Dok Svetozar Marović, višedecenijski ideolog Demokratske patije socijalista broji svoju prvu sedmicu u zatvoru u Spužu, crnogorska je javnost, kao i obično, podijeljena. Obožavaoci DPS-a i čuvari tekovina četvrtvjekovne vladavine te partije, pretežno ćute. Nekako je to u skladu i sa čuvenom ispoviješću samog Marovića u vrijeme kad su mu uhapsili brata. Protivnici režima uglavnom se slade. Ponekad na duhovit, ponekad na neukusan, redovno na načine koji svjedoče da sve u ovoj zemnji – i sudbine pojedinaca, i sudbine porodica, gradova i države zavise od jednog čovjeka. Ne onog koji je u zatvoru, naravno.
Milo Đukanović, šef Demokratske partije socijalista i ostalog, nakon što je prošle sedmice svom prijatelju u saborcu poželio ,,sve najbolje u dokazivanju nevinosti” i iskazao mu ,,političku i prijateljsku privrženost”, ove nedjelje je poručio, otprilike – koga nema bez njega se može.
Sve strukture DPS-a radiće nesmetano bez obzira što je Svetozar Marović, koji je trebao da predloži članove savjeta DPS-a, u pritvoru, kazao je predsjednik Vlade Milo Đuknović tokom radne posjete Nikšiću. Upitan u kakvim je odnosima u posljednje vrijeme bio sa Svetozarom Marovićem kao dugogodišnjim političkim saradnikom, Đukanović je kratko odgovorio ,,u odličnim kao cijelo ovo vrijeme”. U prilog tome, podgorička čaršija se kune da je tek koji dan pred hapšenje Marović ručao sa Đukanovićem u jednom od podgoričkih sastajališta vrha DPS-a.
,,Sve strukture DPS-a rade nesmetano. Politički savjet još nije konstituisan. To je novo tijelo koje treba da da finu glazuru politici DPS-a u narednom periodu. Povodom novih okolnosti vidjećemo šta ćemo preduzeti u koncipiranju njegovog personalnog sastava, ali uvjeravam vas da se to ni na koji način ne odražava na punu funkcionalnost organa DPS-a i punu posvećenost naše politike državnim interesima Crne Gore”, kazao je Đukanović.
Premijer je najavio da će uskoro i Glavni odbor partije razmatrati nastalu situaciju i utvrditi ko će biti na čelu Političkog savjeta DPS-a.
Na mjestu partijskog koordinatora za naredne izbore u Beranama, Marovića je već ranije zamijenio bivši ministar zdravlja Miodrag Radunović.
Stanje u partiji je, dakle, stabilno, državnih funkcija Marović ionako, evo neko doba, nije imao. Ostaje – sve ostalo.
Jasno je da se, kad drugi čovjek jedne zemlje završi u zatvoru, ne posljedice ne mogu tek tako izolovati, ali ih nije ni malo lako i dešifrovati.
Jedna od mogućnosti je da je Đukanović, ogromnom broju onih koji su je tražili, konačno servirao krupnu ribu. Za taj scenario neophodne su dvije pretpostavke: da ostale ukusne ribe ostanu nijeme i da evropski i drugi međunarodni zvaničnici pristanu da ne vide bogatstvo našeg akvarijuma.
U ostvarivanju prve pretpostavke premijer ne može imati nikakvih prepreka. Od najmanjeg do najvišeg, svaki šraf u DPS-u zna za šta sve treba da bude zahvalan šefu i da je bespogovorna poslušnost uslov opstanka. Partijsko postrojavanje neće biti potrebno, svaki član partije zna šta je ukrao, šta je nezasluženo dobio, koje je privilegije do maksimuma iskoristio i kome za to treba da kaže hvala. U tom smislu, hapšenje Svetozara Marovića, Đukanovća samo čini snažnijim. Prosto: ako je uspio da servira tako krupnu ribu, ostali bi došli kao dodatna ponuda, salata ili dezert.
Pitanje podrške koju će u borbi protiv korupcije izvana dobiti šef koji upravlja državom i čitavom korupcijom u njoj, složenije je pitanje i teško da iko u ovom trenutku na njega zna pravi odgovor. Profesor pravnog fakulteta Milan Popović smatra da konačan ishod čitavog procesa u ovom trenutku ne znaju ni u Briselu ni u Vašingtonu, ni u Podgorici. ,,Bojim se da se od Brisela i Vašingtona ne može očekivati konstruktivan pristup. To nama otežava, a oligarsima olakšava situaciju”, kaže za Monitor profesor Popović i podsjeća da iskustvo grčke Sirize pokazuje da ,,nažalost stvari u svijetu idu unazad”.
Naravno, najhvaljenijoj zemlji u regionu može se postaviti i uslov da se ponuda riba učini raznovrsnijom. Za šefa – nikakav problem – sve dok je on sam zaštićen. Krugovi bliski vlastima licitiraju ovih dana sa nekoliko imena koja bi mogla dodatno uglancati Đukanovićeve zasluge koje evropski partneri naše vlasti neštedimice sipaju.
Da je ,,lider u regionu” zapravo feud u kojem sve konce u rukama drži upravo onaj kojeg zlate dok sipaju komplimente Crnoj Gori savršeno dobro znaju i u Evropskoj komisiji i u ostalim institucijama Evropske unije. Zašto to rade – oni znaju.
Obični građani znaju samo da se u toj idili sve teže diše – i bukvalno i figurativno. Za fakat da se njihov glas ne čuje takođe postoje dva glavna razloga. Jedan je što opozicija, koja bi, logično, trebala da ih predstavlja, prečesto djeluje kao saveznik režima. Naki zato što su prodati, neki zato što ne umiju da pronađu dovoljno dobar način da postanu uvjerljiva alternativa.
Drugi razlog je sitna potkupljivost našeg junačkog naroda. Onog koji četvrt vijeka odbija da vidi kako, u času kad ,,samo još ovaj put” glasa za DPS i satelite – da bi bio siguran da neće dobiti otkaz, da dijete zarši samo još ovu godinu škole, da se dogradi samo još jedna soba, da se otplati još onih nekoliko rata kredita – betonira sistem koji postaje nemoguće smijeniti na demokratski način. Dobra ilustracija za to su gomile kobajagi nezavisnih agencija i institucija koje od vrha do dna kontroliše DPS, ali koje bi, sve i da se vlast sjutra promijeni bilo nemoguće ,,razmontirati” a da se ne prekrše zakoni koji garantuju nihovu nezavisnost. Za izgrađivanje te vrste modernog ropstva zaista zaslužujemo titulu lidera u regionu. Kome treba primjer – neka pogleda, recimo kako zaštitnik prava građana funkcioniše kod nas, a kako u Srbiji, koja, zvanično kaska za nama u procesu evropskih integracija i ostalih lijepih priča.
Nazad na Marovića. Kao druga moguća, postoji verzija da se sve dešava – izistine. U tom slučaju, svi putevi bi vodili i svi krugovi bi se sužavali samo do jednog imena – Milo Đukanović. Odbrana Svetozara Marovića da odavno nije imao ni jednu izvršnu funkciju istinita je i nepotkupljenog tužioca neminovno bi morala da dovede do pitanja: ,,Ko jeste?”. Odavno već voda ne mora da padne ni santimetar više, da bi se sve ribe mogle hvatati golim rukama.
U pravnoj priči sve je jednostavno – ili tužilac hoće ili neće. U političkoj, znatno je komplikovanije. Kao uslov za obezbjeđivanje sopstvene nedodirljivosti, Đukanoviću bi mogao da stigne zahtjev međunarodnih adresa da stvarno i konačno obezbijedi uslove za prve fer i demokratske izbore u Crnoj Gori. U tom slučaju, nemjerljivo bi bilo važno koliko su crnogorski opozicioni političari sposobni da odigraju svoju ulogu. Na slobodnim i demokratskim izborima Đukanović nema šanse, osim ako mu je neko ne pokloni. Iz neznanja, iz koristoljublja, iz sebičnosti – svejedno.
Upućeni u političke događaje iza scene, ovih dana se uveliko bave računicama prema kojima, kako se god okrene, opozicija mora postići što veći stepen jedinstva. Zasad sve ide upravo suprotno.
Gdje bi, kad ne bi bio na vlasti, bio crnogorski premijer, pitanje je od milion dolara. Iako je jedini logičan odgovor – tamo gdje i Marović – vjerovatnije je da bi se o tome odlučivalo iza kulisa.
Treća mogućnost u vezi sa Svetozarom Marovićem je da je riječ prosto o priredbi. Kako za javnost uoči izbora, tako i za evropske partnere. U toj verziji, familiji Marović, uključujući i najvažnijeg člana, sud bi najprije dozvolio da se brani sa slobode, potom bi se proces otezao i protezao godinama, na kraju bi, s glave na glavu, dobili po koji mjesec zatvora. Koji bi, iz zdravstvenih razloga, dobrim dijelom provodili po bolnicama. Stres baš nije zdrav.
Ta bi se varijanta zvala ,,Đe si bio – niđe”, a nas bi ostavljala da tonemo sve dublje i dublje.
Miloš BAKIĆ
HORIZONTI2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice