Povežite se sa nama

MONITORING

Harač, harač rajo treba

Objavljeno prije

na

Prepoznali smo fiskalni prostor, pohvalio se prošle nedjelje ministar finansija Milorad Katnić, predstavljajući javnosti odluku Vlade da građanima Crne Gore naplate luksuz korišćenja električne energije, mobilne telefonije i kablovske televizije. ,,Takve mjere neće ugroziti standard građana niti uslove poslovanja”, ustvrdio je ministar, objašnjavajući strategiju Vlade da novac uštedi ,,reformom državne uprave”, a budžetske prihode uveća ,,suzbijanjem sive ekonomije”. Tako treba. Skoro 18 mjeseci od kako je Vlada Igora Lukšića potvrdila svoj mandat, konačno imamo neki plan vezan za stanje državnih finansija. Kakva god da je.

Ministar Katnić javno očekuje da će novo oporezivanje korišćenja struje, kablovske televizije i mobilne telefonije donijeti prihod od 15 miliona eura. Ministar, naravno, zna da to nije tačno. Saberemo li ono što račundžije iz njegovog ministarstva nazivaju ,,konzervativnim obračunim”, dolazimo do iznosa od 14,6 miliona. U stvarnom životu, to znači da država novim porezima neće skupiti više od deset miliona.

Nije to malo, ali je nedovoljno za zemlju koja je prošle godine platila 30 miliona tuđih dugova (MNSS i Željezara), ovu godinu započela plaćajući (ponovo tuđa) dugovanja vrijedna 25 miliona (KAP i CEAC), uz perspektivu da u bližoj (maj-jun) ili daljoj (oktobar-novembar) budućnosti plati još 100-140 miliona eura. Opet tuđeg duga, od koga ovdašnja privreda i građani nijesu imali koristi ni centa.

Pratimo trag novca: Vlada je, unazad dvije nedjelje, uzajmila novih 150 miliona, platila 23,4 miliona eura duga Dojče banci koje je neko, zbog nečega, u ime države preuzeo od KAP-a, najavila rebalans budžeta i donijela odluku o novom oporezivanju koje bi u državnu kasu trebalo da donese između 15 i 30 miliona eura.

Da ne zaboravimo: neki je genije iz državne administracije uočio kako su prihodi ostvareni od prodaje lož ulja i plina nesrazmjerno mali u odnosu na zaradu koju donose dizel i benzin. Zato će država uraditi ono što se jezikom birokratije zove ,,korekcija akciza na lož ulje i plin”. Prevedeno na maternji – oguliće vam kožu sa leđa.

Ministar Katnić još ne zna kako će država naplatiti planirane poreze, ali spremno tvrdi da ,,takve mjere neće ugroziti standard građana”.

Lak je to račun. Uzmimo za primjer jednog od 300 – 400 radnika pljevaljske Vektre Jakić. Posljednju platu, hvala njihovom vlasniku Draganu Brkoviću i Vladi Crne Gore, primili su prije nekih devet, možda deset, mjeseci. Zamislimo osobu iz Statističkog godišnjaka Monstata: oženjen, žena bez posla, dvoje djece (učenici), živi na porodičnom imanju u kući bez fasade, trideset koraka od roditeljskog doma u kome se rodio. Prosječan mjesečni prihod teži nuli. Porodični automobil mjesecima parkiran – gorivo je skupo i za one koji primaju platu – pa djeca idu pješke u grad u školu. Fiksni telefon (neoporezovan) nema. Privatizovanom Telekomu nije se isplatila ta investicija. Brojila za struju, komada dva – porez 24 eura godišnje. Mobilnih telefona – pet (60 eura poreza godišnje). Kablovska televizija (neka od dostupnih satelitskih verzija), jednini način da se vidi bilo šta izuzev prvih programa Vojvodićevog TVCG – još 12 eura za 12 mjeseci. Sve kada se sabere, “mjere koje neće ugroziti standard”, koštaće prosječnog stanovnika Crne Gore skoro 100 eura. Novac koji on nema.

Ko mari. Država koja građanima duguje ,,staru deviznu štednju” (ekonomska kategorija koju poznaju samo Srbija i Crna Gora) i par penzija iz prošle decenije, zemlja u kojoj hronični bolesnici umjesto ljekova dobijaju beskorisne recepte, siromašni đaci ministrova obećenja (ili laži) umjesto besplatnih udžbenika, država u kojoj gradonačelnik glavnog grada hvali pasulj iz sirotinjske kuhinje, dok se predsjednik vlade pravi kako uživa u obroku iz studentske menze… Ta je vlast odlučila da svojim podanicima naplati pravo koriščenja mobilne telefonije, kablovske televizije i električne energije. Fiksnu telefoniju nijesu pominjali.

Možda zato što aktuelni premijer voli da sa podanicima komunicira putem Fejsbuka. Koju godinu prije, podrazumijevalo se da je priključak za internet neodvojiv od fiksne telefonske linije. Ima i nekoliko godina kako je ista konekcija moguća i preko SIM kartice kupljen kod nekog od tri crnogorska provajdera mobilne telefonije. Znaju li Katnić i Lukšić da objasne zašto će pristup internetu preko fiksne telefonske linije biti neoporezovan, dok će korisnici mobilnog interneta plaćati državni harač? Ili je priča u tome što je Dojče Telekom, plaćajući već čuveni mito, kupio i ekskluzivno pravo da ovce iz svog stada može šišati samo on?

Ideja o oporezivanju mobilnih telefona nije nimalo originalna. Samo što su je, poodavno, svi odbacili kao nefunkcionalnu. Prema dostupnim podacima Srbija je bila posljednja zemlja koja se s početkom globalne ekonomske krize dosjetila ideje da od svojih poreskih obveznika uzme novac i po osnovu posjedovanja mobilnih telefona. Umjesto paušala srpske vlasti su odlučile da naplaćuju porez od deset odsto. Taj porez je živio od juna 2009. do početka prošle godine. Tada je ukinut. Nezvanično, u Vladi Srbije shvatili su da propisani namet ne koristi pretjerano državnim finansijama, nervira potrošače i loše utiče na planove o investicijama provajdara. Sve u svemu, veća dara nego mjera.

Negdje u isto vrijeme, početkom 2009. godine, i Evropska komisija je razmatrala mogućnost da se oporezuju proizvođači “pametnih telefona”. Na tome je i ostalo.

Onda su Crnogorci odlučili da isprednjače. Uporedimo li očekivanja ministra Katnića sa zvaničnim podacima, doći ćemo do neobičnog rezultata: Vlada ima namjeru da od vlasnika mobilnih telefona naplati poreza isto ili više nego što naplaćuje od vlasnika putničkih motornih vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica. Sve na što se kreće na dva i četiri točka, računajući poršee, ferarije i oklopljene hamere, skupa sa cesnama, gazelama i jahtama od 10 do 110 metara dužine u državni budžet donese 7,7 miliona eura (podatak je za 2011. godinu). Ministarstvo finansija računa: u Crnoj Gori ima 1,1 miliona SIM kartica, tako da bi taksa od 1 euro mjesečno, uzimajući u obzir neaktivne kartice, donijela između 7 i 8 miliona godišnje…

,,Porez na mobilni telefon je nešto sasvim normalno”, ciničan je komentator vladine odluke na portalu javni servis.me, ,,obzirom da država od tog telefonskog aparata naplati carinu prilikom uvoza, onda uzme PDV prilikom njegove prodaje, zatim oporezuje račun koji se napravi tim telefonom, logično je da uzme još i mjesečni porez za posjedovanje istog…”

Slično je i sa porezom na električna brojila. Prema toj logici, smatraju na javnomservisu DPSSDP koalicija mogla nam je naplatiti i porez na zube. Ima ih ako smo ih štedjeli dosta (do 32) što znači da postoji ,,fiskalni prostor”. Za razliku od brojila, mobilnih ili kablovskih priključaka mogu se i gradirati. Prirodni, plastični, keramički… Zvuči morbidno?

A normalno je da država naplati porez i vlasnicima brojila za struju u selima koja struje nemaju po tri, četiri mjeseca svake godine. Ili utjehu pronalazimo u najavi da će od ove obaveze biti oslobođeni ,,korisnici subvencija za električnu energiju i onih kategorija za koje se procijeni da su socijalno ugroženi”. Ko će to da procijeni? Vlast koja 15 godina najavljuje izradu socijalnih kartona. Ili opštinski aktivisti vladajuće koalicije koji će, i na taj način, pokušati da kupe poneki glas na predstojećim izborima.

U cijeloj priči, najpredvidljivije je ponašanje SDP-a. Ranko Krivokapić: ,,Protivim se uvođenju novih mjera, pošto je standard građana već ugrožen”. Naravno, to nije razlog da njegova partija napusti vladajuću koaliciju. Recite sami – đe bi oni kada bi izašli iz vlasti.

Tragikomična je činjenica da Vlada još ne zna kako da naplati poreze čiji prihod je već ukalkulisala u budžet. Pokazalo se da nije nimalo lako natjerati EPCG ili BBM Veska Barovića da izmire svoje obaveze prema državi.

A tragično je ono što će poreski obveznici, nakon uvođenja novih poreskih opterećenja, dobiti za uzvrat. Bolje obrazovanje za našu djecu, bržu i sigurniju zdravstvenu zaštitu bolesnih, sigurnije plate učitelja, ljekara i policajaca, ili veće penzije onih koji su 30-40 godina gradili ovu zemlju?

Ne. DPS će nam oteti novac, kako bi mogao isplatiti nagomilane dugove privilegovanih tajkuna koji posluju pod zaštitom države. Zvaničnom i nezvaničnom. Zato ćemo platiti dugove Olega Deripaske, ali i one koje će za sobom ostaviti propadajuća poslovna carstva Dragana Brkovića i Veska Barovića. Umjesto da bude suprotno.

Da je KAP platio Elektroprivredi 30 miliona duga za isporučenu (i subvencioniranu) struju, državni budžet bi bio teži za pet miliona eura. Vlasnici nekretnina, prema podacima Državne revizorske institucije, državi duguju više od 20 miliona eura. Zašto je lakše oporezovati mobilne telefone nego naplatiti taj dug?

Barović i Brković na ime neplaćenih carina, poreza i doprinosa, uglavnom zahvaljujući odobrenjima koja je potpisivao Igor Lukšić – duguju milione državnom budžetu. Mislite li da će neko odgovarati zbog toga? Hoće, onda kada se tužilaštvo usudi da pripita Miomira Mugošu zašto je, poslujući sa Carinama Čedomira Popovića, oštetio budžet Podgorice za blizu 10 miliona eura. Potom isto pitanje treba postaviti vlastima u Baru, Budvi, Kotoru, Kolašinu…

Lakše je oporezovati kablovsku televiziju nego ispitivati zašto vlasnici Jugopetrola, Elektroprivrede, Rudnika uglja Barane, Svetog Stefana… ne izvršavaju obaveze. Ili je za ovo drugo nadležan isključivo veliki gazda Milo Đukanović. A njega ovih dana, procijenili su u vladi, ne valja mnogo zapitkivati. Pa su našli alternativu. Makar ona bila samo privid.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U PREDMETU DRŽAVNI UDAR: U krug

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon najnovije oslobađajuće presude u predmetu državni udar, istina o tom slučaju nije ništa bliže. Različite verzije sudskih instanci i tužilaštva o tome šta se dogodilo u jesen 2016., dodatno pojačavaju utisak  da su istina i institucije i dalje u službi političkih interesa

 

 

Lideri Za budućnost Crne Gore (ZBCG) Andrija MandićMilan Knežević oslobođeni su krajem prethodne sedmice  optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, navodnom pokušaju terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović, koji je nedavno zamijenio Borisa Savića na poziciji predsjednika tog suda.

“Da bi se neko oglasio krivim za neko krivično djelo mora postojati izvjesnost u pogledu činjenica koje čine obilježja krivičnog djela…Ovakve izvjesnosti u konkretnom slučaju nema te je sud donio presudu da se optuženi oslobađaju od optužbe jer nije dokazano da su učinili krivična djela za koje ih tereti specijalno tužilaštvo”, obrazložio je svoju odluku Radović. Takođe,konstatovao je i i da su sve radnje  navedene u optužnici  “pripremne radnje za terorizam”, te da nije dokazano da je započela radnja izvršenja “jer od svog tog silnog oružja i opreme jedino što je unijeto u Crnu Goru su dva telefona ‘lenovo'”.

Radović je ocijenio i da je “put ovom sudu  bio olakšan do utvrđivanja pravednog i potpunog činjeničnog stanja rješenjem Apelacionog suda kojim je ukinuta prva presuda i koji sadrži precizne upute kako se treba postupti u ponovnom postupku”.

Oslobađajuća presuda Višeg suda donijeta je u ponovljenom postupku. Prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima Mandić i Knežević, osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora. Tu presudu donijela je sutkinja Suzana Mugoša, a ukinuo ju je Apelacioni sud u februaru 2021. godine. Sutkinja Mugoša tvrdila je da “vjeruje da je presuda Apelacionog  kupljena”. Zbog te tvrdnje Mugoši je izrečena disciplinska kazna- 30 odsto na platu  tri mjeseca  i zabrana napredovanja dvije godine. Protiv nje je disciplinski postupak podnio tadašnji predsjednik Višeg suda Boris Savić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo