Povežite se sa nama

FOKUS

AFERA TELEKOM: MITO ZA MILA: Amerikanci servirali prekrupnu ribu

Objavljeno prije

na

Mito od privatizacije Telekoma Mađari su, preko posrednika, uputili lično crnogorskom premijeru. To se precizno navodi u dokumentima američke Komisije za hartije od vrijednosti (SEC) koje je ove sedmice objavio list Vijesti.

I do sada je bilo jasno da je centralna ličnost koruptivnog aranžmana tokom prodaje crnogorskog Telekoma Mađarima/Njemcima 2005. godine, bio Milo Đukanović – jedini koji je kupcima mogao obezbijediti povlastice koje su željeli (većinski paket Telekoma, plus akcije manjinskih akcionara neophodne za 2/3 većinu – po nižoj cijeni, pravo na otpuštanje radnika…).

,,U suštini, SEC tvrdi da je Ana Kolarević primila mito u ime svog brata u vezi sa kupovinom akcija Telekoma Crne Gore. Odbrana traži njeno svjedočenje koje se tiče posla koji je obavljen po ugovoru Sigma”, stoji u dokumentu koji su objavile Vijesti. Radi se o zahtjevu kojim odbrana bivših direktora Mađarskog Telekoma Eleka Štrauba, Andraša Baloga i Tamaša Morvaia, koje SEC tuži pred sudom u Njujorku, predlaže saslušanje svjedoka iz Crne Gore.

Kolarevićeva, preko koje je njen brat, sedmostruki crnogorski premijer, stigao do mita od 580.000 eura uplaćenih navodno za konsultantske usluge, neće svjedočiti u Njujorku početkom 2015. godine, pošto je SEC, u nastojanju da učini efikasnijim započeti sudski postupak, odustala od gonjenja za korupciju u Crnoj Gori. Fokusirali su se na koruptivne aranžmane Dojče i Mađar Telekoma u Makedoniji.

Zbog čega? Dijelom i zato što su koruptivni poslovi u Makedoniji stariji od onih u Crnoj Gori. Neke činjenice nijesu sporne ni u Dojče Telekomu. Prvi čovjek Crnogorskog Telekoma Rudiger Šulc je, za razliku od crnogorskih zvaničnika, početkom 2012. potvrdio ono o čemu govore američka dokumenta. ,,Prema mojim saznanjima, postoje određeni elementi koruptivnih uplitanja”, predočio je Šulc novinarima.

Postojanje ,,koruptivnih uplitanja” nije bila tajna ni za američke zvaničnike u Crnoj Gori. Oni su, ipak, čekali duže od dvije godine da svoja saznanja učine dostupnim i ovdašnjoj javnosti. I uradili su to tek pošto su se naši zvaničnici počeli hvalisati svojom, navodno dokazanom, nevinošću.

To što je SEC odustao od sudskog dokazivanja dijela tužbe koji se odnosi na korupciju crnogorskih zvaničnika ne znači da korupcije nije bilo – saopštili su iz Ambasade SAD u Podgorici. ,,Dokazi o korupciji postoje”.

Potom su na scenu stupili medijski specijalci pokušavajući da relativizuju te, jasne i nedvosmislene, informacije. Američka amabasadorka u Crnoj Gori Sju K. Braun, reagovala je na pisanje novopokrenutog izdanja dnevnog lista Informer, u kome je objavljeno da je saopštenje ambasade SAD samo „stav nižih uposlenika” u ambasadi u Podgorici.

,,Saopštenje o Telekomu je stav američke Vlade”, bila je precizna ambasadorka Braun. Ona je ponovila da su crnogorske vlasti dužne da istraže ulogu crnogorskih građana, uključenih u taj slučaj.

Nekoliko dana unazad Vijesti objavljuju dokumente američkog pravosuđa, u kojima se precizira kako je i preko koga mito stigao do vrha. U tužilaštvu ćute. Nevješti se prave i predstavnici izvršnih i zakonodavnih vlasti. Izgleda da im je servirana prekrupna riba.

U dokumentima na koje se pozivaju Vijesti, nanovo se i detaljnije, razrađuje poznata šema koju je krajem 2011. objelodanila SEC, a prema kojoj je ukupno 7, 3 miliona mita otišlo na račune četiri kompanije iza kojih su se krili sestra premijera Đukanovića, menadžeri Telekoma i Moneta – Oleg Obradović, Milan Perović i Miodrag Ivanović koji su nakon privatizacije Telekoma prešli u upravu Prve banke, i prijatelj Đukanovića – tajkun Duško Knežević.

U dokumentima američkog pravosuđa navodi se da su ti ugovori lažni i da je posao za koji su te četiri kompanije plaćene u stvari uradio neko drugi.

SEC tako navodi da je Tamaš Morvai, bivši direktor Odjeljenja za strategiju Mađar Telekoma, potpisao lažni ugovor sa njujorškom firmom Sigma, iza koje su se, kao što su i sami potvrdili, krili podgorički advokati Ana Kolarević i Nikola Martinović. Navodno, to je urađeno jer su Kolarevićeva i Martinović bili ,,zabrinuti kako će javnost reagovati nakon nepopularnih otpuštanja”.

Iz njihovih tvrdnji proizilazi kako je Dojče Telekom, jedna od najvećih telekomunikacionih kompanija na svijetu, dvoje lokalnih advokata platila sa više od pola miliona eura kako bi ih oni naučili da organizuju radnu snagu u vlastitoj firmi. DT je u to vrijeme gazdovao sa više od 20 telekomunikacionih kompanija od Rusije do SAD.

Američka verzija glasi: ,,Cilj ugovora sa Sigmom bio je da usmjeri tajne isplate sestri najvišeg crnogorskog zvaničnika preko posrednika iz Njujorka, imenovanog u ugovoru. Zvaničnikova sestra, koja je bila advokat u Crnoj Gori, nije pružila nikakve usluge Mađar Telekomu ili Telekomu CG. Pravne usluge koje je zvaničnikova sestra tvrdila da je pružila, pružili su u stvari interni i redovni spoljni pravni savjetnici Mađar Telekoma, po značajno manjoj cijeni. Pravni savjetnik Mađar Telekoma nije imao nikakvih poslova sa nominalnom stranom ugovornicom, niti sa zvaničnikovom sestrom o bilo čemu”, piše u tužbi SEC-a.

Nakon što su optužbe SEC-a objelodanjene u januaru 2012. godine, Ana Kolarević je negirala da je primila mito. U novembru 2012. godine priznala je da joj je Telekom preko Sigme platio 246.000 eura za posao ,,pravne reorganizacije” kompanije, na njen račun u Kneževićevoj Atlas banci. ,,Izvod sam”, objašnjavala je, ,,prezentovala kome je trebalo”. Pride, Kolarevićka je rekla da je od dobijenog novca odmah platila porez. Zašto i ne bi?

Prema dokumentima američkog pravosuđa ključnu ulogu posrednika odigrao je Oleg Obradović, koji je u tom periodu bio član UO u Telekomu. On je, pišu Vijesti, Mađarima i Njemcima preporučio angažovanje kancelarija Ane Kolarević i Nikole Martinovića, koje su potom insistirale da identitet sakriju iza kompanije registrovane u Njujorku.

Monitor je već pisao o tome kako je koruptivni novac stigao na račun jedne od četiri kompanije Fiesta investmenst limited, i pojasnio veze te kompanije sa Duškom Kneževićem, Đukanovićevim prijateljem i saradnikom. Na račun te kompanije otišao je najveći dio od 7,3 miliona eura. Mita.

Premijer Đukanović je izgubio entuzijazam sa kojim je najavljivao kako jedva čeka informacije i dokaze iz SAD ,,jer ćemo se slatko ismijati”. Zaboravio je i na svoj tadašnji alibi: ,,Da li mislite da bih ja svoju reputaciju stavio na doboš za 200.000 eura?”

A šta ako mislimo da bi? Amerikanci, vidimo, tvrde – da jeste.

Sada je, čini sa s razlogom, samo beskrajno ljut. ,,Sve što se pojavilo ovih dana, a istovremeno se vezuje za moje ime povodom afere Telekom je gnusna laž. I moj poziv na tragu onoga što je državni tužilac Crne Gore već učinio da svi oni koji imaju nešto više od sposobnosti da kreiraju laž da to iznesu pred crnogorskom javnošću i da to pitanje jednom skinemo sa dnevnog reda… Ovdje se bavimo glupošću. Glupost koja stanuje i tamo i ovamo. To vam sada potvrđujem. Glupost i laž”, naveo je Đukanović pred parlamentom.

Izgleda da Đukanović ne uviđa da su sumnje o korupciji, nakon izjava i dokumenata iz SAD, više nego „osnovane”. I sada postoji samo jedan način da se to pitanje „skine sa dnevnog reda”. Na sudu.

U situaciji smo kada o uzrocima i posljedicama afere Telekom glavnu riječ više ne bi smjeli da imaju ključni akteri tog, zvaničnici SAD su eksplicitni, koruptivnog posla. Ko će, i kada, u ovdašnjem trijumviratu vlasti imati hrabrosti da povuče prvi potez? A on je očigledan – Milo Đukanović, „čovjek u čije je ime Ana Kolarević primila mito”, ne može suđenje čekati na mjestu premijera. Da li će on podnijeti ostavku, da li će parlament uskratiti povjerenje njegovoj vladi ili će pravosuđe zatražiti da se Đukanoviću skine imunitet? Nije svejedno. Izjave o vječnom i ničim narušenom prijateljstvu SAD i Crne Gore kojim nas ovih dana tješe (ili zamajavaju) Filip Vujanović i Ranko Krivokapić više nijesu dovoljne.

Može izgledati kao ponavljanje, međutim, jako je bitno – nepravosnažna presuda kojom je Ivo Sanader osuđen za primanje mita od (opet mađarske) naftne kompanije MOL, prilikom privatizacije hrvatske Ine, dovela je do zahtjeva iz Budimpešte da se za zvaničnim Zagrebom započnu pregovori o, do tada nespornom, vlasništvu. Mađari pokušavaju da preduprijede mogućnost da Hrvatska, jednostavno, poništi koruptivni ugovor, i svoje vlasništvo povrati bez bilo kakve naknade.

Da li je slična priča moguća i u Crnoj Gori?

Ranko, oprosti

Posljednje epizode afere Telekom zgodna su prilika da bacimo pogled preko ramena i uvidimo kako su režimski spin majstori pokušali sahraniti živu priču o koruptivnim radnjama vladajuće porodice i njihovih saradnika.

Tako je poslanik Demokratske partije socijalista Zoran Jelić zatražio da se opozicija izvini građanima nakon što je u SAD ,,obustavljena istraga o navodnoj korupciji u privatizaciji Telekoma Crne Gore”.

On je opoziciju, nezavisne medije (takozvane, kaže Jelić) i dio NVO sektora označio kao pokunjene i moralno poražene. „To što pokušavaju da prećute činjenice, ne umanjuje njihov najnoviji poraz u uzaludnim pokušajima kreiranja afera, kojima se služe kad god im padne na pamet, bez trunke odgovornosti za štetu koju nanose čitavoj državi”. Jelić još, likujući, podsjeća: ,,Bezbroj naslovnica i strana teksta objavljeno je, u protekle dvije godine, u pokušaju da se dokaže nedokazivo. Javno i bez ikakvih dokaza su žigosani i blaćeni ljudi koji nemaju nikakve veze sa politikom, urušavan je ugled crnogorskih institucija…”.

Radost trenutka ponijela je i Ranka Vujovića, izvršnog direktora Medijskog savjeta za samoregulaciju. Senzacionalizam je prateći segment novinarstva u Crnoj Gori, ocijenio je Vujović, objašnjavajući kako o tome najbolje svjedoči afera Telekom. ,,Mediji koji su intenzivno prethodne dvije godine koristili ovu navodnu aferu po pravilu, na naslovnim stranama, sada odbijaju da objave informaciju o odluci američkog suda da odbije tužbu u ovom slučaju”, recitovao je Vujović.

Onda su, posredstvom Ambasade SAD, u Podgoricu stigli glasovi i papiri koji aferu Telekom vraćaju tamo gdje joj je i mjesto. Zoran i Ranko – šute. O čemu to ,,najbolje svjedoči afera Telekom”?

Neki kažu kako je indikativno da je nakon saopštenja Ambasade SAD, prema kome je korupcija Đukanovića i njegovih dokazana, Zoran Jelić – obrijao brkove. O Ranku Vujoviću niko ne kaže ništa.

Ne oglašava se ni naš ,,vrhovni medijski samoregulator”, spreman da se potpiše i ispod ovih redova: ,,Poslije svega što ste u prethodnih par dana objavili i imate namjeru da objavite (!?), Upravni odbor konferencije je zaključio da cilj vaše redakcije nije da konferenciju medijski profesionalno propratite, te vam se stoga ne odobrava akreditacija”. To je dio obrazloženja Ranka Vujovića kada je, u novembru, kao predsjednik UO multimedijalnog projekta Slika, riječ, neprijatelj, novinarima Vijesti uskratio pravo da prate događaj koji je, između ostalog, finansiran i novcem poreskih obveznika Crne Gore. Na radost Vladimira Bebe Popovića, Mila Đukanovića, Svetozara Marovića i njihovih poslovnih partnera i obožavalaca iz zemlje i inostranstva. A izvinjenje se čeka.

Zoran RADULOVIĆ
Milan PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo