvatska u evropskim očima nesimpatična zbog neriješenih pitanja sa susjedima. ,,Ne bih rekao da smo nesimpatični. Ali postoje tendencije da se stavi nekakva etiketa da smo nekakav nestaško koji ima malo nešto sa Mađarima, malo nešto sa Slovencima, malo s BiH, malo sa Srbijom” – odgovorio je.

,,Malo nešto”, međusobno ima većina zemalja bivše SFRJ, samo se Makedonija ne pominje. Nestašluka na sve strane.

Crna Gora, na primjer, godinama gordo i u tišini pati zbog nestašluka koje joj susjedi priređuju oko granica. Zvanična Podgorica čvrsto se drži stava da problemi ne postoje i diči se dobrosusjedskim odnosima. Kad u kosovskom parlamentu plaču od suzavca koji je redovno pratio pokušaje usvajanja Sporazuma o razgraničenju sa Crnom Gorom, kod nas to mediji proprate uglavnom kao zanimljivost.

Ovih dana je iz vlade potvrđeno da je kosovski premijer Ramuš Haradinaj pozvao crnogorskog kolegu Duška Markovića u posjetu, te da će njen termin tek biti usaglašen. Poručili da je pitanje demarkacije granice za Podgoricu završena stvar. Zvanična Crna Gora pozvala je Kosovo da u parlamentu potvrdi Sporazum, što je, kako su podsjetili, ,,više puta zatraženo i sa najviših adresa u Briselu i Vašingtonu”.

Demarkacija granične linije sa Crnom Gorom predstavlja jedan od najvećih problema institucija Kosova. Sporazum ne može da prođe u parlamentu zato što mu se, pored opozicionog Samoopredjeljenja, protive i stranka premijera Ramuša Haradinaja, Alijansa za budućnost Kosova i Inicijativa za Kosovo zamjenika premijera Fatmira Ljimaja. Protiv su i poslanici Srpske liste koji smatraju da bi glasanje za taj zakon značilo priznanje Kosova kao nezavisne i suverene države. Usamljeno zvuči predsjednik Kosova Hašim Tači kad poziva poslanike da u parlamentu ratifikuju Sporazum.

Demarkacija granične linije sa Crnom Gorom je uslov liberalizacije viza za građane Kosova. Ni njih, kao ni građane Crne Gore, naravno, niko ništa ne pita.

Čvrsti stav crnogorske vlasti da je priča o razgraničenju sa Kosovom

završena, prosto, ne tretira primjedbe koje su, u vrijeme potpisivana Sporazuma stizale sa terena, prije svega iz Rožaja. ,,Promijenjena granica se sa polovine grebena Hajle spušta ka teritoriji Rožaja preko Brahim brijega do Uljare i dalje se veže ka planni Ahmici. Ovakvim položajem granice strana koja je pripadala Rožajama i preko koje ide pješačka staza kao i jedini pristupni put sada su na teritoriji Kosova, a nama ostaju samo djelovi litice”, objašnjavao je planinar i vodič iz Rožaja Semir Kardović. Na drugoj strani, kako je objašnjavao, u regiji Štedima Crna Gora je dobila teritoriju i katune koji su oduvjek koristili Kosovari a nikada stanovnici Rožaja.

Na Kosovu različiti izvori tvrde da je Crnoj Gori darivano između 70 i 150 kvadratnih kilometara. Raspon između te dvije cifre govori ponešto o ozbiljnosti procjenjivača. Upućeni u Crnoj Gori smatraju da da je istina da je Crnoj Gori dodata nova teritorija, najviše u regionu Čakora ka selu Kućiste u Rugovi, ali da je gubitak na području Hajle nenadoknadiv.

Na drugoj strani države, oko Prevlake, zvanična Crna Gora izjašnjava se – kako kad. Nekad to jeste, nekad nije otvoreno pitanje.

,,Razgraničenje na Prevlaci za nas nije otvoreno pitanje u političkom smislu”, kazao je u martu ove godine za Hinu crnogorski ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović. U septembru je u Podgorici ocijenio da Crna Gora i Hrvatska imaju otvoreno pitanje Prevlake koje bi trebalo riješiti bilateralno. Oba puta je, doduše, kazao da će, ako se ne dogovore, stvar biti riješena međunarodnom arbitražom.

Za Prevlaku, od 2002. važi Protokol o privremenom režimu. Glavnim problemom smatra se razgraničenje na moru.

U Bosni i Hercegovini je utihnula, prije neku godinu burna, rasprava o tome da između pet i sedam kilometara morske obale u Sutorini kod Herceg Novog pripadaju BiH.

BiH, logično, ima mnogo više problema oko razgraničenja sa Srbijom. Od oko 335 kilometara granice, sporno je, prema srpskim izvorima oko 40. Riječ je o područjima kod Zvornika, odnosno Bajine Bašte, zatim dio kroz koji prolazi pruga Beograd-Bar i dio oko opštine Priboj, koja je razdvojena teritorijom opštine Rudo.

Pruga Beograd-Bar oko 12 kilometara prolazi kroz BiH, a na njoj se nalazi i stanica Štrpci. Beograd traži da cijela teritorija oko pruge u potpunosti pripadne Srbiji. U opštini Priboj sporni su putevi, a, kako pišu mediji u regionu, problemi koje mještani imaju riješeni su tako što je postignut sporazum o slobodnom prolasku kroz BiH preko graničnih prelaza.

Ministar spoljnih poslova BiH Igor Crnadak najavljivao je da će posao oko utvrđivanja granice sa Srbijom biti završen do kraja godine, i da će uključivati ,,takozvanu razmjenu teritorija” kod opština Rudo i Štrpci.

Nije se čulo da se to desilo.

Mnogo problema, kazao je tada ministar Crnadak, BiH ima oko granice sa Hrvatskom. Ovoga ljeta parlament BiH je najavio da će ponovo otvoriti pitanje gradnje Pelješkog mosta kojim Hrvatska planira da poveže svoju teritoriju, kao i problem razgraničenja na moru.

Međudržavna granica između BiH i Hrvatske dugačka je čak hiljadu kilometara, a sporno je, pišu mediji i ovim zemljama, oko pet odsto. Jedan dio odnosi se upravo na morsku granicu, odnosno razgraničenje kod Neumskog zaliva.

Hrvatska i Bosna i Hercegovina potpisale su 1999. Ugovor o državnoj granici koji države stranke tog ugovora nisu ratifikovale, pa se primjenjuje privremeno.

Između Srbije i Hrvatske glavni spor je granica na Dunavu. Da li će se granična linija ,,povući” po sredini rijeke, kako hoće Beograd ili po katastru, kako želi Zagreb, pitao se ovoga ljeta beogradski Blic uz konstataciju da se rješenje ni ne nazire. Stav Srbije glasi: granica treba da ide sredinom Dunava, dok se Hrvatska zalaže za određivanje granice po katastarskom principu, jer je – kažu – rijeka promijenila tok. Primenjivanjem takvog modela, djelovi opština Apatin, Sombor i Bačka Palanka pripali bi Hrvatskoj.

Međuvladina komisija, formirana kako bi riješila ovo pitanje, za 15 godina se sastala devet puta.

Priče oko granica ovoga ljeta bile su posebno potaknute nakon odluke Arbitražnog suda za granični spor između Hrvatske i Slovenije koji je riješio da Slovenija kroz hrvatske teritorijalne vode dobije spojnicu svojih teritorijalnih voda i međunarodnog mora.

Hrvatska nije priznala tu odluku jer se ranije povukla iz arbitraže zbog ,,teške povrede arbitražnog postupka”.

Susret hrvatskog i slovenačkog premijera sa početka teksta nije promijenio ništa. Za Hrvatsku je pitanje granice i dalje na stolu, dok

Slovenija ,,apsolutno poštuje arbitražnu odluku i vjeruje da je ta odluka obvezujuća za obje države”.

Spor između Hrvatske i Slovenije pokazuje da problemi među bivšom braćom ne nestaju ulaskom u EU. Svačega ima u pričama oko graničnih sporova među državama koje je nekad vezivalo bratstvo i jedinstvo. Postoji verzija da je granica između Kosova i Crne Gore nacrtana na osnovu ,,jedne karte JNA iz 1953. godine”, a mediji u Hrvatskoj objavljivali su da Slovenija od Beograda traži originale stotinu međunarodnih ugovora potpisanih u vrijeme dviju Jugoslavija, među kojima su i Rapalski ugovor i Osimski sporazumi kojima je nakon Drugog svjetskog rata bila definitivno utvrđena granica Italije i tadašnje SFRJ.

Kolumnista Večernjeg lista Dejan Šorak napisao je: ,,Postoje i ugovori nazvani po jednome talijanskom gradu, kojima smo prvi put u povijesti nešto ušićarili, ali nisam siguran da ih je pristojno spominjati, a zovu se Osimski ugovori iz pradavne 1975. u jednoumnome mraku vladavine Zloglasnoga. No možda i nismo bili dobili koliko se čini, jer bez Osimskih ugovora uopće ne bi bilo našega pograničnoga spora sa Slovenijom, jer cijeli bi Piranski zaljev bio talijanski”.

I tako mi možemo hiljadu godina. I tisuću, ako vam je draže.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo