Povežite se sa nama

INTERVJU

Đukanović je za SAD previše vruća roba

Objavljeno prije

na

„Imali smo preko 20 sastanaka koji su bili fokusirani na problematizovanje veza organizovanog kriminala i vrha vlasti oličenog u premijeru Đukanoviću, kao i na potrebu za demokratskim rješenjem krize kroz formiranje prelazne vlade i nove izbore na svim nivoima. Interesovanje za veze crnogorske vladajuće mafije sa terorističkim organizacijama nam je vrlo jasno ukazalo na veliku zainteresovanost u Senatu i Kongresu za razvoj situacije u Crnoj Gori” , kaže u razgovoru za Monitor o nedavnoj radnoj posjeti SAD-u lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. MONITOR: Koliko su američki zvaničnici informisani o političkoj situaciji u našoj državi?
MEDOJEVIĆ: Jako dobro i sada provjeravaju koliko opozicija može biti ozbiljna demokratska alternativa ovom potrošenom režimu. Ovih dana svi ćemo biti pod skenerom od strane administracije SAD, kako bi se razjasnile sve dileme koje administracija SAD ima u vezi strateških prioriteta spoljne politike Crne Gore. Đukanovićev režim je godinama trošio milione poreskih obveznika da bi diskreditovao opoziciju i predstavio je kao antiameričku i antizapadnu. Zato je ova posjeta vrlo važna, jer smo sagovornicima prezentirali čvrsta opredjeljenja opozicije da ne dovodi u pitanje crnogorsku nezavisnost i njeno članstvo u EU. Postoje određene razlike oko članstva u NATO, ali su sve opozicione stranke za to da se građani izjasne na referendumu i da svi poštuju odluku građana.

MONITOR: Kakva je bila reakcija kada ste ih upoznali na rastući kriminal i korupciju u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Postoji ozbiljna zabrinutost u SAD zbog propusta u akciji hapšenja Darka Šarića. U narednim nedjeljama pritisak iz SAD će rasti i Đukanović će morati da se opredijeli da li želi da sačuva dobre odnose sa mafijom ili sa SAD. Postojeće stanje je neodrživo. Đukanović je potrošio kredite iz 90-tih i pitanje je samo koliko će opozicija biti na nivou zadataka i preuzeti odgovornost za vođenje države. Ova je posjeta, iako je bila radnog karaktera, u jednu ruku istorijska, jer predstavlja početak promjene politike SAD prema aktuelnom režimu i početak njegovog kraja.

MONITOR: Da li su Vaši sagovornici zabrinuti ovim što se dešava u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ogromna količina vijesti koje razne strukture administracije SAD dobijaju o vezama mafije i vrha vlasti u Crnoj Gori otvorila je pitanje održivosti pozicije Đukanovića kao saveznika SAD. On je postao previše ,,vruća roba”, i svi pokazuju određenu nelagodu zbog toga što je on, sa takvim hipotekama, i dalje osoba koja komunicira sa SAD. Đukanović troši ogromne pare da preko lobista zadrži pozicije u Vašingtonu, ali on svakim danom postaje politički sve skuplji saveznik. Ni jedan političar u SAD ne želi da ima posla sa narko kartelima i političarem kojeg povezuju sa terorističkim organizacijama kao što je FARC. Ako se tome doda i veza FARC i ruske mafije i snažne indicije da Đukanović preko Milana Roćena održava snažne veze sa ruskim faktorom, a posebno sa kontroverznim tajkunom Olegom Deripaskom, koga mnogi povezuju sa bosovima ruske mafije braćom Černoj o čijim aktivnostima FBI vodi istrage preko deset godina i koji ne mogu da uđu u SAD, onda je slika o zabrinutosti SAD prema dešavanjima u Crnoj Gori kompletna.

MONITOR: Opet ste na premijerskom satu bili meta oštrih Đukanovićevih napada.
MEDOJEVIĆ: Đukanović dobro zna ko nam je pripremio ovu posjetu i da je odrađena profesionalno sa jasnim porukama upućenim ključnim ljudima u Senatu, Kongresu i Stejt departmentu koji kreiraju politiku prema Balkanu. Zato je toliko opterećen, pa primitivnim napadima i uvredema pokušava da osokoli partnere u mafiji i uvjeri ih da je on još garant njihove slobode i ključni američki čovjek u Crnoj Gori. Đukanović kao predsjednik Kriminalne Korporacije zadužen je da obezbjeđuje podršku međunarodne zajednice Vladi, pa samim tim i slobodu od sudskih progona
članovima njegove organizacije koji su optuženi pred sudovima u Bariju, Zagrebu i Beogradu. Ako njegovi mafijaški prijatelji pomisle da SAD traži nove favorite u Crnoj Gori koji nijesu u vezi sa mafijom i koji mogu
garantovati održavanje stabilnosti u Crnoj Gori i regionu, Đukanovićeva pozicija u Kriminalnoj Korporaciji mogla bi postati ugrožena. Zato se grčevito bori da umiri opasne partnere da je sve u redu u njegovim odnosima sa SAD. Ali, to nije istina. Niko od skoro 100 naših sagovornika nije rekao nijednu riječ u odbrani Đukanovićevog režima. I njima je jasno da je Kriminalna Korporacija na čijem je on čelu ugrozila bezbjednost i strateške interese SAD u regionu.

MONITOR: Na premijerskom satu pokazali ste presudu italijanskog suda protiv premijera Đukanovića. Šta ste time htjeli da poručite?
MEDOJEVIĆ: Pokazao sam pravosnažnu izvršnu presudu broj 49666/04 Vrhovnog kasacionog suda Italije od 28. decembra 2004. godine kojom se traži hapšenje Đukanovića, kao šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta i pranjem novca. Ovom presudom Đukanoviću se ne priznaje imunitet koji je imao kao Predsjednik države članice SCG i označava se kao opasan kriminalac koji koristi funkciju za uništavanje dokaza, uticaj na svjedoke i podršku kriminalnoj organizaciji kojoj je šef. Ova presuda se poklapa sa početkom intenzivnijih aktivnosti DPS-a na planu nezavisnosti. Do tada je Đukanović bio vrlo uzdržan po tom pitanju. Kada mu je njegov advokat Tućilo prezentirao da ga čeka zatvorska kazna od 40 godina ako ne bude premijer ili predsjednik nezavisne države, on je odlučio da krene u taj projekat. Na svima nama koji smo se borili za nezavisnu i demokratsku Crnu Goru kada je Đukanović bio velikosrpski fanatik i ratni huškač, stoji ne manja odgovornost nego 92. godine kada smo pjevali ,,Oprosti nam Dubrovniče”.

MONITOR: Hoćete da kažete da je ugrožen opstanak države Crne Gore?
MEDOJEVIĆ: Država Crna Gora i njeni narodi moraju smjenom ove vlasti i postizanjem unutar crnogorskog istorijskog dogovora o slobodi i demokratiji, pokazati da je Crna Gora istorijski utemeljen, potreban, optimalan, održiv projekat. Ako Đukanović bude i dalje državu stavljao u funkciju odbrane članova svoje Kriminalne Korporacije i povećavao represiju i nasilje, ugroziće temelje te države. Zato pozivam sve one koji su kao i ja od 1990. godine sanjali san o nezavisnoj i demokratskoj Crnoj Gori, državi svih njenih građana i pomirenih naroda, koji su širom svijeta zabrinuti za stanje u domovini, da nam se pridruže u istorijskoj borbi za spas, dostojanstvo i čast Crne Gore. Nastavak vladavine Kriminalne Korporacije može potkopati temelje države i dovesti njen opstanak u pitanje. Na referendumu 21. maja 2006. dogovorili smo se u KOJOJ državi želimo da živimo, a sada treba da se izjasnimo u KAKVOJ državi želimo da živimo. Siguran sam da uprkos ogromnim količinama političkih i ideoloških narkotika, kojima smo kontaminirani u proteklih 20 godina, imamo još državotvorne vitalnosti da jasno kažemo: ,,Nije ovo mafijaško leglo, već junački MONTENEGRO”.

MONITOR: Da li opozicija definitivno zajedno izlazi na izbore?
MEDOJEVIĆ: Zemlja je u dubokoj političkoj, ekonomskoj i bezbjednosnoj krizi. Vlada je izgubila kontrolu nad situacijom i, praktično, niko ne upravlja zemljom. Opozicija mora pokazati odgovornost i prevazići svoje razlike i uspostaviti dugo očekivano jedinstvo. Sada su i SNP I NOVA demokratske partije koje priznaju realnost nezavisne Crne Gore i bore se za demokratske promjene režima. Potpisali smo izjavu o jedinstvenom nastupu prema režimu, izbornom zakonodavstvu i učešću na izborima. Pažljivo pratimo situaciju sa organizovanim kriminalom.
Crna Gora je puna plaćenih ubica i bosova mafije koji u ovoj vlasti prepoznaju zaštitnika i partnera, tako da imaju vrlo snažan motiv da učestvuju na izborima na strani režima. Bilo kao finansijeri, bilo kako dio mreže pritisaka i ucjena građana. Prema našim informacijama, trenutno se i Darko Šarić i Cane Subotić nalaze u Crnoj Gori, zajedno sa svojim članovima Kriminalne Korporacije.

MONITOR: Zašto mislite da možete pobijediti vladajuću koaliciju, kada vlast sve kontroliše u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ogromna većina građana je protiv DPS-a. Na fer izborima zajednička lista opozicije bi glatko pobijedila. Ipak, treba da dobro procijenimo uslove pod kojima će se izbori održati i da zajednički donesemo odluku. PZP i ja lično smo bili za bojkot izbora i organizovanje demonstracija sa ciljem da padne Vlada i da se formira prelazna vlada koja bi stvorila uslove za prve poštene izbore i napravila zaokret od tajkunske ekonomske politike. Sada djelujemo zajedno sa SNP i NOVOM i zajednički ćemo procijeniti situaciju i donijeti odluku.

Pritisak na SDP

MONITOR: Šta mislite, s obzirom na ,,svađe” između SDP-a i DPS-a, da li će socijaldemokrate napustiti Vladu?
MEDOJEVIĆ: Distanciranje SDP-a od nekih odluka DPS-a i Đukanovića je prije svega posljedica međunarodnog pritiska. SDP je mnogo senzitivniji na signale iz SAD i EU nego DPS i rekao bih da oni pokušavaju da naprave distancu od Đukanovića koji je sve više prepoznat kao šef Kriminalne Korporacije. To ne znači da će se brzo desiti pad Vlade, ali ni to nije isključeno ukoliko Đukanović nastavi da ignoriše međunarodne obaveze. Svaki dan sakrivanja Šarića i Subotića u Crnoj Gori povećavaće pritisak međunarodnih faktora na SDP da povećava pritisak na Đukanovića sve do izlaska iz Vlade.

Spriječiti haos

MONITOR: Da li ste sa američkim sagovornicima razgovarali o skorom odlasku s vlasti premijera Đukanovića?
MEDOJEVIĆ: Posebno smo istakli opasnost od eskalacije nasilja u Crnoj Gori, jer je nezadovoljstvo građana politikom njegove Vlade sve veće. Lica sa Interpolovih potjernica i plaćene ubice slobodno šetaju Crnom Gorom i spremni su da podrže Đukanovića na bilo koji način, jer je ostanak Đukanovića na vlasti jedini garant da će i dalje biti na slobodi. Bosovi mafije koji su na potjernicama ili će uskoro biti na njima, neće mirno gledati Đukanovićevo povlačenje i dolazak demokratske vlade. Zato smo pozvali SAD da se uključi u proces mirne transformacije vlasti. Izrazio sam bojazan da će bez njihovog učešća, kao i EU, mafija na vlasti biti spremna da upotrijebi silu kako bi sačuvala posljednje sigurno utočište u Evropi. U komunikaciji koju smo nastavili ovih dana, razjasnićemo naš predlog prelazne vlade i odlazak Đukanovića sa političke scene, kao preduslov mirnoj tranziciji vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo