Povežite se sa nama

INTERVJU

Đukanović je za SAD previše vruća roba

Objavljeno prije

na

medojevic-001

„Imali smo preko 20 sastanaka koji su bili fokusirani na problematizovanje veza organizovanog kriminala i vrha vlasti oličenog u premijeru Đukanoviću, kao i na potrebu za demokratskim rješenjem krize kroz formiranje prelazne vlade i nove izbore na svim nivoima. Interesovanje za veze crnogorske vladajuće mafije sa terorističkim organizacijama nam je vrlo jasno ukazalo na veliku zainteresovanost u Senatu i Kongresu za razvoj situacije u Crnoj Gori” , kaže u razgovoru za Monitor o nedavnoj radnoj posjeti SAD-u lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. MONITOR: Koliko su američki zvaničnici informisani o političkoj situaciji u našoj državi?
MEDOJEVIĆ: Jako dobro i sada provjeravaju koliko opozicija može biti ozbiljna demokratska alternativa ovom potrošenom režimu. Ovih dana svi ćemo biti pod skenerom od strane administracije SAD, kako bi se razjasnile sve dileme koje administracija SAD ima u vezi strateških prioriteta spoljne politike Crne Gore. Đukanovićev režim je godinama trošio milione poreskih obveznika da bi diskreditovao opoziciju i predstavio je kao antiameričku i antizapadnu. Zato je ova posjeta vrlo važna, jer smo sagovornicima prezentirali čvrsta opredjeljenja opozicije da ne dovodi u pitanje crnogorsku nezavisnost i njeno članstvo u EU. Postoje određene razlike oko članstva u NATO, ali su sve opozicione stranke za to da se građani izjasne na referendumu i da svi poštuju odluku građana.

MONITOR: Kakva je bila reakcija kada ste ih upoznali na rastući kriminal i korupciju u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Postoji ozbiljna zabrinutost u SAD zbog propusta u akciji hapšenja Darka Šarića. U narednim nedjeljama pritisak iz SAD će rasti i Đukanović će morati da se opredijeli da li želi da sačuva dobre odnose sa mafijom ili sa SAD. Postojeće stanje je neodrživo. Đukanović je potrošio kredite iz 90-tih i pitanje je samo koliko će opozicija biti na nivou zadataka i preuzeti odgovornost za vođenje države. Ova je posjeta, iako je bila radnog karaktera, u jednu ruku istorijska, jer predstavlja početak promjene politike SAD prema aktuelnom režimu i početak njegovog kraja.

MONITOR: Da li su Vaši sagovornici zabrinuti ovim što se dešava u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ogromna količina vijesti koje razne strukture administracije SAD dobijaju o vezama mafije i vrha vlasti u Crnoj Gori otvorila je pitanje održivosti pozicije Đukanovića kao saveznika SAD. On je postao previše ,,vruća roba”, i svi pokazuju određenu nelagodu zbog toga što je on, sa takvim hipotekama, i dalje osoba koja komunicira sa SAD. Đukanović troši ogromne pare da preko lobista zadrži pozicije u Vašingtonu, ali on svakim danom postaje politički sve skuplji saveznik. Ni jedan političar u SAD ne želi da ima posla sa narko kartelima i političarem kojeg povezuju sa terorističkim organizacijama kao što je FARC. Ako se tome doda i veza FARC i ruske mafije i snažne indicije da Đukanović preko Milana Roćena održava snažne veze sa ruskim faktorom, a posebno sa kontroverznim tajkunom Olegom Deripaskom, koga mnogi povezuju sa bosovima ruske mafije braćom Černoj o čijim aktivnostima FBI vodi istrage preko deset godina i koji ne mogu da uđu u SAD, onda je slika o zabrinutosti SAD prema dešavanjima u Crnoj Gori kompletna.

MONITOR: Opet ste na premijerskom satu bili meta oštrih Đukanovićevih napada.
MEDOJEVIĆ: Đukanović dobro zna ko nam je pripremio ovu posjetu i da je odrađena profesionalno sa jasnim porukama upućenim ključnim ljudima u Senatu, Kongresu i Stejt departmentu koji kreiraju politiku prema Balkanu. Zato je toliko opterećen, pa primitivnim napadima i uvredema pokušava da osokoli partnere u mafiji i uvjeri ih da je on još garant njihove slobode i ključni američki čovjek u Crnoj Gori. Đukanović kao predsjednik Kriminalne Korporacije zadužen je da obezbjeđuje podršku međunarodne zajednice Vladi, pa samim tim i slobodu od sudskih progona
članovima njegove organizacije koji su optuženi pred sudovima u Bariju, Zagrebu i Beogradu. Ako njegovi mafijaški prijatelji pomisle da SAD traži nove favorite u Crnoj Gori koji nijesu u vezi sa mafijom i koji mogu
garantovati održavanje stabilnosti u Crnoj Gori i regionu, Đukanovićeva pozicija u Kriminalnoj Korporaciji mogla bi postati ugrožena. Zato se grčevito bori da umiri opasne partnere da je sve u redu u njegovim odnosima sa SAD. Ali, to nije istina. Niko od skoro 100 naših sagovornika nije rekao nijednu riječ u odbrani Đukanovićevog režima. I njima je jasno da je Kriminalna Korporacija na čijem je on čelu ugrozila bezbjednost i strateške interese SAD u regionu.

MONITOR: Na premijerskom satu pokazali ste presudu italijanskog suda protiv premijera Đukanovića. Šta ste time htjeli da poručite?
MEDOJEVIĆ: Pokazao sam pravosnažnu izvršnu presudu broj 49666/04 Vrhovnog kasacionog suda Italije od 28. decembra 2004. godine kojom se traži hapšenje Đukanovića, kao šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta i pranjem novca. Ovom presudom Đukanoviću se ne priznaje imunitet koji je imao kao Predsjednik države članice SCG i označava se kao opasan kriminalac koji koristi funkciju za uništavanje dokaza, uticaj na svjedoke i podršku kriminalnoj organizaciji kojoj je šef. Ova presuda se poklapa sa početkom intenzivnijih aktivnosti DPS-a na planu nezavisnosti. Do tada je Đukanović bio vrlo uzdržan po tom pitanju. Kada mu je njegov advokat Tućilo prezentirao da ga čeka zatvorska kazna od 40 godina ako ne bude premijer ili predsjednik nezavisne države, on je odlučio da krene u taj projekat. Na svima nama koji smo se borili za nezavisnu i demokratsku Crnu Goru kada je Đukanović bio velikosrpski fanatik i ratni huškač, stoji ne manja odgovornost nego 92. godine kada smo pjevali ,,Oprosti nam Dubrovniče”.

MONITOR: Hoćete da kažete da je ugrožen opstanak države Crne Gore?
MEDOJEVIĆ: Država Crna Gora i njeni narodi moraju smjenom ove vlasti i postizanjem unutar crnogorskog istorijskog dogovora o slobodi i demokratiji, pokazati da je Crna Gora istorijski utemeljen, potreban, optimalan, održiv projekat. Ako Đukanović bude i dalje državu stavljao u funkciju odbrane članova svoje Kriminalne Korporacije i povećavao represiju i nasilje, ugroziće temelje te države. Zato pozivam sve one koji su kao i ja od 1990. godine sanjali san o nezavisnoj i demokratskoj Crnoj Gori, državi svih njenih građana i pomirenih naroda, koji su širom svijeta zabrinuti za stanje u domovini, da nam se pridruže u istorijskoj borbi za spas, dostojanstvo i čast Crne Gore. Nastavak vladavine Kriminalne Korporacije može potkopati temelje države i dovesti njen opstanak u pitanje. Na referendumu 21. maja 2006. dogovorili smo se u KOJOJ državi želimo da živimo, a sada treba da se izjasnimo u KAKVOJ državi želimo da živimo. Siguran sam da uprkos ogromnim količinama političkih i ideoloških narkotika, kojima smo kontaminirani u proteklih 20 godina, imamo još državotvorne vitalnosti da jasno kažemo: ,,Nije ovo mafijaško leglo, već junački MONTENEGRO”.

MONITOR: Da li opozicija definitivno zajedno izlazi na izbore?
MEDOJEVIĆ: Zemlja je u dubokoj političkoj, ekonomskoj i bezbjednosnoj krizi. Vlada je izgubila kontrolu nad situacijom i, praktično, niko ne upravlja zemljom. Opozicija mora pokazati odgovornost i prevazići svoje razlike i uspostaviti dugo očekivano jedinstvo. Sada su i SNP I NOVA demokratske partije koje priznaju realnost nezavisne Crne Gore i bore se za demokratske promjene režima. Potpisali smo izjavu o jedinstvenom nastupu prema režimu, izbornom zakonodavstvu i učešću na izborima. Pažljivo pratimo situaciju sa organizovanim kriminalom.
Crna Gora je puna plaćenih ubica i bosova mafije koji u ovoj vlasti prepoznaju zaštitnika i partnera, tako da imaju vrlo snažan motiv da učestvuju na izborima na strani režima. Bilo kao finansijeri, bilo kako dio mreže pritisaka i ucjena građana. Prema našim informacijama, trenutno se i Darko Šarić i Cane Subotić nalaze u Crnoj Gori, zajedno sa svojim članovima Kriminalne Korporacije.

MONITOR: Zašto mislite da možete pobijediti vladajuću koaliciju, kada vlast sve kontroliše u Crnoj Gori?
MEDOJEVIĆ: Ogromna većina građana je protiv DPS-a. Na fer izborima zajednička lista opozicije bi glatko pobijedila. Ipak, treba da dobro procijenimo uslove pod kojima će se izbori održati i da zajednički donesemo odluku. PZP i ja lično smo bili za bojkot izbora i organizovanje demonstracija sa ciljem da padne Vlada i da se formira prelazna vlada koja bi stvorila uslove za prve poštene izbore i napravila zaokret od tajkunske ekonomske politike. Sada djelujemo zajedno sa SNP i NOVOM i zajednički ćemo procijeniti situaciju i donijeti odluku.

Pritisak na SDP

MONITOR: Šta mislite, s obzirom na ,,svađe” između SDP-a i DPS-a, da li će socijaldemokrate napustiti Vladu?
MEDOJEVIĆ: Distanciranje SDP-a od nekih odluka DPS-a i Đukanovića je prije svega posljedica međunarodnog pritiska. SDP je mnogo senzitivniji na signale iz SAD i EU nego DPS i rekao bih da oni pokušavaju da naprave distancu od Đukanovića koji je sve više prepoznat kao šef Kriminalne Korporacije. To ne znači da će se brzo desiti pad Vlade, ali ni to nije isključeno ukoliko Đukanović nastavi da ignoriše međunarodne obaveze. Svaki dan sakrivanja Šarića i Subotića u Crnoj Gori povećavaće pritisak međunarodnih faktora na SDP da povećava pritisak na Đukanovića sve do izlaska iz Vlade.

Spriječiti haos

MONITOR: Da li ste sa američkim sagovornicima razgovarali o skorom odlasku s vlasti premijera Đukanovića?
MEDOJEVIĆ: Posebno smo istakli opasnost od eskalacije nasilja u Crnoj Gori, jer je nezadovoljstvo građana politikom njegove Vlade sve veće. Lica sa Interpolovih potjernica i plaćene ubice slobodno šetaju Crnom Gorom i spremni su da podrže Đukanovića na bilo koji način, jer je ostanak Đukanovića na vlasti jedini garant da će i dalje biti na slobodi. Bosovi mafije koji su na potjernicama ili će uskoro biti na njima, neće mirno gledati Đukanovićevo povlačenje i dolazak demokratske vlade. Zato smo pozvali SAD da se uključi u proces mirne transformacije vlasti. Izrazio sam bojazan da će bez njihovog učešća, kao i EU, mafija na vlasti biti spremna da upotrijebi silu kako bi sačuvala posljednje sigurno utočište u Evropi. U komunikaciji koju smo nastavili ovih dana, razjasnićemo naš predlog prelazne vlade i odlazak Đukanovića sa političke scene, kao preduslov mirnoj tranziciji vlasti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo