Povežite se sa nama

MONITORING

ĐUKANOVIĆ I BULATOVIĆ, OPET: Novi povod, stare podjele

Objavljeno prije

na

,,Na našim rukama nema nevine krvi!” Ovo je na prošlonedjeljnom anti-NATO protestu u Podgorici izgovorio Momir Bulatović, bivši predsjednik Crne Gore i bivši premijer Miloševićeve SRJ.

Momir Bulatović je bio predsjednik Crne Gore od 1990. do 1997. godine. Do tada su vođeni ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH u kojima su izginule stotine hiljada ljudi.Mnogi među njima su bili civili i djeca. Raseljeni su milioni. Sve te godine premijer je bio Milo Đukanović, ,,taj divni mladi, čovjek”.

Nastup na skupu dijela Demokratskog fronta bio je prvi Bulatovićev politički govor nakon 15 godina. Postoje realni pokazatelji da će odnos prema priključenju NATO-u, čija je pozivnica nedavno stigla, obilježiti naredenu godinu i naredne izbore. Crna Gora će se, po svemu sudeći, ponovo dijeliti oko jednog pitanja, a sve druge teme biće gurnute u stranu.

Bulatović i Đukanović su kao vodeći ljudi vladajuće partije i države, godinama vodili našu zemlju u haos i propadanje. Kad su se 1997. godine razišli, podijelili su i svoju partiju i Crnu Goru s krova do temelja. Blokovski podijeljena Crna Gora bila je lak plijen manipulatora. Sve se svodilo na izjašnjavanje – za Momira ili Mila. Oni koji su ukazivali da se u suštini radi o vrijednosno lažnom sukobu, bili su u izrazitoj manjini, izloženi svakovrsnom šikaniranju.

Đukanović je iz sukoba 1997. godine izašao jači. Bijeg od Miloševića na zalasku bila je dobitna kombinacija. Bulatović je do posljednjeg daha ostao vjeran Miloševiću. ,,Apsolutno sam ubijeđen da Slobodan Milošević nije bio ratni zločinac i bila mi ja čast da sarađujem sa njim”, izjavio je nedavno gostujući na beogradskoj televiziji N1.

Govor na anti-NATO skupu, u čijem je središtu laž grandioznih dimenzija, ukazuje da se u suštini iza priče o NATO-u krije nova tura svirepe borbe za vlast. Zato se treba prisjetiti Đukanovićevog i Bulatovićevog pređenog puta. Za Crnu Goru su bili opasni i kad su se družili i kad su se svađali.

Obojica su od početka predano služili Slobodanu Miloševiću i njegovoj ratnoj politici. Da su ostvareni njihovi zajednički ratni ciljevi Crna Gora bi završila put kao jedna od provincija velike Srbije. Bulatović i Đukanović su se posebno istakli u organizovanju crnogorskih rezervista i policijskih snaga u pohodu na Dubrovnik. Tu je izginulo 166 crnogorskih rezervista. Na Hrvatskoj strani tokom agresije na Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. I Crnoj Gori je ostala vječna sramota.

Na vanrednoj sjednici Predsjedništva i Vlade Crne Gore, drugog oktobra 1991. godine, kad je već otpočelo ,,oslobađanje Dubrovnika” Bulatović je pozivao u ,,antifašistički front protiv pomamljenog ustaštva”.  Đukanović je u to vrijeme ,,zamrznuo šah zbog šahovnice” i obećavao da će završiti zajednički život sa Hrvatima za sva vremena i povući pravilnije granice nego što su to učinili ,,priučeni boljševički kartografi”. Bulatović je 13. oktobra 1991. sa Brankom Kostićem, tadašnjim potpredsjednikom Predsjedništva SFRJ, obišao dubrovačko-hercegovački front. Potom je priznao da crnogorskim ratnicima u okolini Dubrovnika nije jasan ratni cilj, ali ništa nije preduzeo.

U intervjuu splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, jula 1996, ovako je govorio o razlozima pohoda crnogorskih rezervista i JNA na Dubrovnik: ,,Meni je (Veljko) Kadijević doslovno rekao: Momire, trideset hiljada ustaša ide na Crnu Goru, a ljudi se neće odazvati na mobilizaciju, ako ih ti u to ne uvjeriš”.  Đukanović se u to vrijeme već pripremao da se proglasi mirotvorcem i Miloševića i Bulatovića okrivi za sve.

Bulatović, Đukanović i glavni ideolog DPS-a Svetozar Marović trudili su se da u stopu prate svaki Miloševićev potez. Na vlast ih je i 1989. godine u prevratu zvanom antibirokratska revolucija instalirao Milošević. Cilj je bio razaranje temelja avnojevske Jugoslavije. Za početak je trebalo ukinuti autonomiju Kosova, a o istom trošku Crnu Goru pretvoriti u bezglavi privjezak Beograda. Mnogi su neuspješno upozoravali da je to uvod u seriju krvavih ratova. Svi u Crnoj Gori koji su se protivili ratnoj politici (LSCG,SDP, Monitor) bili su progonjeni i žigosani kao izdajnici.

Crnogorska vlast je 1992. godine pokušala da se iskobelja iz Miloševićevog zagrljaja. Neuspješno. Bulatović je, pod pritiskom iz Beograda, prosrpskih partija i svog DPS-a, povukao saglasnost koju je u Hagu dao na Karingtonov plan o savezu suverenih jugo-država. Rijeke krvi su nastavile da teku Bosnom, a Crna Gora je na tragikomičnom referendumu postala dio SRJ. To je olakšalo Miloševiću da pod firmom čuvanja Jugoslavije osvaja teritorije preko Drine. Na kongresu jedinstvenog DPS-a 1994. godine usvojen je stav da se udovolji ,,vjekovnoj težnji Hercegovaca” – da se ujedine sa Crnom Gorom. Taj ratni cilj kasnije su skoro svi zaboravili.

Izgovor za napad na Dubrovnik bila je Prevlaka, pusti poluotok. Nebrojene su izjave s vrha da ,,ni po cijenu rata, Prevlaku nećemo dati Hrvatskoj”. O iznevjerenim očekivanjima Momir Bulatović zapisao je u svojoj knjizi Pravila ćutanja: ,,Bio sam siguran da se ništa više ne može ispriječiti na ovom putu. Nažalost, nisam bio u pravu. Ispriječio se Ričard Holbruk”. Sad se čeka međunarodna arbitraža o Prevlaci. Kad je prevrnuo ploču Đukanović je izrazio žaljenje za sve što je snašlo susjede. Veliku paradu, povodom dobijanja nagrade za doprnos miru Đukanoviću i Maroviću, kojoj su trebali da prisustvuju uglednici iz regiona i Evrope, pokvarila je grupa od 19 crnogorskih intelektualaca, antiratnih aktivista, svojim javnim protestnim ukazivanjem na činjenice o ratnom učinku novih mirotvoraca. Đukanović ih je u bijesu nazvao – sramotni ljudi. Od tada kreće pojačana hajka na kritičare režima, jer se pokazalo da, i kad su u manjini, dok god postoje mogu biti nezgodni.

Dok su njih dvojica kao tandem upravljali Crnom Gorom, 1992. godine su deportovane bosansko-hercegovačke izbjeglice jedinicama Radovana Karadžića. Smrtno ih je stradalo najmanje osamdeset. Niko nije osuđen. Momir Bulatović je na suđenju policijskim funkcionerima u maju 2010. svjedočio da je to bio zločin u državnoj režiji. Potvrdio je da su on i Đukanović, koji je formacijski najodgovorniji za upravljanje policijom, o svemu bili uredno obaviještavani. Đukanović ne priznaje ni toliko. Naprotiv, režimske službe su sve učinile da to pitanje njegove odgovornosti proglase za tabu. Krivicu za ovaj zločin uz neviđenu hajku pokušali su da podmetnu Slobodanu Pejoviću. Penzionisanom policijskom inspektoru, koji je o tom zločinu godinama hrabro svjedočio.

Za vrijeme Bulatovićevog predsjednikovanja i Đukanovićevog premijerstva formiran je logor Morinj i etnički očišćena Bukovica.

U udžbenicima istorije, kao što je Monitor već pisao, nema lekcija o ,,oslobađanju” Dubrovnika, deportaciji izbjeglica, etničkom čišćenju, hapšenjima premlaćivanju i progonu neistomišljenika. Udžbenik koji tvrdi drugačije, a koji su pripremili istoričari Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić, zabranjen je. U njemu se moglo pročitati da su Bulatović, Đukanović i Marović gurnuli Crnu Goru u rat.

Bulatović i Đukanović imaju zajedničke ozbiljne razloge da se zatrpa istina o crnogorskoj strani rata. U to vrijeme oni su se hvalili da ne čitaju Monitor. Da jesu pročitali bi brojna upozorenja da će Milošević na kraju krajeva isprovocirati vojnu intervenciju.

Nakon troipogodišnje opsade Sarajeva, u kojem je ubijeno i preko dvije hiljade djece, nakon Srebrenice i Račka, stigli su avioni NATO-a. Prvo su u Bosni, u avgustu 1995. godine, gađali ciljeve bosanskih Srba. Onda 1999. na Kosovu, u Srbiji i u Crnoj Gori. Strašne su bile posljedice tog bombardovanja. Ali, Momir Bulatović i ostali tadašnji Miloševićevi sljedbenici nemaju ni političko pokriće u svom djelovanju, ni moralno pravo da upotrebljavaju sudbinu nedužnih žrtava u bilo kakve svrhe. Oni su uzrok stradanja, a ne svjedoci.

Na prošlonedjeljni protest protiv ulaska Crne Gore u NATO, prema našim izvorima, Bulatovića je pozvao Andrija Mandić, lider Nove. Tome se navodno protivio Predrag Bulatović i, kako kaže naš izvor, između Bulatovića i Mandića pale su teške riječi.

Nastup Momira Bulatovića i njegove izjave o ,,čistim rukama” su uvreda za istinske anitimilitarističke zagovornike vojne neutralnosti Crne Gore. Dobro su došle njegovom starom drugu Milu Đukanoviću u još jednom pohodu na vlast. Za početak, Momir Bulatović se pokazao kao veoma uspješan NATO promoter.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo