Povežite se sa nama

MONITORING

Guvernanta umjesto guvernera

Objavljeno prije

na

Tradicija je nastavljena. Kada god su bili u prilici da biraju, čelnici vladajuće partije u Crnoj Gori izabrali su rješenje ,,s’ manom”. Da se slučajno ne bi desilo da se kandidat, kada se domogne funkcije, zanese i zaboravi da je tu da štiti privatne interese ,,poslodavaca”. Po svaku cijenu.

Predsjednik Filip Vujanović je dugo promišljao i (zasigurno, bez ičijeg nagovora) odlučio da za novog guvernera Centralne banke Crne Gore predloži Radoja Žugića. Dobro se dosjetio – Radoje se dokazao na mnogim poljima. Sve za dobro partije kojoj pripada i njenog vrha. Tek sad će da se žrtvuje. U Zakonu, eto, stoji da guverner Centralne banke ne može biti stranačka ličnost. Zato će se Žugić, prekaljeni DPS–ovac, na čelo Centralne banke uspeti bez stranačkih obilježja u džepovima. U dušu mu niko zavitrivat’ neće.

PRVA BANKA ZABORAVA NEMA: Ko zaviri u njegovu biografiju naći će da je Žugić direktor Fonda penzijsko invalidskog osiguranja. Prije toga je stolovao u Direkciji javnih prihoda Crne Gore i Zavodu za obračun i plaćanje, a bio je i zamjenik generalnog direktora Centralne banke.

Nije bio gadljiv ni na razne upravne odbore. Bio je u bordu JU Aerodromi Crne Gore, u Centralnoj depozitarnoj agenciji, pa u Lovćen osiguranju, Prvoj banci i Monstatu. Do prije mjesec dana bio je član Odbora za reviziju Prve banke.

U trenutku kada treba da preuzme čelnu poziciju u CBCG, Žugiću u

imovinskom kartonu, objavljenom na sajtu Komisije za sprječavanje konflikta interesa, stoji da je, sem toga što je direktor Fonda PIO, još i član

komisije za sistem u Fondu PIO, poslanik u Skupštini Crne Gore, član

jednog skupštinskog odbora, član Vladinog Savjeta za privatizaciju, pa

Vladinog Socijalnog savjeta. U imovinskom kartonu, Prvu banku i angažman u njoj Žugić ne pominje. Ne treba dušu griješiti. Možda čovjek zaista nije imao nikakve koristi od nje. Možda su oni iz Prve banke njega iskoristili. Možda će ga tek sada stići blagodeti onoga što je (od)radio u Prvoj banci i za Prvu banku.

Žugić je bio predsjednik Upravnog odbora Prve banke Mila Đukanovića i familije, u vrijeme kada je Banka zbog, najkraće opisano, nestručnog i nesavjesnog baratanja tuđim novcem, bila prinuđena da zatraži državnu pomoć za izmirenje nagomilanih obaveza. Radoje Žugić je, skupa sa potpredsjednikom Vlade Igorom Lukšićem potpisao ugovor o kreditu vrijednom 44 miliona.

Fond PIO je u vrijeme dok je Žugić bio na njegovom čelu, učestvovao u transakcijama kojima je Prva banka vraćala kredit Vladi Crne Gore. Upravo takav, u finansijskom smislu istorijski, način vraćanja duga bio je jedan od glavnih razloga za žestoki sukob dosadašnjeg guvernera Centralne banke Ljubiše Krgovića i premijera Mila Đukanovića. Kada je guverner Krgović transakcije između Prve banke i Vlade ocijenio sumnjivim – najavljena je njegova smjena. I ostvarena.

STABILNOST, SIGURNOST I POVJERENJE: Na internet stranici Centralne banke piše da ,,vođena fundamentalnim principima sigurnosti, stabilnosti i povjerenja CBCG posluje na bazi potpune finansijske i institucionalne nezavisnosti”.

Kako je to do sada funkcionisalo, te da li je rukovodstvo ove institucije koja je u svakom društvu jedan od najbitnijih stubova sistema radilo zaista nezavisno – da se diskutovati. Ipak, čelni čovjek CBCG Ljubiša Krgović je pokazivao jasne znakove života kada je digao glas protiv specijalnog tretmana kakav je zadobila banka braće Đukanovića. Da Krgović nije na liniji posumnjalo se još davno, kada je u javnosti primijećen animozitet između njega i gurua crnogorske ekonomske škole Veselina Vukotića. Vukotić, profesor koji se ponosi time što je umrežio veliki broj svojih bivših studenata po raznim institucijama i privatnim firmama – vješto vuče poteze u raznim sferama crnogorskog društva. Krgović nije bio njegov igrač. Ne samo to, članovima Vukotićevog netvorka nije bilo baš široko u CBCG pa su je mnogi i napuštali.

Čelni ljudi CBCG su se sporili sa vrhom Vlade i oko krucijalnih finansijskih pitanja države. Dok je CBCG prizivala Međunarodni monetarni fond i nabrajala pogodnosti aranžmana sa ovom institucijom u Vladi nisu bili radi toj opciji.

Još prije više od godinu bilo je jasno da će Đukanović eliminisati Krgovića. Samo je trebalo dobro zamutiti vodu. Premijer je bio nezadovoljan načinom na koji se CBCG postavila u vrijeme krize. Umjesto da otpusti dizgine i dozvoli da se sav dostupan novac upumpa u onemoćali sistem, Krgović i njegovi saradnici su vodili brigu o ljudima koji su novac povjerili na čuvanje ovdašnjim bankama i odbijali da obaveznu rezervu svedu na minimum minimuma. Iako je Centralna banka prije više od godinu dana već napravila ozbiljan ustupak, dozvoljavajući komercijalnim bankama da četvrtinu obavezne rezerve iskoriste za kupovinu državnih obveznica, kako bi makar privremeno zakrpili rupe na prošlogodišnjem budžetu, to izgleda nije bilo dovoljno.

Na kraju je Vlada izmijenila već pripemljeni nacrt Zakona o CBCG samo da bi mogli da smijeni Krgovića. Prije mjesec dana CBCG podnijela je Ustavnom sudu predlog za ocjenu da li su pojedine odredbe novog Zakona o CBCG saglasne sa Ustavom, i zatražila je obustavu izvršenja odredbe famoznog člana 92. kojim se predviđa smjena članova Savjeta te institucije prije isteka njihovih mandata.

Uzalud. Nužda zakon mijenja. A ovdje je izgleda bila baš velika. U igru ubačen provjeren igrač. Ako premijer Đukanović uskoro zaista napusti vrh Vlade itekako će mu za biznis trebati jaka porodična banka. Porodična banka i porodični biznis će biti jaki onoliko koliko su institucije sistema slabe. Zato rokade na čelu CBCG, jedine crnogorske državne institucije koja je, u izvjesnoj mjeri, ispunjavala kriterujume stručnosti i nezavisnosti u radu.

PRVO PRVA, PA ONDA CENTRALNA: Žugiću je, ne zaboravimo, svojedobno povjerena najzanimljivija uloga u pokušaju oporavka Prve banke. Izabran je za člana odbora direktora na vanrednoj sjednici Skupštine akcionara – početkom oktobra 2008. godine. Već tada se znalo za velike probleme Prve koji su prijetili da za bankom povuku i njene deponente.

Sredinom oktobra 2008. Žugić je saopštio da je zbog novog profesionalnog angažmana podnio ostavku na mjesto direktora Fonda PIO. Potom je, početkom novembra iz CBCG stigla i neophodna saglasnost za njegovo imenovanje. Onda je, par dana kasnije, stigla i nezvanična vijest da je poslanik DPS odlučio da se povuče sa mjesta na koje je tek izabran. Ipak, Žugić je 18. decembra 2008. godine, kao predsjednik Odbora direktora Prve banke potpisao sa Igorom Lukšićem ugovor o vladinoj pozajmici vrijednoj 44 miliona eura ,,isključivo za obezbjeđenje likvidnosti”. Iako je prije pola godine ministar Lukšić Evropskoj komisiji objasnio kako ta sredstva nijesu iskorišćena po utvrđenim pravilima sada ne sumnja da će sa Žugićem i na novoj dužnosti dobro sarađivati.

Potom se Žugić ,,vratio” u Fond PIO. Izvori Monitora kažu da on odatle nije ni odlazio, što bi značilo da je novi guverner u to vrijeme kršio Zakon o sprječavanju konflikta interesa. Uglavnom, 12. januara 2009. godine, Pobjeda objavljuje razgovor sa Radojem Žugićem, ,,direktorom Fonda PIO”. Ostalo je nejasno gdje je Žugić radio između 18. decembra ’08. i 12. januara ’09. godine, kada je otišao iz Prve banke i kako se, nakon podnošenja ostavke, vratio u Fond.

Pretpostavimo da je Radoje Žugić – što bi po njegov profesionalni kredibilitet bilo najbolje – posao prvog čovjeka Prve banke obavljao nepunih pet minuta, onoliko koliko je bilo potrebno da sa Lukšićem ispotpisuje sve primjerke Ugovora o vladinom kreditu. To bi, ipak, bilo dovoljno da ga u svakoj normalnoj zemlji eliminiše iz kruga ozbiljnih kandidata za funkciju guvernera Centralne banke. Jednostavno je nepristojno da Radoje Žugić guverner odlučuje i o daljoj sudbini mjera CB prema Prvoj banci koje su izrečene dok je tom bankom, makar formalno, upravljao – Radoje Žugić.

Da bi postali guverner Centralne banke neophodan je neokrnjen kredibilitet kako u javnosti tako i među kolegama iz svijeta finansija. Ima li to čovjek koji je prije nepune dvije godine bio prinuđen da, kao jedini bankar u Crnoj Gori, na koljenima moli za državnu pomoć?

Kada se, prije godinu dana, raspravljalo u parlamentu kojim je bankama i po kom kriterijumu otišla državna pomoć, poslanik Žugić je insistirao da to pitanje ne treba postavljati ,,jer su sve banke imale isti problem”. Prema dostupnim informacijama, a on je to trebao znati bolje od bilo koga drugoga, samo jedna banka u Crnoj Gori nije blagovremeno izvršavala naloge svojih klijenata. I samo su vlasnici Prve banke svoj kapital sačuvali tako što im je država dala naš novac. Vlada je, proizilazi iz dostupnih činjenica, Prvoj sem novca pozajmila čak i predsjednika borda koji bi potpisao kreditni aranžman sa državom.

Sada će sve ići još lakše. Ni u CBCG neće biti nikoga da čangriza. Čak je i opozicija, umjesto da vikne do neba i insistira na nezavisnosti CBCG, pohvalila DPS-ovsku učtivost Radoja Žugića. Pobjeda je Žugića uoči ustoličenja opisala vrlo slikovito: ,,Ćuti i radi”. Ono što mu se kaže. Uostalom, precizno je rekao profesor Milenko Popović – familiji ne treba guverner, već guvernanta. To smo i dobili.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

Izdvojeno

MITROPOLITI I ANDRIJA MANDIĆ NA ZADATKU U SLOVENIJI: Četništvo kao svetosavska dogma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema ni jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”

 

Evropski parlament je u srijedu usvojio u formi rezolucije izvještaj o Crnoj Gori u kome je opet pozdravio njen napredak u sprovođenju reformi na putu ka članstvu u Evropskoj Uniji (EU). Međutim, rezolucija upozorava na opasnosti političkog revizionizma, “koji iskrivljuje istorijske činjenice u političke svrhe”. Najoštrije se osuđuje veličanje ratnih zločinaca i javno negiranje međunarodnih presuda za ratne zločine. Ponovo su pomenute i vjerske institucije kao sredstvo vanjskog uticaja i osuđeno svako neprimjereno miješanje Srpske pravoslavne crkve (SPC). Rezolucija je došla nakon nove komemoracije i veličanja velikosrpskih fašista i njihove ideologije iz Drugog svjetskog i ratova iz 90-tih godina.

Izvjestilac za Crnu Goru, slovenački parlamentarac Marijan Šarec, koji je pripremio rezoluciju, se samo nekoliko dana prije toga se sreo s predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem u Ljubljani. Na sastanku se govorilo “o napretku naše države na evropskom putu” i “do kraja godine očekivanom zatvaranju sedam pregovaračkih poglavlja” rečeno je iz Mandićevog kabineta uz navođenje silnih projekata i boljitaka koji navodno čekaju crnogorske građane.

Međutim, samo dan kasnije, u nedjelju, Mandić se zajedno sa dvojicom crnogorskih titularnih mitropolita našao u Kamniškoj Bistrici čiji gradonačelnik je ranije bio Šarec. Mandić je položio vijenac stradalim četnicima i civilima pri kraju Drugog svjetskog rata koji su zajedno s ustašama i nacistima pokušali pobjeći u Austriju. Veliki dio njih, od kojih daleko najviše ustaša i domobrana, je nakon zarobljavanja likvidiran od strane Titove Jugoslavenske Armije kao odmazda za dotadašnje ratne zločine.

Sa Mandićem su došle i partijske kolege iz Nove srpske demokratije (NSD) – ministar prostornog planiranja i urbanizma Slaven Radunović, potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić i dvojica poslanika. Po Mandiću oni su se povlačili “u nadi da će se povezati sa zapadnim saveznicima i izbjeći staljinistički teror koji je tada pratio kraj bratoubilačkog rata i komunističku revoluciju”. Rekao je da su se navodno “okupili ne da oživljavamo bilo kakvu mržnju, što će neminovno nedobronamjerni i neznaveni ljudi reći”. Mandić je rekao da navodno želi “da u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo počast žrtvama, da sačuvamo njihova imena i ponovo ih upišemo u kolektivno pamćenje našeg naroda” kako bi svaki “stradalni (crnogorski) građanin dobio pravo na grob i ispisano vlastito ime na tom grobu”. Po njemu je tu na slovenačkoj zemlji “prolivena nevina krv” te da se tamo “časni krst uzdiže iznad borbe za vlast, iznad ideologija, partija, dioba … da se ne zaboravi i zlo nikada više u istoriji našeg naroda ne ponovi”.

Istovremeno, Mandić i njegova partija ne žele da “sačuvaju imena” ni da se “upišu u kolektivno pamćenje…” oni koje su sljedbenici njihove ideologije pobili od 1918. pa na dalje, samo zbog imena, vjere, nacije i uvjerenja. NSD i ostale vučićevske partije i navodno građanske Demokrate su odbili da se se u parlamentu donese rezolucija na 100. godišnjicu mirnodopskog pokolja desetina i stotina golorukih muslimana u Šahovićima (današnje Tomaševo) kod Bijelog Polja 1924. godine u organizaciji tadašnjih velikosrpskih vlasti u Beogradu.

Preskočene su i rezolucije o osudi četničkog genocida nad muslimanskim civilnim stanovništvom Sandžaka i istočne Bosne od strane upravo istih četnika kojima se održao parastos u Sloveniji. O pokoljima Crnogoraca koji su se usprotivili nasilnom “bratskom” ujedinjenju sa Srbijom Mandić i njegovi ne žele ni da čuju. Mandić se ipak zahvalio Šarecu jer je kao bivši gradonačelnik “pomogao da pronađemo tačna mjesta pogubljenja ljudi iz Crne Gore i sagradimo ovu malu pravoslavnu kapelu”. U Kamniškoj Bistrici, “samo u jednoj od više grobnica zatrpano je oko 3500 učesnika zbjega iz Crne Gore” saopštava cetinjska Mitropolija.

Nakon Mandića podijum je uzeo crnogorski mitropolit Joanikije Mićović koji je, zajedno sa novoproglašenim mitropolitom i lojalistom porodice Vučić Metodijem Ostojićem, u punoj ofanzivi ove godine. Njegova zapaljiva retorika i veličanje ratnih zločinaca su dobili novi zalet nedavnom odlukom Višeg državnog tužilaštva (VDT). Naime, u njegovim govorima “nema elemenata bića prijavljenog djela (izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje), niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti” kaže VDT. Joanikije je u Sloveniji rekao da je među nekoliko hiljada pobijenih (od kojih je znatan broj bio nesumnjivo nevin, pogotovo malodobni civili) bilo “naravno i grešnih, ali niko se od njih nije odrekao svoje vjere niti svoje crkve”. Ovo je u saglasju sa Metodijevom besjedom nedavno u manastiri Podmalinsko, opština Šavnik. Ostojić je rekao da su četnici “istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta …ratnika i vojnika…čista obraza”. Po njima četnici, koje oni nazivaju Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVuO) , nisu činili zločine već je za sva zla kriva “titoističko-ustaška koalicija” koja do dan danas sprovodi genocid nad srpskim narodom, iako su ogromna većina tada pobijenih u Sloveniji bili Hrvati.

Činjenica da se srpski kralj Petar II Karađorđević odrekao četnika i pozvao narod da se priključi partizanima nema nikakvog uticaja na srpske arhijereje, koji i dalje tvrde da su ti četnici tada dali život “za kralja”. Nakon završetka rata član štaba Pavla Đurišića, Mihailo Minić je u svojim knjigama štampanim u Americi optuživao Dražu Mihailovića da je od Pavelića tražio da likvidira zarobljenog Đurišića. Tvrdio je da je i Sekula Drljević likvidiran od četnika i ustaša zajedno u novembru 1945. jer je htio objaviti detalje o saradnji Anta Pavelića i čiča Draže. Slično je pisao i ljotićevac Borivoje M. Karapandžić.

Odmah nakon Slovenije, proslavljena je i slava crkve Svetog sveštenomučenika Joanikija (Lipovca) na Pardusu, u Lješanskoj nahiji. Lipovac je bio crnogorski mitropolit i vatreni pristalica nacista i Hitlera. Lipovca su partizani likvidirali zbog saradnje s okupatorom. SPC tvrdi da je on stradao zbog vjere u Hrista , iako u prilog tome ne postoji ni jedan dokument. Čak i crkveni online kalendar navodi da je Lipovac bio saradnik okupatora i podržavalac domaćih kvislinga. Liturgiju na Pardusu je vodio protojerej Predrag Šćepanović koji je prije toga bio sa  sadašnjim mitropolitom u Sloveniji. Tokom besjede je opet pominjana “bezgrobna kraljeva vojska predvođena Mitropolitom Joanikijem”. Četnici su tobože krenuli na “krstovaskrsni put, jer ne može biti zli put kad je na njegovom čelu svetac mitropolit Joanikije…”

Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema niti jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”. Sam Draža na suđenju 1946. godine nije osporavao autentičnost Đurišićevih izvještaja o tome koliko je žena, djece i starih pobio već se pravdao da “svi znaju koliko Crnogorci mrze muslimane” i da je Pavle “malo preterivao”.

Joanikije i Metodije se ne bave samo metodičnom revizijom istorije. Oni napadaju i mijenjaju učenje ranoapostolske Crkve sugerirajući da zlo nije zlo i da se pojam zla može relativizirati. Svemu tome imunitet pruža sakrivanje iza oltara, ikona i raspela kako se obični plebs ne bi dosjetio lukavstva nečastivog.

Stradali simpatizeri partizana i komunista u Pivi i Velici se proglašavaju za Srbe koju su doživjeli genocid za vjeru pravoslavnu – politički narativ kakav odgovara vrhu SPC-a.  Kada se ciljano laže da bi se podstrekivalo na mržnju i podjele, kao pokojni patrijarh Irinej koji je 2018. uporedio položaj Srba u Crnoj Gori sa položajem Srba u NDH, onda to nije grijeh po shvatanju vučićevskih episkopa SPC-a. Za neke episkope nije grijeh ni kada se koljači i inspiratori ubistava žena i djece nazivaju “krstonosnim svetiteljima…do kraja čista obraza i svijetla lika” jer se to radi u ime tobožnjeg svetosavskog srpstva. Isto čine i ustašofili i dio njima bliskog hrvatskog biskupata u tobožnje ime hrvatstva.

I za jedne i za druge Drugi svjetski rat traje i dalje jer “puta mirnoga ne poznaše, (i) nema straha Božijega pred očima njihovima” – napisa apostol Pavle.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR, CRNE TROJKE  I PRAVOSUĐE: Istina za političko potkusurivanje 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komprimitovanje svjedoka nepočinstava iz doba prethodnog režima, kao što je sada slučaj sa policijskim insajderom Brajuškom Brajuškovićem i bivšim visokim policijskim funkcionerom Milanom Paunovićem, nije novina. Kao što ni crne trojke nijesu novost crnogorskoj javnosti.   Pitanje je šta su dometi  Anketnog odbora u slučaju crne trojke, ukoliko tužilaštvo nema mehanizme da ga procesuira

 

 

Skupštinski Anketni odbor nastavlja sa saslušanjima svjedoka o slučaju crne trojke, iako je tužilaštvo ranije ocijenilo da je za taj slučaj nastupila apsolutna zastara i da se ne može procesuirati. Tužilaštvo je to saopštilo nakon svjedočenja Milana Paunovića, visokopozicioniranog policijskog funkcionera u vrijeme prethodnog režima, koji je u parlamentu potvrdio postojanje tzv crnih trojki,  parapolicijskih odreda sačinjenih mahom od pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice  (SAJ), zaduženih da zastrašuju i batinaju protivnike režima Mila Đukanovića. To je ujedno bilo i prvo takvo insajdersko svjedočenje visokopozicioniranog policajca.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ocijenilo je da se  slučaj, bez obzira na svjedočenje Paunovića, ne može procesuirati.

“Zbog protoka vremena postoji trajna procesna nemogućnost da se pokrenu  postupci u vezi ovog što je bivši policajac govorio”, kazao je portparol SDT Vukas Radonjić u emisiji Načisto na TV Vijesti.  SDT je saopštio da to ne isključuje mogućnost da tužilaštvo, ukoliko se pojave dokazi o izvršenju nekog drugog krivičnog djela za koje zastarjelost nije nastupila, preduzme zakonom propisane radnje.

Anketni odbor je  nastavio  saslušavanje svjedoka u slučaju crne trojke. Ove sedmice saslušan je  Brajuško Brajušković, policajac insajder, koji je prvi, 2013. godine,  javno progovorio o slučaju.

Brajušković je tada tvrdio, a sada ponovio,  da su organizatori crnih trojki  – Veselin Veljović, bivši šef Uprave policije i svojevremeno komandant Specijalnih jedinica i Miljan Perović, bivši upravnik ZIKS-a i zamjenik Veljovića, dok je ovaj bio komandant SAJ-a.

Ove sedmice dodao je da je crne trojke formirao “neko iznad njega  (Veljovića)”, ali nije precizirao o kome govori.  Milan Paunović je u svom svjedočenju takođe označio Veljovića kao organizatora crnih trojki, ali je ukazao da je o saznanjima i operativnim podacima o njihovom postojanju  obavijestio tadašnjeg ministra policije Vukašina Maraša, te premijera Mila Đukanovića.

Brajušković je na Odboru sada saopštio i  da mu je Veljović „dao 2000 eura   da ponese Slavku Đuroviću i Draganu Kaleziću za prebijanje Duška Jovanovića“. Đurović i Kalezić su bili pripadnici SAJ-a, koje je Brajušković još ranije označio kao neke od pripadnika crnih trojki.

Brat Duška Jovanovića dostavio je 2013. medijima  pismo  upućeno Dušku Jovanoviću od strane osobe koja se predstavila kao anonimni specijalac. U pismu se navodi da su Jovanovića prebili pripadnici SAJ 2000. godine –  Kalezić, Đurović i Vlado Lazović.  Brajušković je ranije tvrdio da je Jovanovića upozorio da mu se sprema prebijanje.Tvrdio je i da je druge opozicionare obavještavao da će biti napadnuti, upozoravajući ih da se sklone. To su pojedini  javno potvrdili, poput Duška Sekulića, nekadašnjeg predsjednika Srpske radikalne stranke za Crnu Goru.

Brajušković je u parlamentu kazao i da je u svojoj kući  krio nekadašnju novinarku Dana Draganu Bećirović.  Ispričao je da je prvo pokušao da je sakrije kod mosta u Rogamima, ali da se prepao da je ne bace u vodu. Novinarka  Bećirović  je 2013. navela je da je  bila meta napada, zbog čega ju je čuvao  Brajušković.

Brajušković je ranije tvrdio da je bio dio crnih trojki, ali da je spasao mnoge kritičare. Ove sedmice u Skupštini kazao je  da nikada nije nikog tukao.  Sopštio je i da mu je Veljović naloge davao dok ga je vozio.

Sve navode iz ovonedeljnog Brajuškovićevog svjedočenja demantovali su Miljan Perović, Veselin Veljović i Dragan Kalezić.   „Svoj lični i profesionalni integritet štitiću  pred nadležnim pravosudnim institucijama“ najavio je Perović.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov saopštio je da je “podla neistina da je Veljović platio 2000 eura za prebijanje Duška Jovanovića”.  Prethodno je demantovao i Paunovićevo svjedočenje.

Nakon što je Brajušković o postojanju crnih trojki svjedočio 2013, godine, tadašnji bezbjednosni vrh lansirao je objašnjenje da je afera iskontruisana, u režiji  srpske obavještajne službe. I politički vrh, odnosno Đukanović, tvrdio je da se radi o iskonstruisanoj aferi. Uslijedilo je javno kompromitovanje Brajuškovića.  Tadašnje tužilaštvo, kontrolisano od strane vrha DPS,  okončalo je istragu i prije nego je krenula, saopštivši u jesen te godine da ne postoje dokazi koji bi potvrdili Brajuškovićeve tvrdnje.

Ove sedmice na Brajuškovićevo svjedočenje reagovao je i Veselin Mujović, čije je ime pominjano od strane poslanika opozicije tokom parlamentarnog saslušanja. Poslanik SD Nikola Zirojević pitao je  Brajuškovića da li je od Veljovića pokušao da iznudi novac preko Veselina Mujovića.  „Tog prevaranta nikad u životu nijesam vidio“, kazao je  Brajušković.

Mujović sada tvrdi: „  Brajušković je 2013. godine predložio da se od  Veljovića traži 600 hiljada eura, kako ne bi prijavio navodna nepočinstava Veljovića”. On je kazao da će o tome , ukoliko ga pozovu, svjedočiti  pred Anketnim odborom.

Protiv Mujovića se pred sudom od 2017. godine vodi proces zbog prevare bivšeg visokog funkcionera SCG i DPS Svetozara Marovića, kome je prema navodima tužilaštva Mujović uzeo oko 900 hiljada eura.  Prema optužnici Mujović je  prevario Marovića za veliki novac tako što mu je zauzvrat ponudio blažu kaznu i svoje navodne kontakte u tužilaštvu i pravosuđu, kada je protiv Marovića podignuta optužnica. Proces se odugovlači zbog toga što Marović nije dostupan crnogorskim organima. Svetozar Mrović bi međutim,  uskoro  mogao postati slobodan čovjek, nakon što njegov predmet zastari. To bi moglo oživjeti i proces protiv Mujovića.

Monitor je ranije pisao da je Mujović imao ozbiljne konekcije u vlasti u Crnoj Gori  ali i u Srbji.

Javno komprimitovanje svjedoka nepočinstava iz doba prethodnog režima, nije novina. Kao što ni crne trojke nijesu novost crnogorskoj javnosti.  Policijski svjedoci samo su potvrdili pisanje medija koje Đukanović nije kontrolisao. Pitanje je -šta može donijeti Anketni odbor u ovom slučaju, ukoliko tužilaštvo nema mehanizme da ga procesuira.

Milan Knežević, lider DNP  izjavio je da  tužilaštvo,  ukoliko ne sasluša svjedoke crnih trojki pred Anketnim odborom, postaje saučesnik u zataškavanju ovog zločina.  . „Tužilaštvo ne može da postupa po željama funkcionera ili bilo koje političke partije, već u skladu sa zakonom“, prokomentarisao je advokat Veselin Radulović. On je potvrdio da je u ovim slučajevima nastupila zastara.

“Anketni odbor je formiran, čini mi se da se to svakim danom i potvrđuje, iz političkih interesa da bi se ta priča držala aktuelnom i da bi određeni pojedinci i političke partije ubirale političke poene”, ocijenio je Veselin Radulović. .

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neuobičajeno dugo saopštenje tajne službe opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli su svega tri dana nakon zadušnica u manastiru Podmalinsko u opštini  Šavnik za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima (JVuO)

 

 

U utorak je u Vijestima objavljeno,  pozivajući se na neformalni izvor iz vrha bezbjednosnog sektora, da su Agencija za nacionalnu sigurnost (ANB) i Uprava policije (UP) spriječile pokušaj uspostavljanja radikalne islamske mreže u Crnoj Gori. Izvor je naglasio prisutnost većeg broja ekstremnih propovjednika koji djeluju van Islamske zajednice (IZ). Tokom vremena su, navodno, ostvarili veliki utjecaj, posebno u BiH, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Iz Crne Gore je protjeran državljanin BiH Haris Šundo , jer je u Plavu pokušavao formirati zajednicu mimo zvanične Islamske zajednice.

U odgovoru Vijestima ANB navodi se da do sada nije bilo terorističkih napada u ime religije.  “U Crnoj Gori postoji nekoliko radikalnih selafijskih grupa podijeljenih u više frakcija, koje se nalaze na različitim razinama radikalizacije”, ističe ANB kojom rukovodi nedavno postavljeni Ivica Janović . Novi šef tajne službe slovi za osobu blisku Pokretu Evropa sad (PES) i nema prethodno, makar formalno, iskustvo u branši. Za tajnu službu neuobičajeno dugo saopštenje opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. Neformalni izvor bio je još širi pomenuvši i dva borca ​​tzv. Islamske države (ISIL) iz Plava od kojih je jedan poginuo.

Zanimljivo je da su ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli svega tri dana nakon zadušnica (parastosa) u manastiru Podmalinsko u opštni  Šavnik. Liturgija je služena za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO)”.

U saopštenju Eparhije budimljansko-nikšičke (EBN) navodi se da je služilo sveštenstvo “iz obje Mitropolije”, crnogorsko-primorske (MCP) i njihove. Besjedu je održao novoproglašeni mitropolit i novi član Sinoda (crkvene vlade) Metodije Ostojić . Nakon uvodnih pokrivalica i fraza o navodnoj vjeri u Hrista i ljubavi prema Bogu i ljudima, Metodije je prešao na ono što metodično radi od postavljenja za episkopa 2001.  Kaže da su se okupili zbog “velikih i najvećih vitezova i heroja Drugog svjetskog rata…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta i svih…vojnika koje su branili…svoju vjeru i obitelj i narod od one pošasti mračne koja se nadvila.” Ta pošast je i “dalje nadvijena, stoji nad našim glavama”. Kasnije se u zapaljivom govoru objašnjava da je ta pošast “titoističko-ustaške koalicije” koja caruje od 1945. godine i “koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom”. Prije toga je izrazio žaljenje što saveznička avioni “nisu dirali (fašistički) Zagreb”.

U neistinitosti ove tvrdnje, lako se uvjeriti na Youtube-u gdje postoje filmski snimci nakon teškog bombardovanja Zagreba i mnogih drugih hrvatskih gradova. Metodije se osvrnuo i na spomenik Josipu Brozu Titu u Podgorici koji je za njega “najveći monstrum” i čije ponovno podizanje je “šizofrenija”. Usput su ponovljene  priče o Draži Mihailoviću kao prvom gerilcu Evrope i borbi protiv fašista. Niko ne spori da su se četnici borili protiv okupacije  do zime 1941-42 godine kao što ni Crkva ne spori da je Juda bio Hristov apostol do trenutka izdaje. Metodije se požalio i da “nemamo groba Svetog Save, ni Njegoševog ni Dragoljubovog”.

Metodije ne veliča prvi put velikosrpske fašiste i koljače (po njihovim vlastitim priznanjima i izvještajima) djece, žena i starih samo zbog toga što su pogrešne vjere, nacije ili ideologije. Međutim, prošlosubotnji govor izgleda kao apoteoza ostrašćenosti i etnofiletističkog sljepila znatnog dijela episkopata vjernog režimu Aleksandra Vučića . Kolika je doza netrpeljivosti i mržnje prema svemu crnogorskom govori i činjenica da je mitropolija koja nosi crnogorsko ime,  još u doba Amfilohija Radovića izbacila iz pravoslavne liturgije molitve za vlast i državu u kojoj žive, iako je to apostolska zapovjed. I sadašnji titularni mitropoliti Joanikije i Metodije preskaču taj dio liturgije. Vladika Kirilo Bojović, administrator Zagrebačko – ljubljanske mitropolije se na pravoslavni Božić ove godine pred tv kamerama na liturgiji pomolio “za ovaj grad (Zagreb), državu (Hrvatsku) i vojsku njenu, da pomene Gospod Bog u carstvu svome, svagda i uvijek…”.

Pokojni patrijarh Irinej Gavrilović je 2018. u sabornom hramu u Podgorici rukopoložio Metodija u vikarnog episkopa dioklijskog. Irinej je tada rekao da bi položaj Srba u Crnoj Gori “uporedio s položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH)”. Istog dana kada i Metodije, i sadašnji episkop dioklisijski Pajsije Đerković je održao besjedu u Dolima u Pivi, kao “najvećem stratištu…svih Pivskih novomučenika postradalih tokom Drugog svjetskog rata”. Stradalnici iz 1943. godine opisani su kao “srpski mučenici” koji su “postradali…za vjeru pravoslavnu”. Arhijerejski sabor SPC-a ih je kanonizirao maja 2017. kao mučenike za vjeru. Radi se o nekoliko stotina nevinih civila koji su u odmazdi ubijeni kao partizanski i komunistički simpatizeri od strane nacističkih jedinica i njihovih četničkih pomagača, koje SPC u drugim situacijama slavi kao heroje. Metodijeva klasifikacija “šizofrenije” bi se lako mogla primijeniti u ovom slučaju.

Ciljana i svjesno lažna tvrdnja patrijarha Irineja 2018. godine da su crnogorski Srbi tretirani isto kao i Srbi u doba ustaške NDH, prošla je  bez ikakvih posljedica i poslužila je kao ohrabrenje za sve drskije krečenje povijesti. Vjerovatno će i sadašnja Metodijeva retorika biti otćutana od tužilaštva iako je u Bijelom Polju formiran predmet nakon Metodijeve besjede. Mlitave reakcije premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića koji se ne usuđuju da javno osude veličanje fašizma samo podstiču indolentnost. Obojica rado pričaju o građanskom karakteru i navodnom antifašističkom nasljeđu i tradiciji Crne Gore koja slijedi vrijednosti europskog sustava.

Antifašističko nasljeđe je uništeno upravo od strane nasljednice Saveza komunista – Demokratske partije socijalista (DPS) i njenog lidera Mila Đukanovića početkom 90-tih kada su se stavili u službu četničkog velikosrpskog projekta koji je preuzeo komunista Slobodan Milošević. Uništen je i komunistički moral nadovezan na ranije tradicionalno čojstvo. Od Crne Gore i Srbije napravljene su mafijaške narko države čijeg karaktera se Crna Gora ne može lako riješiti. Kriminalno nasljeđe braće Đukanović i Vučić nikada nije smetalo režimskim episkopima SPC. O ciljanom zaglupljavanju i duhovnom trovanju srpskog i crnogorskog naroda preko Vučićevih žutih televizija, tabloida i rijalitija ni sadašnji patrijarh,  ni Metodije ne smiju ni da pisnu.

Jednako ćute na restauraciju staljinizma u njima miloj Rusiji gdje svako malo idu na poklonjenje KGB-ovcima obučenim u episkopske odore Ruske crkve (RPC). Dan prije Zadušnice – 6. juna, Arhijerejski sinod Ruske crkve u inostranstvu, poznatije kao Ruska zagranična crkva, oštro je osudio obnovu sovjetskih ideoloških praksi u  Rusiji. Sinod je ukazao na “očiglednu tendenciju da se opravdaju zločini bogoboračke vlasti XX vijeka” pod predsjednikom Vladimirom Putinom . Podizanje spomenika Staljinu i Džeržinskom  Sinod Zagranične crkve je nazvao “užasavajućim” kao i izjave o restauraciji “idolopokloničkog mauzoleja na Crvenom trgu”. Osuđena je i “derehabilitacija (na hiljade slučajeva) nepravedno osuđenih pod komunistima uključujući i sveštenoslužitelje”. Saopštenje ove crkve nije objavljeno na portalima SPC-a i mitropolija u Crnoj Gori. SPC je ranije redovito prenosila saopštenja ove crkve. Zagranična crkva je osnovana u Srbiji nakon Oktobarske revolucije, od strane izbjeglih tj. preživjelih vladika. Pokrovitelj joj je bio kralj Aleksandar Karađorđević.

Islamska zajednica Crne Gore,  političari i ogromna većina muslimana jasno su opredijeljeni protiv šačice islamskih radikala koji svoju ideologiju šire ispod radara medija i službi uz anonimnost društvenih mreža. Situacija s radikalnim pro-KGB svetosavljem je potpuno drugačija. Zapaljive poruke mržnje i veličanja teških ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog i ratova 90-tih dolaze od čelnih ljudi Srpske crkve (SPC) u Crnoj Gori i njihovih nadređenih u Beogradu (bilo da se radi o Patrijaršiji ili Andrićevom vencu).

Ćutanju vučićevskog bloka partija (NSD-DNP-SNP-UCG) se ne treba čuditi. PES i Demokrate koje koordiniraju sigurnosnim sektorom kao da misle da će ta tema sama po sebi nestati.

Činjenica je da je retorika vladika i paracrkvenih bratstava sve zapaljivija i učestalija. Glavne mete su opet mladi ljudi, a država se drži po strani.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo