MONITORING
Partija se odriče Mugoše
Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor online
Tokom zime gradonačelnik Podgorice se pritajio. Čim je snijeg okopnio, Miomir Mugoša je opet dospio na naslovne strane. Protekle nedjelje je prozivao sudije, a ove sve ostale redom. Napada ili se brani? Mugoša nikako da odagna aferu Carine od sebe, iako mu je sa drugim skandalima to polazilo za rukom.
Mugoša je sa direktorom Carina Čedomirom Popovićem lani u oktobru zaključio sporazum kojim je omogućeno da Carine ponovo postanu vlasnik oko 15.000 kvadrata zemljišta na Starom aerodromu, iako je isti posao u oktobru 2010. poništio Vrhovni sud. Gradonačelnik je sporno zemljište, 2007. godine, prodao Popoviću bez tendera, bez odluke i znanja Skupštine Glavnog grada za 2,5 miliona eura. A vrijedilo je 13,5 miliona. Tako je oštetio gradski budžet za 11 miliona eura. Posao je prema presudi Vrhovnog suda ništavan, a grad je bio u obavezi da Carinama vrati novac, a Carine gradu zemljište. Gradonačelnik je tu obavezu ignorisao. MANS je zbog afere Carine, protekle nedjelje, podnio krivičnu prijavu protiv Mugoše. U MANS-u sumnjaju da je Mugoša izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja i primanja mita, a da je Popović izvršio krivično djelo davanja mita. Gradonačelnik je na prijavu odgovorio u svom stilu – najavio je da će i on podnijeti krivičnu prijavu protiv MANS-a zbog lažnog prijavljivanja.
Mugoši su se u nezgodnom času navrzli i koalicioni partneri. Na inicijativu SDP-a, krajem protekle nedjelje, premijer Igor Lukšić, potpredsjednik Vlade Duško Marković i ministar finansija Milorad Katnić razgovarali su sa potpredsjednicima SDP-a Ivanom Brajovićem i Raškom Konjevićem o aferi Carine. SDP je zatražio da se odluka prodaje zemljišta Carinama poništi, kao štetna i nezakonita, a premijer Lukšić obećao da će Ministarstvo finansija u saradnji sa zaštitnikom imovinsko-pravnih odnosa razmotriti inicijativu SDP-a oko Carina.
Javili su se i iz tužilaštva, obznanjujući da su počeli da istražuju poslove i sporazume u slučaju Carine.
Zanimljivo da je spor oko prodaje gradskog zemljišta po cijeni od oko dva i po miliona eura, nakon što je prethodno poništen tender na kome je cijena te parcele dostigla iznos od oko 13 miliona eura, nije pokrenula država već vlasnik firme Šofranac Veselin Šofranac, učesnik na tenderu za sporno zemljište. Od tada, Šofranac tvrdi da ima probleme sa objektima koje gradi po Podgorici.
,,Gradonačelnik je siledžija koga moram da trpim. Moram da iznesem prljavštine koje radi, krade državno zemljište i daje privatnicima bez pare. Na sve moje objekte Mugoša je slao inspekcije, na objekte na Zabjelu dvije dnevno. A nije slao inspekcije tu u blizini gdje je objekat od 16.000 kvadrata sa građevinskom dozvolom na 6.000 metara kvadratnih, dakle napravljeno je 10.000 kvadrata više”, izjavio je Šofranac za Dan.
On tvrdi da ima punu torbu materijala o Mugošinom kriminalu po Podgorici. ,,Torba materijala kod mene stoji zaključana u jednom stanu da mi ne zapali kuću, jer od njega svašta mogu da očekujem. Ali sve ću to da objavim”.
Mugoša dobro zna da dok je DPS iza njega, može da ponavlja refren – Ne može nam niko ništa… Nakon sastanka ministara i potpredsjednika SDP-a, Mugoša je kazao da sa premijerom i ministrima ima uobičajenu i dobru komunikaciju, te da se nada da Lukšić prema njemu dijeli isti stav kao i ranije kada je javno izjavio da DPS nema bolje rješenje od Mugoše za obavljanje funkcije gradonačelnika Podgorice.
Osim javnih pohvala, odnos premijera i gradonačelnika ima i ne tako harmoničnu predistoriju. Mugoša je bio jedan od onih koji su 2006. blokirali izbor Igora Lukšića za premijera. Pozivao se na svoj rekordni trijumf na lokalnim izborima u Podgorici i tvrdio da je kvalifikovaniji Đukanovićev nasljednik od Lukšića. Od tada Mugošina moć opada. Krajem 2009. usvojeni su zakoni o državnoj imovini i o svojinsko-pravnim odnosima, na inicijativu Lukšićevog Ministarstva finansija. Mugoša je, u svojstvu poslanika, tada optužio kolege iz DPS-a da su zakoni upereni protiv Glavnog grada. U Skupštini je odbijeno njegovih svih osam amandmana. Potom su usvojene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi kojim se predviđa da predsjednika opštine biraju lokalni parlamenti, a ne neposredno građani.
Miomir Mugoša je, uoči partijskog kongresa održanog 21. maja 2011. izjavio: „Ne vidim razlog zbog čega ne bih i dalje ostao isto pozicioniran u svojoj partiji”. Htio je jedno od potpredsjedničkih mjesta, no nije ušao ni u Predsjedništvo DPS-a.
Nakon što je izbačen iz novog saziva Predsjedništva partije, gradonačelnik Podgorice je ostao i bez poslaničke funkcije i imuniteta, jer je izglasan Zakon o konfliktu interesa prema kojem gradonačelnici ne mogu biti istovremeno i poslanici.
Sadašnje naprasno interesovanje Vlade i tužilašta za aferu Carine u opoziciji smatraju znakom da je sazrelo vrijeme da se Mugoša servira Evropskoj uniji kao jedna od ,,krupnih riba”.
Šefica odborničkog kluba PzP-a Branka Bošnjak je izjavila: ,,Mislim da je kap prelila čašu, pa da je čak i za ovako slabašno i partijsko pristrasno tužilaštvo previše, jer su svjesni činjenice da su pod budnim okom Evrope”.
Ne treba zaboraviti da su mnogi i prošle godine otpisivali Mugošu. Ozbiljni izvori su tvrdili da su o eliminaciji Mugoše sa političke scene na tajnom sastanku odlučili Milo Đukanović, Ranko Krivokapić i Igor Lukšić. Analitičari su tumačili da šef DPS-a preko SDP-a hoće da eliminiše Mugošu.
Mugošu nijesu spriječile ni prijetnje SDP-a da će napustiti savezništvo sa DPS-om, čak i na državnom nivou, ako on opet bude izabran za gradonačelnika. Mugoša je izabran zahvaljujući glasu odbornika Narodne stranke i jednog otpadnika iz Nove, nakon čega su se odbornici međusobno optuživali za prodaju glasova. Tadašnji predsjednik Skupštine glavnog grada Cme Gore Raško Konjević podnio je ostavku.
Govorilo se i da u vladajućim krugovima ne znaju kako će Mugošinog sina Miljana, zbog zajedničkog napada na urednika i fotoreportera Vijesti, spasiti od zatvorske kazne. Ne samo da ga je DPS spasio, nego Miljan Mugoša nastavlja diplomatsku karijeru.
Miomir Mugoša je, kao i njegov partijski šef Milo Đukanović, majstor u održavanju na vlasti. On je kopirajući Đukanovićev model vladanja državom, u glavnom gradu uspio da stvori svoj feud. Dva važna DPS igrača sarađuju još od februara 1991. kada je Mugoša u prvoj Vladi Mila Đukanovića imenovan za ministra zdravlja i zaštite životne sredine. Tih godina je, pored brojnih ministarskih obaveza, obilazio i sokolio borce na dubrovačkom ratištu. Đukanović ga je birao i u naredna svoja dva mandata, pa je tradiciju od 1998. nastavio Filip Vujanović, koji ga je tokom prve polovine 2000. godine postavio za predsjednika „odbora povjerenika” SO Podgorica. U novom milenijumu Mugoša je sve bliži Vujanoviću, a odnosi sa Đukanovićem ,,zahlađuju”.
Poznato je da je Aco Đukanović 2003, javno minirao Mugošin naum da zgradu Maksim izgradi u njegovom dvorištu. I pored Mugošinih tvrdnji da je sve po zakonu, Maksim je izgrađen dovoljno daleko od Đukanovićevog dvorišta. Upućeni kažu da se Mugoša u DPS-u jedino boji šefa, ali ozbiljno.
Kao i Đukanović, Mugoša ne brine mnogo o zakonima. Kada je došao na mjesto gradonačelnika, oko 80 odsto svih objekata na teritoriji Podgorice bilo je bespravno izgrađeno. Mugoša je pristupio selektivnoj legalizaciji objekata prema sopstvenim zaključcima. Sa tim odlukama bili su, kako su navodili mediji, upoznati samo njemu bliski ili privilegovani investitori, pa su mogli legalizovati objekte čak i bez plaćanja naknada. Kroz obračun komunalija za koje ugovori nijesu bili dostupni javnosti, Mugoša je držao u pat-poziciji hiljade sugrađana. Treba li onda da čudi što je Mugoša na izborima imao rekordan učinak, trijumfujući i u naseljima gdje njegova partija ili koalicija na parlamentarnim izborima ne dobija većinu; ta su naselja prepoznata kao žarišta divlje gradnje.
Mugoša punu deceniju izbjegava da odgovori na pitanja odbornika Skupštine glavnog grada kojim je osobama od posebnog značaja za glavni grad dodijelio stanove. Podijeljeno je blizu 300 stanova. Odbornici tvrde da „tu ima raznih sudija koji su valjali gradonačelniku Mugoši, raznih estradnih umjetnika, čak i nekih koji nijesu iz Podgorice”.
Nekima stanove, a nekima zgrade. Po principu izgradi, pa dogradi par spratova, sve će to Opština legalizovati, valjao je Mugoša mnogim investitorima. Od omiljenog Toma Čelebića, do Duška Kneževića, Aca Đukanovića…
Možda su razlozi za sve žešće napade na Mugošu i manjak novca u opštinskoj kasi. Prije krize gradonačelnik je raspolagao godišnjim budžetom od 100 miliona eura. Tada su iz podgoričkog budžeta uplaćivane donacije Sarajevu, Zagrebu je doniran vrtić, razvijan je planinski turizam na Lovćenu, finansirana administracija u Šavniku, a prije izbora na Žabljaku obećana stambena zgrada za mlade bračne parove. Ove godine Budžet je projektovan na 49,7 miliona eura, a za 11 godina od kada je Mugoša na vlasti glavni grad je zadužen 32 miliona eura.
Pitanje je da li će Mugoša ovog puta uspjeti da se održi u gradonačelničkoj fotelji i ostati na slobodi. Sigurno je da je teško zamisliti da bi on, poput svog budvanskog kolege Rajka Kuljače i Svetozara Marovića, ćuteći podnio žrtvu zarad evroatlanskih integracija. No, nikad se ne zna. DPS jeste mašina, ali je i Mugoša dokazao da je nedoder.
Toaletna voda kao ljekovi
U svjetlu afere Carine ne treba zaboraviti da, pored brojnih manjih, ovo nije prva velika afera u kojoj je Mugoša glavni akter. Potpredsjednik Vlade Žarko Rakčević je 2001. godine tadašnjem ministru policije Andriji Jovićeviću predao dokumenta koja pokazuju kako je bivši ministar zdravlja i aktuelni gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša krčmio državni novac. Osam godina niko se nije obrtao na te spise, da bi Rakčević 2008. dokumentaciju predao državnom tužiocu. Dokumenta sadrže podatke o brojnim sumnjivim nabavkama ljekova i čuvenoj kupovini after šejva, pasta za zube, toaletne vode za muškarce, koji su kupljeni na ime ljekova uz amin ministra Mugoše. Ranka Čarapić i tužilaštvo o ovome godinama ćute, a Rakčević je svojevremeno tvrdio da je samo pitanje vremena „da li će ovaj personalni sastav tužilaštva ili neki novi kvalifikovati učinjene radnje gospodina Mugoše”.
Ima onih koji smatraju da je to vrijeme došlo i da će nakon svega što je protutnjalo Mugoša ,,pasti” baš na Carinama. ,,Opadaće mnogi prije mene samo da me zdravlje sačuva. Kada je politika u pitanju i rezultati”, uzvratio je Mugoša na informacije da mu po istraživanjima pada rejting.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Vlada parlamentu predlaže usvajanje koncesionog ugovora za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu koji će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” u narednih 30 godina. Koliko nas može koštati ta milijarda nijesu računali
Nakon godina odlaganja, uz nebrojeno prekršenih procedura i obećanja, Vlada je u srijedu “prelomila”. Konačnu odluku o ustupanju aerodroma u Podgorici i Tivtu u trodecenijski zakup prepustiće – parlamentu.
Za odluku o prebacivanju odgovornosti pripremljen je i valjan alibi. Na zahtjev Ministarstva saobraćaja Uprava za državnu imovinu izvršila je novu procjenu vrijednosti stalne imovine preduzeća Aerodromi Crne Gore. Utvrđena je vrijednost od približno 265 miliona eura pa, u skladu sa Zakonom o državnoj imovini, konačnu odluku o koncesiji ne može donijeti Vlada (samostalno može da odlučuje o imovini vrijednoj do 150 miliona), već se o njenom prijedlogu mora izjasniti Skupština. Na zna se kada će to biti.
Vlada će parlamentu predložiti usvajanje odluke kojom će Milojka Spajića ovlastiti da se južnokorejskom državnom kompanijom Incheon Airport Consortium potpiše ugovor o tridesetogodišnjoj koncesiji za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. To će, tvrde, državi donijeti “najmanje milijardu eura” tokom koncesionog perioda.
Prema kratkom predočenom objašnjenju, 100 miliona donijeće jednokratna naknada koju će Incheon uplatiti u roku od mjesec nakon potpisivanja ugovora. Dodatnih 300 miliona “direktnih finansijskih efekata za državu” predstavljaju najavljene investicije u rekonstrukciju i izgradnju novih kapaciteta na oba aerodroma. Sve to će, po isteku koncesije, postati državno vlasništvo. Prihod varijabilne naknade po osnovu polugodišnjih uplata koncesionara, u visini od 35 odsto prihoda sa aerodroma u Podgorici i Tivtu donijeće, prema procjenama iz Vlade, još makar 600 miliona eura.
Prvo pitanje glasi: da li su predočene brojke i približno tačne? Na njega nemamo valjan odgovor.
Vlada još nije obznanila dokumenta na osnovu kojih je izvedena ova računica. Na njenoj internet stranici stoji (četvrtak prijepodne) obavještenje da će dokumenti: Predlog za davanje koncesije za aerodrome Podgorica i Tivat sa Predlogom odluke koju parlament treba da usvoji i, najvažnije, Predlogom ugovora o koncesiji „biti objavljeni nakon tehničke redakcije“. Do tada možemo da analiziramo predočene brojke bez prvog konteksta.
Po tom osnovu, mogli bi problematizovati što je jednokratna naknada za zakup ostala na iznosu pretpostavljenom još 2018., kada je priča o koncesiji započela. Suprotno procjenama iz 2020. kada se, nakon iskazanog interesovanja na pretkvalifikacionom tenderu, procjenjivalo da će ponude porasti na 150-200 miliona (tadašnji ministar saobraćaja Osman Nurković). Od tada je vrijednost aerodroma više nego udvostručena, dok su očekivane investicije skoro učetvorostručene – sa „najmanje 80“ na 300 miliona.
Upitna je i računica po kojoj tih 300 miliona investicija koje će, mahom, biti realizovane u prvih 3-7 godina zakupa (koncesije) računamo kao imovinski prihod države po isteku ugovora. Zapitajmo se koliko danas vrijedi aerodromska (ili bilo koja druga) infrastruktura izgrađena prije 25 godina, i razumjećemo da za 30+ godina to ne mora biti baš reprezentativna imovina.
Najveću pažnju, ipak, zavrjeđuje tvrdnja da će država, na ime godišnje koncesione naknade dobijati više od trećine godišnjih prihoda sa aerodroma. To je makar dva puta više od uobičajenih naknada za slične aranžmane (pet do 15 odsto prihoda) dok, pride, znatno prevazilazi i očekivane/uobičajene aerodromske profitne marže (razlika između troškova i cijene usluga pruženih operaterima i putnicima) koje se, najčešće, procjenjuju na 10 do 25 odsto ukupnog prihoda.
Da li se ove brojke nalaze u predloženom koncesionom ugovoru? Ako je odgovor potvrdan, znači li to da će Incheon uložiti 400 miliona (jednokratna naknada + investicije) za pravo da 30 godina upravlja našim aerodromima bez zarade? Sigurno ne.
Možda računaju na intenzivan rast broja letova i putnika, što bi bila dobitna kombinacija za obije strane. Ali taj model ne zavisi samo od Incheona i Vlade. Ili planirani model poslovanja predviđa smanjenje troškova i rast cijena aerodromskih usluga? To bi njima donijelo profit, ali bi moglo imati negativne efekte po ovdašnju ekonomiju, po osnovu većih troškova za turiste koji planiraju dolazak u Crnu Goru i smanjenja broja aerodromskog osoblja.
U tom slučaju može se pokazati da će najavljeni prihod u državnoj kasi biti manji od onoga što bi privreda i građani mogli izgubiti na drugim stranama.
Treba razmotriti i model po kome Južna Koreja svjesno rizikuje da njena investicija ne bude direktno profitabilna, računajući da će to višestruko naplatiti kroz povoljnosti koje donosi trodecenijsko vođenje oba aerodroma „prve naredne članice EU“. Tu se, prije svega, misli na kontrolu lanaca snabdijevanja mnogobrojnih korejskih proizvođača. Zamislimo kako se Ćemovsko polje pretvara u logističku bazu Samsunga, LG-a, KIA-e, Hyundaia , POSCO-a… Pa zaračunajmo rizik da bi, u tom slučaju, broj letova niskobudžetnih kompanija za/iz Podgorice i Tivta mogao ostati u drugom planu.
Ili se zapitajmo: da li je Vlada napravila sličnu računicu, formirajući sliku o potencijalnim benefitima državne uprave nad aerodromima u Podgorici i Tivtu? Kakav je taj rezultat u odnosu na predočenu milijardu koncesionog prihoda?
Nemamo informaciju da su Spajić i ministarska ekipa uradili tako nešto. Treba li očekivati da bi računica mogla biti izvedena u parlamentu, tokom odlučivanja o ponuđenom koncesionom ugovoru? Naši sagovornici nijesu optimisti.
„Odluka Vlade da pokrene koncesiju za aerodrome više liči na pokušaj da se posljedice lošeg upravljanja riješe ustupanjem resursa, nego na promišljenu ekonomsku politiku. Suštinski problem crnogorskih Aerodroma nije održivost”, kaže za Monitor Miodrag Vujović (KOD). “Aerodromi već ostvaruju značajnu dobit, to su osmocifreni iznosi dobiti godišnje. Uz to preduzeće ima deponovana značajna sredstva, pa najavljenih 20 miliona godišnje od koncesije ne djeluje kao superioran argument. Tim prije što novac vremenom devalvira, a nemamo ponuđenu projekciju koja bi to imala u vidu”.
U sposobnost svog preduzeća da, i pod državnom upravom, provede modernizaciju i proširi kapacitete vjeruju i predstavnici sindikalnih organizacija zapošljenih na aerodromima u Podgorici i Tivtu. Tvrdnje potkrjepljuju podatkom da su prihodi Aerodroma CG u 2025. godini iznosili 56 miliona eura. “Nakon što su Aerodromi avio-kompanijama po Podsticajnoj šemi odobrili 13 miliona eura popusta na aerodromske usluge, neto prihod za 2025. godinu je 43 miliona. Neto profit je 13 miliona eura, što je rekordan iznos za kompaniju”, stoji u njihovom saopštenju kojim pozivaju parlament da ne usvoji Vladin prijedlog.
Zaista, šta biva sa podsticajnom šemom ako se Aerodromi predaju koncesionaru?
“Osim toga, Aerodromi Crne Gore u ljetnju sezonu ulaze sa nevjerovatnom 21 novom linijom…”, navodi se u sindikalnom obraćanju kojim se upozorava na rad tenderske komisije u postupku dodjele koncesije. Njihov rad je, tvrde, “nepovratno kompromitovao” legitimitet čitavog procesa. “Našu ozbiljnu zabrinutost potvrđuje činjenica da su ključne odluke unutar Komisije donošene uz direktno ignorisanje preporuka renomiranih međunarodnih konsultanata poput IFC-a (Svjetske banke)…”
O kriterijumima za donošenje Vladinog Prijedloga govori i Mila Kasalica. “Najkraći komentar Vlade odluke mogao bi biti ‘padoše spajkijanci, ali se na mufte snađoše’”, konstatuje sagovornica Monitora objašnjavajući kako se predloženom koncesijom plaća četvorogodišnji nerad i uhljebljavanja partija iz tekuće većine. “Imali smo milion modela da kao ozbiljni vlasnici (Vlada u ime crnogorskih poreskih obveznika) ovo privredno društvo sopstvenim snagama i upornim radom privedemo na grane održive konkurencije na regionalnom nivou”. Umjesto toga, kaže Kasalica, “poklonici 30. avgusta ne odustaju da uvijek zauzmu nerazvojni stav, suprotan interesima crnogorske ekonomije”.
I Vujović smatra da, “bez preciznih i obavezujućih ciljeva”, koncesija nije garancija razvoja. “Alternativa je jasna: dugoročna strategija, uključenje struke i predan rad bez partijskih uticaja. Dok se bježi od tog pristupa imaćemo rentijersku filozofiju na svim nivoima – od izdavanja garsonjera u privatnoj režiji do davanja u koncesiju ključnih državnih resursa. To su različita lica iste ekonomske misli, koja počiva na pretpostavci da je neko drugi više zainteresovan za našu dobrobit od nas samih.”
Jesu li, zaista, naši resursi – tuđa briga? To ćemo saznati u parlamentu kad pitanje budućnosti crnogorskih aerodrome dođe na dnevni red. Vladi se žuri, radi potpisivanja Ugovora i naplate koncesione naknade. Nakon toga, pojasnila je premijerova savjetnica za ekonomsku politiku Milena Milović, Crna Gora ima rok od godinu da obezbijedi sve preduslove i preda Inchonu aerodrome na upravljanje.
Dakle, Aerodromi još najmanje godinu ostaju ovakvi kakvi jesu. Da li je to dobra ili loša vijest za ovdašnje građane i privredu bićemo naknadno obaviješteni.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI:SLUČAJ KAP U SPISIMA: Đukanovićeve skrivene subvencije domaćem “investitoru”
Objavljeno prije
3 danana
10 Aprila, 2026
Pred Osnovnim sudom u Podgorici i Privrednim sudom se odvijaju dva neobična postupka vezana za indirektne garancije KAP-u u stečaju. Ti sudovi odlučiće da li su osnovana potraživanja MN Bonusa prema Vladi i KAP-a prema MN Bonusu i da li će to na kraju plaćati građani
O nekadašnjem crnogorskom industrijskom gigantu Kombinatu Aliminijuma Podgorica (KAP) je pisano puno. U maju 2023. je ugašeno i posljednjih 12 ćelija elektrolize. Većina je pogašena u decembru 2021. kada je Elektroprivreda (EPCG) odbila isporuke struje po dotadašnjoj cijeni od 44 eura za megavat sat jer je berzanska cijena premašila 200 eura. Od tada su EPCG i zadnji vlasnik KAP-a – Uniprom biznismena Veselina Pejovića na sudu zbog podnešenih tužbi (od 4.6 miliona) i kontratužbi (17.4 miliona) za nastalu štetu zbog raskida ugovora i neplaćanja. Pejović se žalio da ga nova vlast politički progoni.
Iza gašenja proizvodnje primarnog aluminijuma su ostale i druge razne tužbe i maratonski izviđaji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) oko aktiviranih garancija od preko 120 miliona eura koje je režim Mila Đukanovića dao kremaljskim tajkunima i obavještajcima. Među 14 imena protiv kojih je SDT pokrenuo izviđaj u proljeće 2021. nema šefa režima bez čijeg znanja i blagoslova se, kako se široko percipira u javnosti, ništa nije moglo raditi. Postupci tadašnjeg SDT-a kojim je rukovodio Milivoje Katnić (sada u pritvoru zbog pomaganju narko kartelu) odavno ne čude. I Katnić javno i šefovi narko kartela tajno u SKY komunikacijama su hvalili Vođu i sve činili da zadrži vlast.
Pred Osnovnim sudom u Podgorici i Privrednim sudom se odvijaju dva, po svemu neobična postupka vezana za indirektne garancije KAP-u u stečaju, čiji akteri su javnosti dobro poznati.
Naime, Montenegro Bonus DOO je 07.06.2024. pokrenuo regresnu tužbu protiv države – Vlade Crne Gore u vrijednosti od 981 hiljadu eura na ime garancije koju joj je Vlada Mila Đukanovića dala 11.07.2013. (br.08/56) i nekoliko puta kasnije ponovila u zaključcima. Radi se o pokriću troškova po “Ugovoru o poslovno–tehničkoj saradnji s Kombinatom aluminijuma ad u stečaju”. Vlada Crne Gore se tada saglasila da “ukoliko po osnovu Ugovora…nastane šteta ili na bilo koji drugi način dođe do smanjenja stečajne mase, štetu naknadi Montenegro Bonusu.” Vlada je time utvrdila način – osnov nastanka štete, tačnu vrstu štete (ona koja nastane zbog smanjenja stečajne mase) i svoju izrično imperativnu obavezu da MBonusu naknadi tu štetu. Odluku je potpisao Milo Đukanović.
Stečaj u KAP-u je otvoren 08.07.2013, svega tri dana prije jemstva Vlade dok je Ugovor o poslovno – tehničkoj saradnji između KAP-a u stečaju i MN Bonusa potpisan naredni dan – 09.07.2013. Vlada je devet dana kasnije, 18.07.2013. u zaključcima dala saglasnost na predmetni ugovor. Interesantno je i da su sva akta Đukanovićeve Vlade i resora označeni stepenom tajnosti “interno”.
Đukanovićeva Vlada je 05.06.2014. (08-64/6) ponovila saglasnost da ako “po osnovu Ugovora…nastane šteta…ili dođe do smanjena stečajne mase” ona će to nadokaditi MN Bonusu. Pet dana nakon toga dolazi do “privatizacije KAP-a” (iako je Uniprom Pejovića bio u procesu kupovine KAP-a još od sredine 2013.). Stečajni upravnik KAP-a je bez čekanja dao na vještačenje dokumentaciju Institutu računovođa i revizora Crne Gore. Ovaj Institut je utvrdio da MN Bonus “na ime smanjenja stečajne mase KAP-a po osnovu organizovanja proizvodnje od 18.07.2013. do 18.07. 2014.” (kako je premijer Đukanović “prorokovao”) dužan da plati KAP-u 3.345 miliona. Kasnijim ugovorom između KAP-a u stečaju i MN Bonusa od 30.12.2014. strane su se saglasile da je Ugovor o poslovno – tehničkoj saradnji okončan 18.07.2014. U članu 3 stoji da MN Bonus prihvata obavezu da KAP-u plati 3.345 miliona.
Da se radilo o simuliranom potraživanju i indirektnoj subvenciji privatnom preduzeću Uniprom i Veselinu Pejoviću od strane Đukanovića i Vlade se može naslutiti preko tužbe (P 215/15) koju je KAP pokrenuo u Privrednom sudu za prvi nepuni milion. Vlada zaključkom br. 08-25 od 18.02.2016. “predviđa da se tuženom od prodaje stečajne mase KAP-a uplati 969.762 eura” a tužilac (KAP) podneskom Privrednom sudu 26.02.2016. smanjuje tužbeni zahtjev sa 3.345 miliona na nepunih 967 hiljada. Tužba za ostalih 2.375 miliona je povučena (ali se tužilac nije odrekao potraživanja). Privredni sud je 25.03.2016. okončao postupak i obavezao MN Bonus da plati novac u roku od osam dana.
Interesantno, stranke se nisu nagodile mimo suda (i pored ugovora od 30.12.2014.) niti su, što je zakonomjernije, zaključile sudsko poravnanje. Tako ispada da je Pejović dobio novac, ne direktno od Đukanovićeve Vlade, već preko MN Bonusa u državnom vlasništvu i to putem simulirane presude Privrednog suda kako i ističe sadašnji pravni zastupnik MN Bonusa u svojim podnescima. Time ispada da se otklanja sva potencijalna odgovornost Đukanovića i da je aranžmanu data oblanda sudske pravosnažnosti.
Međutim, čudesima nije kraj. Iako je presuda donešena marta 2016. godine, Pejović ne aktivira presudu punih pet godina. Tek nakon promjene vlasti i dolaska prve post-DPS Vlade sa kojim KAP pokreće naplatu potraživanja od MN Bonusa u martu 2021. Javni izvršitelj donosi rješenje o izvršenju na sumu uvećanu za zatezne kamate i ostale troškoce – cirka 978 hiljada eura. Novac je naplaćen 19.05.2021. Štaviše, iako je prošlo pet godina, Pejović opet pokreće novu tužbu za preostalih 2.375 miliona iako je zahtjev za tu sumu povukao u februaru 2016 na ročištu u Privrednom sudu. Traži i plaćanje kamate od 30.12.2014. Ukupna sumu, koja se potražuje od MN Bonusa iznosi 5.22 miliona eura zaključno sa 31.03. 2026.
Zastupnik tužioca je advokatica Snežana Jović, osoba bliska bivšem predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću. Oboje su uhapšeni u akciji SDT-a 09.05.2022. zajedno sa još 11 lica pod optužbama za članstvo u kriminalnoj organizaciji i zloupotrebe u stečajnim postupcima u kojima je bila advokat. U pritvoru je provela 15 mjeseci dok postupak i dalje traje. Na teret joj se stavlja da je u stečajnim postupcima “fiktivnim uslugama, procjenama i inventarisanjem uvećavala troškove stečajnog postupka, kao i da na osnovu fiktivno pruženih i nedokumentovanih usluga pravne pomoći primala sredstva sa računa stečajnog dužnika, a u svoju i u korist kriminalne organizacije”. U krivičnoj prijavi od 08.02.2026. SDT-u od strane Stevana Đukića, jednog od osnivača Nivel Investa koji je uveden u stečaj navodi se, da je po njegovim saznanjima, za usluge fingirane prodaje i izazivanje lažnog stečaja Blažo Jovanić dobio od njegovog bivšeg poslovnog partnera na poklon stan na magistrali u Budvi (PD209). Navodno se formalno vodi na advokaticu Jović. SDT je po nedavnim saznanjima Monitora formirao predmet po prijavi.
U tužbi protiv MN Bonusa Jovićka se poziva na “sticanje bez osnova” čl. 217 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Kad je “neki dio imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu drugog lica, a taj prijelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati” ili “nadoknadi vrijednost postignutih koristi”. Time se pretendira primjena roka zastare na 10 godina za potraživanja za koja ne postoji pravni osnov čime se izbjegava primjena zastarjelosti. Međutim, MN Bonus i pravni zastupnik advokat Vladan Bojić u svom odgovoru navodi da jasno postoji pravni osnov i da je to ugovor između KAP-a i tuženog, koji je zajedno sa zaključcima Vlade jedini pravni osnov. Po istom osnovu je u proljeće 2021. naplaćeno 978 hiljada eura. Stoga se u ovom slučaju mora primijeniti čl. 383 ZOO koji kaže da “međusobna potraživanja pravnih lica iz ugovora u privredi… zastarijevaju za tri godine”.
Čak i da se uzme priznanje MN Bonusa na ročištu od 26.12.2016. ono se odnosi samo na priznanje cirka 970 hiljada. Sve i da je MN Bonus priznao i ostatak od 2.375 miliona zastara je nastupila 27.03.2019. Kada bi nekim slučajem uspjela tužba i KAP dobio traženih 5.22 miliona, onda bi MN Bonus opet mogao pokrenuti regresnu tužbu protiv Vlade a taj novac se prevalio na građane Crne Gore.
U regresnoj tužbi pred Osnovnim sudom u Podgorici predstavnik Vlade i Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore su osporili tužbu uz tvrdnje tuženog da su odluke Đukanovićeve Vlade nezakonite a time i neobavezujuće ,iako su proizvele konkretne pravne posledice i realno pravno prijete da izazovu nove. MN Bonus je ukazao da je teret dokazivanja na Vladi i da mora tražiti i ostvariti poništenje ili utvrditi ništavost garancija Vlade pravnosnažnom odlukom u odgovarajućem sudskom postupku. U dopisu SDT-u od strane Osnovnog suda i punomoćnika MN Bonusa traženo je prije pola godine da tužilaštvo pribavi sve navedene spise kako bi se utvrdile krivično-pravne realnosti i da se vidi da li sudija Ivana Žujović može zaključiti glavni pretres prije donošenja presude za naplatu nepunog miliona od Vlade. Iz dopisa prošlog mjeseca koji je potpisao specijalni tužilac Zoran Vukčević navedeno je da u spornim garancijama i vratolomijama “nema elemenata krivičnog djela”, tj. odgovornosti Mila Đukanovića – po ko zna koji put.
Na potezu su sada Osnovni i Privredni sud koji trebaju odlučiti da li su osnovana potraživanja MN Bonusa prema Vladi i KAP-a prema MN Bonusu (i na kraju opet prema Vladi) i da li će to na kraju plaćati građani.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NOVI LETOVI, STARI AERODROMI: Low cost turizam
Objavljeno prije
1 sedmicana
3 Aprila, 2026
Tokom ove sezone otvara se 21 nova avio ruta, od toga 17 avio linija kompanije Viz Air. No, otvaranje baze Viz Aira potvrdilo je ono što smo znali – da su kapaciteti crnogorskih aerodroma mali i da ne mogu da prime još novih linija. Adekvatnu strategiju čekamo skoro deceniju
Vlada je na predlog Ministarstva turizma utvrdila Plan pripreme ljetnje turističke sezone za ovu godinu. U aprilu, tik pred sezonu, od koje živimo, a koja traje od 1. maja do kraja avgusta, a možda i duže.
U Planu su definisane mjere koje treba preduzeti prije i tokom sezone, kao i strategije rada nadležnih organa, državnih firmi, turističkih organizacija. Da nam strategija treba govori i činjenica da Crna Gora već dvije godine bilježi pad broja noćenja – prošle godine registrovano je 15,36 miliona noćenja turista u svim vidovima smještaja, što je za 230 hiljada manje nego u 2024. godini, a za milion manje nego 2023.godine. Zbog napada SAD i Izraela na Iran očekuje se neizvjesna sezona uz rast cijena goriva, avio karata i opštu inflaciju.
Pripreme su počele dobrom viješću – tokom ove sezone otvara se 21 nova avio ruta, od toga 17 avio linija kompanije Viz Air. Ova mađarska niskobudžetna avio kompanija otvorila je u Podgorici svoju bazu, a ukupno proširenje kapaciteta procjenjuje se na oko milion dodatnih sjedišta tokom ove godine, što predstavlja jedno od najvećih pojedinačnih povećanja ponude u istoriji crnogorskog avio-saobraćaja.
I domaći avio-prevoznik ToMontenegro najavljuje da će do kraja maja zakupiti avion sa više od 110 sjedišta, a planira i kupovinu još jednog aviona do kraja septembra.
Loša vijest je da je otvaranje baze Viz Aira potvrdilo da su kapaciteti crnogorskih aerodroma mali i da se na širenju i unapređenju infrastrukture što prije mora poraditi, jer ne mogu da prime još novih linija.
Otvaranje baze je prekretnica u poslovanju crnogorskih aerodroma nakon dvije godine pregovora i nakon 20 godina stagnacije u razvoju aerodromske infrastrukture, izjavio je izvršni direktor Aerodroma Crne Gore(ACG) Roko Tolić.
,,Ljudi su oduševljeni. Napokon se osjećaju da je ovo otvorena zemlja, da imaju mogućnosti za putovanje. Ali da mi ne bismo se zaustavili na ovome što je sada postignuto, onda zaista je bio naš apel da prekinemo ovaj status quo i da Vlada Crne Gore racionalno, argumentirano, logično i s objašnjenjem prema svima donese tu najkonkretniju odluku u kojoj bi trebalo biti jasno determinirano u kojim rokovima se aerodromska infrastruktura može adaptirati na način da primi sav taj promet kojeg priželjkujemo”, apelovao je Tolić.
Iz Vlade sem obećanja, odluke nema. Tender za davanje crnogorskih aerodroma raspisan je 2019. godine. Još uvijek nije donijeta odluka, iako je prošle godine kao prvorangirana izabrana južnokorejska firma Incheon International Airport Corporation (IIAC).
Ministar pomorstva, koji rukovodi i radom Ministarstva saobraćaja Filip Radulović je naglasio da postupak za ACG traje već osam godina i da još nije završen, što šalje lošu poruku investitorima da je Crna Gora spora i neozbiljna. I direktor aerodroma Tolić je više puta upozorio da se proces odluke o koncesiji odužio, zbog čega je i njihovo poslovanje otežano. Naglasio je da se tokom upravljanja dubrovačkim aerodromom, protivio tamošnjoj koncesiji i odbio taj proces, ali da se u slučaju Crne Gore mora gledati državni interes. Sidnikalci i radnici aerodroma su jedinstveni u protivljenju odluci o davanju ACG pod koncesiju – ističu da im je prošla godina bila rekordna, da imaju kapacitet za ozbiljne rezultate i razvoj pa nije jasno zašto se dva aerodroma daju pod koncesiju.
I dok su Vlade u Crnoj Gori gubile godine, nakon koncesione saradnje u aerodrom Majka Tereza uloženo je 140 miliona eura, nakon čega je vazdušna luka u Tirani postala broj jedan u regionu po broju putnika. Da se ulaganje u aerodrome isplati pokazuju podaci koji govore da su 2020. godine aerodromi u Crnoj Gori, zračne luke u Tirani i Dubrovniku bile na istom nivou, da bi 2024. naši aerodromi i aerodrom u Dubrovniku, ostali na nivou od blizu tri miliona putnika, dok je u Tirani opsluženo preko 10 miliona putnika.
Aerodromi Crne Gore su protekle godine imali rekordnu sezonu i preko njih je prešlo tri miliona putnika, zbog očekivanja većeg broja putnika tokom ove sezone najavili su uvođenje treće smjene na aerodromima.
Treća smjena je, krajem marta, uvedena i na gradilištu bulevara Tivat-Jaz u cilju ubrzanja radova prije početka turističke sezone. Radovi na ovoj važnoj primorskoj saobraćajnici, koja je direktno vezana za Aerodrom u Tivtu, počeli su u avgustu 2023. godine, i prethodne dvije godine su zagorčali ljetovanje turistima i život mještanima tog područja. Najvljeno je da će radovi biti završeni sredinom januara ove godine, ali nijesu. A i pored treće smjene, prognoze da saobraćajnica biti potpuno spremna za sezonu su neizvjesne. Uprava za saobraćaj je početkom godine kineskom konzorcijumu Shandong Foreign Economic and Technical Cooperation i Shandong Liuqiao Group odobrila produženje radova na bulevaru i novom cjevovodu Regionalnog vodovoda – do 31. maja ove godine.
U pomenutom Planu pripreme ljetnje turističke sezone se ne potvrđuje da će ova saobraćajnica biti spremna za ovu sezonu. Ono što se i Planom zna je da će Podgorica i ovu sezonu, treću po redu, dočekati sa problemom nezavršenih radova na 700 metara dugom dijelu bulevara Danilovgrad – Podgorica kroz Gornju Goricu, odnosno dionicu Cetinjski semafori – Komanski most. Po podacima Uprave za saobraćaj, ovaj projekat još uvijek koče mještani koji traže izgradnju kružnog toka i priključnih puteva, ali i neriješeni imovinsko-pravni odnosi.
Svakako da je bolje imati nekakav plan, nego nikakav, ali relevantnost ovoga koji je uradilo Ministarstvo turizma kojim rukovodi ministarka Simonide Kordić je upitna. Naime, i pored urgencija, informacije za potrebe izrade plana pripreme ljetnje turističke sezone nijesu dostavile: Budva, Petnjica, Andrijevica, Gusinje i Bijelo Polje.
Budva je sa pet miliona noćenja, protekle dvije godine, ostvarila trećinu ukupnih noćenja turista u Crnoj Gori. Metropola crnogorskog turizma ostvaruje više noćenja nego svi ostali crnogorski primorski gradovi zajedno, pa je raditi plan pripreme turističke sezone bez informacija iz Budve neozbiljno.
Inače, Budva je i u regionalnim okvirima potvrdila status masovne turističke destinacije, pa je po broju noćenja stranih turista iza sebe ostavila Dubrovnik, Beograd, Split… No to je samo početak, još se čeka završetak solitera-hotela tik uz budvansku obalu koji će nezavršeni dočekati turiste i ove sezone.
U planu se ističu i rizici, pa je jedan od njih da je Crna Gora osim velikih ljetnjih gužvi, često na meti kritika turista zbog neintegrisane ponude i sve izraženijeg nesklada cijena i kvaliteta usluga. ,,Formiranje cijena mora pratiti kvalitet usluge i ukupne turističke ponude, kako bi se zadržala konkurentnost destinacije”, ističe Ministarstvo u planu.
Najveći, ne samo turistički rizik, rat na Bliskom istoku, kako se navodi u planu, može da predstavlja: ,,priliku i turiste sve više usmjerava ka Evropi, pa država treba da radi na promociji i marketingu prema zemljama koje imaju direktne avio-linije, uz koordinisane aktivnosti, digitalne kampanje i saradnju sa avio-prevoznicima”.
U jeku priprema za sezonu u susjednoj takođe turističkoj Hrvatskoj, Zoran Meter geopolitički analitičar upozorava: ,,Zbog oluje nad Europom ne možemo ni mi u Hrvatskoj imati iluzija. Rasprodali smo ili uništili stratešku proizvodnju, devastirali poljoprivredu, a od turizma, koji nam je sada primarni izvor prihoda – moglo bi biti vrlo malo koristi ako cijene u EU odlete u nebo. Jer mudraci u Bruxellesu već najavljuju stezanje remena, što treba uključivati i manje i sporije vožnje automobilima, manje korištenje zrakoplova – što neposredno utječe na turistički sektor”.
Svaka sličnost je očigledna.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

AERODROMI IDU U KONCESIJU: Let u nepoznato
STEČAJNA MAFIJA U CRNOJ GORI:SLUČAJ KAP U SPISIMA: Đukanovićeve skrivene subvencije domaćem “investitoru”
OTVARANJE SVETOG STEFANA: Sporazum o poravnanju po mjeri zakupca
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceAFERA KAMENOLOM: Nepodnošljiva lakoća prvih miliona
-
Izdvojeno3 sedmiceSLUČAJ ZORANA BRAUNOVIĆA, BIVŠEG NAČELNIKA KOLAŠINSKE POLICIJE: Nepodobni profesionalac
-
DRUŠTVO1 sedmicaMITROPOLIJA NA TANKOM LEDU PRED SABOR SPC: Joanikije neće servilnost Vučiću
-
DRUŠTVO3 sedmiceSLUČAJ SLOVINIĆ PRED SDT: Ima li u (ne)postupanju opštine krivične odgovornosti
-
SVIJET3 sedmiceEU IZMEĐU UKRAJINE I MAĐARSKE: Predstava koja može donijeti veliki uspjeh Zelenskom i Orbanu
-
Izdvojeno3 sedmiceAFERE I ZATAŠKAVANJE U SPC-u: Vučić, Porfirije i kineske rakete
-
FOKUS3 sedmicePREMIJER NIŽE SPORAZUME: UAE, MAĐARSKA, FRANCUSKA, SAD: Kalup za privilegije
-
INTERVJU3 sedmiceSONJA DRAGOVIĆ, ČLANICA GRUPE KANA I ISTRAŽIVAČICA U CENTRU ZA SOCIOEKONOMSKE I PROSTORNE STUDIJE NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU U LISABONU: Prostor, jednako profit
