Povežite se sa nama

INTERVJU

DEA pažljivo bira partnere

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako je moguće da se nakon akcije Sablja pojavi Darko Šarić i njegova imperija organizovanog kriminala? ŠVARM: Što se tiče Sablje samo naivni su mogli vjerovati da će to označiti kraj organizovanog kriminala. Njegovim nestankom otvorio se slobodan prostor. U taj prostor je očigledno ušao Šarić i još neki. Oni su preuzeli dobar dio tih poslova Dušana Spasojevića i ekipe. Ali, nije tu bio samo Spasojević, jer je bilo i drugih velikih klanova koji za vrijeme Sablje nijesu ni dotaknuti.

MONITOR: Šarić, navodno, dolazi preko kriminalne grupe Amerika, postaje aktivan kada je Vojislav Voja Amerikanac nestao…

ŠVARM: Nestali Vojo Amerikanac je postao idealan alibi za sve što se dešavalo u proteklom periodu.

MONITOR: Kako Šarić uopšte ulazi u krupne kriminalne poslove?
ŠVARM: To nije mogao bez određene podrške i zaštite u policijskim, pravosudnim i političkim organima.

MONITOR: Koja su, nakon Sablje, ostala netaknuta važna uporišta mafije u institucijama Srbije?
ŠVARM: Stvar je jednostavna: postoje neki važni ljudi u državnim strukturama, ti ljudi čine neke usluge, često je dovoljno da ne urade ništa. Tzv. nečinjenje. Zato dobijaju novac ili neku drugu vrstu “usluge”. Organizovani kriminal, bolje od bilo koje službe bezbjednosti, kada krene prema nekome, vrši sve moguće provjere. Ljudima se traže slabe tačke, način kako se nekome i preko koga može pristupiti. I onda se kreće od sitnih „usluga”, sitne korupcije i krug se širi. U poslu sa kokainom, gdje se radi i bukvalno o milijardama eura, uvijek postoji to čuveno „podmazivanje”, od sitnih carinskih i lučkih službenika, policajaca na ulici, sudija, pa onda gore, prema političkom vrhu. Tu je Šarić očigledno bio viješt. Za razliku od Spasojevića, od ovih klanova koji su ostali, on je dobro pazio da drži nizak profil, da se ne ističe ni na koji način. Radio je na veliko, očigledno sa krupnim igračima iz organizovanog kriminala, kako u Latinskoj Americi tako i u Evropi. Bio je posrednik koji je mogao da prenese ogromne količine kokaina i da ih plasira dalje. I vidi se jedan novi „kvalitet”, naime, on je našao načina da te pare opere. Kroz ulaganja u razne privatizacije. Da je potrajalo on bi postao ugledan biznismen.

MONITOR: U pričama o Šariću izranja hronologija zla: od onih koje je regrutovao DB SFRJ, koje prisvaja Milošević i preobučene u ratnike šalje da ubijaju i pljačkaju, zatim neki od njih formiraju klasične mafijaške klanove?
ŠVARM : I u kriminalu morate najčešće da postepeno napredujete; da bi to uopšte mogli, mora da postoje oni prije vas. Kriminal je uvijek na nekom starom zlu. Da je bilo ovakvih privatizacija 1990-tih, mafija bi i tada to radila samo mnogo lakše nego danas. Tu nema spora. Sem toga, niko od ovih velikih šefova klanova nije sam. On ima zamjenike, pomoćnike… Većina ih ostaje, najčešće se mijenjaju oni na vrhu. Nema Arkana, ali je došao Legija. Nema Legije, ali i poslije njega je došao neko drugi. Sem toga, međuzavisnost je šira: ako neko prenosi drogu preko Turske i tamo ima veze, neće moći bez bugarske mafije, a onda ne bez srpske mafije. Očigledno da situacija danas i 1990-tih ipak nije ista. Ako ih onomad niko nije pitao odakle kriminalcima pare, danas se to pitanje manje-više postavlja. I otuda ozbiljan organizovani kriminal, kao što je slučaj sa Šarićem, ima potrebu da opere ogromne količine novca, da bi ga nakon toga „okrenuli” kroz legalne biznise.

MONITOR: Sigurno nije slučajno što je kokain u Evropu dolazi preko Balkana gdje su slabe institucije?
ŠVARM: To sigurno olakšava takve poslove. Ali, pogledajmo i ovako: SAD su kudikamo bogatije od Srbije, imaju snažne institucije, pa ipak ne mogu da zaustave „uvoz” kokaina. To važi i za EU. Nije balkanska ruta jedina. Ali, zašto je Balkan u ovom trenutku interesantan? Preko Balkana kokain ranije nije ulazio ili je ulazilo vrlo malo. Ispostavilo se da je u ovom trenutku lakše i neuporedivo jeftinije organizirati turu preko Balkana. Vjerujem da je Šarić to prvi uočio. Ali, ne samo Šarić. I Spasojević je pokušao da stigne u Latinsku Ameriku, ali je bio uhapšen u Parizu.

MONITOR: Šarićeva mafija pominjana je još 2007. na sjednici Savjeta za nacionalnu bezbednost Srbije kao nešto „veoma opasno”. Hoće li Srbija sada sa Šarićem ići do kraja?
ŠVARM: Najveći je problem kako raskrinkati mrežu pomagača, saradnika, pokrovitelja, kako god da ih nazovemo, koji se nalaze u državnim institucijama. Želim da vjerujem da se neće stati. Riječ je o komplikovanoj, velikoj i složenoj operaciji koja i u razvijenim zemljama traje i do 10 godina.
Sva naša iskustva govore da dođemo do jednog nivoa i da se onda na tom nivou stane. Organizovani kriminal u samoodbrani spreman je na sve. Mnoga ubistva o tome svjedoče. Postoji čitav jedan Gordijev čvor uzajamnih uslova, veza. Uvijek se neko optužen za organizovani kriminal može pozivati na patriotizam i „zasluge”; tako dolazi do zamjena teza – ne jurite vi mene zato što sam član narko kartela, nego zbog moje nacionalnosti.

MONITOR: Šarić je postao srpsko-crnogorsko međudržavno pitanje?
ŠVARM: Očigledno je da Crna Gora ne učestvuje dovoljno u borbi protiv organizovanog kriminala. Postoji nepovjerenje, nesaradnja, gdje se kriminalci počinju prebrojavati na naše i na vaše. Ne postoje vaši i naši kriminalci. Izgleda da ima onih koji, da bi zaštitili svoje interese, počinju zamjenjivati teze. Niko ne kaže da je Crna Gora jezgro organizovanog kriminala, ali je jasno da se u borbi protiv ovog narko kartela ništa ne može postići bez učešća svih institucija Crne Gore.

MONITOR: Ko je inicirao i vodio operaciju Balkanski ratnik?
ŠVARM: Koliko znam, operaciju Balkanski ratnik vode tri službe -američka, britanska i srpska. Očigledno je da su srpske službe dobile veliku pohvalu čim su učestvovale u ovoj akciji. To zapravo znači – mi vam vjerujemo da vaša služba nije „probušena”. Ne možete u takvu igru da uđete a da nešto ne donesete, neku informaciju, nešto što će upotpuniti mozaik koji recimo DEA slaže. Kad uđete sa takvom vrstom informacije, onda možete da sjednete za sto sa DEA. Očigledno je da druge službe, kao crnogorske, nijesu bile na takvom nivou. I onda to otvara različite vrste špekulacija. Da li su te službe „probušene”?

MONITOR: Zbog čega iz EU još nema komentara u ovoj našoj kokainskoj stvari?
ŠVARM: U EU gotovo sve službe sarađuju na ovoj ili onaj način. Ali, uvijek između tih službi postoje neke posebne operacije. Kad krene jedna vrsta operacije ne uključite baš svaku službu.

MONITOR: Već nekog ko to najbolje radi?
ŠVARM: Ne samo to. Mogućnost curenja informacija uvijek je velika i krug se mora ograničiti. Što manje, to bolje. Ovo što se sada zna o trgovini sa 2,2 tone kokaina tek je vrh ledenog brijega. Dok god se ne sasiječe institucionalna, politička podrška, uvijek organizovani kriminal ispliva i nastavi isti posao.

MONITOR: Šarić je izgleda pažljivo birao moćne karike u lancu organizovanog kriminala.
ŠVARM: Ne ide Darko Šarić okolo i daje vizit karte na kojima piše
narkobos. Broj ljudi koji tačno zna šta radi Darko Šarić je veoma ograničen. Kako onda ide dalje? Ti ljudi imaju svoje ljude koji im služe za neke poslove.Neko iz petog ešalona može biti upregnut u Šarićeve poslove a da nikad u životu nije čuo za njega. Organizovani kriminal djeluje po principu kaskada. Recimo, „čovjek iz naše partije”, koji nam je važan, pomogao nam je nešto, namjestimo, dajmo mu neku sinekuru, namjestimo mu neke tendere. Suština organizovanog kriminala jeste da uspijeva na korupciji. U filmu Kum, don Vito Korleone ne traži pare – ja ću sad to da ti završim, ali mi duguješ „uslugu”. I Šarić je ljude zaduživao „uslugama” .

MONITOR: U Crnoj Gori je počela neka vrsta obračuna sa onima koji otvoreno, već duže vrijeme, govore o organizovanom kriminalu. Na udaru je Nebojša Medojević.
ŠVARM: Medojević tvrdi da je vrh Crne Gore povezan sa organizovanim kriminalom. Kako dezavuirati Medojevića? Tako što je „izdajnik”. Organizovani kriminal u Crnoj Gori i bilo gdje drugdje brani se tako što će zamijeniti teze. Ta vrsta nervozne reakcije prilično dobro pokazuje da postoji neka „veza” između ljudi u određenim institucijama i organizovanog kriminala.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo