Povežite se sa nama

INTERVJU

DEA pažljivo bira partnere

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako je moguće da se nakon akcije Sablja pojavi Darko Šarić i njegova imperija organizovanog kriminala? ŠVARM: Što se tiče Sablje samo naivni su mogli vjerovati da će to označiti kraj organizovanog kriminala. Njegovim nestankom otvorio se slobodan prostor. U taj prostor je očigledno ušao Šarić i još neki. Oni su preuzeli dobar dio tih poslova Dušana Spasojevića i ekipe. Ali, nije tu bio samo Spasojević, jer je bilo i drugih velikih klanova koji za vrijeme Sablje nijesu ni dotaknuti.

MONITOR: Šarić, navodno, dolazi preko kriminalne grupe Amerika, postaje aktivan kada je Vojislav Voja Amerikanac nestao…

ŠVARM: Nestali Vojo Amerikanac je postao idealan alibi za sve što se dešavalo u proteklom periodu.

MONITOR: Kako Šarić uopšte ulazi u krupne kriminalne poslove?
ŠVARM: To nije mogao bez određene podrške i zaštite u policijskim, pravosudnim i političkim organima.

MONITOR: Koja su, nakon Sablje, ostala netaknuta važna uporišta mafije u institucijama Srbije?
ŠVARM: Stvar je jednostavna: postoje neki važni ljudi u državnim strukturama, ti ljudi čine neke usluge, često je dovoljno da ne urade ništa. Tzv. nečinjenje. Zato dobijaju novac ili neku drugu vrstu “usluge”. Organizovani kriminal, bolje od bilo koje službe bezbjednosti, kada krene prema nekome, vrši sve moguće provjere. Ljudima se traže slabe tačke, način kako se nekome i preko koga može pristupiti. I onda se kreće od sitnih „usluga”, sitne korupcije i krug se širi. U poslu sa kokainom, gdje se radi i bukvalno o milijardama eura, uvijek postoji to čuveno „podmazivanje”, od sitnih carinskih i lučkih službenika, policajaca na ulici, sudija, pa onda gore, prema političkom vrhu. Tu je Šarić očigledno bio viješt. Za razliku od Spasojevića, od ovih klanova koji su ostali, on je dobro pazio da drži nizak profil, da se ne ističe ni na koji način. Radio je na veliko, očigledno sa krupnim igračima iz organizovanog kriminala, kako u Latinskoj Americi tako i u Evropi. Bio je posrednik koji je mogao da prenese ogromne količine kokaina i da ih plasira dalje. I vidi se jedan novi „kvalitet”, naime, on je našao načina da te pare opere. Kroz ulaganja u razne privatizacije. Da je potrajalo on bi postao ugledan biznismen.

MONITOR: U pričama o Šariću izranja hronologija zla: od onih koje je regrutovao DB SFRJ, koje prisvaja Milošević i preobučene u ratnike šalje da ubijaju i pljačkaju, zatim neki od njih formiraju klasične mafijaške klanove?
ŠVARM : I u kriminalu morate najčešće da postepeno napredujete; da bi to uopšte mogli, mora da postoje oni prije vas. Kriminal je uvijek na nekom starom zlu. Da je bilo ovakvih privatizacija 1990-tih, mafija bi i tada to radila samo mnogo lakše nego danas. Tu nema spora. Sem toga, niko od ovih velikih šefova klanova nije sam. On ima zamjenike, pomoćnike… Većina ih ostaje, najčešće se mijenjaju oni na vrhu. Nema Arkana, ali je došao Legija. Nema Legije, ali i poslije njega je došao neko drugi. Sem toga, međuzavisnost je šira: ako neko prenosi drogu preko Turske i tamo ima veze, neće moći bez bugarske mafije, a onda ne bez srpske mafije. Očigledno da situacija danas i 1990-tih ipak nije ista. Ako ih onomad niko nije pitao odakle kriminalcima pare, danas se to pitanje manje-više postavlja. I otuda ozbiljan organizovani kriminal, kao što je slučaj sa Šarićem, ima potrebu da opere ogromne količine novca, da bi ga nakon toga „okrenuli” kroz legalne biznise.

MONITOR: Sigurno nije slučajno što je kokain u Evropu dolazi preko Balkana gdje su slabe institucije?
ŠVARM: To sigurno olakšava takve poslove. Ali, pogledajmo i ovako: SAD su kudikamo bogatije od Srbije, imaju snažne institucije, pa ipak ne mogu da zaustave „uvoz” kokaina. To važi i za EU. Nije balkanska ruta jedina. Ali, zašto je Balkan u ovom trenutku interesantan? Preko Balkana kokain ranije nije ulazio ili je ulazilo vrlo malo. Ispostavilo se da je u ovom trenutku lakše i neuporedivo jeftinije organizirati turu preko Balkana. Vjerujem da je Šarić to prvi uočio. Ali, ne samo Šarić. I Spasojević je pokušao da stigne u Latinsku Ameriku, ali je bio uhapšen u Parizu.

MONITOR: Šarićeva mafija pominjana je još 2007. na sjednici Savjeta za nacionalnu bezbednost Srbije kao nešto „veoma opasno”. Hoće li Srbija sada sa Šarićem ići do kraja?
ŠVARM: Najveći je problem kako raskrinkati mrežu pomagača, saradnika, pokrovitelja, kako god da ih nazovemo, koji se nalaze u državnim institucijama. Želim da vjerujem da se neće stati. Riječ je o komplikovanoj, velikoj i složenoj operaciji koja i u razvijenim zemljama traje i do 10 godina.
Sva naša iskustva govore da dođemo do jednog nivoa i da se onda na tom nivou stane. Organizovani kriminal u samoodbrani spreman je na sve. Mnoga ubistva o tome svjedoče. Postoji čitav jedan Gordijev čvor uzajamnih uslova, veza. Uvijek se neko optužen za organizovani kriminal može pozivati na patriotizam i „zasluge”; tako dolazi do zamjena teza – ne jurite vi mene zato što sam član narko kartela, nego zbog moje nacionalnosti.

MONITOR: Šarić je postao srpsko-crnogorsko međudržavno pitanje?
ŠVARM: Očigledno je da Crna Gora ne učestvuje dovoljno u borbi protiv organizovanog kriminala. Postoji nepovjerenje, nesaradnja, gdje se kriminalci počinju prebrojavati na naše i na vaše. Ne postoje vaši i naši kriminalci. Izgleda da ima onih koji, da bi zaštitili svoje interese, počinju zamjenjivati teze. Niko ne kaže da je Crna Gora jezgro organizovanog kriminala, ali je jasno da se u borbi protiv ovog narko kartela ništa ne može postići bez učešća svih institucija Crne Gore.

MONITOR: Ko je inicirao i vodio operaciju Balkanski ratnik?
ŠVARM: Koliko znam, operaciju Balkanski ratnik vode tri službe -američka, britanska i srpska. Očigledno je da su srpske službe dobile veliku pohvalu čim su učestvovale u ovoj akciji. To zapravo znači – mi vam vjerujemo da vaša služba nije „probušena”. Ne možete u takvu igru da uđete a da nešto ne donesete, neku informaciju, nešto što će upotpuniti mozaik koji recimo DEA slaže. Kad uđete sa takvom vrstom informacije, onda možete da sjednete za sto sa DEA. Očigledno je da druge službe, kao crnogorske, nijesu bile na takvom nivou. I onda to otvara različite vrste špekulacija. Da li su te službe „probušene”?

MONITOR: Zbog čega iz EU još nema komentara u ovoj našoj kokainskoj stvari?
ŠVARM: U EU gotovo sve službe sarađuju na ovoj ili onaj način. Ali, uvijek između tih službi postoje neke posebne operacije. Kad krene jedna vrsta operacije ne uključite baš svaku službu.

MONITOR: Već nekog ko to najbolje radi?
ŠVARM: Ne samo to. Mogućnost curenja informacija uvijek je velika i krug se mora ograničiti. Što manje, to bolje. Ovo što se sada zna o trgovini sa 2,2 tone kokaina tek je vrh ledenog brijega. Dok god se ne sasiječe institucionalna, politička podrška, uvijek organizovani kriminal ispliva i nastavi isti posao.

MONITOR: Šarić je izgleda pažljivo birao moćne karike u lancu organizovanog kriminala.
ŠVARM: Ne ide Darko Šarić okolo i daje vizit karte na kojima piše
narkobos. Broj ljudi koji tačno zna šta radi Darko Šarić je veoma ograničen. Kako onda ide dalje? Ti ljudi imaju svoje ljude koji im služe za neke poslove.Neko iz petog ešalona može biti upregnut u Šarićeve poslove a da nikad u životu nije čuo za njega. Organizovani kriminal djeluje po principu kaskada. Recimo, „čovjek iz naše partije”, koji nam je važan, pomogao nam je nešto, namjestimo, dajmo mu neku sinekuru, namjestimo mu neke tendere. Suština organizovanog kriminala jeste da uspijeva na korupciji. U filmu Kum, don Vito Korleone ne traži pare – ja ću sad to da ti završim, ali mi duguješ „uslugu”. I Šarić je ljude zaduživao „uslugama” .

MONITOR: U Crnoj Gori je počela neka vrsta obračuna sa onima koji otvoreno, već duže vrijeme, govore o organizovanom kriminalu. Na udaru je Nebojša Medojević.
ŠVARM: Medojević tvrdi da je vrh Crne Gore povezan sa organizovanim kriminalom. Kako dezavuirati Medojevića? Tako što je „izdajnik”. Organizovani kriminal u Crnoj Gori i bilo gdje drugdje brani se tako što će zamijeniti teze. Ta vrsta nervozne reakcije prilično dobro pokazuje da postoji neka „veza” između ljudi u određenim institucijama i organizovanog kriminala.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo