Povežite se sa nama

MONITORING

INICIJATIVA 100.000 STABALA ZA PODGORICU: Kome smeta drveće

Objavljeno prije

na

Nakon ferija udarne vijesti su – najava Vlade da i aerodromi idu na doboš i da se dio opozicije intenzivno sprema za proslavu 100. obljetnice Podgoričke skupštine. U takvom ambijentu nije ni čudo što je veliku pažnju javnosti privukla inicijativa o sadnji 100.000 stabala u urbanim djelovima Podgorice.

Organizacija KOD je lansirala ovu ideju i podnijela inicijativu gradonačelniku Podgorice Ivanu Vukoviću za sadnju 100.000 stabala tokom naredne dvije godine.

Neuobičajeno, nije se dugo čekalo na odgovor. Vuković je, samo dva dana od podnošenja inicijative, primio delegaciju KOD-a. Iz njegovog kabineta saopšteno je da je prihvatio ideju o potrebi da se u urbanim djelovima Podgorice posadi 100 hiljada stabala drveća, uz ideju da se ona realizuje kroz aplikaciju Moje drvo preko koje će građani moći da kupe i posade drvo na lokaciji koju odredi gradsko preduzeće Zelenilo i da prate njegov rast.

Darko Zarubica iz KOD-a za Monitor kaže da je sastanak protekao korektno. Međutim, ističe Zarubica: ,,Sporno je da je Glavni grad poslao saopštenje o kojem nas nije konsultovao i ispričao da smo postigli dogovor, te najavio svoju inicijativu za softver kojeg je besplatno uradila privatna kompanija”.

Kompanija Amplitudo uradila je aplikaciju mojedrvo.me, koja je ove nedjelje puštena u rad. Na njoj se navodi da ,,Moje drvo nudi pojedincima i svim kompanijama mogućnost da jednostavno i efikasno učestvuju u projektu. Bilo da kao pojedinac želite pokloniti nešto posebno ili kao firma unaprijediti gradsku sredinu u kojoj žive vaši zaposleni i klijenti – Moje drvo vam pruža platformu za to. Odabirom lokacije prikazuju se precizna mjesta za sadnju, kao i vrste i broj sadnica, koje je na tom mjestu moguće posaditi. Nakon kupovine sadnice, Zelenilo sadi kupljenu sadnicu u jednom od perioda sadnje – mart-maj ili oktobar-decembar – u zavisnosti od toga kada je sadnica kupljena. Sve informacije o ‘svom’ drvetu korisnik dobija preko notifikacija na aplikaciji”.

Umjesto novca, može i da se volontira u ozelenjavanju grada, predviđena je i mogućnost da se Zelenilu prijave problemi slomljenog ili osušenog drveća…

Zarubica kaže da je dobro što Glavni grad pokreće aplikaciju kojom će svi zainteresovani moći naručiti sadnice kod Zelenila, ali , kaže, ako aplikacija ne može da obezbijedi sadnju 100.000 stabala onda ih moramo zasaditi na drugi način.

Oni su nakon sastanka gradonačelniku dostavili predlog okvirnog plana aktivnosti koji podrazumijeva formiranje komisije koja bi donijela konačni akcioni plan, koji definiše redosljed aktivnosti, rokove, nosioce obaveza, prioritete koji bi trebalo biti uzeti u obzir od samog početka akcije, te konkretan model finansiranja.

Monitor je pitanja o ovoj inicijativi poslao i upravi Glavnog grada. Kako je organizacija KOD predložila uvođenje takse za najveće zagađivače kao i taksu za deset kompanija koje su uništile najviše stabala u prethodnom periodu, pitali smo upravu Glavnog grada kakav je njihov stav o ovom predlogu i da li imaju podatke koje su kompanije uništile najviše stabala. Do zaključenja ovog broja odgovore nijesmo dobili.

,,Teret sadnje stabala treba da podnesu zagađivači, a ne građani – a učešće građana je svakako poželjno i mi ga ohrabrujemo. Svaka kompanija koja je počinila štetu, tj. uništila zelenilo, treba da izvrši nadoknadu štete, odnosno da vrati građanima ono što im pripada”, ističe Zarubica.

Okvirni plan KOD-a je da se tokom novembra simbolično zasadi 1000 stabala. A da se nakon toga, u saradnji sa Glavnim gradom, do marta iduće godine zasadi 50.000 sadnica, a do marta 2020. preostale sadnice.

Dosta skromnija akcija od ove pokrenuta je nakon što je u julu 2011. požar opustošio Goricu, uništio 360 odraslih stabala i 31.110 jedinki podmladaka, i pričinio štetu u vrijednosti od 78.121 eura.

U saradnji sa nevladinim organizacijama, tada su pojedine kompanije pomagale da se ublaže posljedice požara: Koka Kola, Elektroprivreda CG, Zetagradnja, pomogla je i Uprava za šume.

Gorica je inače bila gola poslije Drugog svjetskog rata. Pa su Titograđani u akcijama pošumljavanja tokom 50-ih godina prošlog vijeka ozelenili Goricu, ali i Malo brdo, Ljubović, Tološku šumu, Zlaticu, Ćemovsko… I tada se znalo da je spas za grad, od visokih temperature i sjevernog vjetra, što više zelenila.

Arhitekta Anrija Markuš je objasnio – ,,Jednopartijski sistem je težio da se pokaže duh zajedništva, ali i ozeleni glavni grad”. Sve suprotno današnjici.

Početkom ‘90-ih u vrijeme kada je predsjednik Skupštine opštine bio Jovan Kavarić, Podgorica je, nakon Banja Luke, važila za najzeleniji grad tadašnje Jugoslavije.

Krajem prošle godine istraživač Centra za agrikulturu u Minhebergu Filip Gartner uradio je analizu koji je od 42 evropska glavna grada najzeleniji. Po njoj Sarajevo je proglašeno za nazjeleniji glavni grad u Evropi, Ljubljana je na trećem mjestu, Zagreb na 12, a Beograd na 23. Nekad zelena Podgorica zauzela je 31 mjesto.

Ne treba zaboraviti da je najveći doprinos betonizaciji Podgorice dao bivši gradonačelnik Miomir Mugoša. Išao je dotle da je posjekao i lipe u Hercegovačkoj. Cijela naselja su građena bez ijedne stabljike drveta. Siti kvart je ogledni primjer. Samo u užem centru postoji preko 200 betonskih krugova u kojima su nekada bila stable, a sada zjape rupe.

Pri kraju svog mandata bivši gradonačelnik Slavoljub Stijepović hvalio se da je Podgorica zeleni grad, te da je samo u poslednje tri godine, njegovog mandata, ,,izgrađeno” 120.000 kvadrata zelenih površina.

I novi gradonačelnik Podgorice u toku predizborne kampanje besjedio je da će spustiti grad na rijeke, napraviti šetališta duž Ribnice i Morače, ozeleniti grad… Evo mu već na početku mandata prilika da se istakne. Premda je, izgleda, neće iskoristiti: prije zaključenja lista stiglo je saopštenje u kome Glavni grad optužuje Organizaciju KOD da nema volje ni želje za saradnju!

,,Naš plan je dvojak. Ukoliko naiđemo na razumijevanje institucija, nakon početnog – izvjesno sasvim bespotrebnog razmimoilaženja, on se može realizovati na jednostavan i održiv način i dominantno bi bio realizovan sredstvima koja bi dali najveći zagađivači, one firme koje su u svom djelovanju posjekle najviše stabala – uz poštovanje činjenice da je bilo i firmi koje su pomagale proces sadnje stabala”, ističe Zarubica iz KOD-a.

Prema saznanjima Monitora, gradska uprava nije voljna da oporezuje kompanije koje su do sada urnisale zelene površine po glavnom gradu. Radiji su da ih privole da putem donacija, iskažu dobru volju, i uključe se u ozelenjavanje grada. Da li će se na taj način moći uraditi nešto značajnije, ostaje nam da pratimo i pomognemo koliko možemo da grad bude zeleniji i čistiji.

Uostalom, iako pojedini već tvrde da je ova inicijativa preambiciozna, 100.000 stabala bi trebao da bude samo početak ponovnog ozelelenjavanja Podgorice. Prošetajte gradom, Goricom, Čemovskim poljem, Tološkom šumov i svojim očima se uvjerite koliko stabala nedostaje.

ISKUSTVA
U Tirani dva miliona novih stabala

Gradski oci u Tirani planiraju da grad okruži šuma od dva miliona stabala do 2030. godine. Pored ovog iz Organizacije KOD ističu i druge primjere:

Na Novog Zelanda je planiranao sađenje milijarde stabala – oko 200 po stanovniku – za tu akciju izdvojiće 485 miiona dolara. Upečatljiv je i primjer Pakistana koji je za samo dvije godine usadio milijardu stabala uz budežt od 169 miliona dolara (ili manje od 17 centi po stablu). Najimpresivnija je „izgradnja” Velikog zelenog zida od drveća koji će se prostirati kroz 13 zemalja Afrike i presijecati kontinent u pravcu istok-zapad, a koji treba da obuvati koriodor stabala dužine 8.000 km i širine 15 km. Projekat je počeo 2007. i do sada je Senegal pošao najdalje sadeći 11 miliona stabala…

,,Onda razmislite koliko je ozbiljna tvrdnja da se u Podgorci nema gdje usaditi 100.000 stabala koja zauzimaju onoliko prostora koliko nepošumljeni dio Veljeg brda ili park šume Dajbabska gora i Malo brdo. Orgazacija KOD je posvećena rješavanju problema i nismo nimalo iznenađeni osporavanjem – jer zbog toga imamo stanje kakvo imamo, gubitak stabala u većini drvoreda, igrališta i park šuma širom grada”, ističe Zarubica.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo