Povežite se sa nama

INTERVJU

Grebanje po površini

Objavljeno prije

na

Afera Šarić u Srbiji uzburkala je mnoge duhove. Mnogo je i različitih interesa u pitanju, pa smo i zbog toga razgovarali s Vericom Barać, koja je iz ugla antikorupcijske borbe insistirala upravo na slojevitosti motiva i interesa, kao i na odgovornosti države i institucija te na razlozima za sumnje u njene najbolje namjere. MONITOR: Da li vas je ignorisanje vlada kojima ste, godinama, dostavljali izvještaje o korupciji u najznačajnijim privatizacijama navodilo na sumnju da se organizovani kriminal razbaškario u Srbiji?
BARAĆ: Afera koja se sada stvara oko otkrivanja kriminalnog klana Darka Šarića pre svega ima funkciju da skrene pažnju javnosti s pojedinih mera koje Vlada donosi poslednjih nedelja, a koje će imati dalekosežne štetne posledice po privredu i društvo. Pritom naročito mislim na uredbu o konverziji prava korišćenja zemljišta u vlasništvo, koja će omogućiti onima koji su u privatizaciji kupovali preduzeća samo zbog atraktivne lokacije da sada tu lokaciju dobiju besplatno, ili daleko ispod tržišne cene. Naime, Zakon o planiranju i izgradnji, koji je donet prošlog leta, predviđa da se prilikom konverzije od tržišne cene zemljišta odbijaju troškovi pribavljanja prava korišćenja. Vladinom uredbom, koja je nedavno doneta u senci spektakularnih vesti o policijskoj akciji protiv narko mafije, kupcima u privatizaciji se kupoprodajna cena koju su platili za preduzeće priznaje kao trošak pribavljanja prava korišćenja.

MONITOR: Šta to znači?
BARAĆ: Drugim rečima, oni će zemljište dobiti besplatno, ili je možda bolje reći da su preduzeće dobili besplatno onda kad su pod maskom privatizacije kupovali zemljište. Naravno, javna debata o ovom pitanju potpuno je onemogućena u halabuci oko lova na Darka Šarića i međusobnim optužbama Srbije i Crne Gore za nesaradnju u borbi protiv organizovanog kriminala.

MONITOR: Koliko je prljavi novac ušao duboko u finansijske tokove u Srbiji? Znate li da li je Srbija zatražila tehničku pomoć od međunarodnih i evropskih organizacija koje već imaju iskustva u praćenju tokova novca?
BARAĆ: Savet je prethodnih godina analizirao više slučajeva u kojima je bilo sumnji na pranje novca u privatizaciji. Dokumentaciju o tome dostavljali smo Upravi za sprečavanje pranja novca, međutim nikada nismo dobili informaciju šta je u vezi s tim preduzeto. Još krajem 2003. godine Savet je dao preporuku Vladi da zabrani kupovinu preduzeća u privatizaciji novcem s of-šor računa, međutim tadašnja Vlada nas je napala da štitimo samoupravljanje i ugrožavamo strana ulaganja. Vlast u Srbiji godinama ignoriše prigovore OEBS-a i drugih evropskih organizacija da u Srbiji praktično ne postoji kontrola porekla novca u privatizaciji, iako još od 2002. godine pri Ministarstvu finansija radi Uprava za sprečavanje pranja novca.

MONITOR: A Evropa?
BARAĆ: Ministri i njihovi eksperti godinama nam samouvereno govore da nije važno kakvo je poreklo novca, već je samo važno da se investira, da bi ovih dana odjednom činovnici u Vladi počeli da se žale kako je prljav novac preplavio Srbiju preko investicija u privatizaciji, građevinarstvu. Pritom je pitanje da li bi ta informacija uopšte došla do javnosti da nije postojao interes zapadnih zemalja, pre svega SAD, da se stane na put kriminalnom klanu Darka Šarića. Mislim da bi Šarić, da nije bilo stranog pritiska, kroz nekoliko godina izašao iz nezakonitih poslova i predstavio se u javnosti kao uspešan biznismen koga, kao i sve druge u Srbiji, više nije pristojno pitati za poreklo ,,prvog miliona”.

MONITOR: Kako građane uključiti u borbu protiv sprege kriminala i djelova državnog sistema? Vaš Savjet je svojim analizama pojedinih privatizacija otvorio oči radnicima-akcionarima u nekoliko srpskih firmi?
BARAĆ: Pre bih rekla da su radnici-akcionari otvorili oči nama. Nismo mi odlazili u Jugoremediju da govorimo malim akcionarima da su njihova prava ugrožena, već su se oni obratili Savetu i skrenuli nam pažnju da je kršenje prava malih akcionara jedan od najozbiljnijih problema tranzicije u Srbiji. Činjenica da je Srbija ušla u proces privatizacije a da prethodno nije stvorila mehanizme za jednaku zaštitu svih privatnih vlasnika, imala je najdrastičnije posledice upravo u akcionarskim društvima gde su veliki akcionari koji imaju podršku vlasti uživali zaštitu svojih interesa čak i kada su kršili zakon, dok istovremeno mali akcionari nisu mogli da ostvare svoja zakonom garantovana vlasnička prava.

MONITOR: Dakle to je jedan od modela?
BARAĆ: Iako smatram da je uspeh radnika-akcionara Jugoremedije unapredio borbu protiv korupcije u Srbiji, ipak ne mislim da je to primer kako građani treba da se uključe u borbu protiv korupcije. Borbom protiv korupcije treba da se bave državne institucije koje su nadležne i stručne za taj posao. Građani ne treba da rade posao policije i tužilaštva, jer oni već plaćaju policiju i tužilaštva da se bore protiv kriminala i korupcije. Savetu se često obraćaju građani koji na loš rad istražnih organa reaguju tako što se sami bave istragama. Mislim da takva vrsta aktivizma ne doprinosi borbi protiv korupcije, već naprotiv, stvara jednu vrstu haosa u kojoj se svi bave istragom, što organima nadležnim za istragu omogućava da prikriju da se oni istragom ne bave. Uloga građana u borbi protiv korupcije je pre svega u tome da ocenjuju postupanje vlasti, i da kažnjavaju loše i štetne postupke vlasti na izborima.

MONITOR: Ima li još nešto što je tu važno?
BARAĆ: Za ovo su, naravno, neophodni nezavisni i profesionalni mediji, istraživačko novinarstvo koje će upoznati javnost s radom vlasti i problemima korupcije. U Srbiji su mediji povezani s istim onim centrima moći koji upravljaju i političkim i privrednim tokovima, tako da ovde nema osnovnih pretpostavki za borbu protiv korupcije, odnosno da građani dobijaju valjane informacije na osnovu kojih bi mogli da kritički ocenjuju rad vlasti. Pritom naši mediji ne samo što ne pružaju valjane informacije, već svojim načinom izveštavanja dodatno produbljuju i onako drastično nepoverenje građana u politički sistem, nepoverenje koje je u Srbiji već počelo da se graniči s paranojom. Tako smo deset godina nakon smene Miloševićevog režima ponovo u situaciji da imamo nesmenjivu vlast koja opstaje produkujući haos, odnosno jedan isti krug političkih aktera koji se smenjuju na izborima bez ikakvih stvarnih promena.

MONITOR: Izrazili ste sumnju da će se i u ovoj kokainskoj aferi istraga zadržati na nivou afere i na manje-više sporednim igračima?
BARAĆ: Dovoljno je samo setiti se kako se završila takozvana šećerna afera i biće vam jasno kako će se završiti i ova kokainska. Tada je Vlada preduzela samo one mere koje je od nje tražila Evropska unija kako bi se sprečio dalji šverc i zaštitio interes zemalja EU. Nisu, međutim, nikada pokrenuti postupci koji su bili od interesa za Srbiju, odnosno nikada nije utvrđeno ko je sve učestvovao u organizovanju enormnog šverca zbog kojeg smo dobili sankcije na izvoz šećera. Mislim da će i ova istraga o trgovini narkoticima dovesti do pokretanja postupaka samo protiv onih ljudi za čije su kažnjavanje zainteresovane SAD, dok će naša Vlada nastojati da zabavi javnost snimcima Šarićeve kuće i voznog parka. A zapravo baš ti snimci govore da je centar poslova s kokainom daleko od Darka Šarića, jer svaki drugi skorojević u Srbiji koji se obogatio na običnom švercu ima istu kuću kao čovek za koga nam tvrde da je šef narko mafije. Međutim, ako bi se pored prizora iz Šarićeve kuće stavile fotografije rezidencija onih biznismena koji su uspeli da legalizuju ,,prvi milion”, bivših članova raznih vlada, socijalističkih direktora, funkcionera državne bezbednosti i ostalih koji nas sada uvode u kapitalizam, onda bi bilo puno jasnije da je čitava ova akcija protiv narko mafije u stvari samo zagrebala po površini.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo