Povežite se sa nama

MONITORING

Desant na Moraču

Objavljeno prije

na

Bitka vrha vlasti za gradnju hidroelektrana na Morači ulazi u završnu fazu. To potvrđuju oštri tonovi premijera Mila Đukanovića i njegovog ekonomskog gurua Veselina Vukotića.  ,,Odluke o gradnji novih izvora energije moraju se donositi brzo i odlučno jer, u suprotnom, energetika može postati glavna barijera razvoju. Za to su potrebne strane investicije i korišćenje domaćih resursa”, rekao je premijer na Miločerskom forumu. Jasno: imamo brze rijeke, strani investitor pare i eto struje. O detaljima – koliko će ko od toga posla imati koristi, te šta će biti sa životnom sredinom –saznaćemo, valjda, kad bude kasno. Kao sa KAP-om i Željezarom. Premijer je upro prst u one koji preispituju čitav posao: ,,Što nekompetentniji dio društva, to je više zainteresovan i više ostrašćen za učešće u raspravama o kojima jako malo zna. U Crnoj Gori svi su stručnjaci – za energetiku, za ekologiju, za sve!”. Oni koji su imali primjedbe, kritike ili pitanja vezana za gradnju hidroelektrana na Morači sada bi, valjda, trebali da zaćute. I to u ključnom momentu. Usred javne rasprave o Nacrtu koncesionog akta, jednog od najvažnijih dokumenata za korišćenje hidropotencijala Morače.

ŠTO MANJE DEMOKRATIJE: U obračun sa neznavenim kritičarima ušao je i profesor, Veselin Vukotić: ,,U domenu razvojnih odluka mora biti više meritokratije nego demokratije. To mora biti više vladavina znanja i vizije, nasuprot neznanju i interesnom očekivanju. Oblast energetike je upravo dobar primjer naše brzine donošenja odluka – 30 godina se raspravlja o gradnji hidroelektrana”, tvrdi Vukotić. I žali što ih još nemamo. ,,Nije istina da se 30 godina besplodno diskutuje o hidroelektranama na Morači i tako odlaže njihova gradnja”, tvrdi za Monitor Dejan Mijović, koordinator Foruma 2010 za ekonomsku politiku i preduzetništvo. On objašnjava da su u tom periodu bivše i sadašnje vlasti četiri puta pokretale tender za ove elektrane, ali nijedan nije uspio jer niko nije htio da izdvoji novac za projekt. ,,Da sa ekonomskom i komercijalnom isplativošću ovog projekta nešto nije u redu, svjedoči i nedavna izjava Vuka Hamovića vlasnika EFT-a, najvećeg regionalnog trgovca i investitora u sektoru energetike, za kojeg se ne može reći da je neobaviješten”, objašnjava Mijović. Hamović je nedavno rekao kako analize njegove firme pokazuju da projekat izgradnje HE na Morači ima “određene komercijalne slabosti” zbog kojih je EFT-a odustala od ovog projekta.

JASNO JE KO JE NEZNAVEN: Darko Pajović, izvršni direktor NVO Green Home, tvrdi da bi nakon svega što se posljednjih mjeseci dešavalo sa dokumentima potrebnim za gradnju četiri HE na Morači premijeru trebalo biti mnogo jasnije ko, zapravo, ne zna posao. ,,Prava adresa za preispitivanje znanja i vještina su upravo Đukanovićevi saradnici. Oni koji su usvojili loše i pogrešne dokumente, potrošili novac građana, vrijeme i energiju. Iz svega toga proizilazi da su oni ti koji ne znaju da rade svoj posao”. Pajović dodaje i kako je nakon svih promašenih dokumenata došao i Nacrt koncesionog akta koji je – razočaravajući. ,,Čitavo vrijeme su nam ljudi iz Vlade, šta god smo pitali oko prethodnih dokumenata, tvrdili da ćemo sve odgovore dobiti u Koncesionom aktu. Na žalost, sada je jasno da u tom dokumentu nema ni jednog ključnog odgovora”. U Forumu 2010 tvrde da taj dokument nije u skladu sa Zakonom o koncesijama: ,,Objavljeni Nacrt koncesionog akta za dodjelu koncesije za hidroelektrane na Morači je nepotpun, čime se grubo krši Zakon o koncesijama i obesmišljava javna debata o ovom ključnom dokumentu na osnovu kojeg se pokreće tender za dodjelu koncesije”. I to mu nije jedina mana. U Forumu 2010 navode čitav niz manjkavosti tog ključnog dokumenta – ne zna se koliko će poreske obveznike koštati projekat, iako to zakon izričito nalaže. U Nacrtu koncesionog akta ne iznosi se javnosti podatak o visini učešća države u projektu ,koji je tokom javne debate procijenjen na više stotina miliona eura. Takođe, nije objavljena analiza koja bi pokazala da li planirana koncesija obezbjeđuje javni interes za uloženi novac, nema ni analiza procjene i uravnoteženja rizika između koncedenta i koncesionara. Iz Foruma upozoravaju i da u Nacrtu ugovora o koncesiji i drugih pratećih ugovora nijesu priložena već su samo taksativno navedena glavna poglavlja koja treba da sadrži Ugovor o koncesiji. Ta su poglavlja inače već definisana u članu 43. Zakona o koncesijama, i to opširnije nego u Nacrtu koncesionog akta o hidroelektranama. ENIGMA ZA ENIGMOM: Iako su iz Vlade mjesecima najavljivali da će ovaj dokument riješiti mnoge nepoznanice – u Nacrtu koncesionog akta nisu navedene neophodne mjere za zaštitu životne sredine i energetske efikasnosti. Očekuje se – da ih predloži budući koncesionar! ,,Izvjesno je samo da je ostavljeno previše slobodnog prostora koncesionaru i suviše mogućnosti da sam odlučuje o tako važnim stvarima”, tvrdi Darko Pajović. On pojašnjava kako se obistinila tvrdnja nevladinog sektora da crnogorskim energetskim sektorom ne upravlja Vlada već interesne grupe. ,,Energetske resurse neće kreirati niti koristiti Crna Gora ni njeni građani već interesni lobiji”, tvrdi Pajović. ,,Nije urađena cost benefit analiza na osnovu koje su izračunate ekonomske koristi i uticaj na životnu sredinu predloženih tehničkih rješenja projekta, pa nije moguće njihovo međusobno poređenje, što proces čini netransparentnim”. Dejan Mijović kaže da je porazno to što se ne poštuju ni struka, ni javnost, niti nedavno usvojeni evropski zakoni. ,,Zakon o koncesijama, na primjer, pripremljen je nakon višegodišnje ekspertske podrške Evropske unije, USAID, GTZ, OECD i Svjetske banke, a usvojen poslije konsultacije sa Evropskom komisijom”, objašnjava Mijović. No, nije dovoljno imati samo dobar evropski zakon. Treba ga i primijeniti.

KAKVI SU EFEKTI: Ne treba zaboraviti da je za savjetničke usluge za izradu dokumentacije za Moraču novcem poreskih obveznika plaćen veliki honorar međunarodnim konsultantima, ali je i pored toga za procjenu ekonomskih efekata gradnje hidroelektrana angažovan i Mediteran univerzitet. ,,Ova analiza i bazni parametri na kojima se zasniva, nije objavljena, pa je o ekonomskim efektima gradnje elektrana nemoguće kvalifikovano raspravljati. Međutim, na osnovu saopštenih rezultata, može se već zaključiti da je analiza preuveličala ekonomske koristi a potpuno zanemarila troškovni aspekt, tj. negativne posljedice po stanovništvo i životnu sredinu”, kažu u Forumu. Narednih dana će izaći na površinu svi nedostaci Koncesionog akta. No, iz Foruma upozoravaju kako još nisu saopšteni rezultati ranije javne debate o SEA i DPP niti zašto je u Nacrtu Koncesionog akta zadržano Tehničko rješenje I (visoko Andrijevo), iako su brojne primjedbe iz javne rasprave negirale njegovu valjanost. Data je široka mogućnost koncesionaru da sam osmisli tehničko rješenje koje njemu odgovara. Forum 2010 podsjeća da, saglasno zakonu, svaka nova varijanta mora da ide na javnu raspravu prije tendera. Izvjesno je da se projekat vrednuje po energetskom doprinosu, čime se favoriziraju projekti sa većim brojem velikih hidroelektrana bez obzira na njihov negativni uticaj po stanovništvo i životnu sredinu, objašnjavaju u Forumu.

MORAČKI PUTEVI I STRANPUTICE: U Forumu tvrde i da je umanjena trasa magistralnog puta. Umjesto 100 km novih lokalnih puteva koje su predstavnici Vlade obećali tokom javne debate, gradiće se svega 20 kilometara lokalnih puteva u Osnovnom tehničkom rješenju I, odnosno 27 km u Osnovnom tehničkom rješenju II.

Uz sve to – i kriterijumi za vrednovanje ponuda su navedeni sumarno, bez preciziranja kakvu će imati relativnu težinu.

Nije lako Đukanoviću i stručnima. U njihovom dokumentu nije naveden minimalni i maksimalni rok trajanja koncesije u skladu sa članom 19 stav 3 Zakona o koncesijama. Tako je otvorena mogućnost koncesionog perioda dužeg od 30 godina, što potvrđuje sumnje stručne javnosti u rentabilnost predložene koncesije. ,,Zbog toga, a imajući i u vidu da rok trajanja koncesije do 30 godina utvrđuje Vlada, a duže rokove Skupština Crne Gore, o predloženom Nacrtu koncesionog akta morala bi da se odredi Skupština Crne Gore” tvrde u Forumu.

Ali, Veselin Vukotić ne bi tako. On bi da Vlada ima odriješene ruke. Šta da se ko petlja sada kad su na domak cilja.Toliko puta do sada su pokazali da umiju.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo