Povežite se sa nama

INTERVJU

Đukanović je za SAD previše vruća roba

Objavljeno prije

na

„Imali smo preko 20 sastanaka koji su bili fokusirani na problematizovanje veza organizovanog kriminala i vrha vlasti oličenog u premijeru Đukanoviću, kao i na potrebu za demokratskim rješenjem krize kroz formiranje prelazne vlade i nove izbore na svim nivoima. Interesovanje za veze crnogorske vladajuće mafije sa terorističkim organizacijama nam je vrlo jasno ukazalo na veliku zainteresovanost u Senatu i Kongresu za razvoj situacije u Crnoj Gori” , kaže u razgovoru za Monitor o nedavnoj radnoj posjeti SAD-u lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. MONITOR: Koliko su američki zvaničnici informisani o političkoj situaciji u našoj državi?
MEDOJEVIĆ: Jako dobro i sada provjeravaju koliko opozicija može biti ozbiljna demokratska alternativa ovom potrošenom režimu. Ovih dana svi ćemo biti pod skenerom od strane administracije SAD, kako bi se razjasnile sve dileme koje administracija SAD ima u vezi strateških prioriteta spoljne politike Crne Gore. Đukanovićev režim je godinama trošio milione poreskih obveznika da bi diskreditovao opoziciju i predstavio je kao antiameričku i antizapadnu. Zato je ova posjeta vrlo važna, jer smo sagovornicima prezentirali čvrsta opredjeljenja opozicije da ne dovodi u pitanje crnogorsku nezavisnost i njeno članstvo u EU. Postoje određene razlike oko članstva u NATO, ali su sve opozicione stranke za to da se građani izjasne na referendumu i da svi poštuju odluku građana.

MONITOR: Kakva je bila reakcija kada ste ih upoznali na rastući kriminal i korupciju u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Postoji ozbiljna zabrinutost u SAD zbog propusta u akciji hapšenja Darka Šarića. U narednim nedjeljama pritisak iz SAD će rasti i Đukanović će morati da se opredijeli da li želi da sačuva dobre odnose sa mafijom ili sa SAD. Postojeće stanje je neodrživo. Đukanović je potrošio kredite iz 90-tih i pitanje je samo koliko će opozicija biti na nivou zadataka i preuzeti odgovornost za vođenje države. Ova je posjeta, iako je bila radnog karaktera, u jednu ruku istorijska, jer predstavlja početak promjene politike SAD prema aktuelnom režimu i početak njegovog kraja.

MONITOR: Da li su Vaši sagovornici zabrinuti ovim što se dešava u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ogromna količina vijesti koje razne strukture administracije SAD dobijaju o vezama mafije i vrha vlasti u Crnoj Gori otvorila je pitanje održivosti pozicije Đukanovića kao saveznika SAD. On je postao previše ,,vruća roba”, i svi pokazuju određenu nelagodu zbog toga što je on, sa takvim hipotekama, i dalje osoba koja komunicira sa SAD. Đukanović troši ogromne pare da preko lobista zadrži pozicije u Vašingtonu, ali on svakim danom postaje politički sve skuplji saveznik. Ni jedan političar u SAD ne želi da ima posla sa narko kartelima i političarem kojeg povezuju sa terorističkim organizacijama kao što je FARC. Ako se tome doda i veza FARC i ruske mafije i snažne indicije da Đukanović preko Milana Roćena održava snažne veze sa ruskim faktorom, a posebno sa kontroverznim tajkunom Olegom Deripaskom, koga mnogi povezuju sa bosovima ruske mafije braćom Černoj o čijim aktivnostima FBI vodi istrage preko deset godina i koji ne mogu da uđu u SAD, onda je slika o zabrinutosti SAD prema dešavanjima u Crnoj Gori kompletna.

MONITOR: Opet ste na premijerskom satu bili meta oštrih Đukanovićevih napada.
MEDOJEVIĆ: Đukanović dobro zna ko nam je pripremio ovu posjetu i da je odrađena profesionalno sa jasnim porukama upućenim ključnim ljudima u Senatu, Kongresu i Stejt departmentu koji kreiraju politiku prema Balkanu. Zato je toliko opterećen, pa primitivnim napadima i uvredema pokušava da osokoli partnere u mafiji i uvjeri ih da je on još garant njihove slobode i ključni američki čovjek u Crnoj Gori. Đukanović kao predsjednik Kriminalne Korporacije zadužen je da obezbjeđuje podršku međunarodne zajednice Vladi, pa samim tim i slobodu od sudskih progona
članovima njegove organizacije koji su optuženi pred sudovima u Bariju, Zagrebu i Beogradu. Ako njegovi mafijaški prijatelji pomisle da SAD traži nove favorite u Crnoj Gori koji nijesu u vezi sa mafijom i koji mogu
garantovati održavanje stabilnosti u Crnoj Gori i regionu, Đukanovićeva pozicija u Kriminalnoj Korporaciji mogla bi postati ugrožena. Zato se grčevito bori da umiri opasne partnere da je sve u redu u njegovim odnosima sa SAD. Ali, to nije istina. Niko od skoro 100 naših sagovornika nije rekao nijednu riječ u odbrani Đukanovićevog režima. I njima je jasno da je Kriminalna Korporacija na čijem je on čelu ugrozila bezbjednost i strateške interese SAD u regionu.

MONITOR: Na premijerskom satu pokazali ste presudu italijanskog suda protiv premijera Đukanovića. Šta ste time htjeli da poručite?
MEDOJEVIĆ: Pokazao sam pravosnažnu izvršnu presudu broj 49666/04 Vrhovnog kasacionog suda Italije od 28. decembra 2004. godine kojom se traži hapšenje Đukanovića, kao šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta i pranjem novca. Ovom presudom Đukanoviću se ne priznaje imunitet koji je imao kao Predsjednik države članice SCG i označava se kao opasan kriminalac koji koristi funkciju za uništavanje dokaza, uticaj na svjedoke i podršku kriminalnoj organizaciji kojoj je šef. Ova presuda se poklapa sa početkom intenzivnijih aktivnosti DPS-a na planu nezavisnosti. Do tada je Đukanović bio vrlo uzdržan po tom pitanju. Kada mu je njegov advokat Tućilo prezentirao da ga čeka zatvorska kazna od 40 godina ako ne bude premijer ili predsjednik nezavisne države, on je odlučio da krene u taj projekat. Na svima nama koji smo se borili za nezavisnu i demokratsku Crnu Goru kada je Đukanović bio velikosrpski fanatik i ratni huškač, stoji ne manja odgovornost nego 92. godine kada smo pjevali ,,Oprosti nam Dubrovniče”.

MONITOR: Hoćete da kažete da je ugrožen opstanak države Crne Gore?
MEDOJEVIĆ: Država Crna Gora i njeni narodi moraju smjenom ove vlasti i postizanjem unutar crnogorskog istorijskog dogovora o slobodi i demokratiji, pokazati da je Crna Gora istorijski utemeljen, potreban, optimalan, održiv projekat. Ako Đukanović bude i dalje državu stavljao u funkciju odbrane članova svoje Kriminalne Korporacije i povećavao represiju i nasilje, ugroziće temelje te države. Zato pozivam sve one koji su kao i ja od 1990. godine sanjali san o nezavisnoj i demokratskoj Crnoj Gori, državi svih njenih građana i pomirenih naroda, koji su širom svijeta zabrinuti za stanje u domovini, da nam se pridruže u istorijskoj borbi za spas, dostojanstvo i čast Crne Gore. Nastavak vladavine Kriminalne Korporacije može potkopati temelje države i dovesti njen opstanak u pitanje. Na referendumu 21. maja 2006. dogovorili smo se u KOJOJ državi želimo da živimo, a sada treba da se izjasnimo u KAKVOJ državi želimo da živimo. Siguran sam da uprkos ogromnim količinama političkih i ideoloških narkotika, kojima smo kontaminirani u proteklih 20 godina, imamo još državotvorne vitalnosti da jasno kažemo: ,,Nije ovo mafijaško leglo, već junački MONTENEGRO”.

MONITOR: Da li opozicija definitivno zajedno izlazi na izbore?
MEDOJEVIĆ: Zemlja je u dubokoj političkoj, ekonomskoj i bezbjednosnoj krizi. Vlada je izgubila kontrolu nad situacijom i, praktično, niko ne upravlja zemljom. Opozicija mora pokazati odgovornost i prevazići svoje razlike i uspostaviti dugo očekivano jedinstvo. Sada su i SNP I NOVA demokratske partije koje priznaju realnost nezavisne Crne Gore i bore se za demokratske promjene režima. Potpisali smo izjavu o jedinstvenom nastupu prema režimu, izbornom zakonodavstvu i učešću na izborima. Pažljivo pratimo situaciju sa organizovanim kriminalom.
Crna Gora je puna plaćenih ubica i bosova mafije koji u ovoj vlasti prepoznaju zaštitnika i partnera, tako da imaju vrlo snažan motiv da učestvuju na izborima na strani režima. Bilo kao finansijeri, bilo kako dio mreže pritisaka i ucjena građana. Prema našim informacijama, trenutno se i Darko Šarić i Cane Subotić nalaze u Crnoj Gori, zajedno sa svojim članovima Kriminalne Korporacije.

MONITOR: Zašto mislite da možete pobijediti vladajuću koaliciju, kada vlast sve kontroliše u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ogromna većina građana je protiv DPS-a. Na fer izborima zajednička lista opozicije bi glatko pobijedila. Ipak, treba da dobro procijenimo uslove pod kojima će se izbori održati i da zajednički donesemo odluku. PZP i ja lično smo bili za bojkot izbora i organizovanje demonstracija sa ciljem da padne Vlada i da se formira prelazna vlada koja bi stvorila uslove za prve poštene izbore i napravila zaokret od tajkunske ekonomske politike. Sada djelujemo zajedno sa SNP i NOVOM i zajednički ćemo procijeniti situaciju i donijeti odluku.

Pritisak na SDP

MONITOR: Šta mislite, s obzirom na ,,svađe” između SDP-a i DPS-a, da li će socijaldemokrate napustiti Vladu?
MEDOJEVIĆ: Distanciranje SDP-a od nekih odluka DPS-a i Đukanovića je prije svega posljedica međunarodnog pritiska. SDP je mnogo senzitivniji na signale iz SAD i EU nego DPS i rekao bih da oni pokušavaju da naprave distancu od Đukanovića koji je sve više prepoznat kao šef Kriminalne Korporacije. To ne znači da će se brzo desiti pad Vlade, ali ni to nije isključeno ukoliko Đukanović nastavi da ignoriše međunarodne obaveze. Svaki dan sakrivanja Šarića i Subotića u Crnoj Gori povećavaće pritisak međunarodnih faktora na SDP da povećava pritisak na Đukanovića sve do izlaska iz Vlade.

Spriječiti haos

MONITOR: Da li ste sa američkim sagovornicima razgovarali o skorom odlasku s vlasti premijera Đukanovića?
MEDOJEVIĆ: Posebno smo istakli opasnost od eskalacije nasilja u Crnoj Gori, jer je nezadovoljstvo građana politikom njegove Vlade sve veće. Lica sa Interpolovih potjernica i plaćene ubice slobodno šetaju Crnom Gorom i spremni su da podrže Đukanovića na bilo koji način, jer je ostanak Đukanovića na vlasti jedini garant da će i dalje biti na slobodi. Bosovi mafije koji su na potjernicama ili će uskoro biti na njima, neće mirno gledati Đukanovićevo povlačenje i dolazak demokratske vlade. Zato smo pozvali SAD da se uključi u proces mirne transformacije vlasti. Izrazio sam bojazan da će bez njihovog učešća, kao i EU, mafija na vlasti biti spremna da upotrijebi silu kako bi sačuvala posljednje sigurno utočište u Evropi. U komunikaciji koju smo nastavili ovih dana, razjasnićemo naš predlog prelazne vlade i odlazak Đukanovića sa političke scene, kao preduslov mirnoj tranziciji vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo