Povežite se sa nama

MONITORING

ĐUKANOVIĆ I BULATOVIĆ, OPET: Novi povod, stare podjele

Objavljeno prije

na

milo-momo-slobo

,,Na našim rukama nema nevine krvi!” Ovo je na prošlonedjeljnom anti-NATO protestu u Podgorici izgovorio Momir Bulatović, bivši predsjednik Crne Gore i bivši premijer Miloševićeve SRJ.

Momir Bulatović je bio predsjednik Crne Gore od 1990. do 1997. godine. Do tada su vođeni ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH u kojima su izginule stotine hiljada ljudi.Mnogi među njima su bili civili i djeca. Raseljeni su milioni. Sve te godine premijer je bio Milo Đukanović, ,,taj divni mladi, čovjek”.

Nastup na skupu dijela Demokratskog fronta bio je prvi Bulatovićev politički govor nakon 15 godina. Postoje realni pokazatelji da će odnos prema priključenju NATO-u, čija je pozivnica nedavno stigla, obilježiti naredenu godinu i naredne izbore. Crna Gora će se, po svemu sudeći, ponovo dijeliti oko jednog pitanja, a sve druge teme biće gurnute u stranu.

Bulatović i Đukanović su kao vodeći ljudi vladajuće partije i države, godinama vodili našu zemlju u haos i propadanje. Kad su se 1997. godine razišli, podijelili su i svoju partiju i Crnu Goru s krova do temelja. Blokovski podijeljena Crna Gora bila je lak plijen manipulatora. Sve se svodilo na izjašnjavanje – za Momira ili Mila. Oni koji su ukazivali da se u suštini radi o vrijednosno lažnom sukobu, bili su u izrazitoj manjini, izloženi svakovrsnom šikaniranju.

Đukanović je iz sukoba 1997. godine izašao jači. Bijeg od Miloševića na zalasku bila je dobitna kombinacija. Bulatović je do posljednjeg daha ostao vjeran Miloševiću. ,,Apsolutno sam ubijeđen da Slobodan Milošević nije bio ratni zločinac i bila mi ja čast da sarađujem sa njim”, izjavio je nedavno gostujući na beogradskoj televiziji N1.

Govor na anti-NATO skupu, u čijem je središtu laž grandioznih dimenzija, ukazuje da se u suštini iza priče o NATO-u krije nova tura svirepe borbe za vlast. Zato se treba prisjetiti Đukanovićevog i Bulatovićevog pređenog puta. Za Crnu Goru su bili opasni i kad su se družili i kad su se svađali.

Obojica su od početka predano služili Slobodanu Miloševiću i njegovoj ratnoj politici. Da su ostvareni njihovi zajednički ratni ciljevi Crna Gora bi završila put kao jedna od provincija velike Srbije. Bulatović i Đukanović su se posebno istakli u organizovanju crnogorskih rezervista i policijskih snaga u pohodu na Dubrovnik. Tu je izginulo 166 crnogorskih rezervista. Na Hrvatskoj strani tokom agresije na Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. I Crnoj Gori je ostala vječna sramota.

Na vanrednoj sjednici Predsjedništva i Vlade Crne Gore, drugog oktobra 1991. godine, kad je već otpočelo ,,oslobađanje Dubrovnika” Bulatović je pozivao u ,,antifašistički front protiv pomamljenog ustaštva”.  Đukanović je u to vrijeme ,,zamrznuo šah zbog šahovnice” i obećavao da će završiti zajednički život sa Hrvatima za sva vremena i povući pravilnije granice nego što su to učinili ,,priučeni boljševički kartografi”. Bulatović je 13. oktobra 1991. sa Brankom Kostićem, tadašnjim potpredsjednikom Predsjedništva SFRJ, obišao dubrovačko-hercegovački front. Potom je priznao da crnogorskim ratnicima u okolini Dubrovnika nije jasan ratni cilj, ali ništa nije preduzeo.

U intervjuu splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, jula 1996, ovako je govorio o razlozima pohoda crnogorskih rezervista i JNA na Dubrovnik: ,,Meni je (Veljko) Kadijević doslovno rekao: Momire, trideset hiljada ustaša ide na Crnu Goru, a ljudi se neće odazvati na mobilizaciju, ako ih ti u to ne uvjeriš”.  Đukanović se u to vrijeme već pripremao da se proglasi mirotvorcem i Miloševića i Bulatovića okrivi za sve.

Bulatović, Đukanović i glavni ideolog DPS-a Svetozar Marović trudili su se da u stopu prate svaki Miloševićev potez. Na vlast ih je i 1989. godine u prevratu zvanom antibirokratska revolucija instalirao Milošević. Cilj je bio razaranje temelja avnojevske Jugoslavije. Za početak je trebalo ukinuti autonomiju Kosova, a o istom trošku Crnu Goru pretvoriti u bezglavi privjezak Beograda. Mnogi su neuspješno upozoravali da je to uvod u seriju krvavih ratova. Svi u Crnoj Gori koji su se protivili ratnoj politici (LSCG,SDP, Monitor) bili su progonjeni i žigosani kao izdajnici.

Crnogorska vlast je 1992. godine pokušala da se iskobelja iz Miloševićevog zagrljaja. Neuspješno. Bulatović je, pod pritiskom iz Beograda, prosrpskih partija i svog DPS-a, povukao saglasnost koju je u Hagu dao na Karingtonov plan o savezu suverenih jugo-država. Rijeke krvi su nastavile da teku Bosnom, a Crna Gora je na tragikomičnom referendumu postala dio SRJ. To je olakšalo Miloševiću da pod firmom čuvanja Jugoslavije osvaja teritorije preko Drine. Na kongresu jedinstvenog DPS-a 1994. godine usvojen je stav da se udovolji ,,vjekovnoj težnji Hercegovaca” – da se ujedine sa Crnom Gorom. Taj ratni cilj kasnije su skoro svi zaboravili.

Izgovor za napad na Dubrovnik bila je Prevlaka, pusti poluotok. Nebrojene su izjave s vrha da ,,ni po cijenu rata, Prevlaku nećemo dati Hrvatskoj”. O iznevjerenim očekivanjima Momir Bulatović zapisao je u svojoj knjizi Pravila ćutanja: ,,Bio sam siguran da se ništa više ne može ispriječiti na ovom putu. Nažalost, nisam bio u pravu. Ispriječio se Ričard Holbruk”. Sad se čeka međunarodna arbitraža o Prevlaci. Kad je prevrnuo ploču Đukanović je izrazio žaljenje za sve što je snašlo susjede. Veliku paradu, povodom dobijanja nagrade za doprnos miru Đukanoviću i Maroviću, kojoj su trebali da prisustvuju uglednici iz regiona i Evrope, pokvarila je grupa od 19 crnogorskih intelektualaca, antiratnih aktivista, svojim javnim protestnim ukazivanjem na činjenice o ratnom učinku novih mirotvoraca. Đukanović ih je u bijesu nazvao – sramotni ljudi. Od tada kreće pojačana hajka na kritičare režima, jer se pokazalo da, i kad su u manjini, dok god postoje mogu biti nezgodni.

Dok su njih dvojica kao tandem upravljali Crnom Gorom, 1992. godine su deportovane bosansko-hercegovačke izbjeglice jedinicama Radovana Karadžića. Smrtno ih je stradalo najmanje osamdeset. Niko nije osuđen. Momir Bulatović je na suđenju policijskim funkcionerima u maju 2010. svjedočio da je to bio zločin u državnoj režiji. Potvrdio je da su on i Đukanović, koji je formacijski najodgovorniji za upravljanje policijom, o svemu bili uredno obaviještavani. Đukanović ne priznaje ni toliko. Naprotiv, režimske službe su sve učinile da to pitanje njegove odgovornosti proglase za tabu. Krivicu za ovaj zločin uz neviđenu hajku pokušali su da podmetnu Slobodanu Pejoviću. Penzionisanom policijskom inspektoru, koji je o tom zločinu godinama hrabro svjedočio.

Za vrijeme Bulatovićevog predsjednikovanja i Đukanovićevog premijerstva formiran je logor Morinj i etnički očišćena Bukovica.

U udžbenicima istorije, kao što je Monitor već pisao, nema lekcija o ,,oslobađanju” Dubrovnika, deportaciji izbjeglica, etničkom čišćenju, hapšenjima premlaćivanju i progonu neistomišljenika. Udžbenik koji tvrdi drugačije, a koji su pripremili istoričari Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić, zabranjen je. U njemu se moglo pročitati da su Bulatović, Đukanović i Marović gurnuli Crnu Goru u rat.

Bulatović i Đukanović imaju zajedničke ozbiljne razloge da se zatrpa istina o crnogorskoj strani rata. U to vrijeme oni su se hvalili da ne čitaju Monitor. Da jesu pročitali bi brojna upozorenja da će Milošević na kraju krajeva isprovocirati vojnu intervenciju.

Nakon troipogodišnje opsade Sarajeva, u kojem je ubijeno i preko dvije hiljade djece, nakon Srebrenice i Račka, stigli su avioni NATO-a. Prvo su u Bosni, u avgustu 1995. godine, gađali ciljeve bosanskih Srba. Onda 1999. na Kosovu, u Srbiji i u Crnoj Gori. Strašne su bile posljedice tog bombardovanja. Ali, Momir Bulatović i ostali tadašnji Miloševićevi sljedbenici nemaju ni političko pokriće u svom djelovanju, ni moralno pravo da upotrebljavaju sudbinu nedužnih žrtava u bilo kakve svrhe. Oni su uzrok stradanja, a ne svjedoci.

Na prošlonedjeljni protest protiv ulaska Crne Gore u NATO, prema našim izvorima, Bulatovića je pozvao Andrija Mandić, lider Nove. Tome se navodno protivio Predrag Bulatović i, kako kaže naš izvor, između Bulatovića i Mandića pale su teške riječi.

Nastup Momira Bulatovića i njegove izjave o ,,čistim rukama” su uvreda za istinske anitimilitarističke zagovornike vojne neutralnosti Crne Gore. Dobro su došle njegovom starom drugu Milu Đukanoviću u još jednom pohodu na vlast. Za početak, Momir Bulatović se pokazao kao veoma uspješan NATO promoter.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo