Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJA U TURSKOJ: Policija među Škaljarcima

Objavljeno prije

na

Nedjelju dana nakon što je vijest o hapšenju (jednog od) vođa tzv. Škaljarskog klana obišla region, crnogorsko TužIlaštvo i Uprava policije prave se mrtvi, kao u Lafotenovim basnama, dok preko medija, krišom – „nezvanično”, veličaju vlastite zasluge u „operaciji Antalija”. Otuda su i nepoznanice mnogo brojnije od činjenica.

Ko je uhapšen?

Znamo da je u popularnom turskom ljetovalištu u Antaliji uhapšen Jovan (Jovica) Vukotić (38) navodni vođa škaljarskog klana, jedne od zaraćenih kotorskih frakcija nekada zajedničkog narko biznisa, u čijim obračunima je, od kraja 2014. do danas, ubijeno makar 30-tak osoba. U makar četiri države.

Prema podacima iz policijske SOCTA (Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori) braća Jovan i Igor Vukotić skupa sa Igorom Dedovićem komanduju Škaljarskim klanom koji je, skoro pet godina, u krvavom sukobu sa Kavačima koje predvode Slo¬bo¬dan Ka¬šće¬lan i Ra¬do-je Zvi¬cer. Prvi se, navodno, u poslu oslanjaju na Luku Bojovića i njegov Zemunski klan, drugi – jednako nepotvrđeno – na određene (para)državne strukture bliske crnogorskoj javnoj i tajnoj policiji. Pomenuti su, sa izuzetkom Luke Bojovića koji u Španiji služi kaznu od 18 godina zatvora, rijetko pravosnažno osuđivani. Dosuđene kazne služe još rjeđe.

Pored Vukotića su uhapšene još dvije osobe za koje se, „prema informacijama koje nijesu zvanično potvrđene, sumnja da su njegov brat Igor Vukotić i Stevan Stamatović”, saopšteno je Danu u nedjelju veče iz Uprave policije i Specijalnog tužilaštva.

Koji dan kasnije, portal Kodeks je objavio – takođe se pozivajući na nezvanične informacije i pouzdane izvore – da je Jovan Vukotić u trenutku hapšenja bio u društvu brata Igora i Besnika Keljmendija, sina Nasera Keljmendija jednog od, ponovo nezvanično, vodećih balkanskih narko bosova.

Vesko Vukotić, roditelj Jovana i Igora, u reagovanju koje je dostavljeno Danu, tvrdi da je Turskoj uhapšen samo jedan od njegovih sinova – Jovan. „Što se tiče dezinformacije koju su objavili štampani mediji u Crnoj Gori i Srbiji da su uhapšena braća Jovan i Igor Vukotić, istinita je taman koliko i optužnica koja je podignuta protiv Igora od strane Specijalnog državnog tužilaštva, u kojoj tvrde da je bio spreman na likvidaciju pojedinih policijskih inspektora za koje nikada nije čuo. Vjerovatno su ti ljudi upali u paranoju zbog radnji koje su organizovali, pa su našli nekog nesrećnog narkomana da sva ta nedjela opere i svali krivicu na nedužne ljude. Pominju velike cifre, i malo su se precijenili…”, ljut je i pomalo ciničan najstariji muški član porodice Vukotić iz kotorskog naselja Škaljari.

Srpski ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović tvrdi da je u Beograd, iz Turske, izručen samo Jovan Vuković. Srpski državljanin koga Srbija nije potraživala po pitanju bilo kakvih kriminalnih aktivnosti. Mada mu se ime nalazi na listi stanovnika Crne Gore (i državljana) kojima je zvanična Srbija barem od sredine prošle godine zabranila legalan ulazak u tu državu. “To lice je uhapšeno u Turskoj, a potom je protjeran u Srbiju, gdje je u toku krivični postupak protiv njega. Za tim licem traga i Grčka zbog sumnje da je bio umiješan u lanac trgovine 135 kilograma kokaina”, saopštio je Stefanović.

Nije naše da sudimo kako je Srbija mogla svom državljaninu zabraniti ulazak u zemlju? Ili se pitamo u kom je postupku Vukotić deportovan iz Turske za Srbiju i zbog čega je iz Beograda po njega poslat poseban avion „nafilovan” specijalcima. Nije valjda zbog toga Aleksandar Vučić, minulog vikenda, sa Kosova zvao turskog predsjednika Redžepa Erdogana.

Iz Podgorice, zanimljivije je zašto službena Crna Gora nije pokrenula postupak oduzimanja državljanstva Jovanu Vukotiću, nakon što je on postao državljanin Srbije. I činjenica da se o hapšenju Jovana Vukotića i njegovih „cimera” iz turskog ljetovališta Uprava policje zvanično nije oglasila ni jednom jedinom riječju. A imali bi o čemu.

Kako je uhapšen „vođa Škaljarskog klana”?

Nakon prošlonedjeljnog hapšenja, Jovan Vukotić se pridružio grupi bezbjednosno interesantnih osoba iz Crne Gore koje su – nakon višegodišnjeg druženja u javnim i tajnim izvještajima ovdašnjih snaga bezbjednosti i crnim hronikama domaćih i regionalnih medija – uhapšene u inostranstvu. Po potjernicama koje su za njima raspisale tzv. treće zemlje. Najpoznatiji likovi sa tog popisa su Darko Šarić i Safet Kalić. I obojici, odnosno njihovim porodicama, Crna Gora danas duguje novac zbog neosnovanih optužbi i pritvora. Uz potvrdu da su, zvanično, oslobođeni svih optužbi.

Osobenost Vukotićevog hapšenja – ako vjerujemo provladinim medijima u Podgorici – ogleda se u tome što je do njega došlo zahvaljujući operativnim podacima crnogorske policije. Tako Pobjeda piše: „Nakon sastanka 20. jula u Ankari, koji su predstavnici crnogorske policije … (identitet ovih ljudi treba zaštititi ukoliko je tačno ovo što se piše) imali sa kolegama iz Turske i Srbije, Jovan Vukotić je lociran u jednom iznajmljenom stanu u poznatom turskom ljetovalištu Antaliji…”.

Međutim, kao što smo već pomenuli, crnogorska policija ne potražuje Jovana. Zašto bi ga onda tražila i pratila? Ako je, opet, na meti Uprave policije bio Jovanov brat Igor Vukotić, koga Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči za formiranje kriminalne grupe koja je spremala likvidacije kriminalne konkurencije, te policijskih i bivših zvaničnika ANB-a, ili njihov navodni ortak Stevan Stamatović (iste optužbe) – zašto onda oni nijesu uhapšeni? Neuspijeh crnogorske policije? Ili sabotaža njihovih kolega iz susjedstva?

Ima argumenata i za jednu i za drugu pretpostavku. Ali dokaza neće biti sve dok se policije i tužilaštva zemalja u regionu ozbiljno ne pozabave sumnjama da su njihovi visokopozicionirani pripadnici umiješani u lanac korupcije i kriminala.

Šta će biti s njima ?

Možda nije puka slučajnost, ali je jedan od najglasnijih i najpreciznijih kritičara interesne sprege policije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori bio upravo Jovan Vukotić.

“Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20.000 eura mjesečno od kriminalaca i koji je policijski načelnik uzeo 100.000 eura od kriminalaca. Znam i koji je inspektor na platnom spisku mafije već četiri godine”, navodi Vukotić u poslednjem od svojih(dosadašnjih) medijskih nastupa, u mejlu koji je u decembru 2016 dostavio Vijestima, nekoliko dana nakon što je njegov brat, nepovrijeđen, preživio još jedan u nizu atentata (auto-bomba) koji je po svoj prilici organizovala njihova poslovna konkurencija iz Kotora.

Vukotić se, zapravo, žali na povlašćen položaj koji Kavčani imaju u ovdašnjim strukturam javne i tajne policije. “Sistem je nemoćan da se izbori sa svim tim, pa je najlakše sve zataškati i mene i moje prijatelje proglasiti krivima. Nemoćan je sistem jer u redovima broji desetine korumpiranih visoko pozicioniranih policajaca – kriminalaca. Oni pomažu sav taj kriminal, spletkare, kriju ubice, zamagljuju jasnu sliku stanja crnogorskog društva”.

Tužilaštvo i patrotski mediji reagovali su munjevito – zahtijevajući da se saslušaju i sankcionišu oni koju su objavili optužbe, sva je prilika, do detalja verziranog insajdera.

“Policija istražuje povezanost pojedinih crnogorskih medija sa pripadnicima kriminalnih struktura, koji objavljuju tekstove u interesu tih struktura bez prethodne provjere kod nadležnih državnih organa”, kazao je pomoćnik direktora Uprave policije sa sektor kriminalističke policije Milovan Pavićević odbacujući, istovremeno, optužbe koje su direktno na njegov račun iznijeli pojedini mediji i bivši funkcioneri (iz opozicionih redova) MUP-a. U njegovu zaštitu stala je i UP. Uostalom, Pavićević je prije neki dan, nakon povratka Veselina Veljovića na mjesto direktora UP, postavljen za načelnika CB Podgorica.

Pokazalo se, ipak, kako ni Vukotić nije pričao praznu priču. Pomoćnik komandira kotorske policije Zlatko Samardžić uhapšen je prije tačno dvije godine zbog sumnje da je za novac odavao službene informacije kavačkom klanu. Do danas ta priča nije dobila sudski epilog. Ali je potkrijepila sumnje o policijskoj zaštiti koju uživa jedan od zaraćenih kotorskih klanova. Dok se drugi više oslanja na veze sa srpskim podzemljem i bezbjednosnim strukturama.

Otud i spekulacije kako je srpska policija „ugrabila” Vukotića kako bi ga spasila od izručenja Crnoj Gori. I eventualne odmazde. Pojedini mediji su pravili paralele između aktuelne priče i nekadašnjeg slučaja Veselina Veska Vukotića, kriminalca i saradnika bezbjednosnih službi Jugoslavije i Srbije. Vukotić je u Crnoj Gori pravosnažno osuđen na 20 godine zatvora zbog ubistva Duška Boškovića u Prčanju 1997. godine, ali su srpske vlasti odbile njegovo izručenje. Odbijen je i zahtjev Belgije gdje je Vukotić osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva kosovskog disidenta Envera Hadrijua 1990. Konačno, Vukotić ni u Srbiji nije iza rešetaka, pošto mu je kazna ukinuta iz „zdravstvenih razloga”. Interesantno, Crna Gora se nije pretjerano bunila protiv očigledne nepravde.

Međutim, svi koji prave paralelu između dva Vukotića (prezimenjaci – nema podataka da su rođaci) previđaju najvažnije: za razliku od Veselina, Crna Gora nije potraživala Jovana Vukotića. Niti za to ima razloga, pošto se protiv njega ne vodi bilo kakav postupak. I to nas vraća na početak, kao još jedan dokaz koliko su zvanična državna dokumenta i tvrdnje državnih funkcionera razlikuju od onoga što se dešava u stvarnosti. Po pravilu, na štetu pravde i običnog svijeta.

Zato je danas, u priči o zaraćenim kotorskim klanovima i pokušajima država da zaštiti makar civile ako već ne može da ga spriječi, izvjesno samo jedno: nastaviće se.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

,,Shodno članu 171 Zakona o privrednim društvima ostavka člana Odbora povlači razrješenje cjelokupnog Odbora direktora i obavezu sprovođenja nove procedure izbora. Na to sam nedvosmisleno ukazao nakon podnošenja ostavke, a prije samog izjašnjavanja o predlogu za predsjednika Odbora koje nakon moje ostavke nije moguće sprovesti”, navodi Balota u saopštenju kojim nam je približio i razloge svoje ostavke.

,,Podsjećamo da je i prethodna Vlada, odnosno njen premijer, optužila g-dina Đukanovića da je pregovarao o otuđenju EPCG, čime bi se nanijela nenadoknadiva šteta državnim i ekonomskim interesima Crne Gore. Znajući političku profilaciju g-dina Đukanovića nije teško zaključiti kome bi ta prodaja bila namijenjena i čije bi interese zadovoljavala. Svakako ne države Crne Gore, pa bi njegov izbor na funkciju predsjednika Odbora značio jasno ugrožavanje državnih interesa”. Da ne bude sve politika, Balota je nepoželjnom kolegi zamjerio  i to što je ,,u prethodnom periodu sa te funkcije značajno doprinio brojnim neregularnostima u poslovanju kompanije i partijskom zapošljavanju”.

Činjenica da se ,,suverenisti” pozivaju na tvrdnje bivšeg premijera Zdravka Krivokapića, znajući da za njih ne postoji ni jedan jedini dokaz (o prodaju kompanija ne odlučuje njihov menadžment nego vlasnik), jeste interesantna ali nije jedina tačka presjeka bivše i sadašnje Vlade u vezi EPCG. Iako su sva ta preklapanja prilično izmještena iz realnosti.

Tako je Skupština akcionara, voljom Vladinih predstavnika, odbila prijedlog da se prošlogodišnji gubici CEDIS-a, državne kompanije 100 odsto u vlasništvu EPCG, pokriju tako što bi im Elektroprivreda oprostila dio prošlogodišnjih, neisplaćenih, potraživanja (tzv. knjižno odobrenje). Zanimljivo je da se Milena Žižić, predstavnica Vlade na Skupštini EPCG pozvala na proljetošnje mišljenje Ministarstva kapitalnih investicija (koje Krivokapićeva Vlada nije uvažila!?) ,,u kome su identifikovani rizici” donošenja takve odluke.

Zaista, prema dostupnoj dokumentaciji, MKI je prethodnoj Vladi ukazalo da bi planirano knjižno odobrenje EPCG prema CEDIS-u za posljedicu imalo „direktan negativan efekat na priliv u budžet za 2022. godinu“. Prema njihovoj računici država bi ostvarila manji priliv po osnovu poreza na dobit (0,9 miliona eura); manji porez po odbitku (1,5 miliona) i po osnovu raspodjele dividende od približno 7,1 miliona eura, od čega državi pripada 98 odsto.

U aktuelnoj Vladi, odnosno, MKI pod rukovodstvom ministra Ervina Ibrahimovića zanemarili su činjenicu da su njihovi prethodnici računali na raspodjelu dividende po osnovu prošlogodišnjeg poslovanja EPCG, dok su oni na nedavnoj Skupštini glasali da sva dobit, prošlogodišnja i ona iz ranijih godina, ostane ,,neraspoređena”. Riječ je o 60,5 miliona.

Još je važnija bojazan da u ovoj Vladi nijesu do kraja iščitali stavove bivšeg ministra MKI Mladena Bojanića i njegovih saradnika. Pošto u istom dokumentu piše i sledeće: ,,Imajući u vidu da su poremećaji na tržištu i dalje prisutni i nema najava da će se u kratkom roku otkloniti, neophodno je reagovati što prije u tekućoj godini, jer se iz finansijskog plana za 2022. godinu vidi da likvidnost CEDIS-a može biti ugrožena”.

Dakle, ,,neophodno je reagovati što prije”. Iz MKI su proljetos predlagali da to bude dokapitalizacija ili pozajmica Elektroprivrede CEDIS-u, ali im svakako nije bilo na pameti da se ne radi ništa. Čekajući da dugovi CEDIS-a porastu do mjere kada ih neće biti moguće sanirati knjižnim odobrenjem ili nekom sličnom računovodstvenom operacijom.

Vlada i EPCG kasne u još jednom poslu koji bi najveću državnu kompaniju mogao koštati nekih 70 miliona eura. U pitanju je zakonska obaveza EPCG da do kraja septembra ,,otuđi” ili otpiše 10 odsto vlastith akcija koje su svojevremeno, po nalogu Markovićeve Vlade, otkupili od A2A.

Krivokapićeva Vlada je krajem aprila, na jednoj od posljednjih sjednica, zadužila EPCG da te akcije proda, ,,kako ne bi došlo do umanjenja kapitala i gubitka uloženih novčanih sredstava društva”. Kao rok za realizaciju te obaveze naveden je 30. jun. U istoj odluci stoji kako je EPCG zadužena da obezbijedi procjenu investicione, fer tržišne i tržišne vrijednosti sopstvenih akcija, dok je MKI dužno  da formira Pregovarački tim ,,koji će zastupati Elektroprivredu u postupku pronalaženja strateškog partnera sa jasno definisanim kriterijumima prilikom izbora”. Nema naznaka da je bilo koje od tih zaduženja izvršeno u planiranom roku. A septembar je tu.

Aktuelne političke igre unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a (ima naznaka da su dugovi kompanije danas bitno veći od proljetošnjih deset miliona) i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, krajem septembra baciti u šporet. Viši interesi su u pitanju, kažu. Istovremeno, na berzama megavat električne energije košta blizu 400 eura. Ili sedam puta više od cijene koju je Regulatorna agencija za energetiku odobrila CEDIS-u za prodaju te iste energije. A Crna Gora ljeti uvozi struju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

I nije, fakultet je ništa spram partijske knjižice. A kad se već ova praksa ozvaničila, red je da se u novoj raspodjeli podmire i njeni tvorci. Tako bi DPS-u trebalo da pripadne 30 odsto pozicija po „dubini“.

Šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković kazao je ove nedjelje da se ta stranka „ne gurka” za pozicije „po dubini”, ali da njen kadar može da pomogne upravi ako bude potrebno. A biće. Spremni su, kaže Živković, da u ukupni kadrovski potencijal stave u „funkciju institucionalne nadogradnje i pomoći sistemu, koji je razaran u prethodnom periodu od kadrova bivše Vlade Zdravka Krivokapića“. Tri decenije njihovog razaranja su izgleda ništa spram Zdravkove godine dana.

„Ako je rješenje problema nezaposlenosti taj da se učlanjujemo u partije kako bismo se zapošljavali u državnoj upravi i preduzećima, te napredovali unutar njih, onda bi to značilo da svi treba da se učlanimo u partije i da svi radimo u državnim ustanovima i preduzećima. Izvedimo logički stvar do kraja: to bi značilo da kompletna privreda bude državna i da bi ona u privatnom vlasništvu trebalo da bude svedena na minimum. Ovu stvar je nužno razjasniti na ovaj način da bi se razumjelo koliko je sveopšta partitokratija zapravo ne samo ekonomski štetna i sporna sa etičke strane, već i besmislena“, kaže za Monitor ekonomista Mirza Krnić, član pokreta Preokret. On smatra da nam treba „ekonomija koja može da pokrene društvo naprijed, a nju pokreću dinamika, inovacije, organizacija, znanje, preispitivanje odluka, upornost u radu – sve ono što partijska poslušnost isključuje“.

Kako god bilo, stari DPS kadrovi se vraćaju. Tako se spekuliše da bi poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović mogao da bude predložen u Odbor direktora Pošte CG.

U novoj vladinoj komisiji koja treba da preispita sporne dodjele stanova i stambenih kredita član je Nataša Pešić, savjetnica predsjednika države Mila Đukanovića. Primijećeno je da je Pešić i sama dobila stan od države, te da nije jasno kako će ona preispitati dodelu stanova sebi i svojim partijskim kolegama.

„Brine što će se na nekim važnim mjestima naći čak i stari kompromitovani kadar, ljudi protiv kojih su podnošene krivične prijave, koji su već uživali brojne privilegije i dobijali povoljne stanove i kredite“, kaže za Monitor novinarka Aleksandra Mudreša. Ističe da iako još ne znamo ko će „prigrabiti“ koje preduzeće, znamo da će se to raditi na isti način kao što je to rađeno trideset godina unazad: „Ne postoje kriterijumi za izbor članova odbora direktora, ne postoji organ kome su oni odgovorni i ko ih kontroliše. Drsko je i bezobrazno da oni koji su sada vlast a sve su ovo kritikovali do prije dvije godine, danas samo nastavljaju po mustri DPS-a i ne rade ništa da ‘partijske ispostave’  budu u službi svih građana“.

Pored Pošte, DPS je bacio oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Za člana borda Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) ova partija predložila je Milorada Vukovića, koji je 10 godina bio izvršni direktor tog preduzeća, a smijenjen je u martu prošle godine. Vuković, koji je tri mandata bio izvršni direktor OŽVS-a, preduzeće je ostavio sa akumuliranim gubitkom od 5,92 miliona eura.

„To što DPS dobija 30 odsto kadrova po ‘dubini’ i to, svi su izgledi, onih ključnih za upravljanje državom, govori o jasnoj namjeri partija vlasti da se preko naših leđa ostvaruju njihovi dogovori i interesi. Na suštinskoj ravni, stranke od kojih to nismo očekivali i koje nam to nisu obećavale na izborima, zapravo daju legitimitet DPS praksi kao jedinoj mogućoj. Može se drugačije, ali sa ovakvom retrogradnom sviješću partitokrata – teško“, kaže Krnić.

A što radi opozicija koja je najavljivala „blokadu“ Crne Gore? Potpredsjednik Vlade Konjević izjavio je da Demokratski front „nudi” da bude dio dvotrećinske podrške u Skupštini u zamjenu da zadrži pojedine funkcije „po dubini”. Zna se da je prije svega riječ o funkcijama u energetskom sektoru. Šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović rekao je da svaki stručnjak koji je predložen od DF-a ili neke druge stranke pobjednice izbora 30. avgusta 2020. treba da zadrži funkciju ako je radom i rezultatima ispunio očekivanja.

Energetika je zanimljiva i DPS-u, pa se kao kandidati za Odbor direktora CEDIS-a pominju poslanik Ivan Mitrović i predsjednik podgoričkog odbora DPS-a i zamjenik gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović.

Iz Demokrata, čiji će kadrovi u ovoj raspodijeli najviše stradati ne kriju nezadovoljstvo: „Javnost svjedoči da se bez obzira na kvalitet rada i ostvarenih rezultata razrješavaju svi oni koji se na bilo koji način povezuju sa Demokratama, dok se na ta mjesta biraju kadrovi DF-a. S jedne strane, potpredsjednik Vlade kaže da se kondukteri biraju za rukovodioce državnih kompanija zbog političkog dila, a s druge strane iz Odbora direktora iste državne kompanije se eliminiše saobraćajani inžinjer, a iz MUP-a ekspert za bezbjednost uz jednu jedinu ‘zamjerku’ da su bliski Demokratama“.

Ne biraju se baš svi po partijskom ključu. Ima i stručnjaka. Bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić angažovan je u kabinetu premijera Abazovića kao ekspert konsultant za vazdušni saobraćaj od 15. juna ove do 15. juna 2023. godine. Za svoj posao odgovaraće samo premijeru.

„Zar nije čitava Crna Gora zgrožena pred društvenom reinkarnacijom Zorana Đurišića koji je lično od premijera Abazovića nagrađen za upokojenje nacionalne avio-kompanije, jedan od najmarkatnijih simbola te mračne i odnarođene epohe, čovjek koji se sumnjičio za višemilionsku pronevjeru i od kojeg je i prokazani bivši režim oprao ruke. Prema tome, ja se uopšte ne čudim što nema značajnijeg protivljenja novim kadrovskim riješenjima po kojima DPS popunjava 30 odsto po dubini“, ističe Kovačević.

Sve po starom. Do kraja mjeseca znaćemo koliko je koja partija ugrabila moći, na radost izabranih partijskih vojnika i njihovih porodica.

„Sve dok su građani primorani da budu taoci partija koje im umjesto javnih službi pružaju usluge a zauzvrat traže glas, stanje će biti nepromijenjeno. Plašim se da ćemo na dane kada će javni biti iznad partijskog interesa pričekati“, zaključuje Mudreša.

Sve u svemu, kao da i nije bilo avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GOMILAJU SE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV VESNE MEDENICE: Optužnice još nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka odluka Specijalnog državnog tužilaštva u predmetu protiv organizovane kriminalne grupe Miloša Medenice, tom državnom organu stižu nove optužbe na račun njegove majke

 

Lisice na rukama bivšoj čelnici Vrhovnog suda Vesni Medenici – desetak dana prije, slabo je ko mogao zamisliti takvu scenu. Pogotovo ne nakon „penzionisanja“ koje je izgledalo više kao bezbjedno sklanjanje predsjednice Vrhovnog suda nakon neustavnog trećeg mandata, nego kao kazna.

Iako se još tačno ne zna šta se kriminalnoj grupi Miloša Medenice i njegovoj majci stavlja na teret, na stolovima Specijalnog državnog tužilaštva gomilaju se predmeti i koji bacaju novo svjetlo na rad nekadašnje prve dame sudstva. Svi predmeti nose oznaku „tajno“.

Nakon što je uhapšena u aprilu, prve nezvanične informacije su bile da je Medenica osumnjičena da je, navodno, u najmanje dva slučaja uticala da sudije tog suda donesu odluku, za šta je njen sin Miloš dobio više stotina hiljada eura. Vesni Medenici, njenom nekadašnjem tjelohranitelju – policajcu Miloradu Medenici, Luki Bakoču, Vasiliju Petroviću i službenici Uprave prihoda i carina Ivani Kovačević odmah je određen pritvor do 30 dana. Njen sin se nedavno iz Beograda vratio u Crnu Goru i takođe mu je određen pritvor. Svi su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Do 11 osumnjičenih policija i tužilaštvo došli su analizirajući kriptovanu komunikaciju ranije uhapšenog Medeničinog tjelohranitelja Darka Lalovića. Prema toj komunikaciji Miloš Medenica se bavio raznim kriminalnim poslovima, pretežno švercom cigareta, a njegova majka je ,,završavala” kriminalcima sudske predmete i zauzvrat dobijala stanove i drugu korist.

Vesna Medenica sumnjiči se da je kao predsjednica Vrhovnog suda pristala da za 590.600 eura sinu Milošu Medenici i dvojici njegovih prijatelja utiče da se u postupcima revizije donesu odluke u korist kompanija Fab lajv i Cijevna komerc, piše u naredbi za sprovođenje istrage u koju je Pobjeda imala uvid. Pored Miloša Medenice, SDT je Marka Vučinića, Nikolu Raičevića označilo kao osobe koje su između nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda posredovale u dogovaranju mita koji su Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Fab petrola pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su kompanije Fab lajv i Cijevna komerc vodile protiv kompanija Gugi komerc i Omorika.

Mjesec dana kasnije pojavile su se sumnje u Specijalnom državnom tužilaštvu da je Medenica u još dva sudska predmeta protivzakonito uticala na štetu države.  U ovom slučaju u korist privatne kompanije podgoričke firme Carine Čedomira Popovića, sa kojim je u kumovskim vezama. Specijalna tužiteljka Nataša Bošković saslušala je tada u svojstvu svjedoka sudiju hercegnovskog Osnovnog suda Jovana Stankovića. On je u SDT-u rekao da je Medenica, navodno, od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme Carine. Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura. Stanković je nakon toga podnio ostavku na mjesto sudije.

Nedavno je podgorička kompanija Temple’s glory 2.9 podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Petrola Ljubljana, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, sudije Vrhovnog suda Branimira Femića, drugih NN lica iz Petrola, kao i protiv NN lica – visokih funkcionera Vlade Crne Gore koja je bila u mandatu do avgusta 2020. godine. Krivičnom prijavom, kako je kazao advokat Veselin Radulović, njima je stavljeno na teret izvršenje krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i najteži oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. U kompaniji Temple’s glory 2.9 sumnjaju da je visoki funkcioner Vlade 2019. godine, na zahtjev iz Petrola, preko Medenice uticao da Vrhovni sud donese presudu u korist slovenačke kompanije, a na njihovu štetu. U ovom sudskom postupku podgorička firma tužila je Petrol i tražila obeštećenje od devet miliona eura. Nakon šest godina suđenja Apelacioni sud je dijelimično prihvatio tužbu i pravosnažno dosudio obeštećenje od 2,9 miliona eura. Međutim, obje kompanije su zatražile reviziju Vrhovnom sudu, a sudija Femić je za samo nekoliko dana, 4. februara 2020, presudio da Temple’s glory 2.9 vrati Petrolu 2,9 miliona uvećano za kamate i sudske troškove, i od tada traje blokada računa i poslovanja podgoričke firme.

I beogradski advokat Borivoje Borović imao je primjedbe na rad Medenice. On je od Specijalnog državnog tužilaštva tražio da sasluša nekadašnju predsjednicu Vrhovnog sud, optuživši je da je uticala na presudu kojom je njegov klijent Marko Šaranović osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva biznismena Dragana Bećirovića. U predstavci upućenoj početkom maja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, Borović navodi da je taj predmet ,,evidentan primjer ‘naručene presude’”. On je u predstavci napisao da je prije objavljivanja presude objelodanjeno da su Medenica i brat ubijenog – Zoran Bećirović, imali poslovne i privatne veze.

,,Ovaj predmet je evidentan primjer ‘naručene presude’. Jasno je da brojnost i ozbiljnost povreda prava okrivljenog od strane Višeg suda i pojedinih sudija Apelacionog suda, policijskih službenika i Višeg tužilaštva, ne može da bude rezultat njihovog nepoznavanja prava, niti posljedica nekakvog slučaja. Radi se o pristrasnom vođenju postupka, koje ima svoj uzrok u pritisku na navedene postupajuće organe. Da su ove tvrdnje tačne, nedvosmisleno proizilazi nakon saznanja koja su u javnost dospjela neposredno prije donošenja pravosnažne presude, a koja se tiču poslovnih i privatnih veza između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i Zorana Bećirovića… Zoran Bećirović ima svojstvo oštećenog u tom predmetu”, piše u predstavci.

Kako vrijeme prolazi nove optužbe isplivavaju na površinu. Kredibilitetu i autoritetu crnogorskog pravosuđa već je pričinjena ogromna šteta. Ukoliko se uspije dokazati samo dio optužbi na sudu i kazne se odgovorni – to bi moglo izroditi novu nadu da će se konačno krenuti u reformu sudstva. Neke sudije bi se mogle ohrabriti i tužiocima dati još dokaza. Povjerenje u sudstvo nakon produženja pritvora Medenici poraslo je.  Međutim, nakon oslobađajuće presude bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ponovo je poljuljano. Mnogi se plaše da bi to na kraju moglo da se desi i u slučaju Medenice.

 

I roditelji inficiranih beba optužuju Medenicu

Vesna Medenica je za nezakoniti uticaj nedavno optužena i u Apelacionom sudu. Tamo su razmatrane žalbe na odluku bjelopoljskog Višeg suda kojom su ljekari tamošnje Opšte bolnice Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević oslobođeni optužbe za infekciju pet beba u novembru 2014. od kojih je jedna preminula u Kliničkom centru Crne Gore. Na tu odluku žalilo se tužilaštvo, ali i roditelji beba.

Roditelji sumnjaju da za sudije Vrhovnog suda početkom 2019. godine nijesu bili presudni dokazi već riječ tadašnje predsjednice Vesne Medenice. Prvom presudom, iz 2017. godine Jeremić i Tahirović su osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, a Puletić i Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog pritvora. Apelacioni sud je tu odluku preinačio i osudio ih na po godinu zatvora. Uslijedile su žalbe koje je uvažio Vrhovni sud i odredio ponovno suđenje uz pouku da treba povoljnije presudititi u korist optuženih.

Odluka je sada na Vijeću Apelacionog suda, u kome su sudije: Evica Durutović, Predrag Tabaš i Ana Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo