Povežite se sa nama

MONITORING

Guvernanta umjesto guvernera

Objavljeno prije

na

Tradicija je nastavljena. Kada god su bili u prilici da biraju, čelnici vladajuće partije u Crnoj Gori izabrali su rješenje ,,s’ manom”. Da se slučajno ne bi desilo da se kandidat, kada se domogne funkcije, zanese i zaboravi da je tu da štiti privatne interese ,,poslodavaca”. Po svaku cijenu.

Predsjednik Filip Vujanović je dugo promišljao i (zasigurno, bez ičijeg nagovora) odlučio da za novog guvernera Centralne banke Crne Gore predloži Radoja Žugića. Dobro se dosjetio – Radoje se dokazao na mnogim poljima. Sve za dobro partije kojoj pripada i njenog vrha. Tek sad će da se žrtvuje. U Zakonu, eto, stoji da guverner Centralne banke ne može biti stranačka ličnost. Zato će se Žugić, prekaljeni DPS–ovac, na čelo Centralne banke uspeti bez stranačkih obilježja u džepovima. U dušu mu niko zavitrivat’ neće.

PRVA BANKA ZABORAVA NEMA: Ko zaviri u njegovu biografiju naći će da je Žugić direktor Fonda penzijsko invalidskog osiguranja. Prije toga je stolovao u Direkciji javnih prihoda Crne Gore i Zavodu za obračun i plaćanje, a bio je i zamjenik generalnog direktora Centralne banke.

Nije bio gadljiv ni na razne upravne odbore. Bio je u bordu JU Aerodromi Crne Gore, u Centralnoj depozitarnoj agenciji, pa u Lovćen osiguranju, Prvoj banci i Monstatu. Do prije mjesec dana bio je član Odbora za reviziju Prve banke.

U trenutku kada treba da preuzme čelnu poziciju u CBCG, Žugiću u

imovinskom kartonu, objavljenom na sajtu Komisije za sprječavanje konflikta interesa, stoji da je, sem toga što je direktor Fonda PIO, još i član

komisije za sistem u Fondu PIO, poslanik u Skupštini Crne Gore, član

jednog skupštinskog odbora, član Vladinog Savjeta za privatizaciju, pa

Vladinog Socijalnog savjeta. U imovinskom kartonu, Prvu banku i angažman u njoj Žugić ne pominje. Ne treba dušu griješiti. Možda čovjek zaista nije imao nikakve koristi od nje. Možda su oni iz Prve banke njega iskoristili. Možda će ga tek sada stići blagodeti onoga što je (od)radio u Prvoj banci i za Prvu banku.

Žugić je bio predsjednik Upravnog odbora Prve banke Mila Đukanovića i familije, u vrijeme kada je Banka zbog, najkraće opisano, nestručnog i nesavjesnog baratanja tuđim novcem, bila prinuđena da zatraži državnu pomoć za izmirenje nagomilanih obaveza. Radoje Žugić je, skupa sa potpredsjednikom Vlade Igorom Lukšićem potpisao ugovor o kreditu vrijednom 44 miliona.

Fond PIO je u vrijeme dok je Žugić bio na njegovom čelu, učestvovao u transakcijama kojima je Prva banka vraćala kredit Vladi Crne Gore. Upravo takav, u finansijskom smislu istorijski, način vraćanja duga bio je jedan od glavnih razloga za žestoki sukob dosadašnjeg guvernera Centralne banke Ljubiše Krgovića i premijera Mila Đukanovića. Kada je guverner Krgović transakcije između Prve banke i Vlade ocijenio sumnjivim – najavljena je njegova smjena. I ostvarena.

STABILNOST, SIGURNOST I POVJERENJE: Na internet stranici Centralne banke piše da ,,vođena fundamentalnim principima sigurnosti, stabilnosti i povjerenja CBCG posluje na bazi potpune finansijske i institucionalne nezavisnosti”.

Kako je to do sada funkcionisalo, te da li je rukovodstvo ove institucije koja je u svakom društvu jedan od najbitnijih stubova sistema radilo zaista nezavisno – da se diskutovati. Ipak, čelni čovjek CBCG Ljubiša Krgović je pokazivao jasne znakove života kada je digao glas protiv specijalnog tretmana kakav je zadobila banka braće Đukanovića. Da Krgović nije na liniji posumnjalo se još davno, kada je u javnosti primijećen animozitet između njega i gurua crnogorske ekonomske škole Veselina Vukotića. Vukotić, profesor koji se ponosi time što je umrežio veliki broj svojih bivših studenata po raznim institucijama i privatnim firmama – vješto vuče poteze u raznim sferama crnogorskog društva. Krgović nije bio njegov igrač. Ne samo to, članovima Vukotićevog netvorka nije bilo baš široko u CBCG pa su je mnogi i napuštali.

Čelni ljudi CBCG su se sporili sa vrhom Vlade i oko krucijalnih finansijskih pitanja države. Dok je CBCG prizivala Međunarodni monetarni fond i nabrajala pogodnosti aranžmana sa ovom institucijom u Vladi nisu bili radi toj opciji.

Još prije više od godinu bilo je jasno da će Đukanović eliminisati Krgovića. Samo je trebalo dobro zamutiti vodu. Premijer je bio nezadovoljan načinom na koji se CBCG postavila u vrijeme krize. Umjesto da otpusti dizgine i dozvoli da se sav dostupan novac upumpa u onemoćali sistem, Krgović i njegovi saradnici su vodili brigu o ljudima koji su novac povjerili na čuvanje ovdašnjim bankama i odbijali da obaveznu rezervu svedu na minimum minimuma. Iako je Centralna banka prije više od godinu dana već napravila ozbiljan ustupak, dozvoljavajući komercijalnim bankama da četvrtinu obavezne rezerve iskoriste za kupovinu državnih obveznica, kako bi makar privremeno zakrpili rupe na prošlogodišnjem budžetu, to izgleda nije bilo dovoljno.

Na kraju je Vlada izmijenila već pripemljeni nacrt Zakona o CBCG samo da bi mogli da smijeni Krgovića. Prije mjesec dana CBCG podnijela je Ustavnom sudu predlog za ocjenu da li su pojedine odredbe novog Zakona o CBCG saglasne sa Ustavom, i zatražila je obustavu izvršenja odredbe famoznog člana 92. kojim se predviđa smjena članova Savjeta te institucije prije isteka njihovih mandata.

Uzalud. Nužda zakon mijenja. A ovdje je izgleda bila baš velika. U igru ubačen provjeren igrač. Ako premijer Đukanović uskoro zaista napusti vrh Vlade itekako će mu za biznis trebati jaka porodična banka. Porodična banka i porodični biznis će biti jaki onoliko koliko su institucije sistema slabe. Zato rokade na čelu CBCG, jedine crnogorske državne institucije koja je, u izvjesnoj mjeri, ispunjavala kriterujume stručnosti i nezavisnosti u radu.

PRVO PRVA, PA ONDA CENTRALNA: Žugiću je, ne zaboravimo, svojedobno povjerena najzanimljivija uloga u pokušaju oporavka Prve banke. Izabran je za člana odbora direktora na vanrednoj sjednici Skupštine akcionara – početkom oktobra 2008. godine. Već tada se znalo za velike probleme Prve koji su prijetili da za bankom povuku i njene deponente.

Sredinom oktobra 2008. Žugić je saopštio da je zbog novog profesionalnog angažmana podnio ostavku na mjesto direktora Fonda PIO. Potom je, početkom novembra iz CBCG stigla i neophodna saglasnost za njegovo imenovanje. Onda je, par dana kasnije, stigla i nezvanična vijest da je poslanik DPS odlučio da se povuče sa mjesta na koje je tek izabran. Ipak, Žugić je 18. decembra 2008. godine, kao predsjednik Odbora direktora Prve banke potpisao sa Igorom Lukšićem ugovor o vladinoj pozajmici vrijednoj 44 miliona eura ,,isključivo za obezbjeđenje likvidnosti”. Iako je prije pola godine ministar Lukšić Evropskoj komisiji objasnio kako ta sredstva nijesu iskorišćena po utvrđenim pravilima sada ne sumnja da će sa Žugićem i na novoj dužnosti dobro sarađivati.

Potom se Žugić ,,vratio” u Fond PIO. Izvori Monitora kažu da on odatle nije ni odlazio, što bi značilo da je novi guverner u to vrijeme kršio Zakon o sprječavanju konflikta interesa. Uglavnom, 12. januara 2009. godine, Pobjeda objavljuje razgovor sa Radojem Žugićem, ,,direktorom Fonda PIO”. Ostalo je nejasno gdje je Žugić radio između 18. decembra ‘08. i 12. januara ‘09. godine, kada je otišao iz Prve banke i kako se, nakon podnošenja ostavke, vratio u Fond.

Pretpostavimo da je Radoje Žugić – što bi po njegov profesionalni kredibilitet bilo najbolje – posao prvog čovjeka Prve banke obavljao nepunih pet minuta, onoliko koliko je bilo potrebno da sa Lukšićem ispotpisuje sve primjerke Ugovora o vladinom kreditu. To bi, ipak, bilo dovoljno da ga u svakoj normalnoj zemlji eliminiše iz kruga ozbiljnih kandidata za funkciju guvernera Centralne banke. Jednostavno je nepristojno da Radoje Žugić guverner odlučuje i o daljoj sudbini mjera CB prema Prvoj banci koje su izrečene dok je tom bankom, makar formalno, upravljao – Radoje Žugić.

Da bi postali guverner Centralne banke neophodan je neokrnjen kredibilitet kako u javnosti tako i među kolegama iz svijeta finansija. Ima li to čovjek koji je prije nepune dvije godine bio prinuđen da, kao jedini bankar u Crnoj Gori, na koljenima moli za državnu pomoć?

Kada se, prije godinu dana, raspravljalo u parlamentu kojim je bankama i po kom kriterijumu otišla državna pomoć, poslanik Žugić je insistirao da to pitanje ne treba postavljati ,,jer su sve banke imale isti problem”. Prema dostupnim informacijama, a on je to trebao znati bolje od bilo koga drugoga, samo jedna banka u Crnoj Gori nije blagovremeno izvršavala naloge svojih klijenata. I samo su vlasnici Prve banke svoj kapital sačuvali tako što im je država dala naš novac. Vlada je, proizilazi iz dostupnih činjenica, Prvoj sem novca pozajmila čak i predsjednika borda koji bi potpisao kreditni aranžman sa državom.

Sada će sve ići još lakše. Ni u CBCG neće biti nikoga da čangriza. Čak je i opozicija, umjesto da vikne do neba i insistira na nezavisnosti CBCG, pohvalila DPS-ovsku učtivost Radoja Žugića. Pobjeda je Žugića uoči ustoličenja opisala vrlo slikovito: ,,Ćuti i radi”. Ono što mu se kaže. Uostalom, precizno je rekao profesor Milenko Popović – familiji ne treba guverner, već guvernanta. To smo i dobili.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo