Povežite se sa nama

INTERVJU

Đukanović je za SAD previše vruća roba

Objavljeno prije

na

„Imali smo preko 20 sastanaka koji su bili fokusirani na problematizovanje veza organizovanog kriminala i vrha vlasti oličenog u premijeru Đukanoviću, kao i na potrebu za demokratskim rješenjem krize kroz formiranje prelazne vlade i nove izbore na svim nivoima. Interesovanje za veze crnogorske vladajuće mafije sa terorističkim organizacijama nam je vrlo jasno ukazalo na veliku zainteresovanost u Senatu i Kongresu za razvoj situacije u Crnoj Gori” , kaže u razgovoru za Monitor o nedavnoj radnoj posjeti SAD-u lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. MONITOR: Koliko su američki zvaničnici informisani o političkoj situaciji u našoj državi?
MEDOJEVIĆ: Jako dobro i sada provjeravaju koliko opozicija može biti ozbiljna demokratska alternativa ovom potrošenom režimu. Ovih dana svi ćemo biti pod skenerom od strane administracije SAD, kako bi se razjasnile sve dileme koje administracija SAD ima u vezi strateških prioriteta spoljne politike Crne Gore. Đukanovićev režim je godinama trošio milione poreskih obveznika da bi diskreditovao opoziciju i predstavio je kao antiameričku i antizapadnu. Zato je ova posjeta vrlo važna, jer smo sagovornicima prezentirali čvrsta opredjeljenja opozicije da ne dovodi u pitanje crnogorsku nezavisnost i njeno članstvo u EU. Postoje određene razlike oko članstva u NATO, ali su sve opozicione stranke za to da se građani izjasne na referendumu i da svi poštuju odluku građana.

MONITOR: Kakva je bila reakcija kada ste ih upoznali na rastući kriminal i korupciju u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Postoji ozbiljna zabrinutost u SAD zbog propusta u akciji hapšenja Darka Šarića. U narednim nedjeljama pritisak iz SAD će rasti i Đukanović će morati da se opredijeli da li želi da sačuva dobre odnose sa mafijom ili sa SAD. Postojeće stanje je neodrživo. Đukanović je potrošio kredite iz 90-tih i pitanje je samo koliko će opozicija biti na nivou zadataka i preuzeti odgovornost za vođenje države. Ova je posjeta, iako je bila radnog karaktera, u jednu ruku istorijska, jer predstavlja početak promjene politike SAD prema aktuelnom režimu i početak njegovog kraja.

MONITOR: Da li su Vaši sagovornici zabrinuti ovim što se dešava u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ogromna količina vijesti koje razne strukture administracije SAD dobijaju o vezama mafije i vrha vlasti u Crnoj Gori otvorila je pitanje održivosti pozicije Đukanovića kao saveznika SAD. On je postao previše ,,vruća roba”, i svi pokazuju određenu nelagodu zbog toga što je on, sa takvim hipotekama, i dalje osoba koja komunicira sa SAD. Đukanović troši ogromne pare da preko lobista zadrži pozicije u Vašingtonu, ali on svakim danom postaje politički sve skuplji saveznik. Ni jedan političar u SAD ne želi da ima posla sa narko kartelima i političarem kojeg povezuju sa terorističkim organizacijama kao što je FARC. Ako se tome doda i veza FARC i ruske mafije i snažne indicije da Đukanović preko Milana Roćena održava snažne veze sa ruskim faktorom, a posebno sa kontroverznim tajkunom Olegom Deripaskom, koga mnogi povezuju sa bosovima ruske mafije braćom Černoj o čijim aktivnostima FBI vodi istrage preko deset godina i koji ne mogu da uđu u SAD, onda je slika o zabrinutosti SAD prema dešavanjima u Crnoj Gori kompletna.

MONITOR: Opet ste na premijerskom satu bili meta oštrih Đukanovićevih napada.
MEDOJEVIĆ: Đukanović dobro zna ko nam je pripremio ovu posjetu i da je odrađena profesionalno sa jasnim porukama upućenim ključnim ljudima u Senatu, Kongresu i Stejt departmentu koji kreiraju politiku prema Balkanu. Zato je toliko opterećen, pa primitivnim napadima i uvredema pokušava da osokoli partnere u mafiji i uvjeri ih da je on još garant njihove slobode i ključni američki čovjek u Crnoj Gori. Đukanović kao predsjednik Kriminalne Korporacije zadužen je da obezbjeđuje podršku međunarodne zajednice Vladi, pa samim tim i slobodu od sudskih progona
članovima njegove organizacije koji su optuženi pred sudovima u Bariju, Zagrebu i Beogradu. Ako njegovi mafijaški prijatelji pomisle da SAD traži nove favorite u Crnoj Gori koji nijesu u vezi sa mafijom i koji mogu
garantovati održavanje stabilnosti u Crnoj Gori i regionu, Đukanovićeva pozicija u Kriminalnoj Korporaciji mogla bi postati ugrožena. Zato se grčevito bori da umiri opasne partnere da je sve u redu u njegovim odnosima sa SAD. Ali, to nije istina. Niko od skoro 100 naših sagovornika nije rekao nijednu riječ u odbrani Đukanovićevog režima. I njima je jasno da je Kriminalna Korporacija na čijem je on čelu ugrozila bezbjednost i strateške interese SAD u regionu.

MONITOR: Na premijerskom satu pokazali ste presudu italijanskog suda protiv premijera Đukanovića. Šta ste time htjeli da poručite?
MEDOJEVIĆ: Pokazao sam pravosnažnu izvršnu presudu broj 49666/04 Vrhovnog kasacionog suda Italije od 28. decembra 2004. godine kojom se traži hapšenje Đukanovića, kao šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta i pranjem novca. Ovom presudom Đukanoviću se ne priznaje imunitet koji je imao kao Predsjednik države članice SCG i označava se kao opasan kriminalac koji koristi funkciju za uništavanje dokaza, uticaj na svjedoke i podršku kriminalnoj organizaciji kojoj je šef. Ova presuda se poklapa sa početkom intenzivnijih aktivnosti DPS-a na planu nezavisnosti. Do tada je Đukanović bio vrlo uzdržan po tom pitanju. Kada mu je njegov advokat Tućilo prezentirao da ga čeka zatvorska kazna od 40 godina ako ne bude premijer ili predsjednik nezavisne države, on je odlučio da krene u taj projekat. Na svima nama koji smo se borili za nezavisnu i demokratsku Crnu Goru kada je Đukanović bio velikosrpski fanatik i ratni huškač, stoji ne manja odgovornost nego 92. godine kada smo pjevali ,,Oprosti nam Dubrovniče”.

MONITOR: Hoćete da kažete da je ugrožen opstanak države Crne Gore?
MEDOJEVIĆ: Država Crna Gora i njeni narodi moraju smjenom ove vlasti i postizanjem unutar crnogorskog istorijskog dogovora o slobodi i demokratiji, pokazati da je Crna Gora istorijski utemeljen, potreban, optimalan, održiv projekat. Ako Đukanović bude i dalje državu stavljao u funkciju odbrane članova svoje Kriminalne Korporacije i povećavao represiju i nasilje, ugroziće temelje te države. Zato pozivam sve one koji su kao i ja od 1990. godine sanjali san o nezavisnoj i demokratskoj Crnoj Gori, državi svih njenih građana i pomirenih naroda, koji su širom svijeta zabrinuti za stanje u domovini, da nam se pridruže u istorijskoj borbi za spas, dostojanstvo i čast Crne Gore. Nastavak vladavine Kriminalne Korporacije može potkopati temelje države i dovesti njen opstanak u pitanje. Na referendumu 21. maja 2006. dogovorili smo se u KOJOJ državi želimo da živimo, a sada treba da se izjasnimo u KAKVOJ državi želimo da živimo. Siguran sam da uprkos ogromnim količinama političkih i ideoloških narkotika, kojima smo kontaminirani u proteklih 20 godina, imamo još državotvorne vitalnosti da jasno kažemo: ,,Nije ovo mafijaško leglo, već junački MONTENEGRO”.

MONITOR: Da li opozicija definitivno zajedno izlazi na izbore?
MEDOJEVIĆ: Zemlja je u dubokoj političkoj, ekonomskoj i bezbjednosnoj krizi. Vlada je izgubila kontrolu nad situacijom i, praktično, niko ne upravlja zemljom. Opozicija mora pokazati odgovornost i prevazići svoje razlike i uspostaviti dugo očekivano jedinstvo. Sada su i SNP I NOVA demokratske partije koje priznaju realnost nezavisne Crne Gore i bore se za demokratske promjene režima. Potpisali smo izjavu o jedinstvenom nastupu prema režimu, izbornom zakonodavstvu i učešću na izborima. Pažljivo pratimo situaciju sa organizovanim kriminalom.
Crna Gora je puna plaćenih ubica i bosova mafije koji u ovoj vlasti prepoznaju zaštitnika i partnera, tako da imaju vrlo snažan motiv da učestvuju na izborima na strani režima. Bilo kao finansijeri, bilo kako dio mreže pritisaka i ucjena građana. Prema našim informacijama, trenutno se i Darko Šarić i Cane Subotić nalaze u Crnoj Gori, zajedno sa svojim članovima Kriminalne Korporacije.

MONITOR: Zašto mislite da možete pobijediti vladajuću koaliciju, kada vlast sve kontroliše u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ogromna većina građana je protiv DPS-a. Na fer izborima zajednička lista opozicije bi glatko pobijedila. Ipak, treba da dobro procijenimo uslove pod kojima će se izbori održati i da zajednički donesemo odluku. PZP i ja lično smo bili za bojkot izbora i organizovanje demonstracija sa ciljem da padne Vlada i da se formira prelazna vlada koja bi stvorila uslove za prve poštene izbore i napravila zaokret od tajkunske ekonomske politike. Sada djelujemo zajedno sa SNP i NOVOM i zajednički ćemo procijeniti situaciju i donijeti odluku.

Pritisak na SDP

MONITOR: Šta mislite, s obzirom na ,,svađe” između SDP-a i DPS-a, da li će socijaldemokrate napustiti Vladu?
MEDOJEVIĆ: Distanciranje SDP-a od nekih odluka DPS-a i Đukanovića je prije svega posljedica međunarodnog pritiska. SDP je mnogo senzitivniji na signale iz SAD i EU nego DPS i rekao bih da oni pokušavaju da naprave distancu od Đukanovića koji je sve više prepoznat kao šef Kriminalne Korporacije. To ne znači da će se brzo desiti pad Vlade, ali ni to nije isključeno ukoliko Đukanović nastavi da ignoriše međunarodne obaveze. Svaki dan sakrivanja Šarića i Subotića u Crnoj Gori povećavaće pritisak međunarodnih faktora na SDP da povećava pritisak na Đukanovića sve do izlaska iz Vlade.

Spriječiti haos

MONITOR: Da li ste sa američkim sagovornicima razgovarali o skorom odlasku s vlasti premijera Đukanovića?
MEDOJEVIĆ: Posebno smo istakli opasnost od eskalacije nasilja u Crnoj Gori, jer je nezadovoljstvo građana politikom njegove Vlade sve veće. Lica sa Interpolovih potjernica i plaćene ubice slobodno šetaju Crnom Gorom i spremni su da podrže Đukanovića na bilo koji način, jer je ostanak Đukanovića na vlasti jedini garant da će i dalje biti na slobodi. Bosovi mafije koji su na potjernicama ili će uskoro biti na njima, neće mirno gledati Đukanovićevo povlačenje i dolazak demokratske vlade. Zato smo pozvali SAD da se uključi u proces mirne transformacije vlasti. Izrazio sam bojazan da će bez njihovog učešća, kao i EU, mafija na vlasti biti spremna da upotrijebi silu kako bi sačuvala posljednje sigurno utočište u Evropi. U komunikaciji koju smo nastavili ovih dana, razjasnićemo naš predlog prelazne vlade i odlazak Đukanovića sa političke scene, kao preduslov mirnoj tranziciji vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo