Povežite se sa nama

FOKUS

HAPŠENJE ČELNIKA BUDVE, NOVA SERIJA: Budva na pjenu od Spuža

Objavljeno prije

na

lazar-radjenovic-1

Po nalogu specijalnog tužilaštva u utorak veče uhapšen je gradonačelnik Budve Lazar Rađenović. Nakon više časova koje je policija provela u Rađenovićevoj kući, gdje je u prisustvu njegove porodice obavila pretres, Rađenović je saslušan u tužilaštvu, a potom mu je određen 48–časovni pritvor. Pritvor je određen i Aleksandru Tičiću, bivšem budvanskom funkcioneru, sada savjetniku premijera Mila Đukanovića i Jelici Petričević, bivšoj direktorici Prve banke.

Sudeći po onome što je do sada objavljeno, oni se terete za više spornih kredita i transakcija, koje je opština Budva vršila preko Prve banke od 2006. naovamo. Rađenović se tereti zbog navodne zloupotrebe službenog položaja i milionskih kreditnih garancija koje je opština Budva 2007. godine izdala kompaniji SP Luna, a tužilaštvo istražuje i garancije izdate kompaniji Aquapark, kao i malverzacije oko kupoprodaje opštinskog i privatnog zemljišta na više lokacija.

SLUČAJ SP LUNA: Kompanija SP Luna je kredit za kupovinu opštinskog zemljišta na lokaciji Košljun podigla 2007. godine u Prvoj banci braće Đukanović. Za milionski kredit garantovala je budvanska opština, zbog čega je, prema pisanju medija, gradska kasa ostala bez dva miliona eura. Vlasnik kompanije SP Luna je Vido Rađenović, a njegova je firma na javnoj licitaciji ponudila najbolju cijenu za kupovinu 23 hiljade kvadrata opštinske zemlje na vrhu brda Košljun. Početna cijena bila je 50 eura po kvadratu, a SP Luna je ponudila 53 eura, odnosno oko 1,2 miliona eura.

Prema navodima medija tužilaštvo tereti gradonačelnika Budve da je direktoru te kompanije, navodno rođaku, pomogao da jeftino kupi opštinsku zemlju, te da je potom proda za gotovo duplo veću cijenu. Tužilaštvo, kako se nezvanično saznaje, provjerava da li je gradonačelnik uzeo procenat od tog posla, a prema Informeru Vido Rađenović je već dao izjavu da je rođaku, Lazaru Rađenoviću, dao više stotina hiljada eura za ovu transakciju. Sve to je, navodno, poricao gradonačelnik.

Kada je odrađen ovaj posao Lazar Rađenović je bio potpredsjednik Opštine Budva i član gradske komisije zadužene za prodaju zemljišta u Košljunu. Predsjednik komisije bio je Aleksandar Tičić. Zbog tog posla ranije je saslušan Rajko Kuljača, bivši gradonačelnik Budve, protiv koga tužilastvo već vodi postupak u slučaju Zavala. U vrijeme izdavanja spornih garancija Kuljača je bio na čelu grada.

Zanimljivo, zemlja koju je SP Luna kupila od opštine, a potom prodala duplo skuplje, završila je u rukama palestinskog biznismena Muhameda Rašida. Rašid, o kojem je Monitor više puta pisao, poslovno je vezan sa porodicom premijera Mila Đukanovića, ali i sa njegovim najbližim saradnicima. Za Rašidom su palestinske vlasti raspisale međunarodnu potjernicu, pošto je u toj zemlji osuđen za korupciju i pronevjere tokom obavljanja funkcije. Bio je blizak saradnik Jasera Arafata.

Osim zemljišta na Košljunu, Rašid je u Crnoj Gori kupio i vojnu bazu na Skočiđevojci. Kao što je Monitor pisao, Rašid je bio jedan od najvećih dužnika Prve banke 2007. godine, kada je ova banka počela nekontrolisano da raste i tone istovremeno. U banci Đukanovića su njegove firme, Monte mena i Trast holding podigle 12,8 miliona eura. Računi tih kompanija su blokirani. Iste godine kada je podigao višemilionske kredite od Prve, Muhamed Rašid je registrovao u Panami firmu Monte Mena investment fond sa Đukanovićevim najbližim saradnicima Vojinom Vlahovićem i Veselinom Vukotićem, te Egipćaninom Samihom Savirisom. Saviris je sa svojim Oraskomom ušao u jedan od najvećih projekata u Crnoj Gori – izgradnju luksuznog kompleksa na poluostrvu Luštica.

Vido Rađenović je očito poslovao sa ljudima od povjerenja prve familije. Milione nije zaradio samo preprodajom zemljišta Rašidu. Rađenović je 2007. prodao zemljišni kompleks od 6.200 kvadrata u Miločerskom parku, između Kraljeve i Kraljičine plaže, firmi San investment, iza koje stoji drugi premijerov prijatelj sa međunarodnih potjernica – Stanko Subotić Cane. I Subotić se zaduživao kod Prve. Rađenoviću je platio kreditom banke braće Đukanović u iznosu 2,1 miliona eura. Pošto Cane nije vraćao kredit, zemljište je završilo na listu nepokretnosti Prve banke, koja ga je oglasila za prodaju.

SLUČAJ AQUAPARK: Prema medijima, specijalna tužiteljica se u okviru istrage bavi i kreditnim garancijama koje je opština Budva davala kompaniji Aquapark, koja je imala grandiozni projekt izgradnje najvećeg vodenog grada u Evropi. Kada su 2006. budvanski čelnici davali milionske garancije firmi Aquapark, govorili su da se radi o razvojnom projektu investitora od povjerenja, da se radi o „španskom konzorcijumu Action park iz Valensije koji se bavi izgradnjom vodenih parkova”.

Monitor je otkrio da vlasnici Aquapark DOO, nijesu Španci, već da se iza te firme kriju Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a Svetozara, izvjesni Dragoljub Dvojaković i pokojni Dragan Bećirović. Oni su prema kiparskom registru kompanija (DRC) stopostotni vlasnici firme Numerico trading limited koja je prema Privrednom sudu Crne Gore osnivač kompanije Aquapark. Numerico trading limited, prema kiparskom registru nije imao nikakvu istoriju, a kapital je iznosio svega 1000 eura.

Kiparski Numerico trading limited je preko kompanije koju je osnovao u Crnoj Gori 2006 dobio 60. 000 kvadrata zemljišta od Opštine Budva na period od 20 godina. Dragan Bećirović, suvlasnik u toj kompaniji, likvidiran je u Budvi, a njegovo ubistvo policija još nije rasvijetlila. Bio je izvršni direktor budvanskog hotela Avala. Njegov brat Zoran Bećirović bio je formalni vlasnik kompanije Beppler and Jacobson, koja gospodari hotelima Avala, Bjanka i Lipka, Ski centrom Bjelasica, ogromnim kompleksima zemljišta i lancem kompanija od Podgorice do Djevičanskih Ostrva. Zoran Bećirović je, kako mnogi tvrde, istureni igrač premijera Đukanovića.

U ugovoru o dugoročnom kreditu od 16. novembra 2006, zaključenom između NLB Montenegrobanke i Aquapark DOO Podgorica, u iznosu od 1.590.480 eura, navodi se da Opština Budva, u slučaju da korisnik ne izmiruje svoje obaveze, kredit preuzima na sebe. Prema našem istraživanju, još 2011. najveći dio kredita opština je vratila.

To nijesu jedini dugovi u koje je Budva zapala zbog Marovićevog projekta. Iz budvanskog budžeta, prema navodima opozicije, plaćala se i ležarina za 16 kontejnera uvezene opreme koja je, prema riječima Aleksandra Tičića, tada gradskog menadžera, još 2007. godine stigla u Luku Bar.

SLUČAJ PORODICE DIVANOVIĆ: Specijalna tužiteljica Đurđina Nina Ivanović u okviru sadašnje istrage saslušavala je i članove porodica Divanović koji su tužili Prvu banku zbog nelegalnog raspolaganja njihovim novcem.

U izvještaju Centralne banke navodi se tužba Zorana Divanovića protiv Prve banke, u vrijednosti od 1,3 miliona eura. Nakon dugog procesa, Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu Osnovnog suda u Podgorici u korist Divanovića i naložio Prvoj banci da mu isplati 1, 3 miliona eura.

Divanović je jedan od nekoliko suvlasnika zemljišta na Kamenovu, koje je prodato 2008. godine za sedam miliona eura pouzdanim investitorima, uz uslov da se novac položi i oroči u Prvoj banci, kako su im navodno sugerisali neki budvanski moćnici. Novac koji je položen u Prvoj, prema našem izvoru, bez znanja vlasnika korišten je kao kolateral za kredit SP Lune i jednostavno je nestao sa njihovih računa.

Podgorički Informer objavio je da je nekadašnja savjetnica Svetozara Marovića učestvovala u tom poslu, te da tužilaštvo ispituje i njenu ulogu. Monitorovi izvori tvrde da se radi o Oliveri Ilinčić, Marovićevoj savjetnici iz vremena koda je bio predsjednik SCG. Da su poslovi isprepletani, a veze mnogo složenije, ukazuje i to da je Ilinčićeva jedno vrijeme bila i direktorica Future Stanka Subotića.

Uhapšeni budvanski gradonačelnik Lazar Rađenović je bivši savjetnik Svetozara Marovića, a njegovo hapšenje se vidi kao novi selektivni obračun vlasti sa visokom korupcijom , što je važan uslov za ulazak u EU.

U svakom slučaju ovim se nastavlja slabljenje klana Marović, koji je prema procjenama upućenih mogao bar donekle da parira moći porodice Đukanović. Slamanje Marovića i njegovih počelo je 2010, kada je otvoren slučaj Zavala i kada je pohapšen bivši opštinski vrh, tadašnji gradonačelnik Rajko Kuljača i brat potpredsjednika DPS, Dragan Marović.

Mediji su objavili da je nakon Rađenovićevog hapšenja Marović zatražio sastanak sa Đukanovićem. To nije bilo moguće provjeriti. Marović je za Monitor odbio da komentariše novi krug hapšenja u Budvi.

Poslovi koje sada istražuje tužilaštvo ne vode samo do Svetozara Marovića i budvanskih čelnika, već do samog vrha vlasti i porodice Đukanović. Krediti su izdavani preko banke u vlasništvu prve familije, a u poslove su bili uključeni Đukanovićeva porodica i najbliži saradnici. Od posla oko zemljišta Košljun, preko slučaja Divanović, do Akva parka svuda su direktno ili indirektno poslovi ili partneri porodice Đukanović. Hoće li tužilaštvo zažmuriti nad tom činjenicom? Do sada je ignorisalo brojne afere koje vode do premijera.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DPS IZGUBIO NA IZBORIMA: Dobre poruke pobjedničke trojke, još da ih teren prepozna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lideri koalicija- pobjednica izbora obećavaju ekspertsku vladu, poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza. Odlazeća vlast poziva pristalice da brane državnost zemlje koju su oni tri decenije urnisali, a međunarodnu zajednicu da se ne miješa.  N.N. lica ponovo siju strah

 

Poslije trideset godina i 11 parlamentarnih izbora, stekli su se uslovi da bude prekinut decenijski monopol DPS vlasti u Crnoj Gori. Tri opozicione koalicije koje su tokom  kampanje najavljivale saradnju, ukoliko im se pruži prilika da razvlaste partiju Mila Đukanovića, imaće neophodnih 41 poslanika u parlamentu. Posao koga su se prihvatili neće biti jednostavan.

Koalicije koje predvode Zdravko Krivokapić (Za budućnost Crne Gore – osvojila 27 poslaničkih mandata),  Aleksa Bečić (Mir je naša nacija – 10 mandata) i Dritan Abazović (Crno na bijelo – četiri mandata) još su u  izbornoj noći najavili brzu formalizaciju saradnje.

Dan po izborima pobjednička trojka je usaglasila principe na kojima će počivati buduća vlast. Nova, demokratska vlast će biti ekspertska, konstituisana od stručnih kadrova „bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“; Odgovorno sprovoditi sve međunarodno preuzete obaveze; Realizovati neophodne reforme kako bi Crna Gora „u najkraćem mogućem roku“ pristupila EU;  Poštovati važeći Ustav i zakone „uz izmjene, dopune i reviziju svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, uključujući i Zakon o slobodi vjeroispovijesti“. Osim toga sa sastanka je ponovljen poziv predstavnicima manjinskih naroda da se priključe ekspertskoj vladi.

To nije bilo dovoljno da umiri one koji su nezadovoljni izbornim rezultatom krenuli da, u zemlji i inostranstvu, šire strah od eventualnih odluka budućih vlasti. Poništiće referendum, izaći će iz NATO-a, povući će priznanje Kosova, protjeraće manjine, posrbiće Crnogorce… Bile su neke od ideja koje su ponudili (mahom prorežimski) političari, analitičari i mediji.

Đavo se krije u detalju, upozoravali si najuporniji, otkrivajući kako je Krivokapić, nakon kratke proslave u izbornom štabu koalicije ZBCG, otišao u hram „da poljubi ruku Amfilohiju“. Tim su se čudom, čini se, ponajviše zgražavali oni koji su se, makar od druge polovine devedesetih pa sve do predsjedničkih izbora 2018, trudili da budu dio svakog postizbornog kafanskog slavlja Mila Đukanovića, njegove partije i interesne bratije. U prostoru i uz muziku po njegovom izboru.

„To je katastrofa“, objašnjava čitaocima hrvatskog portala index.hr izborni rasplet Andrej Nikolaidis, pisac, novinar, nekadašnji savjetnik nekadašnjeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića. „Mi smo gotovi, ova zemlja više ne postoji, samo ljudi nisu obaviješteni. Dosad smo imali kleptokratsku meku diktaturu koja je mila majka u odnosu na ovo”, komentariše Nikolaidis.

Legitimno je sumnjati u to da li će nova većina poštovati vlastita četiri principa vladanja kojima se ne diraju  strateška operedjeljejnja Crne Gore. Ali tu je  i matematika. Ona pokazuje da su partije koje se tradicionalno mogu nazvati procrnogorske i izvorno suverenističke  na izborima osvojile između natpolovične i dvotrećinske većine (zavisi kako ko procjenjuje državotvorne osjećaje Demokrata). Uspaničeni režimski suverenisti su, međutim, odbili da čuju kako je Milan Knežević, u prisustvu Andrije Mandića konstatovao da je nemoguće dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u. „Mi ćemo poštovati to stanje, ukazujući da smo bili za referendum i da smo bili protiv učlanjenja u NATO”, rekao je on. Za njih nema težinu ni to što je Dritan Abazović beogradskim medijima (Kurir) pojasnio da se povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova neće naći na dnevnom redu vlade u kojoj učestvuje URA.

Nije to to, ubijeđen je Nikolaidis, ne krijući ono što njega najviše brine: „Đukanovićevo biračko tijelo će se rasipati, moje je predviđanje da će najmanje od tog biračkog tijela uzeti URA, a najviše crkvena koalicija. U trenutku kada shvate da imaju većinu bez URA, a taj trenutak će doći vrlo brzo, jednostavno će je šutnuti, sami osvojiti vlast i nakon toga mogu u ono što crkvenu koaliciju Dake Davidovića zaista zanima, a to je promjena same prirode Crne Gore, koja je po Ustavu građanska država…“.

To je to. Ako, dakle, želimo da sačuvamo „samu prirodu“ postojeće države, onda se moramo, silom na sramotu i suprotno osnovnim demokratskim načelima, vratiti pod skute „kleptokratske meke diktature“.  Jer, ako  DPS-u ne vratimo izgubljenu vlast, njegovo  kupljeno, podmićeno, klijentelistički nastrojeno biračko tijelo „rasuće se“ i otići „u crkvenu koaliciju“. I onda ništa od građanske Crne Gore.

Iz mora sličnih reakcija koje su nas nakon prebrojavanja glasova zapljusnule iz medija i sa društvenih mreža izdvojimo obraćanje Aleksandra Zekovića, državnog sekretara u Ministarstvu za ljudska prava, nekadašnjeg aktiviste civilnog društva koga ćemo pamtiti zbog hrabrog angažmana u Građanskom savjetu za kontrolu rada policije. „Ovo nije pobjeda naroda niti odgovor na ekonomsku i socijalnu politiku ili organizovani kriminal“, ovlašćen je bio da saopšti jedan (po stažu) od najmlađih članova odlazeće vlade Duška Markovića. I, praktično, jedini koji se usudio da se glasne nakon izbora. I ode u uzavrela Pljevlja. Za razliku od, recimo, premijera, ministra policije Mevludina Nuhodžiča ili direktora Uprave policije VeselinaVeljovića. Koji odbijaju da rade svoj posao i spriječe maltretiranje i prepadanje Bošnjaka, građana Pljevalja.

Tek, Zeković poentira: „Ova Vlada je, to ne treba kriti, primarno kažnjena zbog odlučnog opredjeljenja da usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti potvrdi i dovrši sekularnost i suverenost Crne Gore“.

Da kažemo – vaistinu! Ili da se prisjetimo kako je ista ta Vlada, u osvit izbora, Mitropoliji crnogorsko-primorskoj ponudila sporazum kojim je prihvatila sve njene zahtjeve. A pride htjela da se obaveže i na sljedeće: „I u tom smislu smo predložili potpuno novi član 64 Zakona, i jasno isključili mogućnost da vjerske objekte može da koristi bilo koja vjerska zajednica osim Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhije SPC u Crnoj Gori“ (citat iz saopštenja Vlade). Premijer Marković, ministar pravde Zoran Pažin i ostalo društvo bili su, očito je, spremni da  Crnogorsku pravoslavnu crkvu i njene vjernike istjeraju i iz onih nekoliko crkava u kojima im je, danas, omogućena molitva. Sve radi boljeg izbornog rezultata.

Ali je MCP u tom trenutku već tražila znatno više. Ti detalji promakli su  i neimenovanim organizatorima patriotskih okupljanja zakazanih na Cetinju i Podgorici, koji sada od budućih vlasti traže da ne diraju Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Dok od svojih ništa slično nijesu tražili.

Bez adekvatne analize i odgovora glasnogovornika i simpatizera vlasti ostale su samo dvije rečenice koje su, od zatvaranja izbornih mjesta do danas, izgovorili čelnici nove parlamentarne većine. One u kojima Zdravko Krivokapić najavljuje usvajanje zakona o porijeklu imovine i lustraciji. Sami procijenite da li čelnike DPS-a i njihove saveznike iz svijeta politike i biznisa više brine budućnost crkvene imovine ili sudbina njihovih  nekretnina i štekova  u domaćim i stranim bankama?

Da se razumijemo, pošteno sproveden zakon o lustraciji pogodio bi i mnoge današnje slavljenike, dugogodišnje pobornike Miloševićevih ratova. I  današnje negatore zločina, osobito genocida u Srebrenici.

Predsjednik DPS-a je, zvanično, priznao izborni poraz uz jednu u tom trenutku, malo neobičnu računicu po kojoj njegova partija „sa tradicionalnim saveznicima“ ima 40 poslaničkih mandata. Nije bilo teško izračunati da je Đukanović tu uvrstio  i SDP (2 mandata) iako je partija Draginje Vuksanović Stanković na izbore izašla kao opoziciona.

Čelnici SDP-a su ljetos odbili Đukanovićev poziv da dođu na konsultacije uoči njegove odluke o raspisivanju parlamentarnih izbora. Sada su ostali nijemi na Đukanovićevo svojatanje. Nezvanično, i oni su zabrinuti izbornim raspletom koji bi u pitanje mogao dovesti građansku državu i njena evropska stremljenja.

To ih izgleda brine više od činjenice što su izgubili dva mandata (pola kluba) u odnosu na prošle parlamentarne izbore i podršku gotovo dvije trećine onih koji su 2018. podržali njihovog predsjedničkog kandidata.  Na predsjedništvu će (četvrtak poslije podne)  razgovarati i, možda, prihvatiti poziv „tradicionalnog partnera“ da se priključe savezu za evropsku, građansku , antifašističku Crnu Goru  na čijem formiranju je od sredine nedjelje insistirao DPS. Sa očiglednim ciljem da spriječi partije manjina da ne učestvuju u stvranju ekspertske vlade.  U tom slučaju bi novoformirana vlada imala većinu, možda čak i ubjedljivih 46:35.  (Kao opoziciju u tom slučaju računamo DPS, SD i SDP). Što je još važnije, to bi razbilo famu o DPS-u kao jedinom garantu međunacionalne i međuvjerske saradnje građana Crne Gore.

Iz zgrade Dva kovčega u kojima stoluje DPS stižu glasovi da je Đukanovićeva partija obezbijedila opoziciono jedinstvo. Te su se partije-vlasnici 40 poslaničkih mandata obavezale da neće sarađivati sa drugom stranom. Do nas, opet, stižu glasovi „iz prve ruke“ da u manjinskim partijama: Bošnjačkoj stranci (3 mandata), Albanskoj listi (1 mandat) i Albanskoj koaliciji (1 mandat) postoje i oni koji bi sarađivali sa dojučerašnjom opozicijom. I da nijesu ni malobrojni.  Dritan Abazović očekuje da će do nekih razgovora doći. A možda i do saradnje. „Oni su (misli na lidere manjinskih partija) bili dio korupcionaške mreže koju je uspostavio Đukanović. I vjerovatno sada, po njegovom nalogu, ne mogu tek tako da dođu u vladu. Isto tako mislim da će sjutra, ukoliko bude bilo izvjesno da će se stvoriti nova većina, potrčati da uđu.“

Dok očekujemo rasplet nije zgorega podsjetiti na neke faze „tradicionalnog partnerstva“ DPS-a i SDP-a, koje mogu dosta reći  i o karakteru mogućeg novog saveza. „Ta partija (SDP) je izdala sebe i ta izdaja se danas logično kažnjava činjenicom da su na ivici cenzusa“. Ovako je o svom, skoro dvodecenijskom, koalicionom partneru govorio Đukanović tokom predsjedničke kampanje u proljeće 2018. „Vlasnik DPS-a je izdao svaku državu koju je branio“, uzvratio je tadašnji predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić. I još: „Kada vam čitav politički vijek prođe u progonu neistomišljenika, a pri tome sami izdajete svakog gospodara kojem ste služili, onda vam politika mora ostati zavadi pa vladaj – dok te pravda ne stigne“.

Teško da Zdravko  Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović tome mogu bilo šta dodati ili oduzeti.

Niko nema dilemu. Nijesu svi budući poslanici većinske koalicije „progresivne snage“, zagovornici evropskih vrijednosti i suživota. Dok ovo pišemo oglasio se  Nebojša Medojević, i preko svog tviter naloga zainteresovanima poručio: „Masoni žele da preuzmu pobjedu naroda. PZP neće biti dio toga…“. Drugi čovjek sa liste ZBCG brine „njihova šifra je – nema revanšizma i kompromis. A to je za mene neprihvatljivo“, otkrivajući kako iza URA, njegovog mogućeg koalicionog partnera, stoje vlasnici koncerna Vijesti, „sorošoidi i sluge ambasada“.

Očito je da Zdravku Krivokapiću, Aleksi Bečiću i Dritanu Asbazoviću neće biti nimalo lako čak i da formiraju vladu i, makar na jedan dan, potvrde da je i  Crna Gora postala zemlja u kojoj se vlast može promijeniti na izborima.  Protivnika im neće faliti. Početak je, ipak, bio bolji nego što smo se mogli nadati. Ni reakcije nas nijesu iznenadile.

Mnogi  su, i u Crnoj Gori i u regionu, ovih dana bili u nedoumuci oko toga što se zbilo u Crnoj Gori. To je razumljivo. Ovo jeste vrijeme i nade i sumnje. „Kad se prolomila vest da je pobedila opozicija u Crnoj Gori, kod nas je, mislim na Beograd, krenulo veliko slavlje, šenlučenje i pucnjava. Slavili su misleći da je Mila pobedila velikosrpska družina koja će privesti Crnu Goru u velikosrpski projekat“, piše Vesna Pešič. „Međutim, za njih će i ova nova Crna Gora biti veliko iznenađenje, jer će ona nastaviti svoj put ka EU i neće poništiti nijedan ugovor koji je Milo potpisao. I Crna Gora neće stati…“.

Valjda neće. Stati.

 

O (ne)miješanju

Dok su se na Balkanu političari i analitičari još iščuđavali rezultatu izbora i porazu DPS-a, iz Brisela su poglede uprli u budućnost. Visoki predstavnik EU za zajedničku spoljnu politiku i bezbjednost Žozep Borelj i evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji poručili su, u zajedničkom saopštenju, kako se raduju konstituisanju novog parlamenta i formiranju nove vlade koja će nastaviti put Crne Gore ka EU. Crna Gora mora iskoristiti priliku da ubrzanje reformi, poručili su njih dvojica, „posebno u oblasti vladavine prava, gdje je sljedeća prekretnica ispunjavanje privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24”. O čemu se tu radi jasno je Đuknovićevom DPS-u. „Crna Gora neće dozvoliti da joj se ponovi istorija u kojoj je jednom bila moneta za potkusurivanje ključnih zemalja i njihovih interesa na Balkanu“. Pozvali su međunarodnu zajednicu da se ne miješa i da predstojeće odluke „prepusti crnogorskim političkim subjektima“. Te reakcije, bolje od svega drugog što nam je danas poznato, ukazauju na mogućnost da međunarodni centri moći dižu ruke od Đukanovića i njegove partije. Procjenjujući da im je istekao rok trajanja. Pobjednička trojka je veoma brzo usvojla dokumnet u kojem prihvataju sve međunarodne obaveze Crne Gore. To ne može biti slučajno. Očito žele da pokažu kako im nije do kavge sa Briseleom i Vašingtonom.

Zoran RADULOVIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo