Povežite se sa nama

MONITORING

ĐUKANOVIĆ I BULATOVIĆ, OPET: Novi povod, stare podjele

Objavljeno prije

na

,,Na našim rukama nema nevine krvi!” Ovo je na prošlonedjeljnom anti-NATO protestu u Podgorici izgovorio Momir Bulatović, bivši predsjednik Crne Gore i bivši premijer Miloševićeve SRJ.

Momir Bulatović je bio predsjednik Crne Gore od 1990. do 1997. godine. Do tada su vođeni ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH u kojima su izginule stotine hiljada ljudi.Mnogi među njima su bili civili i djeca. Raseljeni su milioni. Sve te godine premijer je bio Milo Đukanović, ,,taj divni mladi, čovjek”.

Nastup na skupu dijela Demokratskog fronta bio je prvi Bulatovićev politički govor nakon 15 godina. Postoje realni pokazatelji da će odnos prema priključenju NATO-u, čija je pozivnica nedavno stigla, obilježiti naredenu godinu i naredne izbore. Crna Gora će se, po svemu sudeći, ponovo dijeliti oko jednog pitanja, a sve druge teme biće gurnute u stranu.

Bulatović i Đukanović su kao vodeći ljudi vladajuće partije i države, godinama vodili našu zemlju u haos i propadanje. Kad su se 1997. godine razišli, podijelili su i svoju partiju i Crnu Goru s krova do temelja. Blokovski podijeljena Crna Gora bila je lak plijen manipulatora. Sve se svodilo na izjašnjavanje – za Momira ili Mila. Oni koji su ukazivali da se u suštini radi o vrijednosno lažnom sukobu, bili su u izrazitoj manjini, izloženi svakovrsnom šikaniranju.

Đukanović je iz sukoba 1997. godine izašao jači. Bijeg od Miloševića na zalasku bila je dobitna kombinacija. Bulatović je do posljednjeg daha ostao vjeran Miloševiću. ,,Apsolutno sam ubijeđen da Slobodan Milošević nije bio ratni zločinac i bila mi ja čast da sarađujem sa njim”, izjavio je nedavno gostujući na beogradskoj televiziji N1.

Govor na anti-NATO skupu, u čijem je središtu laž grandioznih dimenzija, ukazuje da se u suštini iza priče o NATO-u krije nova tura svirepe borbe za vlast. Zato se treba prisjetiti Đukanovićevog i Bulatovićevog pređenog puta. Za Crnu Goru su bili opasni i kad su se družili i kad su se svađali.

Obojica su od početka predano služili Slobodanu Miloševiću i njegovoj ratnoj politici. Da su ostvareni njihovi zajednički ratni ciljevi Crna Gora bi završila put kao jedna od provincija velike Srbije. Bulatović i Đukanović su se posebno istakli u organizovanju crnogorskih rezervista i policijskih snaga u pohodu na Dubrovnik. Tu je izginulo 166 crnogorskih rezervista. Na Hrvatskoj strani tokom agresije na Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. I Crnoj Gori je ostala vječna sramota.

Na vanrednoj sjednici Predsjedništva i Vlade Crne Gore, drugog oktobra 1991. godine, kad je već otpočelo ,,oslobađanje Dubrovnika” Bulatović je pozivao u ,,antifašistički front protiv pomamljenog ustaštva”.  Đukanović je u to vrijeme ,,zamrznuo šah zbog šahovnice” i obećavao da će završiti zajednički život sa Hrvatima za sva vremena i povući pravilnije granice nego što su to učinili ,,priučeni boljševički kartografi”. Bulatović je 13. oktobra 1991. sa Brankom Kostićem, tadašnjim potpredsjednikom Predsjedništva SFRJ, obišao dubrovačko-hercegovački front. Potom je priznao da crnogorskim ratnicima u okolini Dubrovnika nije jasan ratni cilj, ali ništa nije preduzeo.

U intervjuu splitskoj Slobodnoj Dalmaciji, jula 1996, ovako je govorio o razlozima pohoda crnogorskih rezervista i JNA na Dubrovnik: ,,Meni je (Veljko) Kadijević doslovno rekao: Momire, trideset hiljada ustaša ide na Crnu Goru, a ljudi se neće odazvati na mobilizaciju, ako ih ti u to ne uvjeriš”.  Đukanović se u to vrijeme već pripremao da se proglasi mirotvorcem i Miloševića i Bulatovića okrivi za sve.

Bulatović, Đukanović i glavni ideolog DPS-a Svetozar Marović trudili su se da u stopu prate svaki Miloševićev potez. Na vlast ih je i 1989. godine u prevratu zvanom antibirokratska revolucija instalirao Milošević. Cilj je bio razaranje temelja avnojevske Jugoslavije. Za početak je trebalo ukinuti autonomiju Kosova, a o istom trošku Crnu Goru pretvoriti u bezglavi privjezak Beograda. Mnogi su neuspješno upozoravali da je to uvod u seriju krvavih ratova. Svi u Crnoj Gori koji su se protivili ratnoj politici (LSCG,SDP, Monitor) bili su progonjeni i žigosani kao izdajnici.

Crnogorska vlast je 1992. godine pokušala da se iskobelja iz Miloševićevog zagrljaja. Neuspješno. Bulatović je, pod pritiskom iz Beograda, prosrpskih partija i svog DPS-a, povukao saglasnost koju je u Hagu dao na Karingtonov plan o savezu suverenih jugo-država. Rijeke krvi su nastavile da teku Bosnom, a Crna Gora je na tragikomičnom referendumu postala dio SRJ. To je olakšalo Miloševiću da pod firmom čuvanja Jugoslavije osvaja teritorije preko Drine. Na kongresu jedinstvenog DPS-a 1994. godine usvojen je stav da se udovolji ,,vjekovnoj težnji Hercegovaca” – da se ujedine sa Crnom Gorom. Taj ratni cilj kasnije su skoro svi zaboravili.

Izgovor za napad na Dubrovnik bila je Prevlaka, pusti poluotok. Nebrojene su izjave s vrha da ,,ni po cijenu rata, Prevlaku nećemo dati Hrvatskoj”. O iznevjerenim očekivanjima Momir Bulatović zapisao je u svojoj knjizi Pravila ćutanja: ,,Bio sam siguran da se ništa više ne može ispriječiti na ovom putu. Nažalost, nisam bio u pravu. Ispriječio se Ričard Holbruk”. Sad se čeka međunarodna arbitraža o Prevlaci. Kad je prevrnuo ploču Đukanović je izrazio žaljenje za sve što je snašlo susjede. Veliku paradu, povodom dobijanja nagrade za doprnos miru Đukanoviću i Maroviću, kojoj su trebali da prisustvuju uglednici iz regiona i Evrope, pokvarila je grupa od 19 crnogorskih intelektualaca, antiratnih aktivista, svojim javnim protestnim ukazivanjem na činjenice o ratnom učinku novih mirotvoraca. Đukanović ih je u bijesu nazvao – sramotni ljudi. Od tada kreće pojačana hajka na kritičare režima, jer se pokazalo da, i kad su u manjini, dok god postoje mogu biti nezgodni.

Dok su njih dvojica kao tandem upravljali Crnom Gorom, 1992. godine su deportovane bosansko-hercegovačke izbjeglice jedinicama Radovana Karadžića. Smrtno ih je stradalo najmanje osamdeset. Niko nije osuđen. Momir Bulatović je na suđenju policijskim funkcionerima u maju 2010. svjedočio da je to bio zločin u državnoj režiji. Potvrdio je da su on i Đukanović, koji je formacijski najodgovorniji za upravljanje policijom, o svemu bili uredno obaviještavani. Đukanović ne priznaje ni toliko. Naprotiv, režimske službe su sve učinile da to pitanje njegove odgovornosti proglase za tabu. Krivicu za ovaj zločin uz neviđenu hajku pokušali su da podmetnu Slobodanu Pejoviću. Penzionisanom policijskom inspektoru, koji je o tom zločinu godinama hrabro svjedočio.

Za vrijeme Bulatovićevog predsjednikovanja i Đukanovićevog premijerstva formiran je logor Morinj i etnički očišćena Bukovica.

U udžbenicima istorije, kao što je Monitor već pisao, nema lekcija o ,,oslobađanju” Dubrovnika, deportaciji izbjeglica, etničkom čišćenju, hapšenjima premlaćivanju i progonu neistomišljenika. Udžbenik koji tvrdi drugačije, a koji su pripremili istoričari Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić, zabranjen je. U njemu se moglo pročitati da su Bulatović, Đukanović i Marović gurnuli Crnu Goru u rat.

Bulatović i Đukanović imaju zajedničke ozbiljne razloge da se zatrpa istina o crnogorskoj strani rata. U to vrijeme oni su se hvalili da ne čitaju Monitor. Da jesu pročitali bi brojna upozorenja da će Milošević na kraju krajeva isprovocirati vojnu intervenciju.

Nakon troipogodišnje opsade Sarajeva, u kojem je ubijeno i preko dvije hiljade djece, nakon Srebrenice i Račka, stigli su avioni NATO-a. Prvo su u Bosni, u avgustu 1995. godine, gađali ciljeve bosanskih Srba. Onda 1999. na Kosovu, u Srbiji i u Crnoj Gori. Strašne su bile posljedice tog bombardovanja. Ali, Momir Bulatović i ostali tadašnji Miloševićevi sljedbenici nemaju ni političko pokriće u svom djelovanju, ni moralno pravo da upotrebljavaju sudbinu nedužnih žrtava u bilo kakve svrhe. Oni su uzrok stradanja, a ne svjedoci.

Na prošlonedjeljni protest protiv ulaska Crne Gore u NATO, prema našim izvorima, Bulatovića je pozvao Andrija Mandić, lider Nove. Tome se navodno protivio Predrag Bulatović i, kako kaže naš izvor, između Bulatovića i Mandića pale su teške riječi.

Nastup Momira Bulatovića i njegove izjave o ,,čistim rukama” su uvreda za istinske anitimilitarističke zagovornike vojne neutralnosti Crne Gore. Dobro su došle njegovom starom drugu Milu Đukanoviću u još jednom pohodu na vlast. Za početak, Momir Bulatović se pokazao kao veoma uspješan NATO promoter.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

STIŽE „FEBRUARSKI“ BUDŽET: Vlast ostaje bez izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja budžeta dijeli nas, izgleda, još par sitnica. Poput one da Vlada treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Odakle – to nije njihova briga

 

Izgleda kako je trenutno najveći problem Crne Gore riješen. Predsjedniku parlamenta Andriji Mandiću trebala su tri minuta da pročita imena poslanika opozicije kojima je izrečena mjera zabrane prisustva sjednicama u narednih 15 dana zasjedanja (imaju pravo da učestvuju u glasanju). Pošto je to opošljeno, poslanicima većine, skupa sa ministrom finansija Novicom Vukovićem, bila su dovoljna dva sata da o predloženom budžetu kažu sve ono što su mislili da treba reći. Tako je rasprava o prijedlogu budžeta za 2025. godinu završena. Kašnjenje od dva mjeseca, kažu, ne može predstavljati ozbiljan problem, kada skupštinska priča o ovgodišnjem budžetu bude okončana.

Od toga nas dijeli još samo par sitnica. Poput one da Vlada Milojka Spajića tek treba da se odredi o predloženih 140 amandmana, od kojih je približno stotinu stiglo iz redova parlamentarne većine. Bezmalo svi traže dodavanje novih stavki  na rashodnoj strani budžeta. Poslanici, tradicionalno, ne vode previše računa o tome kako će Vlada obezbijediti novac za zadovoljenje njihovih (partijskih) obećanja i potreba.

Kad Vlada uradi što je do nje, poslanici će se izjasniti o finalnoj verziji predloženog budžeta. U petak ili, kako naši sagovornici kažu da je vjerovatnije, početkom sledeće nedjelje. Zvaničnih informacija o nastavku sjednice parlamenta, za sada, nemaju ni poslanici.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVRATAK DPS NA VLAST U BUDVI: Bez koalicionog sporazuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da DPS, od čijih sedam glasova zavisi izbor Jovanovića, zatraži od budućih partnera da se prvo potpiše koalicioni sporazum kojim bi se preciziralo šta dobija zauzvrat i šta kome pripada u podjeli resora, pa da se poslije toga glasa o izboru predsjednika opštine. Navodno postoji sumnja u poštovanje dogovora koje su ranije predstavnici DPS sklopili sa Nikolom Jovanovićem i njegovim mentorima u Spužu

 

Pod opsežnim mjerama obezbjeđenja, blokadom zgrade lokalne uprave u Budvi i policajcima pod punom opremom koju su okružili gradsku kuću, u ponedeljak, 3. februara izabran je Petar Odžić, lider budvanskog SDP za predsjednika lokalnog parlamenta. Za njegov izbor glasalo je 19 odbornika novoformiranog saveza, Budva naš grad, Nikole Jovanovića, Odžićev Evropski savez, DPS i URA. Bio je to prvi korak u vraćanju na vlast Demokratske partije socijalista u gradu u kojem je  srušena višegodišnja vlast ove političke grupacije, u oktobru 2016. .

Odbornici liste Za budućnost Budve, Mladena Mikielja, Demokrate-Pes koje je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić i Pokret za grad Nikole Zenovića, sa ukupno osvojenih 13 mandata, ostali su u opoziciji.

Tokom trajanja sjednice odbornici su bili zatvoreni u skupštinskoj sali u koju su ušli na sporedan ulaz, gdje ih je obezbjeđenje pretresalo detektorima na metal, dok su glavna, ulazna vrata zgrade Opštine, bila zaključana.

Treba se sjetiti: ljeta  2020. godine Demokratska partija socijalista uz podršku jakih policijskih snaga, nasiljem i prebijanjem građana, preuzela je vlast u Budvi, dva mjeseca prije izbora 30. avgusta. Izbore je izgubila.

Četiri godine kasnije na vlast uz podršku Demokrastske partije socijalista dolazi  Nikola Jovanović, lider jedne od frakcija Demokratskog fronta čiji su funkcioneri tada hapšeni i proganjani. U Budvi je tako ozvaničena  koalicija aktera koji su jedni druge  „čašćavali“ pogrdnim epitetima. Jedni su nazivani četnicima, svetosavcima, fanaticima ili narko dilerima. Drugi su  bili OKG kriminalci, pljačkaši Budve, komite, ustaše i klerofašisti. Sve njih ujedinili su interesi čiji je cilj upravljanje bogatom i poznatom turističkom opštinom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

“Smatram i dalje da dogovor leži u pronalaženju kompromisa vladajuće većine i opozicije i vjerujem da bi put pomirenja oko ovog pitanja bio ljekovit za Crnu Goru. Zato ću zakazati sjednicu Kolegijuma predsjednika Skupštine za sjutra u podne (petak) u vjeri da ćemo zajedno uspjeti da pronađemo izlaz iz ove složene situacije. Ne moram danas dodatno pojašnjavati kolika se šteta nanosi građanima zbog neusvajanja budžeta u Skupštini Crne Gore. Biće prilike da i o tome pričamo”, poručio je.

Opozicija, koja je ranije odbila Mandićev  poziv na sastanak,  ostaje pri svojim zahtjevima.  Insistiraju da se povuče odluka Ustavnog odbora kojom je penzionisana sutkinja Đurović, traže garancije da je za “odluke o pitanjima koja dijele crnogorsku javnost, poput najavljenih izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu i eventualne izmjene Ustava u dijelu identitetskih pitanja, neophodno postizanje konsenzusa”.  Kao uslov za razrešenje poltičke krize postavili su i “nesmetano održavanje sjednice lokalnog parlamenta u Budvi i funkcionisanje sistema lokalne samouprave u skladu sa zakonom”.  U protivnom, kako je to najavila poslanica DPS-a Aleksandra Vuković Kuč “ izvjesno je da će doći do blokade svih skupština u Crnoj Gori”.

Opozicija je i dalje pri stavu da se može konsultovati Venecijanska komisija, ali da to neće promijeniti njihove uslove za rješavanje političke krize. “Stvari se moraju vratititi na pređašnje stanje. Hoće li se izjasniti Ustavni sud ili Venecijanska komisija, nevažno nam je, podržavamo. Ali dok se odluka ne podrži na Ustavnom odboru, nema povratka na normalan rad Parlamenta”, kazao je lider DPS Danijel Živković.

Na  sumnje opozcije da vlast neće ispoštovati stav Venecijanske komisije, odgovorila je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević:  „Pravo je  pitanje da li je opozicija spremna da prihvati odluku Venecijanske komisije o penzionisanju sutkinje Đuranović, kakva god ta odluka bila”. .

Trenutno najrazumniji predlog, koji je iznio profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Miloš Bešić,  nije se do sada ni razmatrao. Bešić je krajem prethodne sedmice pozvao  i opozciju i vlast da potpišu dokument kojim će se obavezati na deblokadu parlamenta do donošenja odluke Venecijanske komisije (VK), a kasnije bezuslovno prihvatanje odluke tog tijela.

Za sada ne pomaže ni defilovanje zemljom briselskih zvaničnika koji pokušavaju da utiču na razrješenje poltičke krize.

Predstavnik Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjan Šarec upozorio je  nakon sastanka sa opozicijom i vlastima,  da blokada Skupštine i previranja u društvu nijesu od koristi za proces pristupanja Crne Gore EU.  “Dok sam bio na sastancima sa njima nije bilo nekog rješenja. Sad čekamo da se neko rješenje nađe jer mislim da parlament treba da funkcioniše i Skupština treba da usvaja zakone i budžet. Situacija nije crno-bijela. Slušao sam opoziciju i parlamentarnu većinu nadam se da će naći neko rješenje”, kazao je Šarec, ocijenivši da je “crnogorska politika  složenija nego što bilo ko misli i zato treba imati strpljenja”.

Predsjednik države Jakov Milatović  na konferenciji za novinare u Varšavi, nakon sastanka sa predsjednikom Poljske Andžejem Dudom, kazao je kako  je spreman da preuzme ulogu medijatora u rešavanju aktulene političke krize. “Očekujem odgovornost svih aktera, poštovanje Ustava i zakona, ali i institucija na lokalnim nivou”, poručio je predsjednik Crne Gore.

Milatovićevu ponudu nijesu dobro dočekali kod kuće.“Što si posredovao, posredovao”. kratko je tvitnuo Živković. “Ja se nudim da budem medijator predsjedniku prilikom izbora novog službenog auta za koje su mu sredstva opredijeljena nakon što je prodao izbornu volju građana Podgorice“, napisao je na mreži X Nikola Zirojević, predstavnik Evropskog saveza i poslanik SD-a. Naglašavajući: „Ne ulazi se u EU sa EURO 5 standardom emisije izduvnih gasova”.

Živković je prethodno saopštio da je na podgoričke pregovore, odnosno odluku Milatovića da se u posljednjem času vrati na tridesetoavgustovska podešavanja, uticao navodni vođa zemunskog klana Luka Bojović.

Živković nije htio da komentariše podsjećanje da je Bojović  dužio oružje crnogorskog DB-a  u vrijeme Đukanovićevog DPS- a. Nekadašnji šef crnogorske misije u Vašingtonu Ratko Knežević tvrdio je svojevremeno da je bivša crnogorska vlast imala čvrste veze sa nekim predstavnicima zemunskog klana, koji su, kao što je više puta objavljeno na stranicama Monitora, imali crnogorske dokumente. Ti navodi nikada nijesu demantovani.

Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije istraživao je informacije po kojima su Sretko Kalinić, Miloš Simović i Cvetko Simić, pripadnici zemunskog klana bili angažovani kao plaćene ubice za račun kriminalne grupe Darka Šarića. Grupe koja je u doba Đukanovića doživjela procvat u Crnoj Gori. Brojni tragovi o političkim vezama Šarićeve grupe i crnogorskih vlasti nijesu nikada do kraja rasvijetljeni.

U raspravu se uključio Evropski savez  (SD, SDP, LP) objavom da je  formirao Koordinacioni odbor u Podgorici. I porukom:  “Srušićemo brzo i novu podgoričku vlast koja je nastala na ucjeni”.

Koalicija za budućnost Budve najavljuje novu blokadu budvanskog parlamenta, kojom pokušavaju da spriječe da se u tom gradu formira vlast  jednog dijela bivšeg DF kog predvodi Nikola Jovanović,  URE i Evropskog saveza, koju  bi podržala  Demokratske partije socijalista.  Iz opozicije su se čula brojna upozorenja da je to udar na demokratiju.

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću zakazane za 13. april. Za još jedan,  što bi rekli,  „praznik demokratije“.

 

Protesti ,vlast i opozicija

U subotu, 1. februara, ističe rok koji su studenti iz Pokreta Kamo sjutra postavili pred premijera Milojka Spajića. Oni zahtijevaju da Spajić do tada odgovori , na zvaničnoj konferenciji, šta je sa njihovim zahtjevima i ostavkama čelnika bezbjednosnog sektora. Prethodno su odbili premijerov poziv na sastanak.

Spajić se ove sedmice tim povodom oglasio u intervjuu za RTCG.“Ostavka je   lični čin i niko vas ne može natjerati na to ukoliko vi smatrate da nema potrebe za tim“, kazao je premijer. .

Napomenuo je da  on ima  pravo da predloži smjene Skupštini i da to ne bi bilo ništa strašno, jer su smjenjivali i svoje članove Vlade, ali da ipak treba vidjeti kako će se sektor bezbjednosti uhvatiti u koštac sa reformama i unapređenjem te oblasti.    “Ako se ne bude radilo dobro“ , kazao je  „smjena  je uvijek na stolu, a politička odgovornost je neupitna“.

Odgovornost za tragediju na Cetinju još  ne osjeća niko od nadležnih. Ni u državnoj, ni u lokalnoj vlasti.  Opozicija podržava proteste, iako  kao nekadašnja dugogodišnja vlast, dijeli odgovornost i za probleme u bezbjednosnom sektoru, ali i propadanje grada.

Aleksa Bečić, potpredsjednik Vlade čija se ostavka traži, uzvratio je na zahtjeve demonstranata ocjenom da se tragedija politički zloupotrebljava. “Kao opozicionar različitim vladama pri raznim ranijim velikim tragedijama koje su se dešavale širom Crne Gore riječ nijesam progovorio, a kamoli tražio odgovornost nekog ministra ili politički mešetario, jasno je da sada imam istovjetan principijelan stav“ – poručio je.

Demokrate nastavljaju da objavljuju fotografije članova porodice Đukanović i drugih pojedinaca bliskih bivšem režimu koji prisustvuju studentskom protestu.  Studenti su više puta naznačili da iza njih ne stoji nijedna politička partija, ali je očigledno da su djelovi bivšeg režima počeli da se iznenada bave “građanskim aktivizmom”. Otklon od takvih trebalo bi naglasiti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo