Povežite se sa nama

MONITORING

Desant na Moraču

Objavljeno prije

na

Bitka vrha vlasti za gradnju hidroelektrana na Morači ulazi u završnu fazu. To potvrđuju oštri tonovi premijera Mila Đukanovića i njegovog ekonomskog gurua Veselina Vukotića.  ,,Odluke o gradnji novih izvora energije moraju se donositi brzo i odlučno jer, u suprotnom, energetika može postati glavna barijera razvoju. Za to su potrebne strane investicije i korišćenje domaćih resursa”, rekao je premijer na Miločerskom forumu. Jasno: imamo brze rijeke, strani investitor pare i eto struje. O detaljima – koliko će ko od toga posla imati koristi, te šta će biti sa životnom sredinom –saznaćemo, valjda, kad bude kasno. Kao sa KAP-om i Željezarom. Premijer je upro prst u one koji preispituju čitav posao: ,,Što nekompetentniji dio društva, to je više zainteresovan i više ostrašćen za učešće u raspravama o kojima jako malo zna. U Crnoj Gori svi su stručnjaci – za energetiku, za ekologiju, za sve!”. Oni koji su imali primjedbe, kritike ili pitanja vezana za gradnju hidroelektrana na Morači sada bi, valjda, trebali da zaćute. I to u ključnom momentu. Usred javne rasprave o Nacrtu koncesionog akta, jednog od najvažnijih dokumenata za korišćenje hidropotencijala Morače.

ŠTO MANJE DEMOKRATIJE: U obračun sa neznavenim kritičarima ušao je i profesor, Veselin Vukotić: ,,U domenu razvojnih odluka mora biti više meritokratije nego demokratije. To mora biti više vladavina znanja i vizije, nasuprot neznanju i interesnom očekivanju. Oblast energetike je upravo dobar primjer naše brzine donošenja odluka – 30 godina se raspravlja o gradnji hidroelektrana”, tvrdi Vukotić. I žali što ih još nemamo. ,,Nije istina da se 30 godina besplodno diskutuje o hidroelektranama na Morači i tako odlaže njihova gradnja”, tvrdi za Monitor Dejan Mijović, koordinator Foruma 2010 za ekonomsku politiku i preduzetništvo. On objašnjava da su u tom periodu bivše i sadašnje vlasti četiri puta pokretale tender za ove elektrane, ali nijedan nije uspio jer niko nije htio da izdvoji novac za projekt. ,,Da sa ekonomskom i komercijalnom isplativošću ovog projekta nešto nije u redu, svjedoči i nedavna izjava Vuka Hamovića vlasnika EFT-a, najvećeg regionalnog trgovca i investitora u sektoru energetike, za kojeg se ne može reći da je neobaviješten”, objašnjava Mijović. Hamović je nedavno rekao kako analize njegove firme pokazuju da projekat izgradnje HE na Morači ima “određene komercijalne slabosti” zbog kojih je EFT-a odustala od ovog projekta.

JASNO JE KO JE NEZNAVEN: Darko Pajović, izvršni direktor NVO Green Home, tvrdi da bi nakon svega što se posljednjih mjeseci dešavalo sa dokumentima potrebnim za gradnju četiri HE na Morači premijeru trebalo biti mnogo jasnije ko, zapravo, ne zna posao. ,,Prava adresa za preispitivanje znanja i vještina su upravo Đukanovićevi saradnici. Oni koji su usvojili loše i pogrešne dokumente, potrošili novac građana, vrijeme i energiju. Iz svega toga proizilazi da su oni ti koji ne znaju da rade svoj posao”. Pajović dodaje i kako je nakon svih promašenih dokumenata došao i Nacrt koncesionog akta koji je – razočaravajući. ,,Čitavo vrijeme su nam ljudi iz Vlade, šta god smo pitali oko prethodnih dokumenata, tvrdili da ćemo sve odgovore dobiti u Koncesionom aktu. Na žalost, sada je jasno da u tom dokumentu nema ni jednog ključnog odgovora”. U Forumu 2010 tvrde da taj dokument nije u skladu sa Zakonom o koncesijama: ,,Objavljeni Nacrt koncesionog akta za dodjelu koncesije za hidroelektrane na Morači je nepotpun, čime se grubo krši Zakon o koncesijama i obesmišljava javna debata o ovom ključnom dokumentu na osnovu kojeg se pokreće tender za dodjelu koncesije”. I to mu nije jedina mana. U Forumu 2010 navode čitav niz manjkavosti tog ključnog dokumenta – ne zna se koliko će poreske obveznike koštati projekat, iako to zakon izričito nalaže. U Nacrtu koncesionog akta ne iznosi se javnosti podatak o visini učešća države u projektu ,koji je tokom javne debate procijenjen na više stotina miliona eura. Takođe, nije objavljena analiza koja bi pokazala da li planirana koncesija obezbjeđuje javni interes za uloženi novac, nema ni analiza procjene i uravnoteženja rizika između koncedenta i koncesionara. Iz Foruma upozoravaju i da u Nacrtu ugovora o koncesiji i drugih pratećih ugovora nijesu priložena već su samo taksativno navedena glavna poglavlja koja treba da sadrži Ugovor o koncesiji. Ta su poglavlja inače već definisana u članu 43. Zakona o koncesijama, i to opširnije nego u Nacrtu koncesionog akta o hidroelektranama. ENIGMA ZA ENIGMOM: Iako su iz Vlade mjesecima najavljivali da će ovaj dokument riješiti mnoge nepoznanice – u Nacrtu koncesionog akta nisu navedene neophodne mjere za zaštitu životne sredine i energetske efikasnosti. Očekuje se – da ih predloži budući koncesionar! ,,Izvjesno je samo da je ostavljeno previše slobodnog prostora koncesionaru i suviše mogućnosti da sam odlučuje o tako važnim stvarima”, tvrdi Darko Pajović. On pojašnjava kako se obistinila tvrdnja nevladinog sektora da crnogorskim energetskim sektorom ne upravlja Vlada već interesne grupe. ,,Energetske resurse neće kreirati niti koristiti Crna Gora ni njeni građani već interesni lobiji”, tvrdi Pajović. ,,Nije urađena cost benefit analiza na osnovu koje su izračunate ekonomske koristi i uticaj na životnu sredinu predloženih tehničkih rješenja projekta, pa nije moguće njihovo međusobno poređenje, što proces čini netransparentnim”. Dejan Mijović kaže da je porazno to što se ne poštuju ni struka, ni javnost, niti nedavno usvojeni evropski zakoni. ,,Zakon o koncesijama, na primjer, pripremljen je nakon višegodišnje ekspertske podrške Evropske unije, USAID, GTZ, OECD i Svjetske banke, a usvojen poslije konsultacije sa Evropskom komisijom”, objašnjava Mijović. No, nije dovoljno imati samo dobar evropski zakon. Treba ga i primijeniti.

KAKVI SU EFEKTI: Ne treba zaboraviti da je za savjetničke usluge za izradu dokumentacije za Moraču novcem poreskih obveznika plaćen veliki honorar međunarodnim konsultantima, ali je i pored toga za procjenu ekonomskih efekata gradnje hidroelektrana angažovan i Mediteran univerzitet. ,,Ova analiza i bazni parametri na kojima se zasniva, nije objavljena, pa je o ekonomskim efektima gradnje elektrana nemoguće kvalifikovano raspravljati. Međutim, na osnovu saopštenih rezultata, može se već zaključiti da je analiza preuveličala ekonomske koristi a potpuno zanemarila troškovni aspekt, tj. negativne posljedice po stanovništvo i životnu sredinu”, kažu u Forumu. Narednih dana će izaći na površinu svi nedostaci Koncesionog akta. No, iz Foruma upozoravaju kako još nisu saopšteni rezultati ranije javne debate o SEA i DPP niti zašto je u Nacrtu Koncesionog akta zadržano Tehničko rješenje I (visoko Andrijevo), iako su brojne primjedbe iz javne rasprave negirale njegovu valjanost. Data je široka mogućnost koncesionaru da sam osmisli tehničko rješenje koje njemu odgovara. Forum 2010 podsjeća da, saglasno zakonu, svaka nova varijanta mora da ide na javnu raspravu prije tendera. Izvjesno je da se projekat vrednuje po energetskom doprinosu, čime se favoriziraju projekti sa većim brojem velikih hidroelektrana bez obzira na njihov negativni uticaj po stanovništvo i životnu sredinu, objašnjavaju u Forumu.

MORAČKI PUTEVI I STRANPUTICE: U Forumu tvrde i da je umanjena trasa magistralnog puta. Umjesto 100 km novih lokalnih puteva koje su predstavnici Vlade obećali tokom javne debate, gradiće se svega 20 kilometara lokalnih puteva u Osnovnom tehničkom rješenju I, odnosno 27 km u Osnovnom tehničkom rješenju II.

Uz sve to – i kriterijumi za vrednovanje ponuda su navedeni sumarno, bez preciziranja kakvu će imati relativnu težinu.

Nije lako Đukanoviću i stručnima. U njihovom dokumentu nije naveden minimalni i maksimalni rok trajanja koncesije u skladu sa članom 19 stav 3 Zakona o koncesijama. Tako je otvorena mogućnost koncesionog perioda dužeg od 30 godina, što potvrđuje sumnje stručne javnosti u rentabilnost predložene koncesije. ,,Zbog toga, a imajući i u vidu da rok trajanja koncesije do 30 godina utvrđuje Vlada, a duže rokove Skupština Crne Gore, o predloženom Nacrtu koncesionog akta morala bi da se odredi Skupština Crne Gore” tvrde u Forumu.

Ali, Veselin Vukotić ne bi tako. On bi da Vlada ima odriješene ruke. Šta da se ko petlja sada kad su na domak cilja.Toliko puta do sada su pokazali da umiju.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo