Povežite se sa nama

FOKUS

HAPŠENJE ČELNIKA BUDVE, NOVA SERIJA: Budva na pjenu od Spuža

Objavljeno prije

na

Po nalogu specijalnog tužilaštva u utorak veče uhapšen je gradonačelnik Budve Lazar Rađenović. Nakon više časova koje je policija provela u Rađenovićevoj kući, gdje je u prisustvu njegove porodice obavila pretres, Rađenović je saslušan u tužilaštvu, a potom mu je određen 48–časovni pritvor. Pritvor je određen i Aleksandru Tičiću, bivšem budvanskom funkcioneru, sada savjetniku premijera Mila Đukanovića i Jelici Petričević, bivšoj direktorici Prve banke.

Sudeći po onome što je do sada objavljeno, oni se terete za više spornih kredita i transakcija, koje je opština Budva vršila preko Prve banke od 2006. naovamo. Rađenović se tereti zbog navodne zloupotrebe službenog položaja i milionskih kreditnih garancija koje je opština Budva 2007. godine izdala kompaniji SP Luna, a tužilaštvo istražuje i garancije izdate kompaniji Aquapark, kao i malverzacije oko kupoprodaje opštinskog i privatnog zemljišta na više lokacija.

SLUČAJ SP LUNA: Kompanija SP Luna je kredit za kupovinu opštinskog zemljišta na lokaciji Košljun podigla 2007. godine u Prvoj banci braće Đukanović. Za milionski kredit garantovala je budvanska opština, zbog čega je, prema pisanju medija, gradska kasa ostala bez dva miliona eura. Vlasnik kompanije SP Luna je Vido Rađenović, a njegova je firma na javnoj licitaciji ponudila najbolju cijenu za kupovinu 23 hiljade kvadrata opštinske zemlje na vrhu brda Košljun. Početna cijena bila je 50 eura po kvadratu, a SP Luna je ponudila 53 eura, odnosno oko 1,2 miliona eura.

Prema navodima medija tužilaštvo tereti gradonačelnika Budve da je direktoru te kompanije, navodno rođaku, pomogao da jeftino kupi opštinsku zemlju, te da je potom proda za gotovo duplo veću cijenu. Tužilaštvo, kako se nezvanično saznaje, provjerava da li je gradonačelnik uzeo procenat od tog posla, a prema Informeru Vido Rađenović je već dao izjavu da je rođaku, Lazaru Rađenoviću, dao više stotina hiljada eura za ovu transakciju. Sve to je, navodno, poricao gradonačelnik.

Kada je odrađen ovaj posao Lazar Rađenović je bio potpredsjednik Opštine Budva i član gradske komisije zadužene za prodaju zemljišta u Košljunu. Predsjednik komisije bio je Aleksandar Tičić. Zbog tog posla ranije je saslušan Rajko Kuljača, bivši gradonačelnik Budve, protiv koga tužilastvo već vodi postupak u slučaju Zavala. U vrijeme izdavanja spornih garancija Kuljača je bio na čelu grada.

Zanimljivo, zemlja koju je SP Luna kupila od opštine, a potom prodala duplo skuplje, završila je u rukama palestinskog biznismena Muhameda Rašida. Rašid, o kojem je Monitor više puta pisao, poslovno je vezan sa porodicom premijera Mila Đukanovića, ali i sa njegovim najbližim saradnicima. Za Rašidom su palestinske vlasti raspisale međunarodnu potjernicu, pošto je u toj zemlji osuđen za korupciju i pronevjere tokom obavljanja funkcije. Bio je blizak saradnik Jasera Arafata.

Osim zemljišta na Košljunu, Rašid je u Crnoj Gori kupio i vojnu bazu na Skočiđevojci. Kao što je Monitor pisao, Rašid je bio jedan od najvećih dužnika Prve banke 2007. godine, kada je ova banka počela nekontrolisano da raste i tone istovremeno. U banci Đukanovića su njegove firme, Monte mena i Trast holding podigle 12,8 miliona eura. Računi tih kompanija su blokirani. Iste godine kada je podigao višemilionske kredite od Prve, Muhamed Rašid je registrovao u Panami firmu Monte Mena investment fond sa Đukanovićevim najbližim saradnicima Vojinom Vlahovićem i Veselinom Vukotićem, te Egipćaninom Samihom Savirisom. Saviris je sa svojim Oraskomom ušao u jedan od najvećih projekata u Crnoj Gori – izgradnju luksuznog kompleksa na poluostrvu Luštica.

Vido Rađenović je očito poslovao sa ljudima od povjerenja prve familije. Milione nije zaradio samo preprodajom zemljišta Rašidu. Rađenović je 2007. prodao zemljišni kompleks od 6.200 kvadrata u Miločerskom parku, između Kraljeve i Kraljičine plaže, firmi San investment, iza koje stoji drugi premijerov prijatelj sa međunarodnih potjernica – Stanko Subotić Cane. I Subotić se zaduživao kod Prve. Rađenoviću je platio kreditom banke braće Đukanović u iznosu 2,1 miliona eura. Pošto Cane nije vraćao kredit, zemljište je završilo na listu nepokretnosti Prve banke, koja ga je oglasila za prodaju.

SLUČAJ AQUAPARK: Prema medijima, specijalna tužiteljica se u okviru istrage bavi i kreditnim garancijama koje je opština Budva davala kompaniji Aquapark, koja je imala grandiozni projekt izgradnje najvećeg vodenog grada u Evropi. Kada su 2006. budvanski čelnici davali milionske garancije firmi Aquapark, govorili su da se radi o razvojnom projektu investitora od povjerenja, da se radi o „španskom konzorcijumu Action park iz Valensije koji se bavi izgradnjom vodenih parkova”.

Monitor je otkrio da vlasnici Aquapark DOO, nijesu Španci, već da se iza te firme kriju Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a Svetozara, izvjesni Dragoljub Dvojaković i pokojni Dragan Bećirović. Oni su prema kiparskom registru kompanija (DRC) stopostotni vlasnici firme Numerico trading limited koja je prema Privrednom sudu Crne Gore osnivač kompanije Aquapark. Numerico trading limited, prema kiparskom registru nije imao nikakvu istoriju, a kapital je iznosio svega 1000 eura.

Kiparski Numerico trading limited je preko kompanije koju je osnovao u Crnoj Gori 2006 dobio 60. 000 kvadrata zemljišta od Opštine Budva na period od 20 godina. Dragan Bećirović, suvlasnik u toj kompaniji, likvidiran je u Budvi, a njegovo ubistvo policija još nije rasvijetlila. Bio je izvršni direktor budvanskog hotela Avala. Njegov brat Zoran Bećirović bio je formalni vlasnik kompanije Beppler and Jacobson, koja gospodari hotelima Avala, Bjanka i Lipka, Ski centrom Bjelasica, ogromnim kompleksima zemljišta i lancem kompanija od Podgorice do Djevičanskih Ostrva. Zoran Bećirović je, kako mnogi tvrde, istureni igrač premijera Đukanovića.

U ugovoru o dugoročnom kreditu od 16. novembra 2006, zaključenom između NLB Montenegrobanke i Aquapark DOO Podgorica, u iznosu od 1.590.480 eura, navodi se da Opština Budva, u slučaju da korisnik ne izmiruje svoje obaveze, kredit preuzima na sebe. Prema našem istraživanju, još 2011. najveći dio kredita opština je vratila.

To nijesu jedini dugovi u koje je Budva zapala zbog Marovićevog projekta. Iz budvanskog budžeta, prema navodima opozicije, plaćala se i ležarina za 16 kontejnera uvezene opreme koja je, prema riječima Aleksandra Tičića, tada gradskog menadžera, još 2007. godine stigla u Luku Bar.

SLUČAJ PORODICE DIVANOVIĆ: Specijalna tužiteljica Đurđina Nina Ivanović u okviru sadašnje istrage saslušavala je i članove porodica Divanović koji su tužili Prvu banku zbog nelegalnog raspolaganja njihovim novcem.

U izvještaju Centralne banke navodi se tužba Zorana Divanovića protiv Prve banke, u vrijednosti od 1,3 miliona eura. Nakon dugog procesa, Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu Osnovnog suda u Podgorici u korist Divanovića i naložio Prvoj banci da mu isplati 1, 3 miliona eura.

Divanović je jedan od nekoliko suvlasnika zemljišta na Kamenovu, koje je prodato 2008. godine za sedam miliona eura pouzdanim investitorima, uz uslov da se novac položi i oroči u Prvoj banci, kako su im navodno sugerisali neki budvanski moćnici. Novac koji je položen u Prvoj, prema našem izvoru, bez znanja vlasnika korišten je kao kolateral za kredit SP Lune i jednostavno je nestao sa njihovih računa.

Podgorički Informer objavio je da je nekadašnja savjetnica Svetozara Marovića učestvovala u tom poslu, te da tužilaštvo ispituje i njenu ulogu. Monitorovi izvori tvrde da se radi o Oliveri Ilinčić, Marovićevoj savjetnici iz vremena koda je bio predsjednik SCG. Da su poslovi isprepletani, a veze mnogo složenije, ukazuje i to da je Ilinčićeva jedno vrijeme bila i direktorica Future Stanka Subotića.

Uhapšeni budvanski gradonačelnik Lazar Rađenović je bivši savjetnik Svetozara Marovića, a njegovo hapšenje se vidi kao novi selektivni obračun vlasti sa visokom korupcijom , što je važan uslov za ulazak u EU.

U svakom slučaju ovim se nastavlja slabljenje klana Marović, koji je prema procjenama upućenih mogao bar donekle da parira moći porodice Đukanović. Slamanje Marovića i njegovih počelo je 2010, kada je otvoren slučaj Zavala i kada je pohapšen bivši opštinski vrh, tadašnji gradonačelnik Rajko Kuljača i brat potpredsjednika DPS, Dragan Marović.

Mediji su objavili da je nakon Rađenovićevog hapšenja Marović zatražio sastanak sa Đukanovićem. To nije bilo moguće provjeriti. Marović je za Monitor odbio da komentariše novi krug hapšenja u Budvi.

Poslovi koje sada istražuje tužilaštvo ne vode samo do Svetozara Marovića i budvanskih čelnika, već do samog vrha vlasti i porodice Đukanović. Krediti su izdavani preko banke u vlasništvu prve familije, a u poslove su bili uključeni Đukanovićeva porodica i najbliži saradnici. Od posla oko zemljišta Košljun, preko slučaja Divanović, do Akva parka svuda su direktno ili indirektno poslovi ili partneri porodice Đukanović. Hoće li tužilaštvo zažmuriti nad tom činjenicom? Do sada je ignorisalo brojne afere koje vode do premijera.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta  (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče

 

 

U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).

„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.

Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti  ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.

Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu  zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.

Uz njih, u kapitalnom budžetu  našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikelji, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Iako su procesi u državnom i budvanskom parlamentu odblokirani, sudeći  po saopštenjima i izjavama predstavnika vlasti i opozicije,  politička kriza i dalje traje.  Izostao je zvanično definisan i potpisan sporazum opozicije i vlasti, iako se krajem prethodne sedmice činilo da bi mogao biti usaglašen i potpisan.

Na sjednici Kolegijuma predsjednika Skupštine predstavnici vlasti iznijeli su u petak prošle sedmice opoziciji ponudu za prevazilaženje aktuelne političke krize. Ta sjednica je prekinuta, kada je opozicija napustila salu, pa je nastavljena u ponedeljak ujutru, nakon ponovnog sazivanja Kolegijuma od strane Mandića.

Parlamentarna većina je u petak prošle sedmice izašla sa dokumentom pod nazivom Sporazum parlamentarne većine o prevazilaženju blokade Skupštine. U tom dokumentu, između ostalog je stajalo da će Skupština “konsenzusom svih predsjednika poslaničkih klubova parlamentarne većine i parlamentarne opozicije podnijeti zvaničan zahtjev Venecijanskoj komisiji (VK)  za mišljenje o odlukama Ustavnog odbora i konstataciji prestanka funkcije sutkinji Ustavnog suda Crne Gore, Dragani Đuranović”, te da će sadržinu zahtjeva koji se upućuje VK usaglasiti po jedan predstavnik parlamentarne većine i parlamentarne opozicije. Sporazum je predviđao i da je mišljenje VK obavezujuće za Skupštinu, te da će se implementirati sedam dana od dostavljanja mišljenja.

Opozicija je saopštila da taj Sporazum ne donosi nikakve novine u odnosu na njihovu raniju poziciju i da je za njih neprihvatljiv.   “Njihova namjera nije dijalog i kompromis već uslovljavanje”, poručili su.

U petak i tokom vikenda, dešavalo se ,izgleda,   nešto iza kulisa. “ Spajić je  htio dogovor, ali da Mandić nije dozvolio”, kazali su u ponedjeljak predstavnici opozicije,  nakon što je Andrija  Mandić posle  kratkog kolegijuma Skupštine,  izrekao petnestodnevnu kaznu izgnanstva iz skupštinskih klupa opozcionim poslanicima zbog blokade parlamenta.  Opozicija je navodno imala pripremljen novi dokument, kao odgovor koji im je vlast ponudila krajem sedmice, koji su trebali  da u ponedjeljak  prezentuju u Skupštini.

DPS je naknadno saopštio da je predlog opozicije za rješavanje krize imao šest tačaka.  Prva tačka – zaustavljanje procedura izbora sudije Ustavnog suda, uz usaglašeno obraćanje vlasti i opozicije Venecijanskoj komisiji u cilju pribavljanja mišljenja u vezi odluke Ustavnog odbora od 17. decembra 2024. godine. Do dobijanja mišljenja VK , opozicija je tražila da se omogući rasprava o Predlogu zakona o budžetu i povezanim zakonima,  ali da se osim toga parlament ne sastaje do izjašnjenja VK.  Prema verziji opozicije, mišljenje VK bi se takođe implementiralo nakon sedam dana od dobijanja. Tražili su i potpisivanje političke platforme između vlasti i opozicije kojom se parlamentarne stranke obavezuju da, bez prethodno obezbijeđenog opšteg političkog konsenzusa, neće predlagati rješenja koja dijele javnost, uključujući izmjene Ustava i Zakona o crnogorskom državljanstvu.

Skupština je tokom sedmice krenula sa usvajanjem budžeta, a na dnevnom redu su i brojni drugi zakoni.  Nakon što je poslanicima opozicije izrekao sankcije, Mandić je saopštio da “crnogorska javnost zna da parlamentarna većina nastupa jedinstveno prema opoziciji”, i da je toj većini “neprihvatljivo da neko iz opozicije pravi parcijalne dogovore s bilo kojim dijelom parlamentarne većine”, te  da to moraju da znaju kolege iz DPSa.  Tako je i šef parlamenta zvanično potvrdio da mu se nijesu dopali neki razgovori o rješavanju političke krize koji su se odigravali mimo njega.

On je kazao da je postojao, kako se izrazio, mali, lukavi, dječački plan opozicije.  “Postojao je plan da će naći kolege iz PES-a, pa s njima napraviti poseban dogovor na štetu ostatka parlamentarne većine…Oni koji su to osmišljavali su mnogo naivni”, zaključio je.

Zvanično, PES tvrdi da opozicija nije htjela dogovor. “ PES je u petak ponudio konkretan sporazum opoziciji. Tada smo vidjeli možda i neke signale, da su oni možda raspoloženi da postignu sporazum. Međutim, juče (ponedeljak) smo bez ikakvog objašnjenja dobili informaciju da opoziciji nije prihvatljivo da idemo na Venecijansku komisiju…”, saopštio je  poslanik PES-a Vasilije Čarapić. „U međuvremenu je  Vlada kao znak dobre volje za dijalogom, a na prijedlog opozicije sa prethodnog Kolegijuma promijenila zaključak o održavanju sjednice Skupštine opštine Budva. Umjesto da to bude korak ka usaglašavanju stavova, dobili smo bez obrazloženja javno saopštenje parlamentarne opozicije da im je Sporazum parlamentarne većine neprihvatljiv” . Čarapić je pozvao opoziciju da se vrate za pregovarački sto, da nastave dijalog.

“Dijalog je da i jedna i druga strana imaju prijedlog, pa da se pokuša naći rješenje. Ja bih volio da ostanete pri onome što ste pričali u petak”, replicirao mu je lider Evropskog saveza  Boris Mugoša. On je kazao da je „ovo  bilo fingiranje dijaloga, scenario koji je pripremljen odavno”. Mugoša je kazao da je u petak, “kad je jedan subjekt vlasti davao naznake da je dogovor moguć, Mandić naprasno prekinuo kolegijum”.

Nastavljeno je ratovanje saopštenjima. IZ PES-a su pozvali opoziciju da se vrati konstruktivnom djelovanju. Saopštili su da je neprihvatljivo uslovljavanje iz predloženog Sporazuma opozicije, da se nakon više od mjesec dana blokade, dodatno uspori dinamika rada Skupštine.

“U potpunosti shvatamo žal Pokreta Evropa sad (PES) što im je vođa parlamentarne većine Andrija Mandić poražen u Budvi i što on i Vučić nijesu uspjeli da “reše” Budvu, kako je to Vučić obećavao svojim plaćenicima u Crnoj Gori. Prvi naredni grad u kojem će Mandić i Vučić doživjeti poraz je Nikšić, a onda ćemo vas ubrzo i na parlamentarnim izborima poslati u političku prošlost”, uzvratili su iz Demokratske partije socijalista.

Dok iz opozicije stižu sinhronizovani glasovi da je Mandić preuzeo kormilo nad parlamentarnom većinom, i to vide kao ključni problem u nemogućnosti rješavanja aktuelne političke krize, dio opozicije kao da ne vidi da kormilo onog praznog dijela parlamenta drži DPS, u koji se, kako je najavio lider te partije, kao počasni predsjednik uskoro vraća Milo Đukanović. Živković ne da nije napravio otklon od Đukanovićevog nasljeđa, nego mu odaje slavljeničku počast. Pod tim kormilom pokušava se blokirati Ustavni sud, koji da bi bio blokiran, naravno mora ostati partijski. Tako se blokira i evropski put.

Naravno i da je Mandićev dio parlamentarne većine  koji na dnevni red uporno stavlja identitetske teme, odvlačeći Crnu Goru od evropskog puta.   Rezolucija o Jasenovcu, koju su podržali i poslanici PES-a i Demokrata, već je Crnu Goru koštala dobrosusjedskih odnosa. Veze Vučića i njegovog krila u Crnoj Gori mogle bi je koštati još više. PES i Demokrate se pred Mandićevim naletima uglavnom povlače.

Ukoliko glas Đukanovića bude glas opozicije, a glas Mandića, glas vlasti,  Crna Gora će biti daleko od Evrope. Zarobljena u bespuću svoje prošlosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podstaknuti  primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene

 

Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.

Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se  pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.

Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.

Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine,  u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona.  Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.

Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.

Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.

Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju  da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog  jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.

Insirisani primjerom  građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju  organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.

U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota.  „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“

I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.

Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od  organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.

Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.   “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”

Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.

Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući,  indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“,  navodi se u saopštenju PKCG.

“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.

Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.

Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.

„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.

I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.

No, čuju se  glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema  podacima Eurostata, približno ista danas kao i  2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog,  plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .

Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori  i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer  nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih,  poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi.  U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.

Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.

Ne može se , naravno,  sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato  petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo