Povežite se sa nama

INTERVJU

Kao pitka voda

Objavljeno prije

na

U okviru hercegnovskog Praznika mimoze ove nedjelje dogodio se svojevrsni muzički spektakl. Koncert Massima Savića i njegovog benda u prepunoj dvorani Park publika je nagradila desetominutnim bisom, plešući i pjevajući. Spoj numera iz 80-tih, obrada s albuma Vještina i autorski rukopis popularnog albuma Vještina II očarao je ovu zahtjevnu publiku i budio iz zaborava numere: Stranac u noći, Za tvoje oči, Bacila je sve niz rijeku, Ne plači… Massimo Savić kao muzički Petar Pan, suvereno je vladao svojim repertoarskim konceptom. Tako je ova uspješna muzička inscenacija, osvježila hladnu i vlažnu ariju hercegnovske noći i začinila je emocijom koja miluje dušu.

MONITOR: Hercegnovskoj publici ste poklonili emociju za uživanje svih čula. Da li ste svjesni, ovako zahtjevne publike i evidentnog uspjeha ovog gostovanja?
SAVIĆ: Publika koja je zahtjevna, samo znači da je razmažena. Govorim o koncertnoj situaciji kada publika sjedi, koja se ne može mrdnuti, gdje je čak problem otići u toalet. Vi čitava dva sata morate držati njihovu pažnju. Oni sjednu i čekaju da ih vi zabavite. To je publiku koja sjedi i koja je platila skupu kartu, želeći nešto posebno. Eto, to su situacije u kojima ja točno znam da ćemo ih baš mi – zadovoljiti. Mi smo veoma ozbiljan bend, koji ima vrlo kompleksne aranžmane. Oni su teški, ali uprkos tome, moraju biti kao pitka voda. Da li vam je poznato, da su na našim koncertima u prvim redovima, sami glazbenici. Prepotentno zvuči, ali oni dođu gledati kako to izgleda za stvarno. I svima kažem da nije nikakav problem, sve to postići. Samo trebate imati puno proba i treba zaista puno raditi. U tome je cijeli štos.

MONITOR: Po vašem nastupu se zaključuje da ste hiper emotivac i perfekcionista. Imate li komentar?
SAVIĆ: Moram takav biti. Oni koji su bili na koncertu, automatski mijenjaju svoje predrasude, o mom karakteru, liku i djelu. Nekada sam išao na intervjue sa nelagodom, preznojavao sam se. Dolazili su mi obrazovani novinari s enciklopedijskim muzičkim znanjem i postavljali zafrknuta pitanja. Danas je to nešto sasvim drugo. Radimo živu svirku i nastupamo uvježbano i tačno, što nekima izgleda ili liči na perfekcionizam. Siguran sam, da ovakvim odnosom prema radu, glazbena scena može napredovati. Voljeli bi da možemo ostale glazbenike, natjerati da rade po ovom, oprobanom modelu. Neka se to onda zove perfekcionizam.

MONITOR: Koja je ocjena ovog hercegnovskog koncerta, kojeg je publika ispratila na nogama. Da li ste očekivali ovakve reakcije?
SAVIĆ: Bio sam pjevački, strahovito raspoložen. Znate, ima takvih dana, kada naprosto sve funkcionira. To vam je kao kad ne spavate par noći, i vi mislite da izgledate katastrofa, a neko vam dođe i kaže: ,,Jao, kako svježe izgledaš”. Imali smo dobrog ton majstora, i postigli smo jedan osnovni zvuk. Moja ocjena ovog koncerta je čista desetka.

MONITOR: Konceptualno koncert je spoj numera iz 80-tih s današnjim autorskim rukopisom. Nedostaje li vam ondašnja pop kultura?
SAVIĆ: Meni popularna kultura nedostaje kada gledam sveobuhvatno. No, moj mikrokosmos je ostao i dalje isti. Meni na koncert ne dolaze zalutali. Dolaze oni koji točno znaju zašto su došli. Imam jednu čudnu glazbenu boju… Eto, da vam ne komplikujem, objasniću time, da sam recimo – ljubičasta boja. Postoji publika koja želi tu boju. Tako da je moj svijet, ostao i dalje kvalitetan, kao i u 80-tim. No, vidim da se oko mene stvari mijenjaju na gore. Ono što mi nedostaje u glazbenoj industriji su filteri-glazbeni urednici. Oni po meni trebaju reći: ,,Ovo je smeće i to ne izdajemo!” To mi baš nedostaje. Sjetite se tih godina, onaj ko je snimio album, na njega se okretala sva pažnja, jer se albumi nisu snimali, onako bez veze. Danas od svih ljudi koji snimaju glazbu, bar 80 odsto je ljudi, koji u onim vremenima, nikad ne bi došli do svog albuma.
MONITOR: Vi ste producent, samouvjereni pjevač i kompozitor. Dobili ste MTV nagradu za koncertno izvođenje. Kako detektujete sebe na hrvatskoj muzičkoj sceni?
SAVIĆ: Mi smo jedan od desetak izvođača u Hrvatskoj, koji redovno imaju ozbiljne koncerte i čine profesionalne glazbenike jedne zemje. Dakle, nalazimo se pored Džibonija, Tonija Cetinjskog, Severine, Hladnog piva, Psihomodo popa, Nine Badrić, Olivera Dragojevića…

MONITOR: Vaš rimejk, započet je sa živom svirkom. Kako ste ponovo osvojili muzičko nebo Hrvatske i ex-yu prostora?
SAVIĆ: Na glazbenu scenu sam se vratio, nakon desetogodišnje pauze. Tadašnja situacija, kada sam se reaktivirao, bila je nešto sasvim drugo, i potpuno podređena plejbeku. Konstatovao sam da se cijela scena ulijenila. Niko se nije trudio da pokaže… krv i znoj. Valjda zato što je bio rat. Ljudi su bili siti svega. Nisu vjerovali u iskrenost. Ko zna. Ja sam, to slobodno mogu reći, čist mirnodopski proizvod. Čekao sam kada će sve to prestati, da bi se vratio u stvarnost u kojoj mogu da funkcioniram. I kada smo krenuli sa svirkama uživo, odmah smo naišli na problem. Rekli su nam da ne mogu ozvučiti sve nas. No, bio sam uporan i insistirao da to bude barem, gitara i glas. Meni je to bilo dovoljno. I onda i sada, siguran sam, da ukoliko je glazbenik zaista glazbenik, on će uz samo jedan instrument, bez puno ukrašavanja, postići traženu emociju. Tada smo postigli taj čuveni rimejk žive svirke: Massimo Savić & bend.

MONITOR: Recite nam nešto o saradnji Massimo – Arsen Dedić.
SAVIĆ: Sve je krenulo na koncertu – Sve što znaš o meni. To je bio koncert posvećen Arsenovim pjesmama u Opatiji. On je tada bio zdravstveno jako loše. Iskreno svi smo se bojali, hoće li preživjeti. Znalo se da mu je neophodno potrebna transplantacija kosne srži. Na takvim zahvatima bili su i Minimaks i Edo Murtić, pa nisu uspjeli… Arsen je imao veliku sreću.
Dakle u Opatiji, svako od nas je dobio po jednu kompoziciju, da je napravi na svoj način. Meni je pokojni Dražen Vrdoljak, rekao da uzmem kompoziciju Ne plači. Razradio sam s bendom tako odabranu numeru i pretvorio je u džez muziciranje. Smislio sam dobitnu kombinaciju: četkica na bubnju, kontrabas i moja solo gitara. I dok su se drugi provodili po Opatiji, vrlo posvećeno sam razrađivao svoj solo. Te večeri, svi su pričali o toj izvedbi. Tada sam s Arsenom i Gabi, otpočeo jedan prekrasan odnos i obiteljsko druženje. Da bi nakon toga s Matijom nastavio obilaziti i učestvovati u eminentnim evropskim, džez festivalima. Prvo mi je Arsen napravio pjesmu za jedan album i nastavio s nekoliko tekstova za dugi album. Imam spremne njegove tekstove za novi album… I jedva čekam da se družim s njim, jer imam od koga učiti.

MONITOR: Pojavili ste se kao specijalni gost u zagrebačkoj Areni , na koncertu Halida Bešlića – kralja sevdaha. Kako je došlo do te saradnje?
SAVIĆ: Halid ima veoma čvrst i urban rok bend. Nas dvojica smo se skužili, kad mi je prišao i rekao: Čovječe gledao sam tvoju živu svirku, to je mnogo dobro i sviđa mi se. Nakon toga me je pozvao da mu budem gost u Zagrebu. Svi su se šokirali. Međutim kad sam otpjevao Miljacku, svima je napokon bilo jasno. Dino Muharemović, koji je autor Halidove pjesme Prvi poljubac, meni je napisao dvije pjesme za novi album. Najnovije je da Halid i ja spremamo duet… Biće tu svašta…
Dakle, u pitanju je dešavanje koje se karakteriše kao – pozitivni šok. Moje skromno mišljenje je da ukoliko svi budemo zatvoreni u svoje uske prćije, nećemo nikad otići dalje. Napredovaćemo tek kad počnemo da surađujemo i ako razmjenjujemo iskustva. Drugačije nikako.

MONITOR: Da li eleganciju doživljavate kao stil života?
SAVIĆ: Čovjek čini odjeću, a ne odjeća čovjeka. Firma Vatreks me financira odijelima. Strašno puno odijela su mi poklonili. Sve su to ručno šivana odjela Di Caprio Varteksovog odjela. Sada se krenulo sa idejom Di Caprio by Massimo. Nije u pitanju samo posudba imena, već stvarno, kreiram mušku i žensku odjeću. Imam već pet haljina, koje su ludilo-dobre. Zapelo nam je oko potpisivanja ugovora i autorskih prava. No, nadam se da ćemo u doglednom periodu postići razuman dogovor i otpočeti kolekciju by Massimo.

MONITOR: Šta imate poručiti mladim crnogorskim muzičarima?
SAVIĆ: Znam da ima njih koji toliko vole glazbu, da misle da su rođeni da je stvaraju. Ali nisu. Vrlo je tanka linija između amatera (ljubitelja) glazbe i pravog umjetnika. Mnogi tu liniju ne vide. Oni žele da se bave glazbom, ali nedostatak profesionalnog u njima ih zakucava u onaj postojeći amaterizam. Važno je biti iskren prema sebi i vidjeti da li se linija preskočila ili ne. Ako se to zna vidjeti ili osjetiti, onda je to ono pravo. U tom slučaju, je uspjeh zagarantiran. I napominjem, treba samo raditi, raditi i raditi. Postaviti standarde na visoku razinu i ne odstupati od toga. Ne smiju se raditi kompromisi u kvalitativnom smislu. Mogu poručiti, da zaista ima nade. Samo treba ozbiljno i dobro raditi.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo