MONITORING
Zavjera u vrhu

Pojavljivanje pred Specijalnim sudom i intervju TV Vijestima vratili su Momira Bulatovića u žižu interesovanja. Nema političke ambicije, naime, on je „uronjen u svoja sjećanja” a „poslije deceniju” konačno je regulisao i „funkcionersku penziju” čiji je prosjek preko 1.200 eura.
Najavio je šestočasovno svjedočenje u procesu o deportaciji bosanskohercegovačkih izbjeglica pred Specijalnim sudom. Sebe vidi kao nekoga ko bi trebalo da dokaže nevinost policijskih funkcionera optuženih da su tokom maja 1992. „nezakonito preselili civilno stanovništvo, državljane Bosne i Hercegovine, muslimanske i srpske nacionalnosti koji su imali status izbjeglica”.
U optužnici se navodi da su okrivljeni to uradili izvršavajući naredbu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, sada pokojnog, Pavla Bulatovića (ubijen 2000. u Beogradu). Momir Bulatović je izjavio da je „sramno i nečasno optuživati mrtvog čovjeka” a premijera Mila Đukanovića je na TV Vijesti pozvao da zajedno pomognu da devetorica optuženih policijskih funkcionera budu oslobođeni. Kazao je da Đukanović dobro zna da oni nijesu krivi za ta dešavanja, te da će mu pomoći da osvježi pamćenje na osnovu dokumenata koje će dostaviti sudu tokom svjedočenja u tom predmetu.
Ko su „žrtveni jarci” u procesu o deportacijama? Momir Bulatović nije mogao a da ne pomene da su, neki od optuženih policajaca, uredno reizabrani krajem 1992 (ili početkom 1993), nakon parlamentarnih izbora, kada je Milo Đukanović, mandatar DPS-a, oformio svoju drugu Vladu.
Uprkos podacima da su još proljeća 1992. premijer i njegov ministar Pejaković bili upoznati sa činjenicama oko nezakonitih deportacija i umiješanosti svih ili najvažnijih aktera deportacije iz MUP-a – niko od optuženih nije bio, ne samo degradiran ili kažnjen, već postupak utvrđivanja odgovornosti nije ni bio sproveden.
„Niko nije pokretao pitanje odgovornosti optuženih. Naprotiv, radi se o ljudima koji su dobijali povjerenje da budu na značajnim funkcijama, Milorad Ivanović generalni sekretar u Saveznoj vladi, dok je Branko Bujić bio poslanik najprije jedinstvenog DPS-a, kasnije SNP-a”, kazao je Srđa Božović, ondašnji potpredsjednik Skupštine 1. oktobra pred Specijalnim sudom. „Boško Bojović je kasnije bio zamjenik direktora Uprave carina, Milisav Marković pomoćnik saveznog ministra unutrašnjih poslova”, svjedočio je Božović. To nije konačan popis optuženih policajaca koje je Đukanovićeva vlada nagradila nakon deportacija. Na primjer: optuženi Radoje Radunović, šef SDB Herceg Novog, kasnije je postao savjetnik šefa SDB Crne Gore.
Sada su na sudsku odgovornost pozvana dvojica pomoćnika Pavla Bulatovića, koji su u hijerarhijskom lancu zauzimali ključne položaje: načelnik Službe javne bezbjednosti (SJB) i Milisav Mića Marković i načelnik Službe državne bezbjednosti Boško Bojović, ali ne i Nikola Nino Pejaković, za vrijeme deportacija zamjenik a od sredine 1992. ministar unutrašnjih poslova.
Do formiranja prve Đukanovićeve Vlade 15. februara 1991, Boško Bojović je bio načelnik CB Bijelo Polje a Nikola Pejaković načelnik CB Bar.
Obojica su, naravno uz Đukanovićevu saglasnost, u prvoj polovini 1991. dovedeni u Titograd za pomoćnike ministra Bulatovića. Pejaković je bio Đukanovićev ministar a Bojović šef SDB do maja 1995. godine.
Pejaković je sada važna karika Đukanovićeve teorije da nije postojala saglasnost Vlade niti ministra o deportacijama. U iskazu koji je maja 2008. dao sudiji Okružnog suda u Beogradu tvrdi da njegovo saznanje o deportacijama, „zvanično i nezvanično”, potiče iz vremena kada je “neko od opozicionih poslanika, kroz institut poslaničkog putanja, tražio objašnjenje u Skupštini Crne Gore”. Pejaković nije optužen a njegov iskaz je 9. jula pročitan pred podgoričkim Specijalnim sudom.
Optuženi Milorad Šljivančanin je na suđenju 26. novembra 2009. rekao da je „postojala ekipa SDB-a i SJB-a koja je sastavljala Bilten dnevnih događaja i dostavljala ga predsjedniku države i predsjedniku Vlade”. Tvrdio je i da su „svi načelnici i komandiri u Crnoj Gori preko Biltena dnevnih događaja znali šta se događalo tokom prethodnog dana, ko je uhapšen i zbog čega”.
Optuženog Milorada Ivanovića (proljeća 1992. načelnika CB Herceg Novi), Pejaković je predložio „tri-četiri mjeseca nakon ovog događaja (deportacija – prim.a) za pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za opšte, upravne i ostale poslove”. Ivanović je kasnije imao i karijeru kao sudija Višeg suda u Podgorici. Pejaković u iskazu oko deportacija tvrdi da se radi o „izuzetno časnom i čestitom čovjeka”
Ivanović se, međutim, našao na meti Momira Bulatovića nakon što je za Vijesti juna 2004. kazao da „naredbu o tom izručenju nijesam ja donio i osmislio, već je ista donijeta tadašnjem državnom vrhu Crne Gore”.
Bulatović je uzvratio direktnom optužbom. „Policijska administracija u nekim gradovima, naročito u Herceg Novom, napravila je užasnu grešku”, rekao je Momir Bulatović 2004. TV Hajatu jer navodno „nije kontaktirala MUP, već su slijedili logiku godinama korišćenu u regionu”.
Ko laže? Premijer Đukanović, Momir Bulatović i Nikola Pejaković su saglasni da državni vrh o svemu pojma nije imao. Nasuprot njima je više iskaza svjedoka i optuženih da je državni vrh o svemu sve znao i kao dokaz navode jednu ili više depeša koje su stigle iz MUP-a u centre bezbjednosti.
Svjedoci koji su već dali iskaz na sudu ili u krivičnom postupku da su viđeli depešu/depeše, naloge Pavla Bulatovića su: bivši policijski inspektor Slobodan Pejović, bivši funkcioner MUP-a Milan Paunović; dva inspektora SDB-a, Božidar Nosović i Miomir Matanović tvrde da su znali da je ,,stigao neki telegram vezano za deportacije muslimanskog življa”; Milorad Šljivančanin u dokumentima iz 1992. pominje da su se deportacije obavljale ,,shodno depeši MUP RCG”. Uglavnom, odgovornost državnog vrha za državni zločin deportacije, sve ove je godine bilo mnogo teže sakriti nego otkriti.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima
Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.
Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.
Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom, uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.
Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.
Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.
Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.
Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe, smijenjen u martu 2021.
Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.
,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije

U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore
Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.
„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.
Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.
On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.
Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
MONITOROVA ANKETA: Stari teret i novi strahovi

Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?
ZARIJA PEJOVIĆ
Hoće to s padom DPS-a
„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“. Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani…
PAULA PETRIČEVIĆ
Valja obrađivati svoj vrt
Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom…
ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete
Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara…
VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT
Poruke i retorika kao 1997.
Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima…
STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR
Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a
Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati…
MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS
Kontinuitet ili ne
Ulazimo u još jedne izbore u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces…
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način