Povežite se sa nama

MONITORING

OČAJ REGIONALNOG RAZVOJA: Svi u Podgoricu

Objavljeno prije

na

Glavni grad Crne Gore može se podijeliti na dvije grupe: one koji misle da od “irvasa” više ne može da se živi i one koji kažu da su među “Cikotiće” došli silom nasramotu. Kako se stvari odvijaju, nadjačaće ovi drugi. Ostatak Crne Gore postaće zbir malih, rasutih neviđboga u kojima umiru starci.

Već na popisu 2011. Podgorica je činila trećinu Crne Gore. U državvi sa 620 hiljada stanovnika, u glavnom gradu živjelo je blizu 186 hiljada. Samo pet godina kasnije, podgorički opštinski činovnici tvrdili su da da se ta brojka mijenja iz dana u dan. Tadašnji menadžer Glavnog grada, Dragutin Đeković, kazao je u ljeto 2015. da u Podgorici živi 250.000 ljudi. Prema njegovom objašnjenju, na osnovu broja zdravstvenih knjižica i drugih paremetara koje pokazuju gradske službe “procentualni priliv stanovništva u Podgorici je oko sedam, osam odsto na godišnjem nivou”.

Prema podacima Zavoda za statistiku u Podgoricu se prošle godine doselilo 2.027 ljudi. Ta brojka odnosi se samo na one koji su se uredno odjavili iz matičnih i prijavili u podgoričkoj opštini. Ne zna se koliko je onih koji su se doselili “nezvanično”, ali, izvjesno, nije mali.

Tokom 2017. u Podgoricu se doselilo najviše Bjelopoljaca – 317, pokazuju Monsatatovi podaci o migracijama po opštinama. Na drugom mjestu su Nikšićani – njih 277 odlučilo je da se doseli u glavni grad. Da nije tačno da samo sjevernjaci ljube Podgoricu pokazuje podarak da su na trećem mjestu po broju doseljenih – 159 stanovnika Bara. Slijede oni koji su stigli iz Pljevalja – 155, Berana – 152, danilovgrad – 151, Cetnjie 122, Kolašin – stotina. Brojke koje pokazuju koliko se ljudi Iz ostalih opština, tokom prošle godine preselilo u Podgoricu je ispod sto. Među njima su 73 stanovnika Rožaja, ali i 87 ljudi iz Budve.

Grdnu sliku o velikom dijelu Crne Gore daju i podaci o prirodnom priraštaju. Tokom prve polovine ove godine zabilježeno je da se u 17 od 23 opštine više ljudi umire nego što se rađa. Kao i obično, prednjače Pljevlja. Negativan prirodni priraštaj u toj opštini je 144. Na Cetinju je razlika između rođenih i umrlih 62 u korist umrlih, u Herceg Novom 45, u Ulcinju 36, Danilovgradu 22, Mojkovcu 19, Beranama 16, Kolašinu i Nikšiću po 15, Šavniku i Žabljaku po deset, Plužinama devet, Bijelom Polju, Andrijevici i Gusinju po osam, Kotoru -četiri, Plavu – jedan.

U samo šest opština u Crnoj Gori više se ljudi rađa nego što umire. Najviši prirodni priraštaj je u Podgorici 403, Budvi 85, Rožajama 64, Baru 23, Tivtu 18 i Petnjici – pet.

Tokom prvih sedam mjeseci ove godine u Podgoricu se doselilo 1.486 ljudi, odselilo se njih 591. Saldo: 895. Ako se doda brojka 403, koliki je prirodni priraštaj, broj stanovnika glavnog grada porastao je za 1.298.

Sabiranje negativnog prirodnog priraštaja i razlike između brojeva doseljenih i odseljenih, pokazuje grozne podatke o nekim opštinama. Najgore, trenutno, stoji Bijelo Polje. Premda je prirodni priraštaj u tom gradu u “malom” minusu od osam osoba, broj odseljenih od 310 – ukupno 318 – dovodi taj grad na prvo mjesto među onima koji se u Grnoj Gori značajno smanjuju. Sistematski, najgore stoje Pljevlja, koja su u ovoj računici na drugom mjestu. Sa priraštajem od -144 i razlikom u broju doseljenih i odseljenih od -165 u prvih pola godine, ovaj grad se smanjio za 309 ljudi. Slični podaci ponavljaju se godinama, Pljevlja odavno izumiru. Na trećem mjestu je Nikšić sa 187 odseljenih i prirodnim priraštajem -15. Zajedno – 202. Slijede Berane sa 169 odseljenih i prirodnim piraštajem od – 16, što znači da je od početka godine smanjeno za 185 ljudi. Na Cetinju je negativni prirodni priraštaj 62, odselila se 101 osoba. Zajedno, minus za prijestonicu iznosi 163.

Naravno da imamo Strategiju. Dugoročnu. Strategija regionalnog razvoja Crne Gore za period 2014-2020. usvojena je u junu 2014. godine. Strateški cilj je postizanje ravnomjernijeg socio-ekonomskog razvoja svih jedinica lokalne samouprave i regiona, zasnovanog na konkurentnosti, inovativnosti i zapošljavanju. Fino štivo.

“Strategija regionalnog razvoja Crne Gore za period 2014-2020. godina vezuje se za dokument “Pravci razvoja Crne Gore 2013-2016”, koji se operacionalizuje kroz tri ključna pravca: pametan, održivi i inkluzivni rast, koji treba da doprinesu dostizanju veće zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije u zemlji”, piše pri početku dokumenta. Ne zna se šta ljepše cvjeta “pametan rast” ili “zaposlenost”. Čudo jedno kako buja Nikšić kad se otvori novi veliki “Voli” i zaposli 50 ljudi, uglavnom prodavačica.

Izvještaj o sprovođenju strategije vlada usvaja svake godine. Radi se, u tom dokumentu iz 2016-te godine, recimo, ima čak 125 strana

Stopa nezaposlenosti na nivou države povećana je sa 14,95 odsto na kraju 2014. godine na 17,24 na kraju 2015. godine, u istom periodu stopa nezaposlenosti u Sjevernom regionu povećana je sa 22,22 na 26,45 procenata. U središnjem regionu povećanje stope nezaposlenosti je sa 12,77 na 14,55, a u Primorskom regionu sa 11,98 na 13,32 odsto. Tako se, pokazuje Izvještaj, regionalni razvoj očituje povećanjem nezaposlenosti. Pa budi pametan.

“Iz ugla alokacije sredstava po regionima Crne Gore, u prednosti je Sjeverni region sa najvećim iznosom realizovanih ulaganja, 46 odsto ukupnih ulaganja realizovanih u 2015. godini, što se najvećim dijelom pripisuje projektima u oblasti energetike i energetske efikasnosti i izgradnji dionice Smokovac-Mataševo auto-puta Bar-Boljare”. Auto-put spada u održivi rast i računa se u regionalni, ne u razvoj čitave države. Još je interesantnija priča o ulaganjima u “oblasti energetike i energetske efikasnosti”, što se, ako je vjerovati očinjem vidu, odnosi na izgradnju mini elektrana od kojih građani sjevera prokukaše. Čisto čovjeku irvasu dođe da kaže – fala na regionalnom razvoju.

Ovoga ljeta vlada je krenula odlučno. Usvojila je Predlog akcionog plana za sprovođenje Strategije regionalnog razvoja Crne Gore od 2014-2020, kojim su za ovu godinu predviđena sredstva od oko 795 miliona eura.

Dvjesta miliona za dionicu puta Bar – Boljare i “veliki dio sredstava za energetski sektor i infrastrukturu”. I evo ga opet energetski sektor. Pošto nema na vidiku ni hidroelektrana ni bloka dva Termoelektrane., opet će ulaganja u energetski sektor donositi boljitak građanima sela po sjeveru otimanjem rijeka. Akcioni planovi “investitorima” u zube ne gledaju. BDP će zabilježiti rast i sa žednim rijekamai livadama.

“Ako kažem da je potrebno razvijati Sjever kroz valorizaciju resursa u poljoprivredi i turizmu, vjerovatno sam upotrebio sve fraze koje se mogu čuti u javnosti kada se govori o problemu nestanka većeg dijela Crne Gore. To su potpuno promašene fraze, jer poljoprivreda i turizam mogu biti samo pomoćne ekonomske djelatnosti u 21. vijeku”, kaže za Monitor Nebojša Babović, šef Biroa za odnose sa javnošću Opštine Berane, naglašavajući da je riječ o njegovim ličnim stavovima.

On ističe da živimo u vremenu komunikacione revolucije, gdje je praktično nebitno na kom kraju svijeta se živi da bi se sklopio posao. “Svijet se drastično promijenio u poslednjih dvadeset godina i o tome moramo da pričamo. Najveće firme današnjice nisu ni postojale prije samo 30 godina, a mi i danas ponavljamo fraze koje je vrijeme pregazilo. Čak i izgradnja autoputa ne garantuje ništa, osim da će se proces iseljavanja ubrzati”, smatra Babović. On kaže da primjer evropske Hrvatske govori da je nakon izgradnje autoputa samo ubrzano pražnjenje Dalmacije, pa i Slavonije kroz koju prolazi stari jugoslovenski autoput.

“Najmanji zajednički sadržilac svih sistema u kojima nema regionalnog razvoja je autistična država okrenuta potrebama političkih činilaca na vlasti, od lokala do vrha. Državni funkcioneri zaduženi za razvoj okrenuti su isključivo zadovoljavanju pojedinačnih potreba svojih glasača. A kada je sve podređeno glasačima, onda se i ulaže samo u marketinške svrhe, u infrastrukturu koja lijepo izgleda na posteru, ali ne stvara zaradu”.

Prema Babovićevom mišljenju ljudi koji bi da rade su bačeni u zapećak i da smo daleko od sređene države. “Ne ulaže se u kvalitetno obrazovanje, iako je ono dokazano najbrži put do razvoja što nam pokazuju Estonija, Singapur ili Finska. Teška politizacija društva je dovela do toga da najsposobniji i najvrijedniji ljudi traže priliku u sistemima gdje se rad i znanje cijene. Zato mislim da prije izgradnje drumova, kao društvo moramo pružiti šansu ljudima. Ljudima koji žele da se bave poslovima koji su potrebni 21. vijeku, bez obzira za koga glasaju.”

Sumorna slika Berana o kojoj priča Babovič zajednička je za većinu opština u Crnoj Gori: “Berane je danas izdržavana opština bez privrede i što je najgore bez nade. Odvija se ubrzan proces iseljavanja aktivnog stanovništva. Posljedice su da uskoro praktično neće biti obrazovanog stanovništva koje kreira razvojni ambijent, a ni radnika čak ni za najjednostavnije poslove”.

Za kompletiranje ove priče, pored podataka o tome koliko se Crne Gore sliva u Podgoricu, bile bi potrebne i brojke koje pokazuju koliko ljudi odlazi van granica Crne Gore. A njih nema. Praznih kuća u Crnoj Gori neuporedivo je više od novoizgrađenih stanova po glavnom gradu. Kojih nije malo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo