Povežite se sa nama

FOKUS

SVE VEZE ŠARIĆA I CRNOGORSKIH VLASTI: Povratak korektnog momka

Objavljeno prije

na

Nakon bjekstva i četvorogodišnjeg skrivanja, u utorak se predao Darko Šarić, kokainski bos, godinama najtraženiji balkanski bjegunac sa Interpolovih potjernica i, prema prošlogodišnjoj top-listi renomiranog magazine Forbs, peti ,,najbogatiji šef podzemlja na svijetu” sa imovinom procijenjenom na 27 milijardi dolara.

,,Ovo hapšenje je dobra stvar za Crnu Goru, posebno zbog manipulacija u javnosti da se Šarić skrivao u Crnoj Gori”, predočio nam je ministar pravde Duško Marković. Likujući: ,,Danas je pobijedila pravda i istina, i državne institucije u Crnoj Gori mogu biti ponosne na to”.

Mali problem sa ovom izjavom može biti to što smo praktično iste riječi slušali i tokom 2010. godine, nakon što se ispostavilo da su Šarić i njegovi saradnici Goran Soković, Dejan Šekularac i Draško Vuković, pored višemjesečnog nadzora javne i tajne policije, pobjegli u momentu kada su se stekli uslovi za njihovo izručenje Srbiji. I tada je, umjesto preuzimanja odgovornosti i potrage za Šarićevim doušnicima u policiji, ANB-u i tužilaštvu, stiglo saopštenje u kome je stajalo da su “Crna Gora i Uprava policije i ovom akcijom potvrdile da naša država nije utočište licima koja se potražuju”!?

Premijer Milo Đukanović tada je saopštio da mu ,,ne pada na pamet” da postavi pitanje bilo čije odgovornosti prije nego što dobije nalog Parlamenta. Taj nalog nikada nije stigao, iako je parlamentarni Odbor za bezbjednost konstatovao da su nadležni iz policije i pravosuđa napravili niz propusta (ne)postupajući po međunarodnoj aferi Balkanski ratnik. ,,Jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. Posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava… “, objašnjavao je Đukanović, kao zakleti pobornik tih prava, činjenicu da je Šarić, umalo, povratio crnogorsko državljanstvo i pored optužbi koje su ga pratile nakon operacije Balkanski ratnik i zapljene više tona kokaina koji je – pod njegovom komandom – iz Južne Amerike krenuo ka Evropi. ,,Znali smo, plašim se, i nešto više od onoga što zna srpska policija, jer imamo vrlo korektnu razmjenu sa mnogim agencijama u svijetu, uključujući i CIA-u i DEA-u. Prema tome, imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koja se ispostavlja u odnosu na to (misli se na D. Šarića- prim. M) i na druga lica (riječ je o tada ‘nestalim’ članovima klana – prim M)”.

Kako smo od ovih riječi Mila Đukanovića stigli do Markovićeve ,,pobjede pravde i istine”?

Prema svjedočenjima nekadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića i Duška Markovića, ondašnjeg direktora ANB-a, pred Odborom za odbranu i bezbjednost sredinom 2007. godine, crnogorskoj javnoj i tajnoj policiji je još tada bilo poznato da su braća Šarić ,,uključena u poslove međunarodne trgovine narkoticima”. Ipak, po tom pitanju do danas nije urađeno praktično ništa.

Politika nemiješanja nastavljena je i nakon operacije Balkanski ratnik.

Tužilaštvo, do danas, nije dalo sud o poslovanju Šarićeve Mat kompani sa Đukanovićevom Prvom bankom. Dokumenta do kojih je Monitor došao u jeku Balkanskog ratnika svjedoče da je Prva kreditirala Šariće i nakon što joj je Centralna banka zabranila nove kredite.

Monitor je, početkom 2010, javnosti predočio dokaze o neobičnim finansijskim aranžmanima između Šarićeve Mat kompani i više of šor kompanija u vlasništvu Dragana Dudića Frica koji je, u međuvremenu, ubijen u Kotoru. Višemilionski poslovi obavljani su, uglavnom, posredstvom Hipo Alpe Adria banke i svaki od njih je mogao poslužiti kao udžbenički primjer pranja novca. Desetine miliona su, posredstvom Banke Kipra i Hipo Alpe Adria banke, skakutale sa računa na račun, a da sumnjive operacije nijesu zaustavljene ni u vrijeme kada je Darko Šarić bio pod istragom, pa čak ni nakon podizanja optužnice protiv njega kao šefa narko klana koji je u Evropu dopremao tone kokaina nabavljenog u Južnoj Americi.

Specijalna tužiteljka za organizovani kriminal Đurđina Ivanović potvrdila je da je o tome ,,oformljen pretkrivični spis”. Veselin Veljović je – tek pošto je Dudić ubijen – obznanio da je policija vodila istragu o poslovanju njegovih firmi. Na tome se i ostalo – iako se priča o balkanskom pranju para pričala u cijeloj Evropi.

Bečki dnevnik Esterajh prenio je saznanje da je Šarić preko HAAB-ovih filijala u Lihtenštajnu oprao 100 miliona eura stečenih u kriminalnim poslovima. Model je bio identičan onom iz Crne Gore: of šor firme su polagale depozite kojima su garantovani krediti dati kompanijama u vlasništvu saradnika Šarića. Dužnik bi vratio simbolične iznose kredita pa se banka namirivala iz položenih depozita. Njoj je ostajao profit, a zajmoprimcu potvrda da novac kojim raspolaže ne potiče iz ilegalnih aktivnosti već je riječ o pozajmici iz banke.

Istine radi, Darkov rođeni brat Duško Šarić i njihov blizak saradnik Jovica Lončar osuđeni su na po pet i po godina zatvora zbog pranja nešto manje od 20 miliona eura. Proces je, međutim, vođen tako da je izgledalo da je cilj tužilaštva da prikrije a ne otkrije i dokaže nelegalne poslove optuženih, njihove veze i saradničku mrežu sa finansijskim i državnim institucijama.

Umjesto utvrđivanja odgovornosti i procesuiranja krivaca, crnogorski zvaničnici su se trudili da relativizuju snagu Šarićevog klana. Nekadašnji predsjednik SO Pljevlja i aktuelni poslanik DPS-a u Skupštini CG Filip Vuković obznanio je kako on „ne bi rekao gdje se Darko Šarić nalazi ni kada bi znao”. Stav je potkrijepio tvrdnjom da je „afera Šarić preuveličana”, a da su to – „korektni momci”. Konačno, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica ocijenila je da Vukovićeva izjava ,,nije opasna za vladavinu prava u Crnoj Gori”. Sada, kad slavimo ,,pobjedu pravde i istine”, Vuković, Medenica i njima slični ćute.

Po istom rezonu, u Crnoj Gori je nepristojno, ako ne i opasno, pitati za sudbinu imovine koju su Šarići, njihovi rođaci i saradnici, stekli zahvaljujući novcu iz narko biznisa. Za razliku od Srbije, ovdašnje vlasti nijesu uradile ništa u vezi imovine koja je upisana na ime ženskog dijela porodice (majka, sestra, supruge…). Zato su nadležni napravili podvig tako što su većinu imovine koju su Šarići imali u Pljevljima dali u zakup njihovom bivšem advokatu Radovanu Štrpcu (oduzeta mu licenca u Srbiji), čovjeku koji je optužen da je, skupa sa suprugom, prao kokainski profit Šarićevog klana, te da je posredovao između Šarića i njegovih doušnika uz policije, BIA i Vlade Srbije.

Prošlo je više od pola godine kako su Monitor i Vijesti dokumentovano ukazali na, najblaže, nepristojnost ove odluke. Toliko traje i gromoglasna tišina nadležnih državnih organa. Oni pokušavaju da prešute i odluku kojom je odbijen zahtjev Srbije da joj se izruči Budvanin Blažo Dedić, i pored obilja dokaza da je njegova kompanija Maestralturs, bila sastavni dio konzorcijuma preko kojeg su optuženi Pljevljaci legalizovali narko novac. Paralelno, Crna Gora ne preduzima ništa kako bi pod kontrolu stavila imovinu Šarića, Dudića, Dedića i njihovih saradnika.

Iz te perspektive, predočena činjenica da je od Šarićevog zahtjeva da se bezuslovno, ali preko Podgorice, preda srpskim vlastima do momenta kada se on našao u pritvorskoj jedinici u Beogradu prošlo skoro mjesec dana nameće pitanje: šta su vlasti Srbije i Crne Gore tražile od njega da bi ga, tek tako, uhapsile?

Ako upredimo Forbsovu (27 milijardi dolara) i policijske procjene (milijardu eura godišnje) o prihodima klana, sa vrijednošću imovine koja im je zaplijenjena shvatićemo da je u minule četiri godine Darko Šarić imao šta da radi. Sve i da je prekinuo svoje švercerske kanale imao je toliko toga da sakrije, preraspodijeli, opere…Nema indicija da ga je neko ometao u tom poslu.

Tu je i pitanje – kako je Šarić, uz svu vještinu agenata sa Balkana i SAD, shvatio da mu se bliži hapšenje i ponudio predaju? Ili je istini bliža spekulacija da je odbjegli Pljevljak shvatio da mu se, kao nasljedniku poslova nekadašnjeg zemunskog klana, sprema i kraj kakav su imali Dušan Spasojević i Mile Luković (ubijeni prilikom hapšenja). Pa je predajom preduhitrio one koji, manje od bilo čega na ovom svijetu, žele slušati Šarićevo svjedočenje o hajducima i jatacima sa kojima je poslovao.

Konačno, od utorka lebdi pitanje – zašto bi čelnici Đukanovićevog DPS-a, Vučićeve SNS-a i pljevaljskog kokainskog kartela vjerovali jedni drugima ,,na riječ”. Sagovornici Monitora ukazuju na ,,najveći zajednički sadržalac” u ovom Balkanskom trouglu. Prema njima, to je Stanko Cane Subotić, čovjek koji je u bliskim poslovnim ili prijateljskim odnosima sa svim akterima ove priče. Pa bi se, kao takav, mogao pojaviti i kao garant ovonedjeljnog zajedničkog posla u kome za pravdu i istinu nema mnogo mjesta.

Karike koje nedostaju

Da li je budući srpski premijer Aleksandar Vučić požurio kada je, na otvorenoj sjednici Vlade Srbije, izjavio kako Darko Šarić ne može dobiti status svjedoka saradnika, jer je optužen kao organizator kriminalne grupe?

Vratimo se, za trenutak, u 2010. kako bi se prisjetili tadašnje izjave Milorada Veljovića, dugogodišnjeg direktora srpske policije, koji je tada ustvrdio kako Šarić – mada je prvooptuženi u aktuelnom suđenju krijumčarima kokaina – nije mozak operacije: ,,Glavni nalogodavci u akciji nijesu u zatvoru, a operativni podaci ukazuju da se ova priča ne može zaokružiti sa Darkom Šarićem, već se širi dalje”.

Veljovićeva izjava tumačena je u kontekstu tvrdnji da je u jesen 2009. godine, dok je akcija Balkanski ratnik bila u povoju, srpska BIA od američke Agencije za borbu protiv narkotika (BEA) dobila „imperativan zahtjev” da pomogne hapšenje petorice barona kokaina. Prisjetimo se kratkog opisa koji je, navodno, pratio zahtijev iz SAD, a koji je Monitor tada prenio iz medija u okruženju:

,,Baron B: Crnogorac za koga DEA tvrdi da je „mozak balkanske mafije”, moćniji čak i od crnogorskog premijera. Navodno, njegov udio u kokainskom plijenu bio je veći od trećine a zarađeni novac je reinvestirao preko ulaganja u sport, igre na sreću i ugostiteljstvo. Mnogi misle da znaju o kome je riječ, ali to niko javno ne želi da kaže.

Baron C: DEA tvrdi da je riječ o „kontroverznom srpskom biznismenu” i osobi bez koje nema posla „na veliko” – bilo da je riječ o duvanu, narkoticima ili nekretninama. Slikajući njegov profil, Amerikanci navode da mu se u Srbiji sudi u odsustvu, dok on legalno boravi u jednoj zemlji Zapadne Evrope. Povremeno, boravi i u Crnoj Gori.

Baron K: Rođeni Beograđanin ,,nesumnjivo najjači srpski igrač”, tvrdi DEA, postao je ekspert u rasturanju kokaina preko razgranate mreže manjih dilera. Poslije Barona B, njemu pripada najveći dio profita. Novac pere preko fudbalskih transfera. U Beloj knjizi o kriminalu MUP-a Srbije pominje se kao osnivač i vođa Novobeogradskog klana. Dovođen je u vezu sa navijačkim neredima u Đenovi, na utakmici Italija – Srbija. Živi, kažu, između Beograda i Južne Amerike.

Baron D1: Javnosti najmanje poznat, prenosili su mediji prije četiri godine, jeste predstavnik novije generacije velikih narkodilera porijeklom sa sjevera Crne Gore, „dovoljno jak da uposli krak kokaina ka Italiji”. Novac od droge, tvrdi DEA, pere preko sporta i nekretnina.

Baron D2: Njegov pomen na popisu DEA je, navodno, najviše iznenadio balkanske policajce pošto je – do tada – važio za „mafijaškog atentatora na poznate ličnosti”. Prema procjenama DEA, njemu je bio namijenjen najmanji dio kokainskog kolača, ali u tako velikim isporukama i mrvice su milionske.

Sada preostaje da se vidi da li će, tokom niza suđenja Šariću i njegovim saradnicima, biti razriješene nepoznanice o stvarnom kapu mafijaške hobotnice koja je svoje pipke pružila preko četiri kontinenta, u poslu koji se mjerio desetinama hiljada uništenih života i milijardama eura krvavog novca.

 

Niz smrti i obmane

Dezintegrisanje jedne od najvećih narko bandi u Evropi nije moglo proći bez krvi. Prvo ubistvo koje se može dovesti u vezu sa prekookeanskim operacijama pljevaljskog klana počinjeno je u Kotoru, u osvit operacije Balkanski ratnik. Riječ je o ubistvu Dejana Đokovića, vlasnika lokalnog taksi udruženja, koji je, prema nezvaničnim informacijama, bio visokorangirani pripadnik konkurentskog narko klana.

Kotorsko ubistvo koje je odjeknulo daleko van zidina Starog grada počinjeno je nekih pola godine kasnije. Vijest o ubistvu Dragana Frica Dudića, penzionisanog kapetana duge plovidbe iz Kotora, objavljena je i na sajtu britanskog Ekonomista. Fricz is dead, glasi prva rečenica opširnog teksta koji, pod naslovom Smrt u Crnoj Gori, izvještava o ubistvu najbližeg saradnika Darka Šarića i Rodoljuba Radulovića (pripadnik tzv. klana Amerika, još uvijek je u bjekstvu). Dudića je ubio Ivan Vračar. Po jednima da bi ga spriječio da svjedoči protiv dojučerašnjih saradnika, po drugima – da bi spriječili odbjeglog Pljevljaka da se, uz Dudićevo posredništvo, nagodi i preda srpskoj policiji. Zvaničnici crnogorske policije su hitro saopštili, bez bilo kakvih dokaza, kako je Vračar Dudića ubio da bi osvetio Đokovića.

Dvije godine kasnije, krajem 2012, u Nikšiću je ubijen Vidak Vorotović, rođeni brat Marka Vorotovića, jednog od glavnih operativaca kokainskih tura iz Južne Amerike. Do pred samo hapšenje Marko Vorotović je bio šef obezbjeđenja kotorske diskoteke Maksimus koja je, prema podacima crnogorske policije, bila zajedničko vlasništvo Dudića i Šarića. Njegov brat je ubijen nakon što je Marko sa srpskim tužilaštvom zaključio sporazum o priznanju krivice.

Sedinom prošle godine u Kotoru je iz zasjede ubijen bivši policajac i tjelohranitelj Dragana Dudića Darko Bugarin. Ni ovo ubistvo nije razriješeno.

,,Državno tužilaštvo još nije stavilo tačku na predmet Balkanski ratnik”, pohvalila se 2011. tadašnja Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić, ,,i dalje utvrđujemo činjenice sa ciljem da možda proširimo postupak i na neka druga lica i na neke druge radnje”. Za pravo joj je dao i Veselin Veljović objašnjavajući kako je postupak u vezi sa Šarićima u toku, da on ,,ima svoju evoluciju”, i da je razgovor na tu temu ,,gubljenje vremena”.

Do danas, sve je ostalo na riječima. Samo niz smrti traje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DAN NEZAVISNOSTI – 16 GODINA POTOM: Orao potkresanih nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud

 

Crna Gora između dva Dana nezavisnosti. Traje priča o neostvarenim željama: sloboda, demokratija, pravda, pristojne plate i penzije. I neodagnanim strahovima: kriminal, korupcija, vjerske i nacionalne podjele, siromaštvo, nepravda. Tu su, neko vrijeme, i obnovljene globalne prijetnje: pandemija, rat, glad.

Ponegdje, ipak, napredujemo.

Prošle godine u ovo doba odmjeravali smo – zastave. Jedna, crvena, površine 50X100 metara (5.000 kvadrata ili jedno poveće fudbalsko igralište) viorila se na Cetinju, svjedočeći patriotizam pod njom okupljenih. Druga, ,,najduža trobojka na ovim prostorima”, u Beranama je predstavljena kao iskaz nenatrunjenog rodoljublja dugačak svih 350 metara. S kraja na kraj.

Sada, umjesto zastava, naslovne stranice zauzimaju doskorašnji čelnici pravosuđa, danas pritvorenici Vesna Medenica i Blažo Jovanić. Mediji otkrivaju njihove saradnike, način djelovanja, privilegovane i oštećenje. Rano je za ozbiljnije računice o nezakonito stečenoj koristi i šteti pričinjenoj žrtvama uzurpiranog pravosudnog sistema. Posljedice slutimo, dok čekamo sljedeće privođenje. Biće ih, nepodijeljeno je mišljenje.

Ni zastave nijesu izašle iz mode. Samo su crnogorskim pridodate ukrajinske. Srpskima – ruske. Mašemo Evropi.

Između dva praznika dobili smo novu Vladu. Dritan Abazović zamijenio je Zdravka Krivokapića. Vesnu Bratić mijenja četvoro. S malo nade da će popraviti posljedice njenog rada. URA i SNP zadržali su mjesta u skupštinskim klupama namijenjena parlamentarnoj većini, a SD ona što pripadaju opoziciji. Ostali su zamijenili mjesta. I priču, prebacujući se sa jednog na drugo podešavanje.

Abazović je, neki dan, pod Ostrogom razgovarao sa patrijarhom SPC-a. Sličan razgovor Krivokapić je, prije nepunu godinu, vodio u beogradskoj Patrijaršiji. Tema – Temeljni ugovor, odnosno, mjesto SPC-a u Crnoj Gori i mjesto Crne Gore i njenih vlasti u sistemu pod ingerencijom srpskog patrijarha i Patrijaršije. A on je  sveobuhvatniji od liturgije i molitve.

Samo da ne umislimo kako su te konsultacije nešto što nam je donijela promjena vlasti nakon izbornog poraza DPS-a. Uoči prve proslave Dana nezavisnosti, 2007. godine, tadašnji ministar inostarnih poslova Milan Roćen razgovarao je sa ruskim patrijarhom o pozicijama koje će crkva imati u budućem Ustavu Crne Gore.

U  međuvremenu, u Moskvi smo stavljeni na listu ,,neprijateljskih zemalja”. A u Briselu, Berlinu, Parizu… nijesmo dokazali da smo partner od povjerenja. U bilo kom poslu. Evropska radiodifuzna unija (EBU) eliminisala je, onomad, glasove žirija iz Podgorice na izboru za pjesmu Evrovizije. EBU, saopšteno je, ,,krajnje ozbiljno shvata sve sumnjive pokušaje manipulisanja glasanjem na Eurosongu i ima pravo ukloniti takve glasove”. Saopštenje je pratila informacija da su glasovi iz Crne Gore, skupa sa onima iz Azerbejdžana, Gruzije, San Marina, Poljske i Rumunije – poništeni i izbrisani iz tabele.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Slična strahovanja nismo čuli od bivših čelnika tužilaštva, kada je riječ o napadu na istraživačku novinarku Oliveru Lakić, direktoricu i glavnu urednicu portala Libertas. Lakićeva još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni. Sve zbog istraživačkog novinarstva kojim je ukazala na koruptivne i kriminalne aktivnosti moćnika u Crnoj Gori. Tada su kao napad na državu, doživljavali pritisak domaće i međunarodne javnosti da se počinioci i nalogodavci ranjavanja Lakićeve privedu pravdi.

Sead Sadiković, dugogodišnji novinar i član UO Društva profesionalnih novinara, kaže da je pritisak javnosti samo djelimično učinkovit i to tek kada je u sinergiji sa pritiskom međunarodne zajednice. Tek takav udružen pritisak natjera institucije da reaguju, ne i da riješe određeni porblem ili aferu.

„Djeluje nestvarno postaviti pitanje političke volje za obračun sa kriminalom. Osim kada politika nije u sprezi sa kriminalom. U dvije skorašnje afere koje pominjete postoje osnovi sumnje da jeste“, kaže Sadiković za Monitor. „U tom se kontekstu može tražiti i odgovor na pitanje zašto institucije nisu reagovale u vezi ova dva slučaja (Medenica i Lazović) iako su i prije objave u medijima imali informacije koje upućuju na kriminal i u bezbjednosnim i pravosudnim organima. Teško da neko može uhapsiti samog sebe, ili sopstvenog projektanta kada su institucije u pitanju.“

I aktivistkinja za ljudska prava Bojana Jokić smatra da je sumnjivo što se formiranje predmeta i istražne radnje u aferama Medenica i Lazović dešavaju tek nakon što je portal Libertas objavio informacije Europola i transkripte dekodiranih razgovora sa SKY-ja. „Otvara se pitanje da li bi se krenulo u proces procesuiranja osumnjičenih da javni pritisak nije bio toliko jak. To dodatno narušava ugled institucija koje već ne uživaju povjerenje građana“, navodi Jokić za Monitor. „Političke strukture koje nakon svake akcije policije i tužilaštva zasipaju medijski prostor i prisvajaju zasluge za sebe, još više narušavaju povjerenje institucija u očima javnosti jer se stvara percepcija, iako možda nepravedno, da se suštinske promjene nisu desile već da se samo politički pritisak na te institucije promijenio.“ Ona smatra da ćemo u narednom periodu svjedočiti ili depolitizaciji sudstva, tužilaštva i policije ili samo promjeni centara moći koje vrše uticaj na njih.

Sadiković, inače član Komisije za istrage napada na novinare i imovinu medija, ukazuje zašto mimo svih zakonskih rokova nije podignuta optužnica protiv napadača na Oliveru Lakić. „Kavčani i šverc cigareta, što se povezuje sa bezbjednosnim strukturama, posebno su aktuelni posljednjih pola godine. Te strukture treba da obezbijede dokaze da bi optužnica protiv napadača na Olju Lakić bila podignuta. Kvalitet dokaza prije desetak godina bio je takav da je optužnica pala. Bolje i sada da je ne podižu ako će opet da padne. U strukturama koje obezbjeđuju dokaze je problem. U institucijama koje ne bi da se previše odmotava klupko je ključ“.

Kao član pomenute Komisije Sadiković je registrovao da je prije par godina, uoči posjete visokog međunarodnog zvaničnika, javnosti saopšteno da optužnica protiv napadača na Oliveru Lakić samo što nije podignuta „i da se uglavnom svi detalji znaju“. Tada je, kaže, sinergija javnosti i međunarodnog faktora dovela samo do fingiranja procesa.

Umjesto optužnice i slanja napadača iza rešetaka, Lakićevoj je ovih dana pojačana policijska zaštita zbog tekstova koje je objavio Libertas. Sa mnogih međunarodnih i domaćih adresa, crnogorska vlast je kritikovana jer istrage povodom brojnih napada, a i pokušaja ubistva novinarke Lakić, nijesu dovele do napadača i nalogodavaca. Nakon devet mjeseci od ranjavanja, 19. februara 2019. godine, a samo dva dana prije dolaska tadašnjeg komesara za proširenje Evropske unije (EU) Johanesa Hana u Podgoricu, organizovana je zajednička konferencija Uprave policije (UP) i tužilaštva, kada je saopšteno da je organizator Filip Bešović, navodno, pratio ali i pucao na novinarku Lakić. Dan kasnije, Više tužilaštvo je dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv Filipa Bešovića, Marija Miloševića, Filipa Kneževića, Gorana Rakočevića, Dejana Vukašinovića, Luke Bulatovića, Mijaila Stojanovića, Marinka Rajkovića i Sanje Božović, ali ni u jednom dijelu nije eksplicitno navedeno da je baš organizator udruženja pucao na novinarku.

„Njihov motiv je, prema dokazima tužilaštva, sprečavanje novinarke da istražuje kriminalne organizacije na teritoriji Crne Gore i njihove veze sa kriminalnim grupama iz regiona“, saopštio je specijalni tužilac Saša Čađenović u decembru 2020. Ostalo je na riječima.

„Vjerujem da će doći dan kada će institucije moje države biti na mojoj i strani mojih kolega i da ćemo se zajedno boriti za bolje, bezbjednije i pravednije društvo“. To je izjavila nakon što joj je prije više od tri godine u Vašingtonu uručena Međunarodna nagrada za hrabre žene, prema izboru američkog Stejt departmenta.

Olivera Lakić ne odustaje od onog boljeg i pravednijeg društva. Uprkos svemu.

 

Uljarević: Potrebna doza opreznosti prilikom objave podataka

Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) gostujući na TV Vijesti kazala je da je u objavi doumenata Europol-a važan i ugao „neselektivnog“ objavljivanja prepiski, koje mogu kompromitovati nevine ljude koji se pominju ali i pomoći drugima da sakriju tragove. Pojasnila je da nismo imali ocjenu nadležnih organa šta je od svega nešto iza čega stoje određena krivična djela.

„Jedno je ako vi pričate o nečemu i pominjete neke ljude, a drugo je ako postoji dokaz da su ljudi čiji su nadimci korišćeni zaista bili dio te kriminalne grupe ili oni koji su pominjani da su počinili određeno krivično djelo“, pojašnjava Uljarević.

Kaže da se stiče utisak kako su u isti koš stavljeni različiti ljudi, koji u konačnici mogu biti dovedeni i u životnu opasnost. Riječ je, smatra, o ljudima koji nijesu učestvovali u tim radnjama ili koji su pokušavali neke stvari i da spriječe.

„Mislim da je potrebna pojačana doza opreznosti prilikom objavljivanja takvih dokumenata i mislim da je i tužilaštvo moglo da se oglasi na jasniji način kada je riječ o podacima koji su objavljeni. Ma koliko oni nama bili jako interesantni i ma koliko to imalo dimenziju javnog interesa, ipak je moglo biti upozorenje nekim ljudima, bilo da su direktno pomenuti ili ne, da pobjegnu, da prikriju dokaze i slično“, kaže Uljarević.

 

Na Lakićevu počeli napadi nakon priča o švercu cigareta

Olivera Lakić je česta meta napada postala nakon što je početkom 2011. godine istraživala da li se u fabrici Tara, ali i u skladištu u Donoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta. Pisala je da iz tog švercerskog posla stoje ljudi iz policije i ANB-a.

Prve prijetnje stigle su početkom 2011. godine od zaposlenog u mojkovačkoj fabrici Slavka Musića, koji je, zbog ugrožavanja sigurnosti, osuđen na četiri mjeseca zatvora. Nisku zatvorsku kaznu dobio je i Ivan Bušković, koji je osuđen na devet mjeseci robije, jer je 7. marta 2012. godine ispred zgrade udario novinarku Lakić koja se kući vraćala sa posla. Naručilac tog napada nikada nije otkriven.

Tri mjeseca nakon što je novinarka ranjena u maju 2018, na mjesto direktora policije ponovo je imenovan Veselin Veljović, čijem šefu obezbjeđenja Milenku Rabrenoviću je suđeno zbog prijetnji upućenih kćerki Olivere Lakić u februaru 2011. godine, nakon serije članaka u Vijestima o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike Tara. Nakon podizanja optužnice protiv Rabrenovića, Lakićeva je označila Veljovića kao nalogodavca prijetnji, što je on na sudu negirao.

Tokom postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici utvrđeno je da su sin Rabrenovića i još dva člana njegove porodice koristili telefonski broj, koji je tokom januara i februara 2011. godine „putovao“ sa Veljovićevim vozačem, te da je ista kartica korišćena i u aparatu sa kojeg je prijećeno Lakićevoj kćerki. Sve to nije bilo sporno sutkinji Larisi Mijušković Stamatović, koja je Rabrenovića oslobodila zbog nedostatka dokaza.

Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i tadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za taj slučaj kod nadležnih tužilaca. Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela protivzakoniti uticaj, ali nikad nije došlo do suđenja.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTOMCI FUNKCIONERA, STARATELJI KRIMINALA: Igrajte se, djeco

Objavljeno prije

na

Objavio:

Europol je još u junu prošle godine policiji i tužilaštvu dostavio podatke koji sumnjiče policijske službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića da su članovi takozvanog „kavačkog klana“

 

Predsjednik Crne Gore i Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović rekao je jednom, govoreći o umiješanosti svoje sestre u aferu Telekom, da gluposti dolaze i „sa one strane okeana“. Optužbe su dolazile iz Sjedinjenih Američkih Država i njihovih bezbjednosnih službi – zapadnog partnera tadašnje i sadašnje vlade.

Čini se da nadležni crnogorski organi reaguju isto i na podatke koje im dostavlja evropska policija – Europol, a odnose na djecu nekada visokih funkcionera bliskih Đukanoviću. Kao „gluposti“ sa zapada. Zato je navodna kriminalna grupa oko sina Vesne Medenice, bivše predsjednice Vrhovnog suda, uhapšena zajedno sa njom tek nakon što su podaci Europola objavljeni na istraživačkom portalu Libertas. Isti slučaj je i sa sinom bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Iako ga je evropska policijska agencija označila kao člana takozvanog „kavačkog klana“, Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je te navode i ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela.

„Službenici policije Petar Lazović (32) i Ljubo Milović (32) članovi su kriminalnog klana ’Kavač’. Istraga usmjerena na Lazovića i Milovića trebalo bi da bude prioritet broj jedan crnogorske policije… Aktivni policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović članovi su kavačkog klana, uključeni direktno u šverc velikih količina kokaina iz Ekvadora u Evropsku Uniju i Australiju. Takođe, Petar Lazović i Ljubo Milović su bili uključeni u šverc oružja u ime kavačkog klana. U isto vrijeme, Lazović i Milović, u ime kavačkog klana, rade i šverc cigareta. Pretpostavka je da Ljubo Milović posjeduje nepoznati bankovni račun sa iznosom od 48 miliona eura zarađenih upravo švercom kokaina“, ključni su zaključci navedeni u dokumentu Europola u koji je Libertas imao uvid.

Prema najnovijim istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović još u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori i ispita da li postoje elementi krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.

„U Specijalnom državnom tužilaštvu povodom podatka koji su u prethodnom periodu dostavljeni od Europola formirani su spisi predmeta u kojima je nakon sprovođenja određenih izviđajnih radnji specijalni tužilac S.Č. donio odluku 20. 1. 2022. godine, da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kog lica za bilo koje krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti. Nakon medijskih objava koji su objavljeni na portalu „Libertas Press“, glavni specijalni tužilac je naložio da se formira novi predmet i da se preduzmu sve neophodne radnje i mjere radi utvrđivanja da li ima krivičnog djela iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva“, piše u saopštenju SDT-a.

Milivoje Katnić ih je „ispravio“ svojim reagovanjem. On je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik samo radio svoj posao.

„Ja sam to kontrolisao i našao da nema razloga za pokretanje krivičnog postupka protiv Petra Lazovića, jer je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela“, kazao je Katnić.

Za direktoricu Akcije za ljudska prava Teu Gorjanc Prelević „šokantno“ je saznanje da je zamjenik glavnog specijalnog tužioca, Saša Čađenović, odbacio izvještaje Europola o tome da su dva istaknuta policajca saradnici kavačkog kriminalnog klana koji se bavi međunarodnim švercom narkotika.

Ona smatra da objašnjenje njegovog pretpostavljenog, bivšeg GST Milivoja Katnića, da je istraga obustavljena jer je jedan od njih, Petar Lazović, zakonito dejstvovao, kao tajni agent – prikriveni isljednik, nije uvjerljivo, izmedju ostalog i zato što za takvo djelovanje od 2018. do 2022. godine nije bilo pravnog osnova – Ustavni sud je 2018. stavio van snage član 159 stav 1 ZKP, koji je propisivao da državni tužilac može da odredi takve mjere, a novi član je usvojen tek na kraju decembra 2021. godine.

Gorjanc-Prelević smatra da je neobično i da Uprava policije nije bila upoznata sa izvještajem Europola, jer je prema sporazumu Crne Gore o saradnji sa tom organizacijom EU iz 2014, koji je dostupan na sajtu Vlade, upravo Odsjek Uprave policije za medjunarodnu saradnju nacionalna kontakt tačka za komunikaciju sa Europolom. Ovaj odsjek je ranije bio u MUP-u, a od marta 2021. godine je u Upravi policije.

“Naravno, mora se istražiti mogućnost da su i Katnić i Čađenović korumpirani, da su spriječili istragu da bi pomogli policajcima Lazoviću i Miloviću i kriminalnom klanu. Ako je predsjednica Vrhovnog suda pod sumnjom da je saradnica klana, zašto to ne bi mogli da budu i VDT, GST, SDT i ko zna ko sve još”, kaže Gorjanc Prelević za Monitor.

Ona sumnja da bi došlo do hapšenja Vesne Medenice i da bismo ikad saznali o čemu je EUROPOL još u julu prošle godine obavijestio crnogorske tužioce i policiju da nije istraživački portal Libertas objavio izvještaje evropske policije. A pitanje je, kaže, i o čemu je sve još Europol obavijestio Crnu Goru. Nada se da je GST Novović do sada tražio da pročita sve te izvještaje, da ga ne bi obavještavao Libertas.

“Najveće pitanje je da li postojeći tužioci i policija imaju kapaciteta da iznesu sve te neophodne istrage u Crnoj Gori. Trebalo bi hitno tražiti ekspertsku podršku i Europola, a i eksperata Evropske Unije za pravosudje. To bi moglo da pokaže i da su stvarne i borba protiv korupcije i želja za pridruživanjem toj Uniji”, rekla je Gorjanc Prelević.

U dokumentu Europola navode se još neki bivši i sadašnji policijski funkcioneri. Navode da crnogorski istražni organi treba da identifikuju i ostale spomenute službenike policije pod šifrovanim imenima ‘Tigar, Aco, Slobodan i Ranko’, jer su svi imali specifičnu ulogu kada je riječ o zaštiti pripadnika „kavačkog klana“ i otkrivanju osjetljivih operativnih podataka. ‘Tigar’ je osoba koja je od Zvicera primila, kao poklon, ilegalno oružje, a bio je i korisnik blindiranih automobila koje su, najvjerovatnije, kupili pripadnici klana Kavač, takođe, na poklon. Tvrde da je Milović bio u jakim „privatnim i poslovnim“ vezama sa direktorom policije Zoranom Brđaninom i direktorom kriminalističkog odsjeka Dejanom Kneževićem. Lazović je, navodi se, Zviceru prosljeđivao informacije koje je dobijao od policijskog službenika Mićka Žižića i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Dragana Radonjića. Međutim, iz Europola navode da nema dokaza o umiješanosti ovih policajaca u kriminalne radnje.

Iz Uprave policije saopštili su da prvi put čuju za materijale koje je objavio Libertas. Takođe navode da će sprovesti detaljnu istragu povodom ovih navoda i obavijestiti javnost. Više nezvaničnih izvora Monitora saopštilo je da istražni organi još nijesu došli do Lazovića i Milovića, a Uprava policije je saopštila da prema izvještajima sa graničnih prelaza nema dokaza da su napustili zemlju.

U dokumentu se navodi da je Petar Lazović, u SKY aplikaciji, imao šifru Junior i Komandos. Europol je utvrdio da je on preko te aplikacije razmijenio 14.065 poruka. Ljubo Milović, piše u istom dokumentu, koristio je nadimak Zli poručnik i Oficir i imao je nekoliko kriptovanih telefona sa kojih je razmijenio skoro 100.000 poruka.

Predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević zakazao je u petak saslušanje premijera Dritana Abazovića, koji je u to vrijeme bio koordinator službi bezbjednosti, direktora Uprave policije Zorana Brđanina, GST Vladmira Novovića i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića. Kaže da je ovo je pokazatelj opšteg rasula u bezbjednosnom sektoru koji je prethodnih godina u potpunosti srastao sa kriminalnim klanovima i postao jači od države.

„Očekujem ekspresnu reakciju i čelnika Uprave policije, i glavnog specijalnog tužioca, a bogami i premijera Dritana Abazovića, jer je on bio u tom periodu koordinator svih službi bezbjednosti pa je potrebno i on da odgovori crnogorskoj javnosti da li je imao uvid u ove transkripte“, rekao je Knežević.

Prema informacijama Monitora, u prepiskama na kriptovanoj aplikaciji SKY pominju se još neki funkcioneri i njihova djeca, čiju su zaštitu uživale pojedine kriminalne strukture. Na redu  je Specijalno državno tužilaštvo da pokaže da li ozbiljno shvata informacije partnera. Ili će i ovo tretirati kao „gluposti sa zapada“.

 

Ispitati umiješanost Enisa Bakovića

Europol tvrdi da bi trebalo istražiti i umiješanost bivšeg pomoćnika direktora policije Enisa Bakovića, u vezi sa određenim obavještenjem Interpola i uloge Tamare Zvicer (supruge Radoja Zvicera). Baković tvrdi  da je profesionalno i zakonito obavljao svoju posao, i da se nikako ne može dovesti u vezu sa bilo kakvim kriminalnim aktivnostima i grupama. „Iznenađen sam pominjanjem mog imena, pa čak i u kontekstu „potrebe preispitivanja umiješanosti moje uloge” kako je to u tekstu navedeno. Naravno, na raspolaganju sam nadležnim organima da ispitaju sve navode u vezi sa mojim radom i postupanjem“, kazao je Baković u zjavi Vijestima.

Nakon što su u oktobru prošle godine policijski rukovodioci Aleksandar Bošković i Saša Đurović uhapšeni po nalogu osnovnog državnog tužioca Vukasa Radonjića zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru Belivuku i Miljkoviću, tragovi su vodili do njihovog tadašnjeg nadređenog Bakovića. Katnić je preuzeo slučaj od Radonjiča i SDT je u kratkom roku saslušalo Bakovića i donijelo odluku da nema krivičnog djela. Baković je sin bivšeg crnogorskog ombudsmana Šućka Bakovića.

 

Zoran Lazović – od Kalićeve svadbe do skidanja zabrane Belivuku

Otac Petra Lazovića Zoran bio je do 1. marta 2021. godine, kada je smijenjen, šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Uprave policije. Zoran Lazović dovođen je u vezu sa odlukom da se Belivuku i Miljkoviće skine zabrana ulaska u Crnu Goru krajem 2020. godine, dok ga je opozicija godinama označavala kao koordinatora kriminalnih struktura bliskih Đukanoviću.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, povodom izbora Zorana Lazovića za pomoćnika direktora Uprave policije, ocijenila da je to dobra vijest, ali za kriminalne strukture u Crnoj Gori. MANS je 2000. godine objavio snimak na kome je Zoran Lazović gost na svadbi kontroverznog rožajskog biznismena Safeta Kalića. Agencija za nacionalnu bezbjednost Crne Gore je odbila zahtjev MANS-a za pristup dokumentima koji bi pokazali da li je u to vrijeme visoki funkcioner Agencije Zoran Lazović prisustvovao svadbi po službenoj dužnosti ili u privatnoj režiji.

 

Knežević navodno bio u dosluhu sa kriminalcima tokom protesta na Cetinju

Dok „cure“ prepiske policijskih službenika bliskih Đukanovićem režimu, s druge strane je objavljen snimak Petra Kneževića, pomoćnika direktora Protivterorističke jedinice, bliskog aktuelnom režimu, u kojem govori o svojim vezama sa kriminalcima. On je u razgovoru sa nepoznatom osobom kazao da je na dan cetinjskih protesta zbog ustoličenja mitropolita Joanikija bio na vezi sa kriminalnim grupama širom Crne Gore, koje su bile spremne da dođu u Prijestonicu. Knežević tvrdi da je snimak montiran kako bi se on diskreditovao i bacila ljaga na intervenciju njegove jedinice na koju je ponosan.

Aktivista za ljudska prava i jedan od čelnika Pokreta „21. maj” Aleksandar Saša Zeković podnio je prijavu protiv Kneževića, nakon što mu je anonimno poslat snimak. On smatra da je ozbiljan propust što se Knežević odmah nije izjasnio o snimcima za koje se tvrdi da je njegov glas na njemu. Kneževiću je, kaže, dozvoljeno da bude van zemlje i da iz medija prati šta se dešava. To mu je moglo omogućiti i da se stalno konsultuje sa advokatom i ostalim starješinama u Upravi policije kako bi definisali u kom pravcu da ide njegova izjava.

„Plašim se da su protekli dani, od određenih struktura, političkih, vjerskih i policijskih, iskorišteni da se obesmisle dalje tužilačke aktivnosti. To bi moglo da vodi i daljoj kompromitaciji policije posebno ako se pojave i snimci koji bi mogli da predstave određene emotivne nastupe visokih starješina Uprave policije i podsjete nas na svojevremeno ponašanje Crvenih beretki u Srbiji“, kaže Zeković za Monitor.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo