Povežite se sa nama

MONITORING

Zavjera u vrhu

Objavljeno prije

na

Pojavljivanje pred Specijalnim sudom i intervju TV Vijestima vratili su Momira Bulatovića u žižu interesovanja. Nema političke ambicije, naime, on je „uronjen u svoja sjećanja” a „poslije deceniju” konačno je regulisao i „funkcionersku penziju” čiji je prosjek preko 1.200 eura.

Najavio je šestočasovno svjedočenje u procesu o deportaciji bosanskohercegovačkih izbjeglica pred Specijalnim sudom. Sebe vidi kao nekoga ko bi trebalo da dokaže nevinost policijskih funkcionera optuženih da su tokom maja 1992. „nezakonito preselili civilno stanovništvo, državljane Bosne i Hercegovine, muslimanske i srpske nacionalnosti koji su imali status izbjeglica”.

U optužnici se navodi da su okrivljeni to uradili izvršavajući naredbu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, sada pokojnog, Pavla Bulatovića (ubijen 2000. u Beogradu). Momir Bulatović je izjavio da je „sramno i nečasno optuživati mrtvog čovjeka” a premijera Mila Đukanovića je na TV Vijesti pozvao da zajedno pomognu da devetorica optuženih policijskih funkcionera budu oslobođeni. Kazao je da Đukanović dobro zna da oni nijesu krivi za ta dešavanja, te da će mu pomoći da osvježi pamćenje na osnovu dokumenata koje će dostaviti sudu tokom svjedočenja u tom predmetu.

Ko su „žrtveni jarci” u procesu o deportacijama? Momir Bulatović nije mogao a da ne pomene da su, neki od optuženih policajaca, uredno reizabrani krajem 1992 (ili početkom 1993), nakon parlamentarnih izbora, kada je Milo Đukanović, mandatar DPS-a, oformio svoju drugu Vladu.

Uprkos podacima da su još proljeća 1992. premijer i njegov ministar Pejaković bili upoznati sa činjenicama oko nezakonitih deportacija i umiješanosti svih ili najvažnijih aktera deportacije iz MUP-a – niko od optuženih nije bio, ne samo degradiran ili kažnjen, već postupak utvrđivanja odgovornosti nije ni bio sproveden.

„Niko nije pokretao pitanje odgovornosti optuženih. Naprotiv, radi se o ljudima koji su dobijali povjerenje da budu na značajnim funkcijama, Milorad Ivanović generalni sekretar u Saveznoj vladi, dok je Branko Bujić bio poslanik najprije jedinstvenog DPS-a, kasnije SNP-a”, kazao je Srđa Božović, ondašnji potpredsjednik Skupštine 1. oktobra pred Specijalnim sudom. „Boško Bojović je kasnije bio zamjenik direktora Uprave carina, Milisav Marković pomoćnik saveznog ministra unutrašnjih poslova”, svjedočio je Božović. To nije konačan popis optuženih policajaca koje je Đukanovićeva vlada nagradila nakon deportacija. Na primjer: optuženi Radoje Radunović, šef SDB Herceg Novog, kasnije je postao savjetnik šefa SDB Crne Gore.

Sada su na sudsku odgovornost pozvana dvojica pomoćnika Pavla Bulatovića, koji su u hijerarhijskom lancu zauzimali ključne položaje: načelnik Službe javne bezbjednosti (SJB) i Milisav Mića Marković i načelnik Službe državne bezbjednosti Boško Bojović, ali ne i Nikola Nino Pejaković, za vrijeme deportacija zamjenik a od sredine 1992. ministar unutrašnjih poslova.

Do formiranja prve Đukanovićeve Vlade 15. februara 1991, Boško Bojović je bio načelnik CB Bijelo Polje a Nikola Pejaković načelnik CB Bar.

Obojica su, naravno uz Đukanovićevu saglasnost, u prvoj polovini 1991. dovedeni u Titograd za pomoćnike ministra Bulatovića. Pejaković je bio Đukanovićev ministar a Bojović šef SDB do maja 1995. godine.

Pejaković je sada važna karika Đukanovićeve teorije da nije postojala saglasnost Vlade niti ministra o deportacijama. U iskazu koji je maja 2008. dao sudiji Okružnog suda u Beogradu tvrdi da njegovo saznanje o deportacijama, „zvanično i nezvanično”, potiče iz vremena kada je “neko od opozicionih poslanika, kroz institut poslaničkog putanja, tražio objašnjenje u Skupštini Crne Gore”. Pejaković nije optužen a njegov iskaz je 9. jula pročitan pred podgoričkim Specijalnim sudom.

Optuženi Milorad Šljivančanin je na suđenju 26. novembra 2009. rekao da je „postojala ekipa SDB-a i SJB-a koja je sastavljala Bilten dnevnih događaja i dostavljala ga predsjedniku države i predsjedniku Vlade”. Tvrdio je i da su „svi načelnici i komandiri u Crnoj Gori preko Biltena dnevnih događaja znali šta se događalo tokom prethodnog dana, ko je uhapšen i zbog čega”.

Optuženog Milorada Ivanovića (proljeća 1992. načelnika CB Herceg Novi), Pejaković je predložio „tri-četiri mjeseca nakon ovog događaja (deportacija – prim.a) za pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za opšte, upravne i ostale poslove”. Ivanović je kasnije imao i karijeru kao sudija Višeg suda u Podgorici. Pejaković u iskazu oko deportacija tvrdi da se radi o „izuzetno časnom i čestitom čovjeka”

Ivanović se, međutim, našao na meti Momira Bulatovića nakon što je za Vijesti juna 2004. kazao da „naredbu o tom izručenju nijesam ja donio i osmislio, već je ista donijeta tadašnjem državnom vrhu Crne Gore”.

Bulatović je uzvratio direktnom optužbom. „Policijska administracija u nekim gradovima, naročito u Herceg Novom, napravila je užasnu grešku”, rekao je Momir Bulatović 2004. TV Hajatu jer navodno „nije kontaktirala MUP, već su slijedili logiku godinama korišćenu u regionu”.

Ko laže? Premijer Đukanović, Momir Bulatović i Nikola Pejaković su saglasni da državni vrh o svemu pojma nije imao. Nasuprot njima je više iskaza svjedoka i optuženih da je državni vrh o svemu sve znao i kao dokaz navode jednu ili više depeša koje su stigle iz MUP-a u centre bezbjednosti.

Svjedoci koji su već dali iskaz na sudu ili u krivičnom postupku da su viđeli depešu/depeše, naloge Pavla Bulatovića su: bivši policijski inspektor Slobodan Pejović, bivši funkcioner MUP-a Milan Paunović; dva inspektora SDB-a, Božidar Nosović i Miomir Matanović tvrde da su znali da je ,,stigao neki telegram vezano za deportacije muslimanskog življa”; Milorad Šljivančanin u dokumentima iz 1992. pominje da su se deportacije obavljale ,,shodno depeši MUP RCG”. Uglavnom, odgovornost državnog vrha za državni zločin deportacije, sve ove je godine bilo mnogo teže sakriti nego otkriti.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo