Povežite se sa nama

MONITORING

Harač, harač rajo treba

Objavljeno prije

na

Prepoznali smo fiskalni prostor, pohvalio se prošle nedjelje ministar finansija Milorad Katnić, predstavljajući javnosti odluku Vlade da građanima Crne Gore naplate luksuz korišćenja električne energije, mobilne telefonije i kablovske televizije. ,,Takve mjere neće ugroziti standard građana niti uslove poslovanja”, ustvrdio je ministar, objašnjavajući strategiju Vlade da novac uštedi ,,reformom državne uprave”, a budžetske prihode uveća ,,suzbijanjem sive ekonomije”. Tako treba. Skoro 18 mjeseci od kako je Vlada Igora Lukšića potvrdila svoj mandat, konačno imamo neki plan vezan za stanje državnih finansija. Kakva god da je.

Ministar Katnić javno očekuje da će novo oporezivanje korišćenja struje, kablovske televizije i mobilne telefonije donijeti prihod od 15 miliona eura. Ministar, naravno, zna da to nije tačno. Saberemo li ono što račundžije iz njegovog ministarstva nazivaju ,,konzervativnim obračunim”, dolazimo do iznosa od 14,6 miliona. U stvarnom životu, to znači da država novim porezima neće skupiti više od deset miliona.

Nije to malo, ali je nedovoljno za zemlju koja je prošle godine platila 30 miliona tuđih dugova (MNSS i Željezara), ovu godinu započela plaćajući (ponovo tuđa) dugovanja vrijedna 25 miliona (KAP i CEAC), uz perspektivu da u bližoj (maj-jun) ili daljoj (oktobar-novembar) budućnosti plati još 100-140 miliona eura. Opet tuđeg duga, od koga ovdašnja privreda i građani nijesu imali koristi ni centa.

Pratimo trag novca: Vlada je, unazad dvije nedjelje, uzajmila novih 150 miliona, platila 23,4 miliona eura duga Dojče banci koje je neko, zbog nečega, u ime države preuzeo od KAP-a, najavila rebalans budžeta i donijela odluku o novom oporezivanju koje bi u državnu kasu trebalo da donese između 15 i 30 miliona eura.

Da ne zaboravimo: neki je genije iz državne administracije uočio kako su prihodi ostvareni od prodaje lož ulja i plina nesrazmjerno mali u odnosu na zaradu koju donose dizel i benzin. Zato će država uraditi ono što se jezikom birokratije zove ,,korekcija akciza na lož ulje i plin”. Prevedeno na maternji – oguliće vam kožu sa leđa.

Ministar Katnić još ne zna kako će država naplatiti planirane poreze, ali spremno tvrdi da ,,takve mjere neće ugroziti standard građana”.

Lak je to račun. Uzmimo za primjer jednog od 300 – 400 radnika pljevaljske Vektre Jakić. Posljednju platu, hvala njihovom vlasniku Draganu Brkoviću i Vladi Crne Gore, primili su prije nekih devet, možda deset, mjeseci. Zamislimo osobu iz Statističkog godišnjaka Monstata: oženjen, žena bez posla, dvoje djece (učenici), živi na porodičnom imanju u kući bez fasade, trideset koraka od roditeljskog doma u kome se rodio. Prosječan mjesečni prihod teži nuli. Porodični automobil mjesecima parkiran – gorivo je skupo i za one koji primaju platu – pa djeca idu pješke u grad u školu. Fiksni telefon (neoporezovan) nema. Privatizovanom Telekomu nije se isplatila ta investicija. Brojila za struju, komada dva – porez 24 eura godišnje. Mobilnih telefona – pet (60 eura poreza godišnje). Kablovska televizija (neka od dostupnih satelitskih verzija), jednini način da se vidi bilo šta izuzev prvih programa Vojvodićevog TVCG – još 12 eura za 12 mjeseci. Sve kada se sabere, “mjere koje neće ugroziti standard”, koštaće prosječnog stanovnika Crne Gore skoro 100 eura. Novac koji on nema.

Ko mari. Država koja građanima duguje ,,staru deviznu štednju” (ekonomska kategorija koju poznaju samo Srbija i Crna Gora) i par penzija iz prošle decenije, zemlja u kojoj hronični bolesnici umjesto ljekova dobijaju beskorisne recepte, siromašni đaci ministrova obećenja (ili laži) umjesto besplatnih udžbenika, država u kojoj gradonačelnik glavnog grada hvali pasulj iz sirotinjske kuhinje, dok se predsjednik vlade pravi kako uživa u obroku iz studentske menze… Ta je vlast odlučila da svojim podanicima naplati pravo koriščenja mobilne telefonije, kablovske televizije i električne energije. Fiksnu telefoniju nijesu pominjali.

Možda zato što aktuelni premijer voli da sa podanicima komunicira putem Fejsbuka. Koju godinu prije, podrazumijevalo se da je priključak za internet neodvojiv od fiksne telefonske linije. Ima i nekoliko godina kako je ista konekcija moguća i preko SIM kartice kupljen kod nekog od tri crnogorska provajdera mobilne telefonije. Znaju li Katnić i Lukšić da objasne zašto će pristup internetu preko fiksne telefonske linije biti neoporezovan, dok će korisnici mobilnog interneta plaćati državni harač? Ili je priča u tome što je Dojče Telekom, plaćajući već čuveni mito, kupio i ekskluzivno pravo da ovce iz svog stada može šišati samo on?

Ideja o oporezivanju mobilnih telefona nije nimalo originalna. Samo što su je, poodavno, svi odbacili kao nefunkcionalnu. Prema dostupnim podacima Srbija je bila posljednja zemlja koja se s početkom globalne ekonomske krize dosjetila ideje da od svojih poreskih obveznika uzme novac i po osnovu posjedovanja mobilnih telefona. Umjesto paušala srpske vlasti su odlučile da naplaćuju porez od deset odsto. Taj porez je živio od juna 2009. do početka prošle godine. Tada je ukinut. Nezvanično, u Vladi Srbije shvatili su da propisani namet ne koristi pretjerano državnim finansijama, nervira potrošače i loše utiče na planove o investicijama provajdara. Sve u svemu, veća dara nego mjera.

Negdje u isto vrijeme, početkom 2009. godine, i Evropska komisija je razmatrala mogućnost da se oporezuju proizvođači “pametnih telefona”. Na tome je i ostalo.

Onda su Crnogorci odlučili da isprednjače. Uporedimo li očekivanja ministra Katnića sa zvaničnim podacima, doći ćemo do neobičnog rezultata: Vlada ima namjeru da od vlasnika mobilnih telefona naplati poreza isto ili više nego što naplaćuje od vlasnika putničkih motornih vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica. Sve na što se kreće na dva i četiri točka, računajući poršee, ferarije i oklopljene hamere, skupa sa cesnama, gazelama i jahtama od 10 do 110 metara dužine u državni budžet donese 7,7 miliona eura (podatak je za 2011. godinu). Ministarstvo finansija računa: u Crnoj Gori ima 1,1 miliona SIM kartica, tako da bi taksa od 1 euro mjesečno, uzimajući u obzir neaktivne kartice, donijela između 7 i 8 miliona godišnje…

,,Porez na mobilni telefon je nešto sasvim normalno”, ciničan je komentator vladine odluke na portalu javni servis.me, ,,obzirom da država od tog telefonskog aparata naplati carinu prilikom uvoza, onda uzme PDV prilikom njegove prodaje, zatim oporezuje račun koji se napravi tim telefonom, logično je da uzme još i mjesečni porez za posjedovanje istog…”

Slično je i sa porezom na električna brojila. Prema toj logici, smatraju na javnomservisu DPSSDP koalicija mogla nam je naplatiti i porez na zube. Ima ih ako smo ih štedjeli dosta (do 32) što znači da postoji ,,fiskalni prostor”. Za razliku od brojila, mobilnih ili kablovskih priključaka mogu se i gradirati. Prirodni, plastični, keramički… Zvuči morbidno?

A normalno je da država naplati porez i vlasnicima brojila za struju u selima koja struje nemaju po tri, četiri mjeseca svake godine. Ili utjehu pronalazimo u najavi da će od ove obaveze biti oslobođeni ,,korisnici subvencija za električnu energiju i onih kategorija za koje se procijeni da su socijalno ugroženi”. Ko će to da procijeni? Vlast koja 15 godina najavljuje izradu socijalnih kartona. Ili opštinski aktivisti vladajuće koalicije koji će, i na taj način, pokušati da kupe poneki glas na predstojećim izborima.

U cijeloj priči, najpredvidljivije je ponašanje SDP-a. Ranko Krivokapić: ,,Protivim se uvođenju novih mjera, pošto je standard građana već ugrožen”. Naravno, to nije razlog da njegova partija napusti vladajuću koaliciju. Recite sami – đe bi oni kada bi izašli iz vlasti.

Tragikomična je činjenica da Vlada još ne zna kako da naplati poreze čiji prihod je već ukalkulisala u budžet. Pokazalo se da nije nimalo lako natjerati EPCG ili BBM Veska Barovića da izmire svoje obaveze prema državi.

A tragično je ono što će poreski obveznici, nakon uvođenja novih poreskih opterećenja, dobiti za uzvrat. Bolje obrazovanje za našu djecu, bržu i sigurniju zdravstvenu zaštitu bolesnih, sigurnije plate učitelja, ljekara i policajaca, ili veće penzije onih koji su 30-40 godina gradili ovu zemlju?

Ne. DPS će nam oteti novac, kako bi mogao isplatiti nagomilane dugove privilegovanih tajkuna koji posluju pod zaštitom države. Zvaničnom i nezvaničnom. Zato ćemo platiti dugove Olega Deripaske, ali i one koje će za sobom ostaviti propadajuća poslovna carstva Dragana Brkovića i Veska Barovića. Umjesto da bude suprotno.

Da je KAP platio Elektroprivredi 30 miliona duga za isporučenu (i subvencioniranu) struju, državni budžet bi bio teži za pet miliona eura. Vlasnici nekretnina, prema podacima Državne revizorske institucije, državi duguju više od 20 miliona eura. Zašto je lakše oporezovati mobilne telefone nego naplatiti taj dug?

Barović i Brković na ime neplaćenih carina, poreza i doprinosa, uglavnom zahvaljujući odobrenjima koja je potpisivao Igor Lukšić – duguju milione državnom budžetu. Mislite li da će neko odgovarati zbog toga? Hoće, onda kada se tužilaštvo usudi da pripita Miomira Mugošu zašto je, poslujući sa Carinama Čedomira Popovića, oštetio budžet Podgorice za blizu 10 miliona eura. Potom isto pitanje treba postaviti vlastima u Baru, Budvi, Kotoru, Kolašinu…

Lakše je oporezovati kablovsku televiziju nego ispitivati zašto vlasnici Jugopetrola, Elektroprivrede, Rudnika uglja Barane, Svetog Stefana… ne izvršavaju obaveze. Ili je za ovo drugo nadležan isključivo veliki gazda Milo Đukanović. A njega ovih dana, procijenili su u vladi, ne valja mnogo zapitkivati. Pa su našli alternativu. Makar ona bila samo privid.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo