Povežite se sa nama

INTERVJU

Grebanje po površini

Objavljeno prije

na

Afera Šarić u Srbiji uzburkala je mnoge duhove. Mnogo je i različitih interesa u pitanju, pa smo i zbog toga razgovarali s Vericom Barać, koja je iz ugla antikorupcijske borbe insistirala upravo na slojevitosti motiva i interesa, kao i na odgovornosti države i institucija te na razlozima za sumnje u njene najbolje namjere. MONITOR: Da li vas je ignorisanje vlada kojima ste, godinama, dostavljali izvještaje o korupciji u najznačajnijim privatizacijama navodilo na sumnju da se organizovani kriminal razbaškario u Srbiji?
BARAĆ: Afera koja se sada stvara oko otkrivanja kriminalnog klana Darka Šarića pre svega ima funkciju da skrene pažnju javnosti s pojedinih mera koje Vlada donosi poslednjih nedelja, a koje će imati dalekosežne štetne posledice po privredu i društvo. Pritom naročito mislim na uredbu o konverziji prava korišćenja zemljišta u vlasništvo, koja će omogućiti onima koji su u privatizaciji kupovali preduzeća samo zbog atraktivne lokacije da sada tu lokaciju dobiju besplatno, ili daleko ispod tržišne cene. Naime, Zakon o planiranju i izgradnji, koji je donet prošlog leta, predviđa da se prilikom konverzije od tržišne cene zemljišta odbijaju troškovi pribavljanja prava korišćenja. Vladinom uredbom, koja je nedavno doneta u senci spektakularnih vesti o policijskoj akciji protiv narko mafije, kupcima u privatizaciji se kupoprodajna cena koju su platili za preduzeće priznaje kao trošak pribavljanja prava korišćenja.

MONITOR: Šta to znači?
BARAĆ: Drugim rečima, oni će zemljište dobiti besplatno, ili je možda bolje reći da su preduzeće dobili besplatno onda kad su pod maskom privatizacije kupovali zemljište. Naravno, javna debata o ovom pitanju potpuno je onemogućena u halabuci oko lova na Darka Šarića i međusobnim optužbama Srbije i Crne Gore za nesaradnju u borbi protiv organizovanog kriminala.

MONITOR: Koliko je prljavi novac ušao duboko u finansijske tokove u Srbiji? Znate li da li je Srbija zatražila tehničku pomoć od međunarodnih i evropskih organizacija koje već imaju iskustva u praćenju tokova novca?
BARAĆ: Savet je prethodnih godina analizirao više slučajeva u kojima je bilo sumnji na pranje novca u privatizaciji. Dokumentaciju o tome dostavljali smo Upravi za sprečavanje pranja novca, međutim nikada nismo dobili informaciju šta je u vezi s tim preduzeto. Još krajem 2003. godine Savet je dao preporuku Vladi da zabrani kupovinu preduzeća u privatizaciji novcem s of-šor računa, međutim tadašnja Vlada nas je napala da štitimo samoupravljanje i ugrožavamo strana ulaganja. Vlast u Srbiji godinama ignoriše prigovore OEBS-a i drugih evropskih organizacija da u Srbiji praktično ne postoji kontrola porekla novca u privatizaciji, iako još od 2002. godine pri Ministarstvu finansija radi Uprava za sprečavanje pranja novca.

MONITOR: A Evropa?
BARAĆ: Ministri i njihovi eksperti godinama nam samouvereno govore da nije važno kakvo je poreklo novca, već je samo važno da se investira, da bi ovih dana odjednom činovnici u Vladi počeli da se žale kako je prljav novac preplavio Srbiju preko investicija u privatizaciji, građevinarstvu. Pritom je pitanje da li bi ta informacija uopšte došla do javnosti da nije postojao interes zapadnih zemalja, pre svega SAD, da se stane na put kriminalnom klanu Darka Šarića. Mislim da bi Šarić, da nije bilo stranog pritiska, kroz nekoliko godina izašao iz nezakonitih poslova i predstavio se u javnosti kao uspešan biznismen koga, kao i sve druge u Srbiji, više nije pristojno pitati za poreklo ,,prvog miliona”.

MONITOR: Kako građane uključiti u borbu protiv sprege kriminala i djelova državnog sistema? Vaš Savjet je svojim analizama pojedinih privatizacija otvorio oči radnicima-akcionarima u nekoliko srpskih firmi?
BARAĆ: Pre bih rekla da su radnici-akcionari otvorili oči nama. Nismo mi odlazili u Jugoremediju da govorimo malim akcionarima da su njihova prava ugrožena, već su se oni obratili Savetu i skrenuli nam pažnju da je kršenje prava malih akcionara jedan od najozbiljnijih problema tranzicije u Srbiji. Činjenica da je Srbija ušla u proces privatizacije a da prethodno nije stvorila mehanizme za jednaku zaštitu svih privatnih vlasnika, imala je najdrastičnije posledice upravo u akcionarskim društvima gde su veliki akcionari koji imaju podršku vlasti uživali zaštitu svojih interesa čak i kada su kršili zakon, dok istovremeno mali akcionari nisu mogli da ostvare svoja zakonom garantovana vlasnička prava.

MONITOR: Dakle to je jedan od modela?
BARAĆ: Iako smatram da je uspeh radnika-akcionara Jugoremedije unapredio borbu protiv korupcije u Srbiji, ipak ne mislim da je to primer kako građani treba da se uključe u borbu protiv korupcije. Borbom protiv korupcije treba da se bave državne institucije koje su nadležne i stručne za taj posao. Građani ne treba da rade posao policije i tužilaštva, jer oni već plaćaju policiju i tužilaštva da se bore protiv kriminala i korupcije. Savetu se često obraćaju građani koji na loš rad istražnih organa reaguju tako što se sami bave istragama. Mislim da takva vrsta aktivizma ne doprinosi borbi protiv korupcije, već naprotiv, stvara jednu vrstu haosa u kojoj se svi bave istragom, što organima nadležnim za istragu omogućava da prikriju da se oni istragom ne bave. Uloga građana u borbi protiv korupcije je pre svega u tome da ocenjuju postupanje vlasti, i da kažnjavaju loše i štetne postupke vlasti na izborima.

MONITOR: Ima li još nešto što je tu važno?
BARAĆ: Za ovo su, naravno, neophodni nezavisni i profesionalni mediji, istraživačko novinarstvo koje će upoznati javnost s radom vlasti i problemima korupcije. U Srbiji su mediji povezani s istim onim centrima moći koji upravljaju i političkim i privrednim tokovima, tako da ovde nema osnovnih pretpostavki za borbu protiv korupcije, odnosno da građani dobijaju valjane informacije na osnovu kojih bi mogli da kritički ocenjuju rad vlasti. Pritom naši mediji ne samo što ne pružaju valjane informacije, već svojim načinom izveštavanja dodatno produbljuju i onako drastično nepoverenje građana u politički sistem, nepoverenje koje je u Srbiji već počelo da se graniči s paranojom. Tako smo deset godina nakon smene Miloševićevog režima ponovo u situaciji da imamo nesmenjivu vlast koja opstaje produkujući haos, odnosno jedan isti krug političkih aktera koji se smenjuju na izborima bez ikakvih stvarnih promena.

MONITOR: Izrazili ste sumnju da će se i u ovoj kokainskoj aferi istraga zadržati na nivou afere i na manje-više sporednim igračima?
BARAĆ: Dovoljno je samo setiti se kako se završila takozvana šećerna afera i biće vam jasno kako će se završiti i ova kokainska. Tada je Vlada preduzela samo one mere koje je od nje tražila Evropska unija kako bi se sprečio dalji šverc i zaštitio interes zemalja EU. Nisu, međutim, nikada pokrenuti postupci koji su bili od interesa za Srbiju, odnosno nikada nije utvrđeno ko je sve učestvovao u organizovanju enormnog šverca zbog kojeg smo dobili sankcije na izvoz šećera. Mislim da će i ova istraga o trgovini narkoticima dovesti do pokretanja postupaka samo protiv onih ljudi za čije su kažnjavanje zainteresovane SAD, dok će naša Vlada nastojati da zabavi javnost snimcima Šarićeve kuće i voznog parka. A zapravo baš ti snimci govore da je centar poslova s kokainom daleko od Darka Šarića, jer svaki drugi skorojević u Srbiji koji se obogatio na običnom švercu ima istu kuću kao čovek za koga nam tvrde da je šef narko mafije. Međutim, ako bi se pored prizora iz Šarićeve kuće stavile fotografije rezidencija onih biznismena koji su uspeli da legalizuju ,,prvi milion”, bivših članova raznih vlada, socijalističkih direktora, funkcionera državne bezbednosti i ostalih koji nas sada uvode u kapitalizam, onda bi bilo puno jasnije da je čitava ova akcija protiv narko mafije u stvari samo zagrebala po površini.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo