Povežite se sa nama

REGION

HAG: POTVRĐENA PRESUDA TVORCIMA HERCEG BOSNE: Tuđman u udruženom zločinačkom poduhvatu

Objavljeno prije

na

Žalbeno vijeće Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju potvrdilo je da su šestorica optuženih lidera ,,Herceg-Bosne” bili učesnici zajedničkog zločinačkog poduhvata zajedno sa tadašnjim hrvatskim predsjednikom Tuđmanom, kako je navedeno u prvostepenoj presudi. Predsjedavajući Žalbenog vijeća, predsjednik Haškog tribunala, sudija Karmel Ađus obrazložio je odluke petočlanog vijeća o žalbama tužilaštva Tribunala i šestorice optuženih.

Predmet Prlić i ostali jedan je od najdužih i najkompleksnijih haških predmeta. Optuženi su se 2004. dobrovoljno predali, a suđenje im je počelo dvije godine kasnije. Prvostepena presuda izrečena je maja 2013.

Prvooptuženom Jadranku Prliću, potvrđena je kazna od 25 godina zatvora. Drugooptuženom Brunu Stojiću, bivšem ministru odbrane ,,Herceg-Bosne” potvrđena je kazna od 20 godina zatvora. Trećeoptuženi, načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodan Praljak je saslušao da mu je i pravosnažnom presudom potvrđena kazna od 20 godina zatvora, i uzviknuo: „Nisam ratni zločinac. S prezirom odbacujem vašu presudu”. I popio otrov, od kojeg je kasnije umro. Potvrđena je presuda još jednom bivšem načelniku Glavnog stožera HVO Milivoju Petkoviću, koji je osuđen na 20 godina zatvora, te presuda bivšem komandantu vojne policije Valentinu Ćoriću, osuđenom prvostepeno na 16 godina. Potvrđena je i presuda načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću, osuđenom na deset godina.

U sažetku presude, Žalbeno vijeće navelo je da ostaje prvostepena odluka da je Hrvatska bila umiješana u rat u BiH i da je predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman bio dio udruženog zločinačkog poduhvata zajedno sa čelnicima ,,Herceg-Bosne”. Žalbeno vijeće je potvrdilo da je Hrvatska imala stvarnu vlast u nekim opšinama na teritoriji ,,Herceg-Bosne”.

Sudija Agius je podsjetio da je u prvostepenoj presudi ustanovljeno da su čelnici ,,Herceg-Bosne” kreirali čitav sistem deportacije muslimanskog stanovništva sa područja tzv. hrvatske zajednice, što podrazumijeva ubistva, zlostavljanje, zatočenje, mučenje… Zločini su se odigrali između 1992. i 1994. u osam opština i logorima, u dijelu BiH koji je proglašen kao dio ,,Hrvatske zajednice” i kasnije Republike Herceg-Bosne.

,,Iz dokaza se vidi da su se snage hrvatske vojske borile zajedno sa pripadnicima HVO protiv Armije BiH, a da je Republika Hrvatska vršila opštu kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima najpre Hrvatske zajednice, a potom Hrvatske Republike Herceg-Bosne'”, potvrđen je navod iz prvostepene presude.

Hrvatska je više puta pokušala da interveniše u svojstvu „prijatelja suda” kako bi njeni pravnici i istoričari dobili priliku da opovrgnu teze o „udruženom zločinačkom poduhvatu”. Prvostepenom presudom najviši hrvatski zvaničnici – bivši predsednik Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Janko Bobetko – proglašeni su učesnicima UZP u svrhu etničkog čišćenja delova BiH.

U prvostepenoj presudi, iznesena su tri dokaza na osnovu kojih je utvrđeno postojanje udruženog zločinačkog poduhvata. Prvi je transkript razgovora Tuđmana i lidera Hrvata iz BiH decembra 1991. na osnovu kojeg je utvrđeno da je postojala namjera da se etnički očiste djelovi tzv. HRHB. Drugi je knjiga Hrvata iz BiH Ante Valente, a treći transkript razgovora Tuđman-Praljak-Šušak iz 1992. godine o nacionalnoj bezbjednosti. Ti dokazi dostavljeni su Haškom sudu za vrijeme predsjedničkog mandata Stjepana Mesića. Žalbeno vijeće je odbilo zahtev Hrvatske da se u proces uključi kao „prijatelj suda”.

Ubijanje, progon, deportacija, silovanje, prisilno premještanje, protivpravno zatočavanje, okrutno postupanje, oduzimanje imovine širokih razmjera, protivpravni prisilni rad, uništavanje vjerskih i obrazovnih ustanova, protivpravni napad na civile… Sve su ovo zločini za koje je šestorka u prvostepenoj presudi osuđena na ukupno 111 godina zatvora. Vrijeme provedeno u zatvoru računa se u zatvorsku kaznu.

Prema navodima presude, zločini su imali za cilj da Bošnjaci budu politički i vojno potčinjeni i trajno uklonjeni iz onih djelova BiH koji su proglašeni ,,Herceg-Bosnom”, te da se ta područja pripoje državi Hrvatskoj ili da se proglase državom unutar BiH. Predsjedavajući sudija Pretresnog vijeća Žan Klod Antoneti je naveo niz zločina pripadnika HVO-a u logorima – Heliodrom, Dretelj, Ljubuški, Gabela… ,,Pripadnici HVO-a redovno su tukli zarobljenike. Jednog zatočenika u Heliodromu su natjerali da poliže vlastitu krv jer – ‘balijska krv ne smije ostati na hrvatskom tlu’ “, naveo je Antoneti, naglašavajući kako se nije radilo o zločinima nediscipliniranih vojnika, već o organiziranoj akciji.

Očekivano, reakcije na presudu, u BiH su dijametralno suprotne.

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izjavio je da je presudom stavljen međunarodni pečat na tamni dio istine o razlozima stvaranja i načinu djelovanja HZHB. ,,Hrvatska politika, ona koja je kreirana u Zagrebu i u BiH, je lavirala, predomišljala se, lutala, borila se sama sa sobom i imala dva lica. Jedno lice je i udruženi zločinački poduhvat koji je nanio strahovite patnje i napravio gubitnicima i Bošnjake i Hrvate. Drugo, svijetlo lice hrvatske politike je ono koje se borilo i izborilo za prestanak sukoba, koje se brinulo o protjeranim Bošnjacima i u vremenu rata, omogućilo postizanje Vašingtonskog sporazuma i borbu postrojbi Armije RBiH i HVO-a rame uz rame do kraja rata. Sud se bavi ratnim zločinima i zločincima, znači tamnom stranom stvari”. Izetbegović je poručio da se zalaže za prijateljske odnose dvije zemlje. ,,Mi ćemo uvijek pamtiti zlo i zločince, ali želimo vidjeti prevagu i ostvariti saradnju sa svijetlom, civiliziranom stranom hrvatske politike i u Hrvatskoj i u BiH, uvjereni da su Bošnjaci i Hrvati u stanju na istini, kao na čvrstom temelju izgraditi buduće prijateljske, obostrano korisne odnose”.

Kod bošnjačkih stradalnika nema euforije. Oni ističu kako se ne radi o presudi hrvatskom narodu. ,,Ovo je presuda pojedincima koji su bili na čelu strukture Herceg-Bosne, jednoj pogrešnoj politici i lošem vremenu. Konsekvence iz ovoga treba izvući politika koja i danas ustrajava na matrici iz perioda 1991-1995. godine”, komentarisao je Edin Batlak, član Udruženja logoraša Mostar.

Hrvatski narodni Sabor sazvao je vanrednu sjednicu i konferenciju za medije. ,,HNS je jedinstven – presudu prepoznajemo kao neprihvatljivu. Ona je pravno neutemeljena, neprincipijelna, rekao bih da je zločinačka prema svakom časnom predstavniku HVO-a. Šestorka je apsolutno nevina”, izjavio je predsjednik HNS, predsjednik HDZ BIH i član Predsjedništva BiH Dragan Čović.

On je ocijenio da presuda ne doprinosi pomirenju te da se radi o pokušaju derogiranja istorije BiH. Čović ipak očekuje od predstavnika hrvatskog naroda da ostanu smireni, jer nema razloga za paniku. „Mi ćemo snažnije nego ikada kroz HNS graditi evropsku Bosnu i Hercegovinu kroz koju ćemo osigurati punu ravnopravnost Bošnjaka, Srba i Hrvata u BiH”, izjavio je Čović.

,,To identifikovanje vlasti u naroda sa ‘svojim’ zločincima, je strašnije od svega. Ovo što se dešava sa ‘herceg-bosanskom šestorkom’, dešavalo se prošle sedmice i sa Mladićem u RS i u Srbiji”, kaže za Monitor Nedžad Ibrahimović, književnik i univerzitetski profesor iz Tuzle. ,,Nije čudno što mladi školovani ljudi (koji ne dolaze iz navijačkih skupina, nego iz ostataka ostataka građanske klase) bježe s Balkana. Ciničan je to neki red da se nacionalističke države identifikuju sa svojim generalima koje su poslale u rat i zločine. Da su bile demokratske, građanske, pluralne, ratova ne bi ni bilo”.

U Mostaru su uoči donošenje presude organizovne molitve za haške ,,hrvatske uznike”. Nakon presude održana je misa i paljenje svijeće za generala Praljka. Drago Bojić, teolog, katolički sveštenik, ovako je ocijenio izlive podrške haškim osuđenicima. ,,Zločini koje je počinila herceg-bosanska politika jesu zločini protiv čovječnosti ali i zločini protiv Boga, ili teološki kazano, ‘u nebo vapijući grijesi’. Tko staje na stranu tih zločina i onih koji su ih kreirali, odobrili ili počinili, svrstava se na stranu zla i zlikovaca, sam se isključuje iz zajednice ljudi”.

Kako je Praljak unio otrov

Eksperti očekuju istragu o tome kako je Slobodan Praljak u sud unio i popio otrov. Bivša glasnogovornica Haškog tribunala Florns Artman je za Radio Slobodna Evropa podsjetila da je otrovna supstanca i ranije unošena, ali u pritvorsku jedinicu – Slobodanu Miloševiću.

No, ovo što se desilo tokom izricanja presude je ogroman propust i čudno je što niko od obezbeđenja nije spriječio taj čin. ,,Neko iz njegovog okruženja i okruženja šestorice je danas unio otrovnu supstancu. Oni su svi prošli kontrolu na ulazu i sada će se otvoriti istraga o tome ko je to unio. To nije smjelo da se desi jer će se koristiti da međunarodna pravda bude osramoćena. Biće korišteno kao udar na borbu protiv nekažnjivosti masovnih zločina protiv civilnog stanovništva”, komenarisala je Artman.

Kolumnista banjalučkog portala Buka Dragan Bursać, povdom samobistva generala HVO Slobodana Praljka napisao je: „Kako li je danas u naselju Vrbanja, u Bugojnu? Vidite, tamo je ubijeno 45 osoba – Bošnjaka, žena i muškaraca. Uglavnom civila, u dobi od 19 do 82 godine”. Praljku je posmrtno priznanje odao Vojislav Šešelj. „Ovo je junački čin”, kazao je lider srpskih radikala.

Polemike oko prirode rata u BiH

Burne polemike izazva kvalifikacija o udruženom zločinačkom poduhvatu i učešću Hrvatske u ratu u BiH.

Florans Artman smatra da je važno što je potvrđeno da je Hrvatska, ne samo imala isti cilj kao „Herceg-Bosna, već su zajedno činili zločine progona i ubistava bošnjačkog stanovništva s teritorije ‘Herceg-Bosne'”. Po njoj, potvrđeno je da su ,,rat i masovni zločini protiv stanovništva počinjeni u okviru projekta koji je započet van BiH i koji je u svom poglavlju imao za cilj rasparčavanje BiH i stvaranja nove države na njenoj teritoriji i nestanak te države”.

Komentirajući činjenicu da je presudom utvrđeno da je na teritoriji BiH postojao međunarodni oružani sukob u kojem je učestvovala Hrvatska, ali istovremeno to nije izričito rečeno za Srbiju, Artman je odgovorila kako postoje presude koje mogu dati sliku o učešću Srbije u ratu u BiH. ,,Ima puno presuda Haškog tribubnala, od Dušana Tadića, Radoslava Brđanina koje utvrđuju međunarodni karakter rata”. U ponovljenom postupku Frenkiju Simatoviću, Jovici Stanišiću, kaže ona, ima mnogo toga što se može dokazati.

,,Sudije su već rekle, ako se sjetite suđenja Miloševiću i šta je rečeno u međupresudi, gdje su potvrđene sve tačke optužnice u smislu da je Tužilaštvo unijelo dovoljno dokaza i da nema labavih tačaka. To je bilo direktno pitanje učešća Srbije kroz Vojsku Jugoslavije, MUP, ali i političke kontrole koju su iz Srbije imali nad snagama predstavnika RS”, kazala je Artman.

Glavni urednik Balkanske istraživačke mreže (BIRN) Denis Džidić kaže da presuda „šestorki” u velikoj mjeri korenspondira sa zaključcima u presudi Tihomiru Blaškiću da je Hrvatska imala značajnu kontrolu nad jedinicama HVO i političkim rukovodstvom bosanskih Hrvata. … „Što se tiče Srbije tu je važno da se sačeka presuda u predmetu protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, prva dva čovjeka Službe državne bezbednosti Srbije. Njihov predmet bi mogao govoriti o ulozi Srbije”, prokomentarisao je Džidić.

Uzbuna u hrvatskoj vlasti

Vladajuća koalicija u Hrvatskoj je izrazila nezadovoljstvo presudom. Premijer Andrej Plenković je na posebnoj konferenciji za novinare kazao kako je odbacivanje žalbi optuženika nepravedno, neutemeljeno, kosi se sa istorijskom istinom i za Hrvatsku je neprihvatljivo.

„Apsurdno je da niti u jednoj pravomoćnoj presudi Haškog tribunala za BiH nije utvrđena odgovornost tadašnjeg državnog vrha Srbije za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu usmjerenom na uspostavu ‘Velike Srbije’, a kroz počinjenje niza najtežih međunarodnih zločina na velikom dijelu teritorija BiH”, rekao je Plenković.

Bivša ministarka spoljnih poslova Vesna Pusić, dosljedna kritičarka hrvatske politike u BiH smatra da je to epilog loše i pogrešne politike. ,,Ovim presudama nije osuđen hrvatski narod, nego da su osuđeni nositelji te politike.”

Nekadašnji predsednik Hrvatske Ivo Josipović je rekao kako je žalosno da su političari i mediji koncentrisani na političke aspekte presude, a ne na žrtve. ,,Koristim ovu priliku da se tih žrtva sjetim i da kažem da je to sve što se dešavalo u ratu bilo strašno, nepotrebno i da svaki zločin mora biti kažnjen”. Josipović ocenjuje kako je pored zvaničnog stava Hrvatske da je vodila odbrambeni rat, ,,javna tajna da je Hrvatska sudjelovala i u borbama na području Bosne i Hercegovine”

Kada je riječ o zajedničkom zločinačkom poduhvatu, Josipović navodi da sud nema jednake kriterijume. ,,U predmetima koji su se ticali zločina koji su počinili Srbi protiv Bošnjaka i Hrvata, nije uočeno da postoji takav zločinački poduhvat, iako je istorijski sasvim jasno da je Milošević bio motor onoga što se događalo”.

Voditeljka Documente – Centra za suočavanju s prošlošću Vesna Teršelič je ocijenila kako svima treba i osuda zločina i osuda politika koje su ih dopustile. Ona smatra da region živi u sjeni porušenih mostova povjerenja i upozorava kako je polarizacija danas veća nego 1995. i 1996. ,,Sve ove godine protekle su u prikrivanju odgovornosti za zločine, kao i kompleksne političke pozadine počinjenih zločina”. Ocijenila je kako je Hrvatska bila i na strani obrane BiH, ali i na strani njezina razbijanja. „Ključno je pitanje hoćemo li uspjeti izaći iz faze poricanja zločina i okrenuti novu stranicu, pri čemu rat u BiH treba pogledati u čitavoj njegovoj kompleksnosti.”

Žarko Puhovski smatra da presuda šestorici čelnika bosansko-hercegovačkih Hrvata, kao ni mnoge dosadašnje, neće doprinijeti pomirenju. „Istina ne dovodi do pomirenja, istina dovodi do uznemirenja”, kazao je.

Ističući kako se MKSJ nije pokazao konsekventnim u presudama, Puhovski velikim njegovim doprinosom smatra to što sudovi u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu sude pravednije i tehnički korektnije od haškog sudišta. ,,Bez tog sudišta (Haškog) vjerojatno uopšte ne bi sudili tzv. svoje ratne zločine’, rekao je.

Lider Nove ljevice u Hrvatskoj istoričar Dragan Markovina ovako ocjenjuje karakter ,,Herceg – Bosne”: ,,Herceg – Bosna predstavlja zločin u samoj ideji”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PANDORA I U SRBIJI – ĆUTANJE NADLEŽNIH: Još jedna „zavera protiv Srbije“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Objave o srbijanskim političarima i poslovnim ljudima bliskim državnom vrhu, umiješanim u aferu Pandora, pažljivo su prećutane. Tek kad su par dana kasnije  počeli stizati demanti iz Vlade Republike Srbije saznalo se da postoje i dokumenta koja se odnose na Srbiju. Premijerka Ana Brnabić je čvrsto stala  u odbranu napadnutog joj ministra finansija i bivšeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog

 

Kada je 3. oktobra Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa sjedištem u Vašingtonu (SAD) u saradnji sa partnerima iz 117 zemalja počeo objavljivati procurjela dokumenta o skrivenim offshore poslovanjima svjetskih političara i moćnika vijest je dospjela na naslovnice svih glavnih svjetskih medija. Ono što je nazvano Pandora papiri objavili su i režimski beogradski mediji široko citirajući dokumenta o skrivenim poslovima i imovini bivšeg britanskog premijera Tonija Blera, jordanske kraljevske porodice, češkog premijera Andreja Babiša i mnogih drugih. RTS, tabloidi i drugi provladini mediji su sa posebnom slašću izvijestili o otkrićima ICIJ-a i crnogorskog MANS-a o trustovima i firmama crnogorskog predsjednika i njegovog sina Blaža Đukanovića koje su sakrili preko Britanskih Djevičanskih Ostrva (BVI). Međutim, slične objave KRIK-a i ICIJ-a o srbijanskim političarima i poslovnim ljudima bliskim državnom vrhu su pažljivo prećutane. Tek kad su počeli par dana kasnije stizati demanti iz Vlade Republike Srbije saznalo se da postoje i dokumenta koja se odnose na Srbiju. Premijerka Ana Brnabić je na pressu izjavila da „koliko je videla podatke, to je laž ili pogrešna interpretacija, slučajna ili namerna“ time čvrsto stajući u odbranu napadnutog joj ministra finansija i bivšeg gradonačelnika Beograda Siniše Malog. Ona je pozvala nadležne „da reaguju i da istraže“ rekavši da u papirima nema ništa novo na što već ranije nije odgovoreno.

U Pandori se pojavljuje i uticajni biznismen u oblasti energetike Nikola Petrović. On je bivši direktor Elektromreže Srbije (EMS) i kum predsjednika Srbije Aleksandra Vučića čiji poslovi su procvjetali od dolaska Vučićeve Srpske napredne stranke na vlast 2012. godine. Dok je bio direktor EMS-a Petrović je bio vlasnik Arkshore International Ltd. na Britanskim Djevičanskim Ostrvima preko koje je imao otvoren bankovni račun u Švajcarskoj. Firmu nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije iako je to bio dužan uraditi po zakonu. Osim na Karibima, Petrović je osnovao i Fabergé Advisors, offshore firmu sa sjedištem u Luksemburgu. Sakriven iza te firme ušao je u Srbiju u unosne poslove uvoza ljekova, razvoja tehnologije za solarnu energiju i avioprijevoza što je naknadno otkrilo zajedničko istraživanje pariskog Le Mond-a, OCCRP-a i KRIK-a.

Od ljudi bliskih vlastima se pojavljuje i kontroverzni beogradski advokat Igor Isailović, dugogodišnji prijatelj i saradnik Ane Brnabić i Malog. Isailović je čest pravni zastupnik Nikole Petrovića kao i prorežimskih tabloida kao što je Srpski telegraf i Alo. Najkontroverzniji klijent Isailovića je Zvonko Veselinović, biznismen sa Kosova koga tamošnje vlaste dovode u vezu za organizovanim kriminalom i optužuju za ubistvo uticajnog srpskog kosovskog političara Olivera Ivanovića. Interesanto je i da su Nikola Petrović i supruga Veselinovića suvlasnici energetske kompanije Storenergy. Isailović je, prema podacima koje je objavio KRIK, bio vlasnik i direktor offshore New Moments Consulting na BVI koju je osnovao preko agencije Trident Trust 31. jula 2015. Sa istim Trident Trust-om je od ranije poslovao Siniša Mali. Samo 15 dana prije osnivanja offshore na BVI, Isailović je u Srbiji osnovao firmu Energy & Innovation sa premijerkom Brnabić koja je i javno izjavila da je sa Isailovićem „vremenom postala prijatelj“. Poslovanje zajedničke firme u Srbiji registrovane za inžinjerske djelatnosti je ostalo za sada nepoznato dok je firma na Karibima ugašena nepunu godinu kasnije. Brzo otvaranje i gašenje firmi na offshore destinacijama po riječima stručnjaka često može da znači da su osnovane radi obavljanja pojedinačnih sumnjivih transakcija i ubiranja provizija iz takvih poslova.

Najveća zvijezda Pandora papira je Siniša Mali. Još 2015. godine je KRIK otkrio da je Mali preko dvije offshore firme sa BVI tokom 2012. i 2013. kupio 23 luksuzna apartmana na bugarskom crnomorskom ljetovalištu Sveti Nikola. Jedan apartman je kupio na svoje ime. Prosječna veličina apartmana je bila 129m2. Ukupna vrijednost stanova je bila oko 5 miliona eura (računajući srednji vrijednost apartmana) dok su prijavljeni godišnji prihodi Malog iznosili oko 34 hiljade eura. Stanovi su najvećim dijelom kupljeni preko karipskih firmi Malog od firme Akladi iza koje je stajao Srđan Dabić, bivši direktor srbijanskog predstavništva ruske kompanije Lukoil koja je preuzela Beopetrol pumpe 2003. godine. Privatizaciju je tada u ime Republike Srbije nadzirao Siniša Mali kao direktor Centra za tendere u Agenciji za privatizaciju. Čitav proces je od Saveta za borbu protiv korupcije označen kao „nepošten i koruptivan“ kojim je Beopetrolu i Srbiji nanesena milionska šteta dok su obaveze investiranja 93 miliona eura izvrdane kroz davanje kredita ćerke firme majci koji je trebao da služi kao pokrivalo za „investicije“. Prema zvaničnim izvještajima Mali nije kontrolisao privatizacioni proces niti je Agencija za privatizaciju kaznila Lukoil zbog kršenja ugovora. Nakon što je obavelje „posao“ Mali je prešao u Beopetrol gdje je ostao do februara 2005. godine. Dok je još bio u Agenciji za privatizaciju Mali je pomogao svom ocu Borisavu i jednom porodičnom prijatelju da preuzmu lokalnog proizvođača vagona Bratstvo. Mađarska firma koja je sama bila zainteresirana za posao je optužila Malog da je odavao povjerljive informacije svome ocu i time omogućio da ponudi povoljnije uslove za Bratstvo. Nakon toga će firma biti isisana i već kao uništena biti vraćena državi nakon pet godina.

KRIK će kasnije objaviti da je 2009. godine Mali obavio interesantnu transakciju sa samim sobom. Svoju firmu Ferdi Genetics je prodao offshoru Alessio Investment Ltd. za pola miliona eura. U trenutku prodaje, direktor i vlasnik Alessio Investment Ltd. je bio niko drugo do Mali. Banka preko koje je sprovedena ova transakcija je posumnjala na pranje novca, i o tome izvijestila Agenciju za borbu protiv korupcije.  Obavještenje je proslijeđeno Višem javnom tužilaštvu u avgustu 2017. godine. Za Malog je ova transakcija završena bez ikakvih posljedica.

Mali je na vrijeme napustio Demokratsku stranku i pridružio se Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranci što je vjerovatno dalo sigurnost da se nikada neće ništa loše desiti. Isti epilog se desio i kada je firma Malog dok je bio gradonačelnik Beograda prisvojila 10 hektara državne zemlje kod Vršca.

Nakon objave 2015. o kupovini stanova Mali je sazvao hitnu konferenciju za štampu gdje je sve negirao nazvavši novinarske tvrdnje „lažima“ osim stana koji je kupio na svoje ime. Tada je izjavio da „ukoliko utvrdite da sam vlasnik bilo kojeg od ovih stanova, svi su vaši, dobićete ključ istog trenutka“. Tvrdio je da je njegov kupoprodajni potpis krivotvoren i da je bugarski vještak koga je on unajmio to potvrdio. Međutim Mali nikada nije dostavio nalaze pomenutog vještaka. U odbranu Malog se uključio i lično Aleksandar Vučić koji je ranije ove godine izjavio da ima „apsolutno poverenje“ u Malog i podsjetio na „sve laži o njemu, o 24 stana u Bugarskoj,… mediji su lagali“.

Međutim, curenjem podataka iz Trident Trusta u okviru Pandora projekta će se nedvosmisleno utvrditi da su djevičanske offshore firme Brigham Holding & Finance Inc. i Etham Invest & Finance Corp. vlasništvo Siniše Malog.  Preko njih je zatim kupio dvije firme u Bugarskoj – Erma 11 i Erul 11 u čijem vlasništvu je bio dio apartmana u ekskluzivnom bugarskom ljetovalištu.

Kada su dokumenta o vlasništvu objavljena Ana Brnabić je promijenila priču izjavivši da dokumenta bez pravnog tumačenja zaista nisu dokaz bilo čega, nikada nisu ni bila, pa nisu ni sada“. Slično je izjavilo i Više javno tužilaštvo u Beogradu koje je još 2017.razmatralo izveštaj o imovini i prihodima za funkcionera Sinišu Malog“ koji je dostavila Agencija za borbu protiv korupcije, zajedno sa Upravom za sprečavanje pranja novca i Odeljenjem za suzbijanje organizovanog finansijskog kriminala. Tužilaštvo je izjavilo da je analizom izvještaja i dokumenata „utvrđeno da ne postoje dokazi koji bi ukazali da su se u radnjama Siniše Malog stekli elementi bilo kog krivičnog djela iz nadležnosti Višeg javnog tužilaštva u Beogradu.

Takođe Brnabićeva i režimski tablodi su priču prebacili na napade na Dragana Đilasa, jednog od lidera srbijanske opozicije, optuživši ga da je čitava priča oko Pandore iskonstruirana kako bi se sakrili poslovi Đilasa i da Đilasov brat „nije imao stan ili je imao jedan, a nakon političke karijere svog brata ima najmanje 29 stanova u centru grada“. Informer je nakon Pandore lansirao svoje „višemesečno istraživanje“ nazvano Veritas papiri koje se kao slučajno poklopilo sa istraživanjem ICIJ-a i po kojem je omraženog Đilasa firma Multikom u periodu od četiri i po godine ( od 2016. do 2020) isplatila preko 2 miliona eura raznim nepatriotskim novinarima, analitičarima i političarima u vidu pozajmica od kojih većina nije vraćena, a time ni registrovana za naplatu poreza.

Opet se oglasio Siniša Mali na optužbe oko 24 stana i offshore poslovanja pozivajući se na „otkrovenje“ premijerke da dokumenta bez pravnog tumačenja nisu dokaz pa je ponovio da su tvrdnje „sve laži“ i da je „prava meta, zapravo, predsednik Srbije Aleksandar Vučić“. Na kraju je Mali pozvao da se sve što se ima protiv njega iznese „nadležnim organima“ koji će, u to niko ne sumnja, posao obaviti „nezavisno“ i sa istim rezultatima kao i do sada.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

NA 26. GODIŠNJICU OLUJE: Pretihe poruke mira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Činilo se prošle godine da su  stvari pokrenute. Na 25. godišnjicu Oluje u Kninu je bio potpredsjednik Vlade iz srpske manjine Boris Milošević. Premijer Andrej Plenković išao je na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama Oluje u Varivodama, a potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved na komemoraciju u Gruborima. Ove godine napravljen je  zastoj

 

Ovih dana blagdani u Hrvatskoj. Prisjeća se susjedna zemlja avgusta 1995. godine kada je u vojno-policijskoj akciji Oluja oslobođen Knin i ostala mjesta u Krajini, i kad je prestala da postoji samoproglašena Republika Srpska Krajina.  „Započevši 4. kolovoza, u ranim jutarnjim satima, akcija Oluja nastavila se oslobađanjem Svetog Roka i više gradova na širem okupiranom području. Petoga kolovoza, točno u podne, na kninskoj tvrđavi zavijorila se dvadesetmetarska hrvatska zastava“, stoji na veb prezentaciji Hrvatskog sabora.

Tri dana kasnije akcija Oluja je završena. Nakon 84 sata.

U  Srbiji početkom avgusta svake godine informativni prilozi u Srbiji puni su opijela za stradale u Oluji.

Nakon prošlogodišnjeg pomena „tuđih stradanja“, malo ko od hrvatskih zvaničnika pominje kolone Srba koji su napustili tu zemlju kao ni to da je proces njihovog povratka dao zanemarljive rezultate. Da novija istorija ipak proganja zvaničnu Hrvatsku pokazao je slučaj iz posljednjih dana jula. Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je prvostepenu presudu Županijskog suda u Rijeci kojom je bivši pripadnik Hrvatske vojske osuđen na 10 godina zatvora zbog ubistva troje srpskih civila u Lici u avgustu 1995.

Na sajtu Radija Slobodna Evropa je objavljeno: „Prema podacima Državnog odvjetništva, za kaznena djela za vrijeme Oluje i nakon nje – ubojstva, pljačke i palež – osuđeno je 2.380 osoba, međutim oni su suđeni za ‘obične’ zločine, a ne za ratne zločine. Za ratne zločine nad starijim srpskim civilima u danima i tjednima nakon Oluje postoje svega dvije pravomoćne sudske presude, a niz slučajeva još je u sudskom postupku, postupak uopće nije pokrenut ili je postupak vođen, ali nitko nije osuđen za zločine“.

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava došao je do podataka da je tokom i nakon operacije Oluja, ubijeno nekoliko stotina Srba, a više od 200.000 njih je prebjeglo.

U školskim udžbenicima, traju paralelni svjetovi.  U onom za osmi razred osnovnog obrazovanja u Srbiji koji smo pronašli na stranici tamošnjeg Zavoda za udžbenike, uz podatak da je rat u Hrvatskoj okončan akcijama Bljesak i Oluja uz progon preko 200.000 Srba, stoji da je cilj Oluje prema riječima Franja Tuđmana: „Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu s ovih prostora“.

U Hrvatskoj ovako:  „…Preostali dio hrvatskog teritorija pod srpskom okupacijom oslobođen je u kolovozu 1995. u vojno redarstvenoj operaciji Oluja. Pobjeda je omogućila početak povratka prognanika i gospodarskog oporavka te prometno povezivanje Hrvatske“.

Prema popisu iz 1991. godine, u Hrvatskoj je živjelo oko 500.000 Srba. Danas ih je oko 150.000. U Hrvatsku se nakon Oluje vratilo 150.000 Hrvata i drugog nesrpskog stanovništva koji su protjerani iz toga područja od 1991.

Činilo se prošle godine da su  stvari pokrenute. Na  25. godišnjicu Oluje u Kninu je bio potpredsjednik Vlade iz srpske manjine Boris Milošević. Premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Andrej Plenković išao je na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama Oluje u Varivodama, a potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved na komemoraciju srpskim civilnim žrtvama u Gruborima.

Avgust 2021. U Donjem Skradu gdje je u utorak Srpsko narodno vijeće (SNV) održalo komemoraciju za šestoro ubijenih srpskih civila tokom i nakon Oluje nije bilo predstavnika hrvatske Vlade, a ni srpski predstavnici nijesu išli na središnju državnu proslavu u Kninu.

„Prošle godine je bilo važno. Pravi trenutak je bio lani, kad je Milošević prvi put postao potpredsjednik Vlade i kad je bilo 25 godina i ta simbolika je konzumirana“, izjavio je premijer Andrej Plenković za hrvatski Dnevnik. I Milorad Pupovac predsjenik SDSS-a se složio da ove godine komemoracija neće imati tu vrstu formata.

„Sjećat ćemo se svojeg, a nećemo zaboravljati stradanje drugog”, poručeno je. Potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, te predstavnica Documente Vesna Teršelič posjetili su i obližnje spomen obilježje trojici hrvatskih branitelja. „Želim  da ovo bude dan pomirenja“, istakao je Milošević.

Pupovac upozorava da su komemorativne politike sjećanja pretvorene u neku vrstu ratovanja, bez svijesti da pravi mir može biti postignut promjenom takvih praksi. „Umjesto da slijedimo primjere Francuske i Njemačke, Poljske i Njemačke, Jugoslavije i Njemačke, Jugoslavije i Italije, koje su već 26 godina nakon rata stvarale zajedničku Europu i otvarale prostor prijateljstvima, mi na prostorima bivše Jugoslavije, prije svega na prostorima Hrvatske, Srbije i BiH, i dalje produbljujemo rovove svojim politikama sjećanja”.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i srpsko rukovodstvo 4. avgusta u Busijama kod Batajnice gdje uglavnom žive izbjeglice iz Hrvatske i BiH su obilježili 26. godišnjicu progona Srba iz Hrvatske. Njegov megafon, Aleksandar Vulin ovaj čin je nazvao najvećim etničkim čišćenjem u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.

Vučić je ranije zahtijevao da svi ministri budu na ovom događaju. „Kome more bude preče od obeležavanja stradanja srpskog naroda, nema potrebe ni da se vraća sa odmora“, poručio je.

Na skupu je poručio da su u srpski identitet ugrađene kolone, ubistva i nečija ideja da Srba više nema u Hrvatskoj, ali i da će pružiti ruku svima koji misle da na ovim prostorima treba živjeti zajedno. Milorad Dodik je Oluju uporedio sa stradanjem biblijskih razmjera i konačnim rješenjem, prenosi portal Nova. Patrijarh Porfirije je pozvao da pamtimo stradale bližnje, ali ne zlopamtimo. „Osveta i mržnja umanjuju onoga koji su opsednuti njima“, rekao je.

Vučić je onih ratnih dana pravio rane, ali odlučne političke korake. Kao poslanik Narodne skupštine Srbije i desna ruka Vojislava Šešelja posjetio je par mjeseci prije Oluje Glinu, u Baniji. I grmio. „Nikada ovde više ustaška vlast neće moći da dođe. Nikada više oružanim putem, nikada više onako kako su namerili”. Usput je optužio Slobodana Miloševića i njegovu garnituru da u saradnji sa stranim silama pokušavaju da se otarase „vekovnih srpskih teritorija u Republici Srpskoj Krajini”.

Vučić sada tuguje nad sudbinom onih koje je sa svojim partijskim šefovioma sokolio  da krenu u boj za veliku Srbiju. Na crti – Karlobag, Karlovac, Virovitica, boj je izgubljen.  Poslije 26 godina krajiške žrtve u Srbiji nemaju status civilnih žrtava rata. U martu 2020. godine, u Srbiji je usvojen Zakon o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica, ali ni tu žrtve Oluje nisu prepoznate.

Svi pogođeni Olujom danas su nevidljive žrtve za institucije svih zemalja u regionu. Gdje god da žive nemaju materijalnu, zdravstvenu ni psihosocijalnu podršku institucija, navodi se u saopštenju podgoričkog Centra za građansko obrazovanje.

„Srbija se treba izviniti što nije učinkovitija u pronalaženju nestalih”, poručio je u srijedu izaslanik srbijanskog predsjednika za rješavanje problema nestalih s Hrvatskom Veran Matić. On je na konferenciji Oluja, nekažnjeni zločin – proces traženja nestalih sve usporeniji, rekao da prioritet treba da bude potraga za nestalima, a ne za ratnim zločincima.

Nakon 25. godišnjice Oluje za Monitor je  Žarko Puhovski i dao tmurni presjek stanja koji je i danas aktuelan. „Pravi je problem u dugogodišnjem podjednako neukusnom i konstitutivnom trijumfalizmu s hrvatske strane (‘pobjeda čista kao suza!?’), te u podjednako trajnom i neukusnom samooplakivanju sa srpske strane (‘najveće etničko čišćenje u Evropi!?’). Pri tom se hrvatska strana tradicionalno nije obazirala na stotine pobijenih srpskih civila nakon Oluje, a srpska je smatrala posve nevažnom činjenicu da je u jesen 1991, zajedničkim djelovanjem JNA i srpskih dragovoljaca, s trećine hrvatskog teritorija prognano više ljudi no 1995. iz krajinskoga područja. O uzrocima, kontekstu i, ponajprije, o odgovornosti za (sve) žrtve godinama se gotovo nigdje ni riječi nije moglo čuti“, rekao je Puhovski.

So na  ratne rane uspješno dosipa predsjednik Hrvatske.  Zoran Milanović je i  ove godine nastavio sa dijeljenjem odlikovanja spornim figurama ratova devedesetih. Lani je penzionisanom generalu HVO Zlatanu Miji Jeliću, optuženom u BiH za ratne zločine nad bošnjačkim civilima u Mostaru 1993. i 1994. godine, dodijelio priznanje za Specijalnu policiju MUP-a samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Godinu kasnije Milanović   je evo  dodijelio odlikovanja „za postrojbe Hrvatskog vijeća obrane”, i to one  koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima!  Odlikovana Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović, dobila je ime po jednom od ustaških terorista koji su izveli upad u Jugoslaviju kod Bugojna davne 1972. Analitičar Davor Gjenero ukazuje je da ovakve odluke vuku Hrvatsku u ono što je bilo najlošije u Tuđmanovoj političkoj filozofiji.

I na ovakve slučajeve se mogu odnositi riječi Milorada Pupovca da se kod pomirenja ne radi samo o jednom gestu. „Treba stvarati atmosferu, otklanjati se od ratnih politika”.

 

Haški ostali ožiljci

Posebno konfrontirane ocjene u  srpskoj i hrvatskoj javnosti izazivaju presude za zločine. Generali Ante Gotovina i Mladen Markač su u Hagu prvo jednoglasno proglašeni krivim i osuđeni na 24, odnosno 18 godina zatvora. U žalbenom postupku obojica su oslobođeni tijesnom većinom glasova. Tri naspram dva.

Ipak, naglašeno je da su tokom Oluje počinjeni brojni zločini nad srpskim civilima i da se to ne dovodi u pitanje.

U Hrvatskoj posebno ističu, da nijednom od vodećih generala (Veljko Kadijević, Blagoje Adžić) komandanata JNA koja je učestvovala u okupaciji 30 posto hrvatske teritorije nije suđeno u Hagu, niti igdje drugo.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VISOKI PREDSTAVNIK U BIH  PRESJEKAO: Ugroženo pravo na negiranje genocida i veličanje zločinaca 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slaviti zločince odavno je postala olimpijska disciplina na Balkanu. A onda je  Valentin Incko, malo prije odlaska presjekao čvor. U  vrhovima RS to je izazvalo buru

 

U BiH opet vri. U konačnici svog dvanaestogodišnjeg mandata visoki predstavnik u  BiH Valentin Incko je odlučio da nametne zakon o zabrani negiranja genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina utvrđen pravosnažnom presudom… Negatorima prijete kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina.

„Građani BiH dugo su čekali da njihovi izabrani predstavnici sami zakonski urede ovo veoma ozbiljno pitanje. Međutim, svako nastojanje da se to učini bilo je blokirano”, objašnjava razloge za  akciju Incko.

Usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida i dopuna Krivičnom zakonu predlagani su više puta. Posljednji u nizu neuspješnih pokušaja desio se početkom aprila ove godine, kada su izmjene Krivičnog zakona odbijene udruženim glasovima predstavnika hrvatskih i srpskih stranaka.

Iz RS su se svojski potrudili da ove promjene Zakona svedu na antisrpsko djelovanje Zapada. Tekst Zakona jasno pokazuje znatno širi pravac djelovanja, primjenjiv na sve u BiH. To neće da vidi samo onaj ko ne želi.

 

Kazne će usljed izmjena Krivičnog zakona, snositi i oni koji budu negirali zločine počinjene od strane pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH koji su za takva djela presuđeni. „Još jednom kažem da moja odluka nije protiv nijednog naroda. Ovdje žive tri dobra naroda, nema loših i zato nema kolektivne krivnje”, kazao je Incko za N1.

Srđan Puhalo univerzitetski profesor iz Banja Luke je  podsjetio da je zakonodavstvu Srbije zabranjeno negiranje genocida. „Braćo Srbi iz RS-a, potpišite peticiju, da oborimo ovaj nepravedni zakon u Srbiji”, poručio je. „Ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe lica ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, vjere, porijekla, državne, nacionalne ili etničke pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema takvoj grupi lica ili članu te grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravnosnažnom presudom suda u Srbiji ili Međunarodnog krivičnog suda, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina – piše u članu 387 ovog zakona kojeg je citirao Puhalo. Kazne su istovjetne kao u Inckovom zakonu.

Na crnoj listi Inckove dopune su i povelje, spomenice, nagrade, imena ulica i trgova… osobama osuđenim pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Biće posla za nadležne institucije i Kristijana Šmita, osmog po redu visokog predstavnika BiH koji na tu funkciju stupa prvog avgusta. Znakovito je danas ćutanje HDZ-a, jednako kao i njihovo ranije dizanje ruku sa kolegama sa srpske strane protiv ovakvog zakona.

Valentin Incko je podsjetio  na iskustva svoje zemlje u suočavanju sa počinjenim zločinima. Nakon II svjetskog rata u Austriji je kažnjeno 14.000 nacista, a 40 osuđenih ratnih zločinaca je strijeljano.

Od zemlje do zemlje se veoma razlikuje odnos prema onima koji negiraju holokaust. U SAD-u pravo na slobodu izražavanja pokriva i pravo na negiranje holokausta. Slično i u Velikoj Britaniji. U velikom dijelu Evrope negiranje holokausta je kažnjivo. U Francuskoj od 1990, Austriji od 1992,  u Belgiji, Luksemburgu, Češkoj i Poljskoj je kažnjivo negiranje istorije, piše Dojče Vele. U Španiji je negiranje holokausta bilo kažnjivo do 1995. da bi Ustavni sud 2007. odlučio da se to kosi sa zakonom o pravu na slobodu mišljenja.

U Njemačkoj se od II svjetskog rata, zakoni prilagođavaju situaciji na terenu.  Njemački zakon je 1994. godine proširen kako bi izričito zabranio poricanje holokausta, nakon što je savezni žalbeni sud ukinuo kaznu ekstremno desničarskom njemačkom političaru koji je organizovao predavanje opisujući ubijanje Jevreja u gasnim komorama u Aušvicu kao podvalu. Od tada su na snazi kazne do pet godina. Novo vrijeme donosi nove izazove. Neonacističke skupine koriste internet za regrutovanje i organizovanje. Njemački kazneni zakon zabranjuje negiranje holokausta i širenje nacističke propagande i putem interneta. To uključuje dijeljenje slika poput svastika, nošenje SS uniforme ili davanje izjava u znak podrške Hitleru. Zakon postavlja i stroga pravila o tome kako kompanije koje stoje iza društvenih medija moraju moderirati i prijavljivati ​​govor mržnje i prijetnje. Ti su zakoni o govoru mržnje pooštreni prošle godine, nakon što su tri teroristička napada krajnje desnice upozorila javnost na porast ekstremizma. Vlasti u Njemačkoj vjeruju da bi fašističke organizacije mogle predstavljati egzistencijalnu prijetnju. Podsjećaju kako je Hitler koristio izborni sistem da bi stekao uticaj dok nije stekao moć u potpunosti ukinuti demokratiju te zemlje.

U regionu – druga priča. Nedugo prije Inckovih intervencija, tzv. međunarodna komisija koju je formirala Vlada RS izašla je sa izvještajem kojim potire već postojeći. Izvještaj komisije koju je predvodio Izraelac Gideon Greif  zaključuje kako se u Srebrenici nije dogodio genocid. Ova Komisija formirana je prije dvije godine sa željom da se van snage stave nalazi Komisije za događaje u i oko Srebrenice od 9. do 19. jula 1995. godine koju je u decembru 2003. takođe formirala Vlada RS. Dodik je izjavio da taj dokument sadrži „lažne podatke“ i da je sastavljen pod pritiskom tadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Pedija Ešdauna.

Nova komisija i izvještaj, po njemu, odražavaju pravo stanje. „Najvažnije u ovom izvještaju je činjenica da se na događaje u Srebrenici ne može primjenjivati termin genocid. Sama ta kvalifikacija genocid, upravo je dio satanizacije koja je vršena prema Srbima“, kaže Dodik.

Mnogi podsjećaju na raniji potpuno drugačiji Dodikov stav. „Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica“, govorio je javno u Centralnom  dnevniku  2007.

Lider SNSD je posljednjih dana pojačao razne aktivnosti i prijetnje u odbrani RS-a, od zakona o zabrani negiranja genocida i ostalih teških zločina. „Srbi ovo nikada ne smiju da prihvate. Mislim da je ovo zakucan ekser u mrtvački kovčeg BiH. RS je prisiljena da krene u proces disolucije”, govorio je Dodik, pa pokrenuo peticiju protiv izglasanog zakona.

„Dodikov poziv na peticiju svim Srbima nije samo anticivilizacijski čin već ima namjeru masovno potpisanog, vaninstitucionalnog akta prihvatanja počinitelja genocida“, komentarisao je Dodikov potez režiser Dino Mustafić.

Bez obzira na razlike, lideri parlamentarnih stranaka u Republici Srpskoj ipak su se okupili oko Dodika, i ustali protiv zakona koji je propisao Inxko. Dogovorili su bojkot institucija, i udarili kontru Inxkovom djelovanju dopunom Krivičnog zakonika RS-a. Između ostalog, ko RS označi kao agresoraku i genocidnu tvorevinu ili njene narode agresorskim ili genocidnim kazniće se od 5 mjeseci do pet godina. A ko to uradi s namjerom da promijeni ustavno uređenje RS-a njenu cjelovitost ili nezavisnost (baš tako piše nezavisnost) kazna je od 3 do 15 godina.

Dodik nastavlja da se opasno igra vatrom. Najavio je da će se policija RS suprotstaviti državnoj policijskoj službi SIPA, ako bude pokušala da nekoga hapsi u RS, zbog negiranja genocida.

Željko Komšić član predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda za Buku je smireno  poručio: „Ko gubi, ima pravo da se ljuti. Odljutiće se, prije ili kasnije. Biće to u redu”, kazao je Komšić. Bakir Izetbegović je pozvao na smirivanje tenzija.

Analitičar iz Mostara Slavo Kukić smatra da je sve manje onih koji su se spremni zakačiti za priču kako je Inckova odluka uperena protiv srpskog naroda. „Sve više je građana RS-a, Srba posebice, koji vjeruju da je samoproglašeni vožd zarad spašavanja vlastite kože spreman na oltar žrtve prinijeti taj isti narod“. Kukić ukazuje kako se ne treba začuditi ako Dodika i Aleksandar Vučić pusti niz vodu.

Miješane su reakcije službenog Beograda. Aleksandar Vulin je vatrio. Vučić je predočio da nametnute odluke nijesu nikada donosile ništa dobro, ali je poručio da Srbi i Bošnjaci moraju da razgovaraju i grade dobre odnose.

Nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici u crnogorskom parlamentu Vučić je grmio. Sada objašnjava da su „pojedini pripadnici naroda, pravili stvari kojima ne moramo uvek da se ponosimo“. Incko je pozdravio Vučićevu izjavu.

Iz ambasada slične poruke. „Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH početna je tačka za konkretniji razgovor i korake koje treba da poduzmu lokalni akteri u vezi sa praktičnom provedbom”, navode iz Ambasade SAD-a u BiH. Oni naglašavaju da genocid u Srebrenici nije tema za raspravu, nego istorijska činjenica, te da ovi strašni zločini nisu odraz niti osuda cijelog jednog naroda.

U Srebrenici su se nakratko pojavili plakati sa slikama Ratka Mladića, a u Beogradu novi murali srpskog heroja. „Umesto da država Srbija donese zakon o zabrani negiranja genocida, ona i dalje podstiče veličanje ratnih zločinaca, na čelu sa Mladićem. Režim obezbeđuje javni prostor za njihovo slavljenje, ustoličujući ih kao moralne vertikale“, navela je aktivistkinja Staša Zajović.

Sankcionisanje negatora genocida, naglašava Sonja Biserko, je postavljanje temelja za normalizaciju odnosa unutar regiona. „Osim na političare, ona treba da utiče na medije, na obrazovani sistem… Ona će uticati na promenu šireg narativa koji okružuje genocid u Srebrenici“.

Prošlo je više od 25 godina propuštenih šansi za jednu civilizacijsku, zdravorazumsku odluku. Slaviti zločince odavno je postala olimpijska disciplina.  Incko je presjekao čvor u BiH. Kako god se stvari odvijale, valjalo bi naučiti nešto iz ovog primjera. Crnogorske čvorove moramo razvezivati sami.

 

Između dvije vatre

Za odluku o zakonu u zadnjem minutu svog mandata, Incko kaže da je bio  uslovljen vremenom pravosnažne presude Ratku Mladiću. Mnogi smatraju da je on iskoristio i pogodan trenutak u svjetskoj politici od dolaska Džo Bajdena na čelo SAD-a. I sam visoki predstavnik je istakao važnost novog približavanja Vašingtona, Berlina i Brisela koji garantuju nove dane za BiH. Bijela kuća je pokrenula proceduru potvrđivanja novog američkog ambasadora u BiH Majkla J. Marfija koji u svojoj biografiji ima značajan staž na Balkanu i dobro razumije ovdašnje prilike.

Ima i dejstava u suprotnom pravcu. Rusija i Kina su par dana prije Inckovog zakona u savjetu bezbjednosti UN-a predložile rezoluciju po kojoj bi visokom predstavniku prestao mandat za godinu dana, i bila mu ukinuta bonska ovlašćenja. Rusija i Kina navode da bonska ovlašćenja visokom predstavniku više nisu potrebna „s obzirom na napredak koji su postigle političke stranke”. Stručnjaci ovakve stavove dviju sila tumače kao vrhunski cinizam.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo