Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJA U TURSKOJ: Policija među Škaljarcima

Objavljeno prije

na

Nedjelju dana nakon što je vijest o hapšenju (jednog od) vođa tzv. Škaljarskog klana obišla region, crnogorsko TužIlaštvo i Uprava policije prave se mrtvi, kao u Lafotenovim basnama, dok preko medija, krišom – „nezvanično”, veličaju vlastite zasluge u „operaciji Antalija”. Otuda su i nepoznanice mnogo brojnije od činjenica.

Ko je uhapšen?

Znamo da je u popularnom turskom ljetovalištu u Antaliji uhapšen Jovan (Jovica) Vukotić (38) navodni vođa škaljarskog klana, jedne od zaraćenih kotorskih frakcija nekada zajedničkog narko biznisa, u čijim obračunima je, od kraja 2014. do danas, ubijeno makar 30-tak osoba. U makar četiri države.

Prema podacima iz policijske SOCTA (Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori) braća Jovan i Igor Vukotić skupa sa Igorom Dedovićem komanduju Škaljarskim klanom koji je, skoro pet godina, u krvavom sukobu sa Kavačima koje predvode Slo¬bo¬dan Ka¬šće¬lan i Ra¬do-je Zvi¬cer. Prvi se, navodno, u poslu oslanjaju na Luku Bojovića i njegov Zemunski klan, drugi – jednako nepotvrđeno – na određene (para)državne strukture bliske crnogorskoj javnoj i tajnoj policiji. Pomenuti su, sa izuzetkom Luke Bojovića koji u Španiji služi kaznu od 18 godina zatvora, rijetko pravosnažno osuđivani. Dosuđene kazne služe još rjeđe.

Pored Vukotića su uhapšene još dvije osobe za koje se, „prema informacijama koje nijesu zvanično potvrđene, sumnja da su njegov brat Igor Vukotić i Stevan Stamatović”, saopšteno je Danu u nedjelju veče iz Uprave policije i Specijalnog tužilaštva.

Koji dan kasnije, portal Kodeks je objavio – takođe se pozivajući na nezvanične informacije i pouzdane izvore – da je Jovan Vukotić u trenutku hapšenja bio u društvu brata Igora i Besnika Keljmendija, sina Nasera Keljmendija jednog od, ponovo nezvanično, vodećih balkanskih narko bosova.

Vesko Vukotić, roditelj Jovana i Igora, u reagovanju koje je dostavljeno Danu, tvrdi da je Turskoj uhapšen samo jedan od njegovih sinova – Jovan. „Što se tiče dezinformacije koju su objavili štampani mediji u Crnoj Gori i Srbiji da su uhapšena braća Jovan i Igor Vukotić, istinita je taman koliko i optužnica koja je podignuta protiv Igora od strane Specijalnog državnog tužilaštva, u kojoj tvrde da je bio spreman na likvidaciju pojedinih policijskih inspektora za koje nikada nije čuo. Vjerovatno su ti ljudi upali u paranoju zbog radnji koje su organizovali, pa su našli nekog nesrećnog narkomana da sva ta nedjela opere i svali krivicu na nedužne ljude. Pominju velike cifre, i malo su se precijenili…”, ljut je i pomalo ciničan najstariji muški član porodice Vukotić iz kotorskog naselja Škaljari.

Srpski ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović tvrdi da je u Beograd, iz Turske, izručen samo Jovan Vuković. Srpski državljanin koga Srbija nije potraživala po pitanju bilo kakvih kriminalnih aktivnosti. Mada mu se ime nalazi na listi stanovnika Crne Gore (i državljana) kojima je zvanična Srbija barem od sredine prošle godine zabranila legalan ulazak u tu državu. “To lice je uhapšeno u Turskoj, a potom je protjeran u Srbiju, gdje je u toku krivični postupak protiv njega. Za tim licem traga i Grčka zbog sumnje da je bio umiješan u lanac trgovine 135 kilograma kokaina”, saopštio je Stefanović.

Nije naše da sudimo kako je Srbija mogla svom državljaninu zabraniti ulazak u zemlju? Ili se pitamo u kom je postupku Vukotić deportovan iz Turske za Srbiju i zbog čega je iz Beograda po njega poslat poseban avion „nafilovan” specijalcima. Nije valjda zbog toga Aleksandar Vučić, minulog vikenda, sa Kosova zvao turskog predsjednika Redžepa Erdogana.

Iz Podgorice, zanimljivije je zašto službena Crna Gora nije pokrenula postupak oduzimanja državljanstva Jovanu Vukotiću, nakon što je on postao državljanin Srbije. I činjenica da se o hapšenju Jovana Vukotića i njegovih „cimera” iz turskog ljetovališta Uprava policje zvanično nije oglasila ni jednom jedinom riječju. A imali bi o čemu.

Kako je uhapšen „vođa Škaljarskog klana”?

Nakon prošlonedjeljnog hapšenja, Jovan Vukotić se pridružio grupi bezbjednosno interesantnih osoba iz Crne Gore koje su – nakon višegodišnjeg druženja u javnim i tajnim izvještajima ovdašnjih snaga bezbjednosti i crnim hronikama domaćih i regionalnih medija – uhapšene u inostranstvu. Po potjernicama koje su za njima raspisale tzv. treće zemlje. Najpoznatiji likovi sa tog popisa su Darko Šarić i Safet Kalić. I obojici, odnosno njihovim porodicama, Crna Gora danas duguje novac zbog neosnovanih optužbi i pritvora. Uz potvrdu da su, zvanično, oslobođeni svih optužbi.

Osobenost Vukotićevog hapšenja – ako vjerujemo provladinim medijima u Podgorici – ogleda se u tome što je do njega došlo zahvaljujući operativnim podacima crnogorske policije. Tako Pobjeda piše: „Nakon sastanka 20. jula u Ankari, koji su predstavnici crnogorske policije … (identitet ovih ljudi treba zaštititi ukoliko je tačno ovo što se piše) imali sa kolegama iz Turske i Srbije, Jovan Vukotić je lociran u jednom iznajmljenom stanu u poznatom turskom ljetovalištu Antaliji…”.

Međutim, kao što smo već pomenuli, crnogorska policija ne potražuje Jovana. Zašto bi ga onda tražila i pratila? Ako je, opet, na meti Uprave policije bio Jovanov brat Igor Vukotić, koga Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči za formiranje kriminalne grupe koja je spremala likvidacije kriminalne konkurencije, te policijskih i bivših zvaničnika ANB-a, ili njihov navodni ortak Stevan Stamatović (iste optužbe) – zašto onda oni nijesu uhapšeni? Neuspijeh crnogorske policije? Ili sabotaža njihovih kolega iz susjedstva?

Ima argumenata i za jednu i za drugu pretpostavku. Ali dokaza neće biti sve dok se policije i tužilaštva zemalja u regionu ozbiljno ne pozabave sumnjama da su njihovi visokopozicionirani pripadnici umiješani u lanac korupcije i kriminala.

Šta će biti s njima ?

Možda nije puka slučajnost, ali je jedan od najglasnijih i najpreciznijih kritičara interesne sprege policije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori bio upravo Jovan Vukotić.

“Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20.000 eura mjesečno od kriminalaca i koji je policijski načelnik uzeo 100.000 eura od kriminalaca. Znam i koji je inspektor na platnom spisku mafije već četiri godine”, navodi Vukotić u poslednjem od svojih(dosadašnjih) medijskih nastupa, u mejlu koji je u decembru 2016 dostavio Vijestima, nekoliko dana nakon što je njegov brat, nepovrijeđen, preživio još jedan u nizu atentata (auto-bomba) koji je po svoj prilici organizovala njihova poslovna konkurencija iz Kotora.

Vukotić se, zapravo, žali na povlašćen položaj koji Kavčani imaju u ovdašnjim strukturam javne i tajne policije. “Sistem je nemoćan da se izbori sa svim tim, pa je najlakše sve zataškati i mene i moje prijatelje proglasiti krivima. Nemoćan je sistem jer u redovima broji desetine korumpiranih visoko pozicioniranih policajaca – kriminalaca. Oni pomažu sav taj kriminal, spletkare, kriju ubice, zamagljuju jasnu sliku stanja crnogorskog društva”.

Tužilaštvo i patrotski mediji reagovali su munjevito – zahtijevajući da se saslušaju i sankcionišu oni koju su objavili optužbe, sva je prilika, do detalja verziranog insajdera.

“Policija istražuje povezanost pojedinih crnogorskih medija sa pripadnicima kriminalnih struktura, koji objavljuju tekstove u interesu tih struktura bez prethodne provjere kod nadležnih državnih organa”, kazao je pomoćnik direktora Uprave policije sa sektor kriminalističke policije Milovan Pavićević odbacujući, istovremeno, optužbe koje su direktno na njegov račun iznijeli pojedini mediji i bivši funkcioneri (iz opozicionih redova) MUP-a. U njegovu zaštitu stala je i UP. Uostalom, Pavićević je prije neki dan, nakon povratka Veselina Veljovića na mjesto direktora UP, postavljen za načelnika CB Podgorica.

Pokazalo se, ipak, kako ni Vukotić nije pričao praznu priču. Pomoćnik komandira kotorske policije Zlatko Samardžić uhapšen je prije tačno dvije godine zbog sumnje da je za novac odavao službene informacije kavačkom klanu. Do danas ta priča nije dobila sudski epilog. Ali je potkrijepila sumnje o policijskoj zaštiti koju uživa jedan od zaraćenih kotorskih klanova. Dok se drugi više oslanja na veze sa srpskim podzemljem i bezbjednosnim strukturama.

Otud i spekulacije kako je srpska policija „ugrabila” Vukotića kako bi ga spasila od izručenja Crnoj Gori. I eventualne odmazde. Pojedini mediji su pravili paralele između aktuelne priče i nekadašnjeg slučaja Veselina Veska Vukotića, kriminalca i saradnika bezbjednosnih službi Jugoslavije i Srbije. Vukotić je u Crnoj Gori pravosnažno osuđen na 20 godine zatvora zbog ubistva Duška Boškovića u Prčanju 1997. godine, ali su srpske vlasti odbile njegovo izručenje. Odbijen je i zahtjev Belgije gdje je Vukotić osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva kosovskog disidenta Envera Hadrijua 1990. Konačno, Vukotić ni u Srbiji nije iza rešetaka, pošto mu je kazna ukinuta iz „zdravstvenih razloga”. Interesantno, Crna Gora se nije pretjerano bunila protiv očigledne nepravde.

Međutim, svi koji prave paralelu između dva Vukotića (prezimenjaci – nema podataka da su rođaci) previđaju najvažnije: za razliku od Veselina, Crna Gora nije potraživala Jovana Vukotića. Niti za to ima razloga, pošto se protiv njega ne vodi bilo kakav postupak. I to nas vraća na početak, kao još jedan dokaz koliko su zvanična državna dokumenta i tvrdnje državnih funkcionera razlikuju od onoga što se dešava u stvarnosti. Po pravilu, na štetu pravde i običnog svijeta.

Zato je danas, u priči o zaraćenim kotorskim klanovima i pokušajima država da zaštiti makar civile ako već ne može da ga spriječi, izvjesno samo jedno: nastaviće se.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PEJOVIĆ OPET ŠALJE RADNIKE KUĆI: Ekologija i struja zatvaraju KAP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove nedjelje uprava KAP-a najavila je radnicima da se pripreme za postepeno gašenje ćelija i potpuni prestanak proizvodnje aluminijuma od 15. decembra zbog visokih cijena struje od 1. januara. Istovremeno, drama oko KAP-a, koja traje decenijama, mogla bi da dobije svoj epilog i zbog ekologije

 

„Šta si mi ovo poslao, se*em ti se u titulu? Je..ću ti majku, vidjećeš ti, pokazaću ti ja“, zaprijetio je vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica Veselin Pejović direktoru Agencije za zaštitu životne sredine Milanu Gazdiću. Razlog: Agencija je Pejoviću ispostavila rješenje o naplati eko naknade od 800.000 eura u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudne naplate.

Gazdić je prijavio prijetnje policiji. Pejović je uhapšen. Nakon saslušanja tužilaštvo je ocjenilo da u radnjama Pejovića nema elementa krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Ovog puta je sve ostalo na prijetnjama za razliku od incidenta iz 2015. kada je na beogradskom aerodromu Pejović nasrnuo na Nebojšu Medojevića. Kasnije je ponovio da će pljuvati i šamarati Medojevića gdje god ga vidi, da bi se nakon reakcija javnosti pravdao da su njegove riječi izvučene iz konteksta. Napad nije.

Prije nego što je izgubio takt i počeo sa uvredama i psovkama, Pejović je zaprijetio Gazdiću da će ga prijaviti Specijalnom državnom tužiocu. Izgleda da ga je dodatno razjarilo to što je Gazdić odgovorio da to slobodno učini.

SDT inače ni nakon osam godina nije utvrdilo da li, i ko treba da odgovara zbog nepravilnosti u vezi 137 miliona eura državnih garancija datih KAP-u. Državna revizorska institucija utvrdila je nepravilnosti u reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. Potpise na sporne ugovore o državnim garancijama, bez procjene opravdanosti te pomoći i kontragarancija, stavili su u ime Vlade tadašnji ministri finansija i ekonomije Igor Lukšić i Branko Vujović, premijer u tom periodu bilo je Milo Đukanović, aktuelni predsjednik države. A KAP-om je upravljao ruski oligarh Oleg Deripaska.

I pored neažurnosti SDT-a, Pejović je Miliovju Katniću podnio krivičnu prijavu protiv premijera Zdravka Krivokapća, potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, ministra ekologije, prostornog planiranja i turizma Ratka Mitrovića i direktora Agencije za zaštitu životne sredine Milana Gazdića. Prijavu je podnesena zbog udruženog kriminalnog djelovanja i zloupotrebe funkcija koje obavljaju a sve na štetu Pejovićeve kompanije Uniprom, koja gazduje KAP-om.

Izu Uniproma tvrde da je jasno da su ekološki otpad, povodom kojeg je došlo do incidenta sa Agencijom, ostavili Rusi, tačnije CEAC, jer je Uniprom preuzeo KAP u stečaju tek 2015. godine. „U nemogućnosti da naknadu naplati od CEAC-a a ni od KAP AD u stečaju, nakon pet godina ona mijenja dispozitiv rješenja dana 22. 11. 2021. godine. U dispozitivu mijenja subjekta koji je obavezan na plaćanje naknade, tako što sada tu obavezu ustanovljava na privredno društvo Uniprom d.o.o. Nikšić za iznos od 348.000 eura, a zatim i rješenja za sljedeće godine, stvarajući obavezu za Uniprom u iznosu većem od 700.000 eura“, naveo je Pejović.
Iz Agencije tvrde da su u posljednja dva mjeseca uspjeli da od Pejovićeve kompanije naplate 137.000 eura zaostalih eko naknada i naknada zbog zagađenja životne sredine. Te takse i kazne nijesu plaćene od 2016. godine. Direktor Agencije Gazdić je 1. oktobra donio rješenje kojim su preinačena sva prethodna, koja KAP nije platio, a kojima je Pejoviću bilo naloženo da ih plaća sukcesivno, svakog mjeseca do kraja godine. Sva rješenja ispostavljena su Unipromu, koji je preuzeo organizaciju proizvodnje tokom stečajnog postupka prodaje imovine KAP-a. Uz obrazloženje da je upravo Uniprom korisnik postrojenja, pa samim tim i obveznik plaćanja eko naknade u skladu sa propisima.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ARAPI GASE DUVANSKI KOMBINAT: Glavni grad pohitao da proda svoje akcije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat

 

Duvanski kombinat se gasi. Tako su prije nekoliko dana saopštili predstavnici većinskog vlasnika Novog duvanskog kombinata, kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata –  Grand lnternational FZ-LLC. Menadžer kompanije Grand International FZ-LLC Ahmad Ibrahim Hamdan kaže da je kompanija sada u procesu prestanka obavljanja svoje djelatnosti.

Tako će, prema najavama,  prestati proizvodnja duvana, koja u Podgorici postoji od 1903. godine, kada je kralj Nikola osnovao fabriku Monopol duvana. Kasnije je to privredno društvo promijenilo mnogo oblika organizovanja i imena, a posljednje je Novi duvanski kombinat Podgorica (NDKP), pod kojim posluje i danas. Njega su osnovali Vlada Crne Gore i Glavni grad Podgorica, nakon što je u stečaj otišao stari Duvanski kombinat.  Njegova imovina prodata je građevinskom preduzeću Zetagradnja. Danas na mjestu, gdje je nekada bila fabrika, niče novi stambeni kvart.

Arapska kompanija preuzela je duvanski kombinat 2016.  Jedina se prijavila na tenderu za dokapitalizaciju NDKP-a. Ponudila je ulaganje od 20 miliona eura i zapošljavanje 75 radnika. Zaposlili  su šezdesetak radnika. Krajem maja 2018. godine počeli su sa probnom proizvodnjom, dok krajem septembra 2019. godine na dvije proizvodne linije počinju sa proizvodnjom cigareta. Kompanija Grand International FZ-LLC u julu ove godine kupila je i dio akcija u duvanskom kombunatu od Glavnog grada za nešto više do dva miliona eura. Vlada Crne Gore vlasnik je 1,16 odsto akcija. Međutim, firma je cijelo vrijeme poslovala sa gubitkom, a 2020. godinu završili su sa gubitkom od 3,4 miliona eura.

Interesantno, Glavni grad je  prodao svoje akcije u Duvanskom kombinatu dan nakon što je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović saopštio da su inspektori počeli kontrolu tog preduzeća, po nalogu bivšeg rukovodioca Uprave prihoda i carina Aleksandra Damjanovića. Odluku o prodaji akcija su obrazložili lošim poslovanjem tog preduzeća u prošloj godini. Novac od prodaje će, kako je tada saopšteno, iskoristiti za razvojne projekte.

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat. Iz preduzeća su saopštili da su više puta bili predmet kontrole carinskih organa i Poreske uprave.

,,Nakon čega nijesu utvrđene bilo kakve nepravilnosti, niti date primjedbe. Takođe, bili smo i predmet kontrole međunarodne organizacije koja se bavi borbom protiv krijumčarenja cigareta – OLAF, koja je dala pozitivno mišljenje na naše poslovanje. Nažalost, Grand International FZ-LLC i mendžment Novog duvanskog kombinata nije naišao na razumijevanje i podršku od strane Vlade Crne Gore. Obraćajući se u više navrata zvaničnim dopisima i propratnom dokumentacijom, a u vezi sa našim budućim investicijama i zainteresovanošću za otkup vlasničkog udjela države u Novom duvanskom kombinatu, unapređenjem i razvojem proizvodnje duvana, rješavanjem pitanja otpada, kao i nekih pitanja vezano za funkcionisanje Slobodne zone u skladu sa međunarodnim standardima, nijesmo dobili nijednu povratnu informaciju, kao ni odgovor na bilo koje zvanično obraćanje”, navodi Hamdan u pismu premijeru Zdravku Krivokapiću.

U Vladi, prema informacijama Monitora, sumnjaju da se i u Novom duvanskom kombinatu odvijaju nelegalne aktivnosti povezane sa švercom cigareta. Ali još nema zvaničnih saopštenja šta su pokazale brojne kontrole poslovanja NDKP-a. Zbog toga su, na predlog Damjanovića, naložili pojačan nadzor ovog preduzeća. To je ranije javno rekao i Abazović.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Za regulaciju Morače prije tri godine bili su odabrani Cijevna Comerc, Beton Montenegro i Bemax. Oni su navodni višak materijala (šljunak) otkupljivali po cijeni od ispod tri eura. Tokom moratorijuma Vlada je kineskoj firmi China Road and Bridge Corporation (CRBC) izdala saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije. Nedavno je Osnovni sud u Podgorici presudio da CRBC treba da plati 200.000 eura zbog uništavanja riba i drugog živog svijeta u rijeci Tari tokom izgradnje auto-puta Bar-Boljare. Iz kompanije su najavili žalbu.

Na inicijativu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede izvršna vlast se prenula pa je na sjednici 28. oktobra usvojila zaključke kojim se zadužuje Nacionalni koordinacioni savjet za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije da preduzme aktivnosti u cilju sprječavanja dalje devastacije prirodnih resursa Crne Gore.

Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić ocijenio je da je devastacija u donjem toku Morače, kao i okolnog područja koja je urađena posljednjih decenija, i te kako bila poznata činjenica prethodnoj vlasti, koja nije preduzimala adekvatne mjere. Lakušić je upozorio da sve indicije govore da je jedan dio te vlasti bio u direktnoj sprezi sa građevinskom mafijom radi ostvarivanja enormnog profita od eksploatacije šljunka.

Nedavno je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Ministar Stijović je targetirao kompanije koje će biti pod lupom Bemax, Beton Montenegro, Milonjić i ortaci, Cijevna Comerc, Čelebić, Avio petrol, Fidija i Glavni grad Podgorica koji je poslovao preko firme Čelebić.
Poručio je i da će sva ta preduzeća morati da pokažu ulazne fakture za šljunak i izlazne za beton, kako bi inspektori utvrdili da li se podaci podudaraju. ,,Postoje i male kompanije koje su eksploatisale šljunak za potrebe većih kompanija. Te podatke smo proslijedili
policiji i ne možemo ih sada otkrivati”, rekao je on.

Direktor Uprave za inspekcijske poslove Ilir Harasani izjavio je da ,,dostina tih firmi proizvodi beton, postoje izlazne fakture gdje su prodali na hiljade kubika betona, međutim ulazne fakture svjedoče da nije kupljeno ni deset odsto šljunka”.

U borbu sa mafijom se ulazi sa malim iskustvom i nikakvom praksom. Nakon što su uhapšeni zbog nelegalne eksploatacije šljunka  pušteni su da se brane sa slobode, zamjenik rukovodioca ODT Podgorica, državni tužilac Nikola Boričić, rekao je da je taj predmet u njihovoj, a ne nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva i da bi se oglasili nenadležnim da je bilo elemenata organizovanog kriminala. S druge strane ministar Stijović tvrdi da je riječ o organizovanom kriminalu: ,,Imate veliki broj kompanija koje nijesu povezane, ali su imale veze sa državnim institucijama, vlastima Glavnog grada. Svi ti ljudi su nalazili način da im se ćuti i da lako prolaze kroz to”. Kazao je i da su u igri ozbiljne kompanije koje se bave ovim poslom i da postoji strah državnih institutucija da se sukobe sa tim.

Na strah i opstrukciju upozorio je i premijer Zdravko Krivokapić. On je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli. ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”, pita se Krivokapić.

I u NVO CZIP se pitaju da li se zaista sa par hiljada eura novčane ili par godina zatvorske kazne može nadoknaditi pričinjena šteta koja se mjeri vjekovima i milionima. ,,Još uvijek postoji bojazan da ni ovaj slučaj neće otići dalje od pompezne medijski ispraćene akcije privođenja, ali bez realne kaznene politike prema počiniocima”, izjavila je Ksenija  Medenica iz CZIP-a.

Privedenim osobama se na teret stavlja djelo protivpravnog zauzimanja državnog zemljišta za koje je članom 254 Krivičnog zakonika propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Iz CZIP-a smatraju da se u konkretnom slučaju, osim navedenog, radi i o oštećenju životne sredine koje je propisano kao krivično djelo članom 307 za koje je propisana maksimalna zatvorska kazna do osam godina. ,,Konkretno, ključni problem je u tome što za moguće kazne za počinioce i pričinjena šteta nisu srazmjerne. Izgubili smo mnogo više od neke ‘novčane kazne ili nekoliko godina zatvora’. Bez adekvatne kaznene politike, možemo da očekujemo da će se nedjela prema prirodi nastaviti i da akcija nadležnih neće biti ozbiljno shvaćena”, ocjenila je  Medenica.

Da će se ,,mafija” zastrašiti novčanim kaznama ili prijetnjom zatvorom do godinu dana male su šanse. Toga su svjesni i pojedini u državnim institucijama. Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Lakušić izjavio je da je zabrinjavajuće ,,što pravosudni sistem u ovakvim situacijama nema adekvatne sankcije za počinioce ovih djela”.

I dok se institucije i dalje ne snalaze najbolje, mediji su jedini koji su na ovaj problem ukazivali godinama. Posljednjih mjeseci o nelegalnoj eksploataciju šljunka uporno je pisao novinar Vuk Vujisić i za to dobio brojne prijetnje. On za Monitor kaže da ,,institucije moraju nastaviti sa akcijama kako bi se procesuirali svi oni koji godinama kradu državno dobro i koji su doveli u pitanje vodosnadbijevanje primorja. Jasno je da se radi o pljački zajedničkih resursa, prirodnog dobra i ekocidu nevjerovatnih razmjera. Apsurdno je da neko može da krade naše zajedničko dobro, zarađujući na 100 hiljada eura, a pojedine firme i milione i da još zastrašuju građanske aktiviste i novinare koji pokušavaju da to prijave.  Devastirano je i možemo reći ukradeno preko 1.500.000 m2 državnog zemljišta, a da nemamo nijednu konfiskovanu mašinu, a ni počinioca u Spužu”.

Ove nedjelje su mještani Botuna, Mitrovića i Ljajkovića protestovali zbog zabrane vađenja šljunka iz Morače. Oni su poručili predstavnicima Vlade da nijesu građevinska mafija, već da od tog posla izdržavaju porodice. Traže da im se omogući nastavak vađenja šljunka ili će radikalizovati proteste.

,,Država mora pokazati snagu. U suprotnom šalje se poruka da svi možemo da krademo državna dobra i da ne odgovaramo, a pri tom da stičemo veliku imovinsku korist. Svako ko sabotira akcije, istragu i procesuiranje preduzeća i počinioca je saučesnik u ovom ekocidu i pljački i treba da odgovara. Država ima sve mehanizme da to učini”, kaže Vujisić.

Država ima mehanizme, ali ih za sada koristi samo za medijsku promociju.

Predrag NIKOLIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo