Povežite se sa nama

INTERVJU

DEA pažljivo bira partnere

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako je moguće da se nakon akcije Sablja pojavi Darko Šarić i njegova imperija organizovanog kriminala? ŠVARM: Što se tiče Sablje samo naivni su mogli vjerovati da će to označiti kraj organizovanog kriminala. Njegovim nestankom otvorio se slobodan prostor. U taj prostor je očigledno ušao Šarić i još neki. Oni su preuzeli dobar dio tih poslova Dušana Spasojevića i ekipe. Ali, nije tu bio samo Spasojević, jer je bilo i drugih velikih klanova koji za vrijeme Sablje nijesu ni dotaknuti.

MONITOR: Šarić, navodno, dolazi preko kriminalne grupe Amerika, postaje aktivan kada je Vojislav Voja Amerikanac nestao…

ŠVARM: Nestali Vojo Amerikanac je postao idealan alibi za sve što se dešavalo u proteklom periodu.

MONITOR: Kako Šarić uopšte ulazi u krupne kriminalne poslove?
ŠVARM: To nije mogao bez određene podrške i zaštite u policijskim, pravosudnim i političkim organima.

MONITOR: Koja su, nakon Sablje, ostala netaknuta važna uporišta mafije u institucijama Srbije?
ŠVARM: Stvar je jednostavna: postoje neki važni ljudi u državnim strukturama, ti ljudi čine neke usluge, često je dovoljno da ne urade ništa. Tzv. nečinjenje. Zato dobijaju novac ili neku drugu vrstu “usluge”. Organizovani kriminal, bolje od bilo koje službe bezbjednosti, kada krene prema nekome, vrši sve moguće provjere. Ljudima se traže slabe tačke, način kako se nekome i preko koga može pristupiti. I onda se kreće od sitnih „usluga”, sitne korupcije i krug se širi. U poslu sa kokainom, gdje se radi i bukvalno o milijardama eura, uvijek postoji to čuveno „podmazivanje”, od sitnih carinskih i lučkih službenika, policajaca na ulici, sudija, pa onda gore, prema političkom vrhu. Tu je Šarić očigledno bio viješt. Za razliku od Spasojevića, od ovih klanova koji su ostali, on je dobro pazio da drži nizak profil, da se ne ističe ni na koji način. Radio je na veliko, očigledno sa krupnim igračima iz organizovanog kriminala, kako u Latinskoj Americi tako i u Evropi. Bio je posrednik koji je mogao da prenese ogromne količine kokaina i da ih plasira dalje. I vidi se jedan novi „kvalitet”, naime, on je našao načina da te pare opere. Kroz ulaganja u razne privatizacije. Da je potrajalo on bi postao ugledan biznismen.

MONITOR: U pričama o Šariću izranja hronologija zla: od onih koje je regrutovao DB SFRJ, koje prisvaja Milošević i preobučene u ratnike šalje da ubijaju i pljačkaju, zatim neki od njih formiraju klasične mafijaške klanove?
ŠVARM : I u kriminalu morate najčešće da postepeno napredujete; da bi to uopšte mogli, mora da postoje oni prije vas. Kriminal je uvijek na nekom starom zlu. Da je bilo ovakvih privatizacija 1990-tih, mafija bi i tada to radila samo mnogo lakše nego danas. Tu nema spora. Sem toga, niko od ovih velikih šefova klanova nije sam. On ima zamjenike, pomoćnike… Većina ih ostaje, najčešće se mijenjaju oni na vrhu. Nema Arkana, ali je došao Legija. Nema Legije, ali i poslije njega je došao neko drugi. Sem toga, međuzavisnost je šira: ako neko prenosi drogu preko Turske i tamo ima veze, neće moći bez bugarske mafije, a onda ne bez srpske mafije. Očigledno da situacija danas i 1990-tih ipak nije ista. Ako ih onomad niko nije pitao odakle kriminalcima pare, danas se to pitanje manje-više postavlja. I otuda ozbiljan organizovani kriminal, kao što je slučaj sa Šarićem, ima potrebu da opere ogromne količine novca, da bi ga nakon toga „okrenuli” kroz legalne biznise.

MONITOR: Sigurno nije slučajno što je kokain u Evropu dolazi preko Balkana gdje su slabe institucije?
ŠVARM: To sigurno olakšava takve poslove. Ali, pogledajmo i ovako: SAD su kudikamo bogatije od Srbije, imaju snažne institucije, pa ipak ne mogu da zaustave „uvoz” kokaina. To važi i za EU. Nije balkanska ruta jedina. Ali, zašto je Balkan u ovom trenutku interesantan? Preko Balkana kokain ranije nije ulazio ili je ulazilo vrlo malo. Ispostavilo se da je u ovom trenutku lakše i neuporedivo jeftinije organizirati turu preko Balkana. Vjerujem da je Šarić to prvi uočio. Ali, ne samo Šarić. I Spasojević je pokušao da stigne u Latinsku Ameriku, ali je bio uhapšen u Parizu.

MONITOR: Šarićeva mafija pominjana je još 2007. na sjednici Savjeta za nacionalnu bezbednost Srbije kao nešto „veoma opasno”. Hoće li Srbija sada sa Šarićem ići do kraja?
ŠVARM: Najveći je problem kako raskrinkati mrežu pomagača, saradnika, pokrovitelja, kako god da ih nazovemo, koji se nalaze u državnim institucijama. Želim da vjerujem da se neće stati. Riječ je o komplikovanoj, velikoj i složenoj operaciji koja i u razvijenim zemljama traje i do 10 godina.
Sva naša iskustva govore da dođemo do jednog nivoa i da se onda na tom nivou stane. Organizovani kriminal u samoodbrani spreman je na sve. Mnoga ubistva o tome svjedoče. Postoji čitav jedan Gordijev čvor uzajamnih uslova, veza. Uvijek se neko optužen za organizovani kriminal može pozivati na patriotizam i „zasluge”; tako dolazi do zamjena teza – ne jurite vi mene zato što sam član narko kartela, nego zbog moje nacionalnosti.

MONITOR: Šarić je postao srpsko-crnogorsko međudržavno pitanje?
ŠVARM: Očigledno je da Crna Gora ne učestvuje dovoljno u borbi protiv organizovanog kriminala. Postoji nepovjerenje, nesaradnja, gdje se kriminalci počinju prebrojavati na naše i na vaše. Ne postoje vaši i naši kriminalci. Izgleda da ima onih koji, da bi zaštitili svoje interese, počinju zamjenjivati teze. Niko ne kaže da je Crna Gora jezgro organizovanog kriminala, ali je jasno da se u borbi protiv ovog narko kartela ništa ne može postići bez učešća svih institucija Crne Gore.

MONITOR: Ko je inicirao i vodio operaciju Balkanski ratnik?
ŠVARM: Koliko znam, operaciju Balkanski ratnik vode tri službe -američka, britanska i srpska. Očigledno je da su srpske službe dobile veliku pohvalu čim su učestvovale u ovoj akciji. To zapravo znači – mi vam vjerujemo da vaša služba nije „probušena”. Ne možete u takvu igru da uđete a da nešto ne donesete, neku informaciju, nešto što će upotpuniti mozaik koji recimo DEA slaže. Kad uđete sa takvom vrstom informacije, onda možete da sjednete za sto sa DEA. Očigledno je da druge službe, kao crnogorske, nijesu bile na takvom nivou. I onda to otvara različite vrste špekulacija. Da li su te službe „probušene”?

MONITOR: Zbog čega iz EU još nema komentara u ovoj našoj kokainskoj stvari?
ŠVARM: U EU gotovo sve službe sarađuju na ovoj ili onaj način. Ali, uvijek između tih službi postoje neke posebne operacije. Kad krene jedna vrsta operacije ne uključite baš svaku službu.

MONITOR: Već nekog ko to najbolje radi?
ŠVARM: Ne samo to. Mogućnost curenja informacija uvijek je velika i krug se mora ograničiti. Što manje, to bolje. Ovo što se sada zna o trgovini sa 2,2 tone kokaina tek je vrh ledenog brijega. Dok god se ne sasiječe institucionalna, politička podrška, uvijek organizovani kriminal ispliva i nastavi isti posao.

MONITOR: Šarić je izgleda pažljivo birao moćne karike u lancu organizovanog kriminala.
ŠVARM: Ne ide Darko Šarić okolo i daje vizit karte na kojima piše
narkobos. Broj ljudi koji tačno zna šta radi Darko Šarić je veoma ograničen. Kako onda ide dalje? Ti ljudi imaju svoje ljude koji im služe za neke poslove.Neko iz petog ešalona može biti upregnut u Šarićeve poslove a da nikad u životu nije čuo za njega. Organizovani kriminal djeluje po principu kaskada. Recimo, „čovjek iz naše partije”, koji nam je važan, pomogao nam je nešto, namjestimo, dajmo mu neku sinekuru, namjestimo mu neke tendere. Suština organizovanog kriminala jeste da uspijeva na korupciji. U filmu Kum, don Vito Korleone ne traži pare – ja ću sad to da ti završim, ali mi duguješ „uslugu”. I Šarić je ljude zaduživao „uslugama” .

MONITOR: U Crnoj Gori je počela neka vrsta obračuna sa onima koji otvoreno, već duže vrijeme, govore o organizovanom kriminalu. Na udaru je Nebojša Medojević.
ŠVARM: Medojević tvrdi da je vrh Crne Gore povezan sa organizovanim kriminalom. Kako dezavuirati Medojevića? Tako što je „izdajnik”. Organizovani kriminal u Crnoj Gori i bilo gdje drugdje brani se tako što će zamijeniti teze. Ta vrsta nervozne reakcije prilično dobro pokazuje da postoji neka „veza” između ljudi u određenim institucijama i organizovanog kriminala.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo