Povežite se sa nama

MONITORING

Zavjera u vrhu

Objavljeno prije

na

Pojavljivanje pred Specijalnim sudom i intervju TV Vijestima vratili su Momira Bulatovića u žižu interesovanja. Nema političke ambicije, naime, on je „uronjen u svoja sjećanja” a „poslije deceniju” konačno je regulisao i „funkcionersku penziju” čiji je prosjek preko 1.200 eura.

Najavio je šestočasovno svjedočenje u procesu o deportaciji bosanskohercegovačkih izbjeglica pred Specijalnim sudom. Sebe vidi kao nekoga ko bi trebalo da dokaže nevinost policijskih funkcionera optuženih da su tokom maja 1992. „nezakonito preselili civilno stanovništvo, državljane Bosne i Hercegovine, muslimanske i srpske nacionalnosti koji su imali status izbjeglica”.

U optužnici se navodi da su okrivljeni to uradili izvršavajući naredbu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, sada pokojnog, Pavla Bulatovića (ubijen 2000. u Beogradu). Momir Bulatović je izjavio da je „sramno i nečasno optuživati mrtvog čovjeka” a premijera Mila Đukanovića je na TV Vijesti pozvao da zajedno pomognu da devetorica optuženih policijskih funkcionera budu oslobođeni. Kazao je da Đukanović dobro zna da oni nijesu krivi za ta dešavanja, te da će mu pomoći da osvježi pamćenje na osnovu dokumenata koje će dostaviti sudu tokom svjedočenja u tom predmetu.

Ko su „žrtveni jarci” u procesu o deportacijama? Momir Bulatović nije mogao a da ne pomene da su, neki od optuženih policajaca, uredno reizabrani krajem 1992 (ili početkom 1993), nakon parlamentarnih izbora, kada je Milo Đukanović, mandatar DPS-a, oformio svoju drugu Vladu.

Uprkos podacima da su još proljeća 1992. premijer i njegov ministar Pejaković bili upoznati sa činjenicama oko nezakonitih deportacija i umiješanosti svih ili najvažnijih aktera deportacije iz MUP-a – niko od optuženih nije bio, ne samo degradiran ili kažnjen, već postupak utvrđivanja odgovornosti nije ni bio sproveden.

„Niko nije pokretao pitanje odgovornosti optuženih. Naprotiv, radi se o ljudima koji su dobijali povjerenje da budu na značajnim funkcijama, Milorad Ivanović generalni sekretar u Saveznoj vladi, dok je Branko Bujić bio poslanik najprije jedinstvenog DPS-a, kasnije SNP-a”, kazao je Srđa Božović, ondašnji potpredsjednik Skupštine 1. oktobra pred Specijalnim sudom. „Boško Bojović je kasnije bio zamjenik direktora Uprave carina, Milisav Marković pomoćnik saveznog ministra unutrašnjih poslova”, svjedočio je Božović. To nije konačan popis optuženih policajaca koje je Đukanovićeva vlada nagradila nakon deportacija. Na primjer: optuženi Radoje Radunović, šef SDB Herceg Novog, kasnije je postao savjetnik šefa SDB Crne Gore.

Sada su na sudsku odgovornost pozvana dvojica pomoćnika Pavla Bulatovića, koji su u hijerarhijskom lancu zauzimali ključne položaje: načelnik Službe javne bezbjednosti (SJB) i Milisav Mića Marković i načelnik Službe državne bezbjednosti Boško Bojović, ali ne i Nikola Nino Pejaković, za vrijeme deportacija zamjenik a od sredine 1992. ministar unutrašnjih poslova.

Do formiranja prve Đukanovićeve Vlade 15. februara 1991, Boško Bojović je bio načelnik CB Bijelo Polje a Nikola Pejaković načelnik CB Bar.

Obojica su, naravno uz Đukanovićevu saglasnost, u prvoj polovini 1991. dovedeni u Titograd za pomoćnike ministra Bulatovića. Pejaković je bio Đukanovićev ministar a Bojović šef SDB do maja 1995. godine.

Pejaković je sada važna karika Đukanovićeve teorije da nije postojala saglasnost Vlade niti ministra o deportacijama. U iskazu koji je maja 2008. dao sudiji Okružnog suda u Beogradu tvrdi da njegovo saznanje o deportacijama, „zvanično i nezvanično”, potiče iz vremena kada je “neko od opozicionih poslanika, kroz institut poslaničkog putanja, tražio objašnjenje u Skupštini Crne Gore”. Pejaković nije optužen a njegov iskaz je 9. jula pročitan pred podgoričkim Specijalnim sudom.

Optuženi Milorad Šljivančanin je na suđenju 26. novembra 2009. rekao da je „postojala ekipa SDB-a i SJB-a koja je sastavljala Bilten dnevnih događaja i dostavljala ga predsjedniku države i predsjedniku Vlade”. Tvrdio je i da su „svi načelnici i komandiri u Crnoj Gori preko Biltena dnevnih događaja znali šta se događalo tokom prethodnog dana, ko je uhapšen i zbog čega”.

Optuženog Milorada Ivanovića (proljeća 1992. načelnika CB Herceg Novi), Pejaković je predložio „tri-četiri mjeseca nakon ovog događaja (deportacija – prim.a) za pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za opšte, upravne i ostale poslove”. Ivanović je kasnije imao i karijeru kao sudija Višeg suda u Podgorici. Pejaković u iskazu oko deportacija tvrdi da se radi o „izuzetno časnom i čestitom čovjeka”

Ivanović se, međutim, našao na meti Momira Bulatovića nakon što je za Vijesti juna 2004. kazao da „naredbu o tom izručenju nijesam ja donio i osmislio, već je ista donijeta tadašnjem državnom vrhu Crne Gore”.

Bulatović je uzvratio direktnom optužbom. „Policijska administracija u nekim gradovima, naročito u Herceg Novom, napravila je užasnu grešku”, rekao je Momir Bulatović 2004. TV Hajatu jer navodno „nije kontaktirala MUP, već su slijedili logiku godinama korišćenu u regionu”.

Ko laže? Premijer Đukanović, Momir Bulatović i Nikola Pejaković su saglasni da državni vrh o svemu pojma nije imao. Nasuprot njima je više iskaza svjedoka i optuženih da je državni vrh o svemu sve znao i kao dokaz navode jednu ili više depeša koje su stigle iz MUP-a u centre bezbjednosti.

Svjedoci koji su već dali iskaz na sudu ili u krivičnom postupku da su viđeli depešu/depeše, naloge Pavla Bulatovića su: bivši policijski inspektor Slobodan Pejović, bivši funkcioner MUP-a Milan Paunović; dva inspektora SDB-a, Božidar Nosović i Miomir Matanović tvrde da su znali da je ,,stigao neki telegram vezano za deportacije muslimanskog življa”; Milorad Šljivančanin u dokumentima iz 1992. pominje da su se deportacije obavljale ,,shodno depeši MUP RCG”. Uglavnom, odgovornost državnog vrha za državni zločin deportacije, sve ove je godine bilo mnogo teže sakriti nego otkriti.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo